ratkom.net: potraga za nepoznatim

Jedna od stvari koja mi je bliska srcu, a za koju nemam vremena kao prije jest – upravljanje projektima (dakle, ne samo IT projektima). Pa se s vremena na vrijeme moram osvrnuti i na to, a gdje ćete bolji razlog nego novi Standish Group CHAOS 2009  Report (dobro nije novi nego je s kraja travnja, ali nikako da se osvrnem na njega).

Što je CHAOS Report? Upraviteljima projekata ne moram posebno objašnjavati, ali za širi puk i nove upravitelje, to je de facto referentno izvješće koje s vremena na vrijeme izdaje Standish Group a daje status i smjernice gdje smo po pitanju upravljanja projekata. Mislim da niti jedno drugo izvješće nije toliko citirano kao izvješća ove grupe, a posebno kada se referentna saznanja drastično mijenjaju u odnosu na prethodno.

Pa kako stojimo u ove godine?

Rezultati nisu ohrabrujući, barem prema izvješću. Iako smo zadnjih godina značajno napredovali, ove godine idemo malo u nazad (odnosno u lošije rezultate):

• 32% svih projekata uspijeva završiti na vrijeme, unutar budžeta i u okviru zahtijevanih funkcija i isporuka
• 44% svih projekata je u problemima (“challenged”) što znači da je ili preko vremena, preko budžeta ili ne isporučuje zadane isporuke
• 24% svih projekata su prekinuti, propali i nikada se ne koriste

slika, riječi:

Zašto je to tako? Kao i svake godine, pojavljuje se cijeli niz razloga i objašnjenja: jedan od zanimljivijih je da to zbor recesije na koju se valjda svi danas izvlače.

Zanimljivo je da u navedenom linku bilo koji zaustavljeni projekt (recimo, nema novaca) smatraju neuspjehom, mada bi bilo pametnije da takav jednostavno izbace iz uzorka – postoji vjerojatnost da je i projekt koji je unutar okvira proglašen viškom i jednostavno zatvoren.

No, nije teško prepoznati zašto projekti propadaju. Mislim da će bilo koji polaznih tečaja o osnovama upravljanja projektima lako prepoznati probleme. Problem je u tome što nema snage da se na projektu adresiraju upravo oni koji će sigurno utjecati na projekt:

• podrška bitnih ljudi – po meni broj jedan. Ne jedan je meni poznat projekt propao jer je netko “digao” ruke od njega. I to ne doslovce digao nego jednostavno nije obraćao pažnju na njega. Niste dobili info na vrijeme? Proslijedili ste problem prema sponzoru? Nije se javio mjesec dana? Mrtvi ste.
• procjena u procjeni – gotovo nitko ne poznaje tehniku davanja procjene s određenom vjerojatnošću. Kada ste zadnji puta izrekli rečenicu poput “čini mi se da će koštati 100.000 kuna, ali kako još nemamo točnu specifikaciju, vjerojatnost moje procjene je negdje 50%”. Prvi put čujete za ovo? Pročešljajte malo Gartnera i njegovu tehniku.
• nedostatak komunikacije – znam, znam, vrlo je ovo istrošen “razlog”. Ali, cijelo vrijeme imamo probleme s komunikacijom. I ove godine mi se dogodilo da je nekoliko partnera s kojima sam radio na projektima sve radilo u zadnjih pet minuta. Nije to problem – poznajem ja Perceivere – ali je problem što ne mogu utjecati na ono što dobivam. A to je problem u zadnjih pet minuta, jer uobičajeno stvari mijenjamo. Perceivere, pitate se – pročitajte malo Myers Brigss teoriju osobnosti.

BTW: nije da se svi slažu s ovakvim pristupom mjerenju uspješnosti struke, ali valjda nema trenutno boljeg pristupa.

BTW2: a baš smo se potrudili prošlih godina oko uvođenja upravljanja projektima u Hrvatskoj, tu je i PMI Croatia Zagreb ogranak… imamo još posla.