Windows 7 možda jest početak novog pravca u razvoju operacijskih sustava, i biti će poznat po tome da su OS-ovi krenuli u jednom sasvim neočekivanom pravcu: biti će sve manji, brži i nezahtjevniji.

Što je tome uzrok? S jedne strane, sami Windowsi su pretjerali – svaka nova verzija OS-a bila je sve veća i veća (i po mogućnostima ali i po stvarnom zauzeći prostora kako na disku tako i u memoriji). Uzmimo na primjer uporedbu: WIndows XP (u koje su se mnogi kleli, a i danas to rade) preporučeno traže 3GB prostora na disku, dok smo s Windows Vistom otišli na 30GB. Nije jednostavno objasniti što smo to deset puta povećali, ali barem sada znamo da “to” radi brže (evo pripadnog slidea s nedavnog PDC-a, a možete pogledati i poslušati prezentaciju Marka Russinovicha: client footprint reduction).

No, vratimo se na temu – miče li se operacijski sustav s klijenta u oblak? Ne doslovno, ali barem u dobrom dijelu servisa? Odnosno, hoće li operacijski sustav na klijentu biti sve tanji i tanji, poput manekenki, a pri tome sve brži i brži (čitaj: učinkovitiji)? Da li je Windows 7 dobar i očigledan korak u tom smjeru, i hoće li WIndows 8 u tom smjeru i nastaviti?

Sve su ovo pitanja na koje ćemo brzo dobiti odgovore – neke smo već i dobili. Moderni operacijski sustavi su upravo takvi – bježe s klijenta u druge prostore i dijele svoje funkcije na nove i različite načine.

Koje funkcije bi se mogle još prenijeti s operacijskog na oblak?

Neke su prilično jednostavne i tu vidim one koje nisu vremenski bitne (mislim na vrijeme odziva, bez obzira što danas svi pričaju o real-time webu i ostalim, da nema mrežnih provajdera kao što su ovi naši možda i zanimljivih stvari). Pogledajmo samo Start izbornik – imat u aplikacija i servisa koji bi lako prešli na oblak i to ne samo u modelu u kojemu je moguće nadograđivati OS novim aplikacijama (kao što su to Windows Live aplikacije). Možemo se zagledati i dublje – u nivo operativnog sustava koji nije nužno blizak sklopovlju ili pogoniteljima. Mislim da će HTML5, koliko god to čudno zvučalo, puno toga napraviti u tom smjeru (ili bar omogućiti…).

Koje su mi funkcije dvojbene?

Zapravo bilo koja funkcija koja dotiče neki vanjski reusurs – mada vanjski ovdje shvatite s oprezom: meni je to i vanjski u odnosu na klijenta (printer) ili vanjski u odnosu na oblak (kernel na lokalnom računalu). Recimo, mrežni printeri (lokalni su izumrli, je li). Tehnički to znači da bi se printeri povezali na nekakav enterprise services bus (internet services bus) koji pripada vašoj organizaciji. OK, za sada to je izvedivo – tome služe npr .NET Services u Azure Platform u Microsoft oblaku. No, i u printeru bi trebao biti nekakav servis koji bi se “objavio” oblaku, odnosno instanci koju generira pripadni ESB (korporacijski). Recimo da bi se i to moglo napraviti – ionako danas koristimo printer servere koji rade nešto slično – ne zahtjevaju lokalne servere za print, ali, opet, ipak su serveri.

Dakle, sve je jednostavno, samo kad bi printeri znali kojem “privatnom” dijelu oblaka pripadaju, odnosno na koji se services bus povezuju. Napisao sam “privatnom”? Sigurno ne slučajno je niz pogleda usmjeren u “private cloud computing” – pogledajte si malo i Microsoft projekt “Sydney” koji priprema upravo jedan ovakav pristup.

Za kraj, problematičan je i offline rad općenito. Što kada neki servis prebacite u oblak i … nemate konekciju? Planirate to riješti s offline cacheiranjem? Opet lokalna aplikacija, odnosno, lokalna aplikacija koja podržava vašu namjenu da nemate lokalnih aplikacija (ex. Google Gears). Oksimorotično, zar ne?

Ima tu i drugih stvari, ali ostavljam to za naše Architect Forume, kasnu pizzu i pivo i sneni pogled uz rečenicu “e kad sam ja slemio svoju prvu Galaksiju…”. Ali nove generacije ionako to ne razumiju .

P.S. nemojte mi samo početi s idejom da bi zapravo cijeli OS mogao u oblak jer eto – i njemu treba s nečega pristupiti. A čim sjedimo lokalno a ne u oblaku (a niti nećemo skoro, bar dok ne završim svoje na ovom svijetu), imamo lokalnu jedinicu. Hence, local OS.

Zašto je bitno imati manifest? Sam po sebi i nije bitan, ali je dobar korak u definiranju “zašto” radimo na SOA projektima. Nažalost, pojavljuje se povećani broj SOA projekata koji nisu donijeli dodatnu vrijednost, jer su bili više okrenuti prema “tehnologiji” i “arhitekturi” nego prema vrijednosti. Isto tako, projekti propadaju jer ponekad organizacije “kupuju SOA arhitekturu” ne razumijevajući da je takav projekt više okrenut ka prilagodbi i promjeni postojećeg stanja nego prema dodavanju novog arhitekturalnog sloja…

Naravno, daleko je ovo od onoga što bi arhitekt očekivao, ali je bar početak. Popis ljudi uključenih u projekt daje mi malo nade da bi od ovoga nešto moglo i biti.

Početni kontekts opisan je na www.soa-manifesto.org …

Biti pametniji u razvoju softvera nije jednostavna stvar. Izgradnja softvera je projekt, a projekt je po definiciji “jedinstveni napor” što pojednostavljeno znači da na svakom projektu ovog tipa iznova idete u slične, ali ipak različite napore ili probleme. Dakle, teško je uspostaviti predložak (template) za ovako nešto – možete biti uobičajeno opširni i nekonkretni koristeći pristup iz upravljanja projekta (dakle, inicijacija, planiranje, izvršenje…) ali dio koji je specifičan – uvijek je izvor novih i neočekivanih događanja.

Kako biti što detaljniji u predlošku? Kako napraviti takvo okruženje koje vam omogućuje čvrst okvir koji vam drži softver a da se pojednostavljeno bavite samo detaljima i specifičnostima?

Ne znam točno koliko smo uspjeli napredovati u tome. Gledam Microsoft: čak postoji grupa kojoj je zadatak na neki način promovirati što kvalitetniji razvoj: Developer and Platform Evangelism (znam dobro je sam joj bio manager par godina), koja priča o Software Developmentu, Application Lifecycle Managementu, Software Engingeeringu itd. Ali problem nije u priči – potencijalni problem je u implementaciji. Odnosno uporabi. Sva okruženja su inherentno kompleksna, postavljaju vam ograničenja i pravila. Potrebno ih je dobro proučiti i razumjeti – ponekad radimo duple stvari ili pogrešne stvari jer smo ograničeni resursima. Koriste li ovakve knjižnice programerima? Nucleus Research kaže da izrazito povećavaju produktivnost.

S druge strane, značajno su podržani alatima kao što su Visual Studio. Visual Studio je davnih dana prestao biti “editorski” alat na nivou malo boljeg Notepada – mada znam ljude koji ga i dalje koriste s istim pristupom.

Time programeri pokušavaju pomoći programerima – jedan od načina je i patterns&practices knjižnica koju održava Microsoft – okviri, predlošci, knjižnice pravila i uputa kako graditi softver za specifične namjene. Evo liste onoga što je izašlo samo u zadnjih godinu dana:

• Enterprise Library v4.1 is a collection of reusable software components that help developers with common development needs such as logging, validation, data access, and exception handling. They can be used “as is” or extended or modified by developers as needed.
• Unity Application Block v1.2 is a lightweight extensible dependency injection container with support for constructor, property, and method call injection. It addresses the issues faced by developers engaged in component-based software engineering.
• Composite Application Guidance for WPF (“PRISM”) v1.0 and v2.0 helps developers build and evolve modular Windows Presentation Foundation and Silverlight client applications. These applications typically include  multiple screens and role-determined behavior and are designed to change over time based on business requirements.
• Application Architecture Guide v2.0 provides design-level guidance for the architecture and design of applications built on the .NET Framework. It focuses on the most common types of applications, partitioning application functionality into layers, components, and services, and walks through their key design characteristics.
• ESB v2.0 helps developers leverage the Microsoft BizTalk Server platform to build a custom enterprise service bus (ESB) for their SOA implementations.
• SharePoint Development Guidance helps customers accelerate the construction of advanced applications. This guidance helps architects and developers in the following areas: Use SharePoint capabilities to make more powerful applications; Build applications that are easier to scale, maintain and extend; Improve application quality through testing; Improve and accelerate team productivity;
• Acceptance Testing Guide v1.0 (Beta 2) provides guidance on 1. How to Plan for Acceptance Testing;2. What Kinds of Acceptance Tests to Run; 3. How to Create and Run Acceptance Tests; 4. Defining What “Done” Means; and 5.How to Justify Your Approach;
• p&p Agile Showcase on MSDN patterns & practices has been using agile development techniques for the past five years. Customers and community asked us to share our experiences and learning. This page lists resources that we’ve used to make our teams more successful

Znam da i druge tvrtke imaju isto (IBM, Sun…), Pitanje je: koliko snage stvarno (resursa) imamo za to sažvakati i koristiti. I naravno: koliko su te knjižnice dobre i same ne generiraju dodatne probleme. Naša prosječna tvrtka ima samo 3-4 čovjeka u razvoju (ponekad je to zapravo cijela tvrtka) i tek su počela značajnija okrupnjavanja. No još uvijek većina mora promijeniti model kako radi. Evidentno je također da su mlađe generacije spremnije koristiti ovako prilagođeno znanje – stariji obično ili ih ne koriste ili imaju razvijene “svoje” knjižnice od kojih ne odustaju…

Kao što sam napisao, s vremena na vrijeme lamentiram o tome… pogotovo na Microsoft Architect Forum sastancima. Evo sad će jedan krajem rujna…