ratkom.net: potraga za nepoznatim

Kad sam se već uhvatio pisanja oko konkurentnosti što našeg gospodarstva općenito, što potencijala pojedinih područja i gradova, red je dati komentar i na objavu koja se dogodila baš danas, a to je rezultat studije koju je objavio ugledni Economist Intelligence Unit, a koja daje rezultate istraživanja o konkurentnosti u IT industriji – tako se ovdje nalazi i Hrvatska, pa se možemo uporediti s ostalim zemljama u regiji ali i svijetu.

Evo kratkog izvatka iz objave koju možete pronaći na stranicama BSA:

Prema rezultatima istraživanja o konkurentnosti u IT industriji za 2009. godinu, Hrvatska je s rezultatom od 38.3 poena plasirana na 37. mjesto od ukupno 66 zemalja diljem svijeta. U odnosu na zemlje u užoj regiji, Hrvatska je u 2009. ostvarila najveći napredak – za 4 mjesta gore na ljestvici (od 41. u 2008. na 37. u 2009). Usprkos tome, u Istočnoj Europi Hrvatska i dalje zauzima deseto mjesto od ukupno 15 zemalja. Najbolje uvjete za razvoj IT konkurentnosti u svijetu imaju SAD (78.9/100 poena), Finska (73.6/100 poena) i Švedska (71.5/100 poena). Ovo su samo neki od rezultata studije koju je provela ugledna analitička kuća Economist Intelligence Unit, a sponzoriralo međunarodno udruženje proizvođača poslovnog softvera Business Software Alliance (BSA).

Dakle, pojednostavimo: iako nam je konkurentnost države sve gora i gora, izgleda da se barem mi, IT industrija, pokušavamo oduprijeti općem stanju u kojem se nalazi naše okruženje. Imate li osjećaj da je tako? Rekao bih da postoje naznake da je čak i našim IT tvrtkama tržište prilično dinamično: tvrtke se kupuju i prodaju, poslovanje se ne širi samo na regiju nego i globalno. Da je jednostavno u trenutnom okruženju – nije. Ali, ovo bi sigurno mogao biti dobar pokazatelj za državu gdje treba investirati. Dakle, ako negdje vrijede poticaji – onda je to sigurno IT industrija… Ajmo, što se čeka?

Evo i izjave Mladena Vukmira, glasnogovornika BSA u Hrvatskoj:

„U današnjem gospodarskom okružju, podrška jakom tehnološkom sektoru važnija je no ikad. Tehnologija može pokrenuti oporavak gospodarstva i stvoriti dugoročni gospodarski rast,“ rekao je Mladen Vukmir, glasnogovornik BSA u Hrvatskoj, te dodao: „Tijekom protekle godine, Hrvatska je poboljšala poslovnu okolinu, IT infrastrukturu, razvoj i istraživanja te – ukoliko Vlada Republike Hrvatske prihvati sugestije iz studije – u nadolazećim godinama očekujemo daljnja poboljšanja i još bolji plasman Hrvatske u ovom istraživanju.“

Studiju možete pronaći i downloadati na stranicama BSA…

… sve ostalo je sr***, rekao bi stari nepoštovatelj Kubertenove ideje. No, čemu osvrt? Izašla je još jedna studija vezana uz globalnu konkurentnost: World Economic Forum: The Global Competitiveness Report 2009 – 2010 i mediji su puni vijesti kako eto, opet smo potonuli na svjetskoj listi. Nije da smo ikada i bili neznam koliko visoko (ili nisko, ovisno kako gledate, ove godine smo na 72 mjestu što je pad od 11 mjesta u odnosu na prošlu godinu), ali ovo je stvarno zapanjujuća činjenica. Navodno je cilj Hrvatske bio ući u prvih 50 zemalja ali netko je očigledno krivo shvatio smjer kojem treba ići. Specifične podatke za Hrvatsku možete pronaći ovdje, a možete pročitat i službeni stav Nacionalnog vijeća za konkurentnost, koje obećava da će biti praktičnije u budućnosti… jer ionako nitko ne čita njihove preporuke.

Je li situacija toliko loša? Priznao bih da jest, država nam teško funkcionira, i tu ne gledam samo trenutnu recesijom poduprtu situaciju, nego općenito promjene u strukturi koje se nisu dogodile kada su se trebale. Nije stvoreno okruženje koje je stimulativno ali i regulatorno u isto vrijeme – nema jasne vizije i strategije (mada nekoliko agencija ili ministarstava navodno brine o tome).

Možemo li bolje? Rekao bih – moramo. Ako slijedeće godine potonemo za još koje mjesto, biti ćemo valjda na razini Sudana. Ili što ja znam gdje, da sad ne uvrijedim nekoga. Zanimljivo je da zapravo ne tonemo – jednostavno drugi bolje plivaju od nas. Kao u starom vicu – drugi trče brže od nas – to je dovoljno da bi se izbjegao medvjed. Zašto drugi uče brže i bolje od nas? Zašto više nismo konkurentni (jesmo li ikada bili) s bliskim zemljama kao što su Rumunjska ili Bugarska? Zar je to toliko teško? Ne znam, znam samo da su Slovenci opet skočili za 5 mjesta naprijed…

Čisto za zapisnik, prvo mjesto zauzima Švicarska, po prvi put ispred USA – odmah sam se sjetio svojeg prijatelja Dejana Fore koji je u Švicarskoj i koji je nedavno žestoko komunicirao na FB po pitanju kako je raditi u Švicarskoj a kako u Hrvatskoj… eto živi dokaz da to nije niti vrijedno upoređivanja . Ali, moj pristup je ponešto drugačiji: umjesto za odlazak, ja zastupam ostanak – idemo srediti stvari jer to jednostavno moramo. Stara poslovica kaže: ako želiš biti dobar manager, onda otiđi u lošu tvrtku. A takvu neće biti teško pronaći kod nas.

BTW: onda nije ni čudo da su gospodarstvenici, barem ono malo što ih je ostalo a da nisu povezani s aferama ili marifetlukom, krenuli (ako) osnivati svoju stranku. Jer kad neće milom (država regulira) onda će silom (samoregulacija ). Jesu li to oni isti ljudi koji sjede u Nacionalnom vijeću za konkurentnost? Kad može u Splitu, može valjda i drugdje – gdje su sada oni koji tvrde da je Kerum varijanta samo pojedinačni slučaj?(Rekao bih da je ovo sada hipotetsko pitanje, kako ne bi morao obući … ali za svaki slučaj #flame suit on#).

Dodatak 10.09.

Da je tema zanimljiva znam i sam, ali da smo kao narod toliko skrenuli u nepoznavanju… nevjerojatno. Evo recimo današnjeg “glasa naroda” – Web anketa Jutarnjeg lista. Na pitanje: “Hrvatska je pala na 72. mjesto na ljestvici konkurentnosti. Tko je kriv?”, narod odgovara ovako:

Pa tko sad može razumjeti hrvatski narod? Čak 54% kaže da je za sve, pa tako i konkurentnost, kriva globalna kriza? Za konkurentnost? Ponavljam, za našu konkurentnost u odnosu na druge zemlje? Za zakone, regulaciju, akcije, investicije, razvoj… kriva je globalna kriza?

Nažalost, to je realna slika poznavanja situacije te vjerovanja državnim i inim pričama kako smo eto, puno bolji no što se to misli, i kako uvijek postoji netko tko je recimo, kriv za sve.

Dakle, ako ste, nažalost, imali prilike gledati utakmicu Engleska – Hrvatska (da vas podsjetim, 5:1), znate da je za sve krivac globalna kriza. I povijesna nesklonost Engleza prema Hrvatskom narodu. I naravno, leptir koji je krilima prije 8 mjeseci zamahnuo iznad Filipina.