ratkom.net: potraga za nepoznatim

Zanimljivo je kako se pojedini trendovi vremenom fokusiraju na određene stvari: iako već valjda godinu dana govorimo oblacima (cloud computingu), u zadnje vrijeme se više razgovaramo o podskupu teme koji se zove interoperabilnost u oblaku (ili – među oblacima, kako vam bilo drago). Interoperabilnost u oblaku je ujedno i tema ovomjesečnog Interoperability & Innovation Foruma za javnu upravu kojeg tradicionalno organiziramo svake godine, pa sam se sav zadubio u praćenje napretka oko ove teme. Nije da o tome nisam već pisao, ali ponekad su to više tehnička poglavlja nego razmišljanje o temi. Pa što je za reći u to ime?

Javna uprava je u odličnoj poziciji iskoristiti sve mogućnosti interoperabilnosti unutar oblaka – za gotovo sve države to znači značajan korak u stvaranju učinkovitosti, poticanju kreiranja bolje vrijednosti i bolje komunikacije sa građanima. Naravno, nije sve stvar tehnologije i možda značajnije je što će se dogoditi na području politike i procesa (za napomenuti da je Središnji državni ured za Hrvatsku uparvo izbacio prvo čitanje Hrvatskog okvira za Interoperabilnost – HROI, što je prvi korak Hrvatske u tom smjeru, i mada se ne dotiče oblaka postavlja opće okvire za razmatranje interoperabilnosti), no to nije tema ovog posta. Ali bit će tema jednog od budućih.

Oblak može pojednostaviti državnu upravu. Namjerno ovdje ne uvodim termine javni ili privatni oblak, jer to uglavnom zbunjuje ljude. Mislim općenito na termin cloud computing – koji država može iskoristiti kako bi konsolidirala svoju IT infrastrukturu, kreirala sustave koji se jednostavno u budućnosti mogu skalirati te stvoriti usluge koje je do nedavno bilo nemoguće (ili skoro nemoguće) kreirati. Na primjer, povezati dvije agencije ili ministarstva postaje trivijalno, i to ne u mrežnom smislu, nego u bilo kojem – poput podatkovnog, procesnog, aplikativnog i slično.

Oblak može smanjiti cijenu države. OK, znam da informatika nije ta koja je ključni element trošenja države. Na informatizaciju (ne u smislu – kupi računalo) kod nas se troši relativno malo, odnosno, veći problem je da se troši nenamjenski ili neusmjereno. No informatika je ta koja omogućuje smanjenje drugih elemenata troška države – to je pokazao i cijeli niz stimulansa koje su kreirale druge države. Uglavnom se većina budžeta smanjuje, ali se investira u informatizaciju jer je to najbolji način smanjenja ukupnog troška. Rješenja koja koriste (povoljni) oblak i omogućuju standardizaciju ali i jednostavnu zamjenu blokova gradnje – nikad nisu bila dostupnija no u oblaku.

Oblak bolje povezuje državu i građane. Primarno mislim na podatke – oblak je najučinkovitija mogućnost da se “državni” podaci (iako su to, čak i zakonski, podaci svih nas) javno objave i omogući njihovo korištenje masama. I ne samo to – podaci omogućuju organizacijama i pojedincima stvaranje sasvim novih tipova usluga koje država ne može niti stvoriti (a niti zamisliti). Je li to bolja podrška za malo i srednje gospodarstvo? Možete se kladiti.

No, prije no što krenemo koristiti prednosti oblaka, moramo, kao nacija ali i kao zainteresirani ponuđači usluga, rješiti najmanje dva pitanja iz domene interoperabilnosti:

a) pitanje sigurnosti i privatnosti podataka. Nevjerojatno je kako u diskusijama ljudi jednostavno zauzimaju krajnja stajališta: ili je oblik potpuno nesiguran ili to uopće nije bitno. Rekao bih da istina ovdje ovisi o nekoliko stvari. Državu se uglavnom promatra kao entitet za koji je gotovo nemoguće da bilo koji podatak drži u oblaku – jer se bilo koji oblik javnog oblaka smatra nesigurnim (a ponekad i napadom na privatnost, kao u slučaju Googlea ili Facebooka). No, istraživanje u UK je pokazalo da se preko 75% podataka u državi može smatrati javnim, odnosno, spremnim za javnu dostupnost (kao recimo kod nas, prema Zakonu o pravu na dostup informacijama, podaci su javni, ali nemamo do njih jednostavan dostup). Rekao bih da dosta toga može otići u javni oblak, a ono što ne može… za to imamo privatni oblak. Tu bi podaci po pravilu trebali biti sigurni (ali opet, pitanje je da li bi vrijedila i privatnost). S druge strane, na primjeru SAD-a, preko 90% građana drži neki od svojih podataka u javnom oblaku, a gotovo svi su u nekoj formi aplikacije spojeni na oblak.

b) pitanje prijenosa i otvorenosti podataka. Ovo je pitanje na kojem svi ponuditelji cloud computinga vrijedno rade. Na primjer, što ako preselim podatke u oblak Microsofta i potom odlučim, nekoliko mjeseci kasnije, preseliti ih u neki drugi? Je li to uopće moguće i kako? U kojem formatu? Većina ponuditelja oblaka danas vam omogućuje da besplatno preselite bilo koju količinu podataka u oblak. Ali, vrijedno naplaćuju njihovu uporabu ili prijenos (download). No da ne ostane ne tome, prošlo je vrijeme kada su se podaci zaključavali. Microsoft radi na dvije inicijative koje omogućuju prijenos i otvorenost podataka.

Prva, podatkovna inicijativa zasnovana na standardima zove se Open Government Data Initiative (OGDI) koja koristi Windows Azure platformu kako bi omogućila jednostavnije objavljivanje podataka od strane državnih agencija. Za tehničare, OGDI objavljuje podatke koristeći HTTP kroz RESTful servise, koji su izgrađeni koristeći Windows Communication Foundation (WCF) Data Services, komponentu .NET Framework 3.5 knjižnice. Više informacija možete pronaći na http://ogdisdk.cloudapp.net/.

Druga koja je nastala iz potrebe dijeljenja jednostavnih podataka zove se Open Data Protocol (OData).  OData je otvoreni protokol zasnovan na XML i REST za dijeljenje podataka koji omogućuje da se bilo koji tip podataka onjavljuje koristeći konzistentan format.

No, tehniku na stranu. Interoperabilnost se ne temelji na tome koja tehnologija ili koja platforma se koristi. Koristi se na jednostavnoj činjenici: mogu li ja do svojih ili drugih podataka, a da ne moram zvati administratora ili pisati zamolbu u triplikatu. Mislim da još nismo usvojili niti to – a ne može biti jednostavnije. Možemo zakomplicirati i napisati dokument od 60 stranica, ali bojim se da to ne rješava naš problem nepovezanosti.

No to bi bilo logično, a ako je logično, onda nije. (moj postulat koji prihvaća sve više ljudi i smatra ga – logičnim).

Steve Ballmer ne posustaje: nova mantra je cloud computing i jednostavno, sve vezano uz to. Microsoft se, prema njegovim riječima, u potpunosti kladi na cloud computing. A to znači da sve jedan proizvod i sve mogućnosti koje poznajete razmatraju kako se najbolje uključiti u oblak – ne kažem da će prijeći na oblak, ali uključiti se na neki način, u svakom slučaju.

Ako vas više zanimaju mišljenja vodećih ljudi Microsofta i Intela o tome zašto i kako oblak, obavezno posjetite slika: prejaki site o cloud computingu: www.mindsinthecloud.org, a do tada, evo malo mojih resursa (a i Microsoftovih na ovoj vezi).

Različite kompanije na različit način gledaju kako iskoristiti oblak. Neke su se prihvatile čiste infrastrukture (IaaS) i nude svoje resurse na raspolaganje (poput Amazona). Rekao bih da je to jednostavno raspolaganje viškom resursa, ali donosi zanimljive modele naplate (kao što je to model natjecanja za trenutno dostupne resurse kod Amazona). Rekao bih da su na IaaS igrači dosta toga naučili, barem o bazičnim stvarima kako upravljati infrastrukturom tako da je ona dostupna krajnjim korisnicima.

Softverski igrači su danas najpopularniji (SaaS). Na neki način su nam oni i najrazumljiviji, jer su vrlo slični dosad postojećim modelima kao što su to bili hosteri ili ASP /application service provider kompanije na tržištu. Aplikacije su ovdje otvoreno – zavtorenog tipa: možete tih jednostavno koristiti i vrlo malo prilagođavati, što opet donosi stabilnost aplikacije i mogućnost široke uporabe. SalesForce je izgradio cijeli biznis na ovom modelu, mada su se kasnije prebacili u PaaS model. A o tome…

Platformski igrači su danas najpopularniji (PaaS). Ne samo da koristite aplikaciju, nego vam ona omogućuje da na neki način aplikaciju nadograđujete svojim rješenjima (kao što je to recimo kod Facebooka). No i to ima svoju granicu – ili ćete biti spremni na svakojake zahvate koji vam drastično uništavaju originalnu ideju (evo u što se taj FB danas pretvorio, kada vrlo nestabilno radi) ili ćete na neki način zaključati proces nastajanja rješenja (ok, nije cloud, ali mi je iPhone/iStore dobar primjer).

Rekao bih da je Microsoft posvuda. Iako je originalno krenuo sa PaaS varijantom (Azure Platform) danas nekim rješenjima ide i prema IaaS modelu, ali ne zaboravljajući svoju Software + Services viziju koja se realizira kroz ono što Microsoft zove… 3 ekrana u oblaku . No, posvećenost tvrtke cloud computingu je očigledna. Pogledajte samo Ballmerov govor, ali i odlične demoe koji su neki dan održani na University of Washington… a koje možete sami provjeriti na www.bing.com/maps/explore ).

 (video: Steve Ballmer objašnjava Microsoft/Cloud studentima University of Washington)

Gledam kako količina rješenja i materijala vezano uz cloud computing drastično raste na Microsoft stranicama i kako se sve više ljudi uključuje u ovo. Rekao bih da smo se uključili na vrijeme i da to nije proganjanje pobjegle tehnologije kao što je bilo s Internetom .

No, vidjet ćemo kamo će nas sve skupa to odvesti.

Za one koji izdrže do kraja, 5 min do kraja Steve se sjetio naših susjeda Slovenaca, pa lamentira o tome kako izgraditi Datcentar u Sloveniji .

Već sam se nebrojeno puta raspisao o “cloud computingu” ili Microsoft implementaciji istoga “Windows Azure Platform”, ali sve je to već viđeno i znano… dovoljno je u search otkucati nešto od navedenog, i to uglavnom orijentirano prema developerima. Ono što mi je zanimljivo da tek sada počinju zanimljive i prave stvari za svakog poštenog infrastrukturaša a i direktora koji upravlja infrastrukturom organizacije  – pa sam tako, tek iz današnjih najava, odabrao tri “zanimljive” stvari o kojima se trenutno razglaba:

1. Microsoft radi na dodavanju Remote Desktop za Windows Azure, kako bi pojednostavljeno pristupili svojim resursima u oblaku.
2. Microsoft radi na podršci za virtualne strojeve (VM) u Windows Azureu. Dakle, moguće je učitati i pokrenuti VMove direktno u/na Microsoft Azure oblaku (ok, ovo nije nova vijest, ali da je ponovimo u ovom kontekstu).
3. Microsoft podržava NTFS direktno u cloud platformi (čitaj: Azure Drive). Pojednostavljeno, to znači da možete uzeti postojeću aplikaciju i pokrenuti je u oblaku koji će emulirati NTFS datotečni sustav.

Za ove usluge nisu objavljeni datumi otvaranja, ali su to upravo funkcionalnosti na kojima se radi za slijedeću iteraciju platforme, a što sve ljudi predlažu kao nadogradnju, možete vidjeti na Windows Azure Feature Voting siteu.  Time je Azure u infrastukturnom dijelu sličan Amazon Web Services uslugama, no i dalje je Azure primarno platforma za razvijanje aplikacija – dodavanje infrastrukturnih servisa samo otvara dodatne mogućnosti za one koji manje brinu o aplikacijama a više o sustavima i strojevima. Više i na Windows Azure Team blogu.

Mislim da je zanimljivo kakve se prilike otvaraju. Platform as a Service (PaaS) dodaje Infrastructure as a Service (IaaS). Još jednom, samo izaberite svoj scenario. I ako ste malo pratili ostale cc ponuditelje usluga, znate da i drugi imaju ovako zanimljivih ponuda. Opet, mogućnost izbora je na vama -  a to je postala i Microsoft mantra. Znam da zvuči čudno, ali eto, tako je .

Iako će to mnoge začuditi, Microsoft je jedan od najvećih pobornika interoperabilnosti u oblaku – već sam se raspisao o ulozi Microsofta u Open Cloud Computing organizaciji. Mislim da je svima jasno zašto je potrebna interoperabilnost na različitim nivoima ovdje – pogotovo ako želimo od oblaka dobiti nešto više od onoga što imamo danas na svojim računalima.

Prije nekoliko dana, Microsoft je i predložio stvaranje nacionalne koalicije koja bi morala osigurati interoperabilnost u oblaku: “Cloud Computing Advancement Act” je prijedlog kongresu da usvoji, mi bi rekli preporuku, koja može zaštititi potrošače koji u sve većem broju koriste usluge oblaka, odnosno cloud computinga.

Press Release Microsofta po pitanju Cloud Computing Advancement Acta možete pronaći ovdje, predstavio ga je Brad Smith, senior vice president & general council, a cijeli tekst govora na Brookings Instituteu možete pronaći na Microsoft Cloud Computing for Business and Society stranicama (ima tamo još ponešto o Cloud Computingu, pa navratite).

Kaže Brad:

No technology is perfect. Nothing is perfect. But unquestionably the PC revolution has empowered individuals and democratized technology in new and profoundly important ways. As we increasingly connect smarter client devices with the resources in the cloud, our challenge is to build on these successes and make them greater still. We should not and need not sacrifice the personalization of technology in order to benefit from computers in the cloud.

… a dio njegove izjave imate i ovdje:

Brad Smith, Microsoft Senior Vice President and General Counsel, on Cloud Computing from Voice for Innovation on Vimeo.

Baš me zanima gdje ćemo stići u harmonizaciji interesa i interoperabilnosti.

Skoro sam zaboravio da sam sam sebi obećao raspis slijedećeg nastavka ovog posta. Dakle RP (ex. RT) od prije nekog vremena…

Ako ste u stalnoj potrazi za boljim, jačim, bržim (baš poput mene ) i tražite definiciju Cloud Computinga, evo male pomoći National Institute of Standards and Technology, Information Technology Laboratory instituta. Dobar pokušaj, a ako vas zanima cijeli dokument ili prezentacija, možete ju pronaći na linku. No, da ne bi to samo bio prijenos informacije, potrudih se prevesti to na naš jezik (što god da mislili o prijevodu…).

Cloud computing je pay-per-use model koji omogućuje jednostavan, dostupan i po zahtjevu pristup na mrežu dijeljene grupe prilagodljivih računalnih resursa (na primjer, mreže, poslužitelji, podatkovni prostor, aplikacije, usluge) koje se mogu ubrzano uspostavljati i pokretati s minimalnim naporom upravljanja i bez potrebe za komunikacijom s pružateljem usluge. Cloud model promovira dosupnost i sastoji se od pet ključnih karakteristika, tri modela pružanja usluga te četiri modela postavke, a ja donosim samo ključne karakteristike:

On-demand self-service. Korisnik može samostalno odabrati i pokrenuti mogućnosti računalnih resursa, ako što su vrijeme poslužitelja i mrežni prostor za pohranu podataka bez potrebe za interakciju s djelatnicima pojedinog pružatelja usluga. Naravno, nije sve ovako “čisto”, ali u principu već danas većina hosting providera svoje usluge temelji upravo na ovakvom pristupu – vi plaćate, servisi/serveri rade i to je to.

Ubiquitous network access. Mogućnosti su dostupne putem mreže i njima se pristupa koristeći standardne mehanizme  koji promoviraju heterogenu uporabu thin ili thick klijentskih platformi (na primjer, mobilni uređaji, laptopi te PDA uređaji). Dakle, ovo je vrlo blisko Microsoftovoj S+S /Software+Services strategiji – bilo koji uređaj, od bilo kuda. Ta se strategija nedavno prilagodila nečemu razumljivijem: strategija 3 ekrana (mobilni, TV i računalo) ali princip je isti… sve ostalo nijanse.

Location independent resource pooling. Računalni resursi pružatelja usluga spajaju se kako bi poslužili sve korisnike koristeći multi-tenant model, sa različitim fizičkim i virtualnim resursima koji se dinamički dodjeljuju i uklanjaju prema zahtjevima korisnika. Korisnik uobičajeno nema kontrolu i znanje o točnoj lokaciji uporabljenih resursa. Primjeri resursa uključuju mrežni prostor, procesori, memorija, mrežna propusnost te virtualni strojevi.

Rapid elasticity. Mogućnosti mogu biti ubrzano i elastično pokrenute kako bi se ostvario brzi scale up po potrebi ali i brzi scale down kada mogućnosti više nisu potrebne. Krajnjem korisniku mogućnosti koje koristi izgledaju bez ograničenja i mogu se kupiti u bilo kojoj velični u bilo koje vrijeme. Primjer: Amazon EC2…

Pay per use. Mogućnosti se naplaćuju koristeći praćenje uporabe ili putem oglasa kako bi se pokrenula optimizacija računalnih resursa u uporabi. Primjeri su mjerenje uporabe prostora za pohranu podataka, mrežnog prometa ili računalnih resursa koji su korišteni ili naplata aktivnog broja korisnika na mjesečnoj osnovi.

U slijedećoj epizodi donosimo:  [cc] U potrazi za Cloud Computing definicijom – modeli pružanja usluge,…

Kako je već počela priča o predavanju na CROWD (Hrvatska udruga Web Developera) sastanku 18.01.2010 u HGK-u, ja sam zadužen za malu priču o Azure/Cloud Computingu, pa evo predlažem samom sebi a i vama o čemu bi se dalo pričati na događanju. Imate jedinstvenu priliku utjecati na to gdje predavanje vodi i što sadrži, pa… komentirajte. Do tada, možete o CROWD-u više pronaći ovdje, prijaviti se ovdje, a i Netokracija brije o tome…

Mislim da za početak treba potrošiti malo riječi na postanak, postojanje i ekonomiju cloud computinga. Nije zgorega ponoviti poslovni model te kako ga različiti poslovni entiteti vide, odnosno kako ga mogu iskoristiti. No ne predugo, ipak je tema – Microsoft, pa prema tome, prilagođavam priču.

Prvo i osnovno, znate da je Azure Platform postao komercijalno dostupan. Što znači komercijalno? Kako ga tvrtke iz Hrvatske mogu koristiti i koliko ga morate plaćati (ako)? Koja je uporedba između Microsoft platforme i drugih (kako cjenovno tako i tehnički, po pitanjima mogućnosti). Naravno, pokazati ćemo koje su sve opcije (ne)dostupne, kada ih možemo očekivati i u kojem obliku.

Za one koji se prvi put upoznaju s Microsoft Azure platformom napravit ćemo i kratki 101 oko toga gdje je što. Ali ne planiram gubiti previše vremena na to, mislim da se to može prilično dobro savladati ili na webu ili na Azure Training Kitu (kojeg toplo preporučam za one koji se planiraju baviti ovim).

Dio priče o osnovim dijelovima Azure Platforme (Windows Azure, Windows Azure Storage, SQL Azure, AppFabric /zante ovaj dio pod “.NET Services”/), a ne mogu odoljeti da ne spomenem i Windows AppFabric… kad sam već na AF dijelu.

Za one koje će to zanimati, moramo malo porazgovarati i o monetizaciji, odnosno mogućnostima da naplatite svoj trud i muku – barem malo o PinPoint marketplaceu.

Za kraj, bit će tu riječi o “dodacima” na plafrormu. Prvi dodatak koji nas interesira je “Dallas”, projekt koji omogućuje da se podaci otvaraju na način da ga svi, koji to žele, mogu koristiti. Već sam nešto pisao prije o tome, ali ideja mi je da se malo biše zadubimo u primjenu i mogućnosti, a možda pokažemo i koji demo (mada mislim da će na CROWD-u biti više potencijalnih konzumenata, nego davatelja usluga isporuke podataka). Ali nema veze.

Dakle, ako mislite da se bez nečega ne može, ili da sam pretjerao s nečim – demokratski dajte prijedlog. Komentare ostavite ovdje dolje, pa ćemo o sadržaju slijedećih par dana.  A onda moram podvući crtu…

napomena: tekst je izvorno objavljen u časopisu PC CHIP. Ovo je mali, kako bi rekli, RT.

Postavite li danas pitanje direktoru informatike prosječno velike korporacije o tome što misli vrijedi li razmišljati o oblaku – ne očekujte veliku potporu. Pogledajte samo naslove pojedinih članaka: “CIO: Cloud Computing Survey: IT Leaders See Big Promise, Have Big Security Questions”, “SearchCIO: Addressing compliance requirements in cloud computing contracts”, “Computerworld: Corporate use of cloud services slowed by concerns about data security, reliability”, “CIOUpdate: Is Cloud Computing Ready for the Enterprise?” odnosno “ZDNet: Is the enterprise ready for cloud computing?” jasno je da smo daleko do toga da računarstvo u oblaku postane općeprihvaćeno u korporacijama kao što su to možda uspjele neke druge tehnologije i pristupi. No, što je tome uzrok? Pitanje je to na koje se pokušava odgovoriti na raznim forumima, okruglim stolovima, člancima i dokumentima… I sve se svodi na nekoliko jednostavnih: tehnologija još nije spremna, promjena može i ne mora biti znakovita i možda najbitnije, ne postoje jasni scenariji kako cloud computing iskoristiti u korporaciji.

Kao prva prepreka koju je teško preskočiti uvijek se nameće tehnologija: iako bih rekao da cloud computing nije ništa revolucionarno novo (pendullum se opet vratio ka centralizaciji resursa), dostupnost kojom se otvorila putem Interneta širokom krugu korisnika promjenila je mnoge načine (čitaj: scenarije) uporabe. Resursi negdje gore su jeftiniji i dostupniji. No, nisu uvijek udruživi s tehnologijama koje koristimo u svom okruženju. Tko želi učiti pisanje programa u Phytonu samo zato što je to jedini jezik koji oblak razumije?

Druga prepreka je malo suptilnija: korporacije cijeli svoj život ulažu u elemente računalne infrastrukture nad kojom imaju kontrolu. Posebna su tu pitanja sigurnosti, integracije, privatnosti i upravljivosti. Korporacije su ogroman novac uložile u te kategorije i s pravom smatraju da su njihove okoline sigurne i zaštićene. Kakav sad Internet i aplikacije u oblaku? Internet je “po definiciji” nesiguran i vrlo je teško zamisliti otvaranje korporacije prema informacijama, podacima, procesima i aplikacijama koje nemaju pod kontrolom.

Na kraju, pitanje je tu strukture aplikativne podrške i znanja oko integracije i razvoja: interoperabilnost je danas riječ u izumiranju jer se podrazumijeva da podaci slobodno teku i da ih aplikacije jednostavno razmjenjuju. Razmjeniti podatke između vašeg SAP sustava i male aplikacije koja se nalazi na URL adresi http://myapp.apps.net ne izgleda trivijalno, pogotovo zato što baš niste sigurni s kime bi o tome razgovarali kad se pružatelj usluge na navedenoj adresi nalazi u Kuala Lumpuru…

Probati riješiti sva tri problema u jednom članku gotovo je nemoguće. Zato, usmjerimo se na drugu prepreku: kako korporacija može “prihvatiti” računarstvo u oblaku i integrirati ga u svoje aktivnosti? I pri tome iskoristiti ono što je najbolje i odbaciti iz svog okruženja ono što zbilja ne funkcionira (a zbog limita resursa vjerojatno nikada neće ni funkcionirati).

Rekli bi, pitanja je puno i odgovora je malo. To je i za očekivati, jer je računarstvo u oblaku u svojim povojima, barem pream mogućnostima i razumijevanju. No, treba li to odbaciti kao trenutno neosnovano? Ako želite biti jedan od studija slučajeva u knjizi kao što je “Disruptive Innovation” C.Christensena, najbolje odložite ovaj časopis i dohvatite se AutoMoto Kluba ili sličnog – ionako se nećete za koju godinu imati o čemu brinuti.

Pristup rješavanju problema

Iako sam počeo oprezno, s naslovima novina koji govore o problemima, cloud computing je nešto o čemu svi govore i svi se slažu da je to vrlo značajan korak naprijed za tehnologiju i način njene uporabe. Danas je jednostavno nabrojati barem pedesetak proizvođača različitih oblika računarstva u oblaku koji implementiraju neke pojavne oblike tog pristupa. Tu su svi veliki – i IBM, Amazon, Microsoft, Google, Oracle… iako im je svaki oblak gotovo preslika politike i modela kojeg inače koriste i guraju, u većini pojava postoji cijeli niz zajedničkih stvari koje svi imaju i zbog kojeg se mogu svrstati u ponuditelje računarstva u oblaku.

Korporacije su naravno pozvane da iskoriste ove resurse – iako se na prvi pogled čini da je računarstvo u oblaku uglavnom okrenuto prema krajnjim korisnicima (consumerima), ne grade se uzaludo toliki resursi – svi vjeruju da će dio računalnog kapaciteta korporacije biti kad tad preseljen u oblak i korišten po popularnom “on demand “ principu.

No, ne pristaju svi na krajnost: zašto bi morali koristiti nešto nad čime nemamo kontrolu? I postavlja se logično pitanje: možemo li u svom, korporativnom okruženji imati sustav koji je isti kao onaj koji možemo koristiti u oblaku? Ili drugim riječima: možemo li uzeti oblak i lijepo ga iskopirati u svoje privatno “enterprise” okruženje i time naslijediti sve prednosti koje pruža obkal kao što su skalabilnost, učinkovitost i dostupnost? Mogu odmah ponuditi odgovor: teoretski da, ali teško je za očekivati da svaka korporacija može izgraditi svoj Data Centar veličine Data Centara koje grade Microsoft ili Amazon. Ne samo da bi to bilo nepraktično nego bi bilo i izrazito skupo – vjerojatno i neiskorišteno. Globalni Data Centri se i grade kako bi se iskoristila mogućnost dijeljenja resursa i time smanjili troškovi – teško je zamisliti korporaciju koja to može u potpunosti podijeliti s drugom korporacijom.

No nije ovdje sve za odbaciti. Jedna od ideja jest i da se dio znanja koji je stečen u građenju ovakvih rješenja na neki način “vrati” u proizvode koji su danas dostupni široko na tržištu. Jer, ako je Windows Server 2008 osnovni građevni blok za upostavu Microsoft Data Centara (a jest), zar onda ne bi mogli prakse, politike i mogućnosti koje postoje u Data Centru na neki način implementirati u nove Windows Servere? Bolje rečeno, ako u Data Centru možemo ostvariti neviđenu skalabilnost i učinkovitost, da li bi mogli napisati dio novog programskog koda koji bi to znao napraviti i na naših lokalnih i umreženih 8 servera?

Stariji će se sjetiti napora koje je Microsoft radio s svojim DataCenter izdanjem servera… mislim da to više ne možete pronaći na tržištu. No za očekivati je da će se svi ponuditelji računarstva u oblaku potruditi pronaći načina kako se približiti “smanjenim” verzijama svojih oblaka koje možete implementirati u svojim okruženjima, ali za sada, nema velikih vijesti.

Do tada, ostaje nam dobro razumjeti što nam donosi infrastruktura u oblaku – pogledajmo za primjer Microsoftovu implementaciju i pristup problemu.

Windows Azure

Ljudi često miješaju pojmove Azure Services Platform i Azure – priznajem da nije jednostavno jer se to ponekad čini kao rekurzivni akronim (skoro kao pa GNU /GNU is not UNIX/ ili BING /BING is not Google/). Ali daleko je jednostavnije – Azure je jednostavno dio Azure Services platforme, i zapravo je dio koji čini njenu osnovu, odnosno operativni sustav zasnovan na oblaku (neko vrijeme se koristio izraz Cloud OS). Platformu možete iskoristiti kako bi proizveli i upogonili potpuno nove tipove aplikacija ili pojedinačnih usluga koje mogu biti ili samostalne aplikacije (dakle, poput Web aplikacija na Internetu) ili nadogranje postojećih aplikacijam (recimo, web servise koji nadograđuju vaše aplikacije ili koje vaše aplikacije jednostavno koriste). Ono što je bitno razumjeti da je odabir u potpunosti na strani korisnika – morate pronaći svoj scenarij koji moželi prenijeti u oblak. Nisu svi scenariji pogodni za oblak niti se svi mogu implementirati na platformi. Dodatno, platforma sadži cijeli niz dodatnih usluga, kao što je prikazano na slici 1, i jedna grupa tih usluga upravo je fokus ovog teksta.

Slika 1 Microsoft Azure Services Platform

No, za početak, upustimo se malo dublje u Windows Azure.

Windows Azure temelji se na računalnoj snazi koja se pokreće putem Microsoft Data Centara a čija je primarna zadaća stvaranje, postavka, upravljanje i skaliranje aplikacija i usluga na Internetu. Microsoft ubrzano gradi svoje Data Centre jer razumije da ne možete igrati tržišnu utakmicu ako nemate dovoljno resursa koji će podržati cloud computing – odnosno aplikacije u oblaku. Unutar Windows Azure platforme dvije su grupe aktivnosti od značaja: one koje se bave obradom (dakle, izvršenje aplikacije) te pohranom (dakle, pohrana i prihvat podataka na i sa diska). Rekli bi, uobičajeni zadaci koje radi prosječno računalo. No, za razumjeti je da su upravo ovo dva područja na kojima računala gube svoje mogućnosti i gdje se aplikacije usporavaju ili jednostavno postanu nedostupne. Laičkim riječnikom, upravo su ovo dva područja koji čine uska grla računala – ovo su elementi koje cloud computing mora jednostavno rješavati, odnosno, moraju postati neograničeno skalabilni, barem teoretski. Skalabilnost ovdje mora postati stvar konfiguracije sustava – bilo da se neograničeno dodaje broj procesora, prostora na diskovima, propusnosti mreže ili nešto drugo. Teoretski, moglo bi se reći računalu “dodaj mi još 3 procesora i podigni propusnost mreže na 10GB/s”… upravo sada – i kliknuti na gumb na konfiguracijskoj ploči.

Bitno je za razujmeti da smo upravo zbog toga Windows Azure napravili kao prilično jednostavne usluge (ali time i vrlo skalabilne). Pohrana podataka ovdje se odnosi samo na BLOB binarne podatke, nešto upita te jednostavne tablice, ali nećete pronaći ništa slično relacijskim tablicama (o tome se brine Microsoft SQL Services kao dio Microsoft Azure Services platforme).

No, kao što sam najavio, skalabilnost i dostupnost nisu jedini elementi koji su od značaja za prosječno enterprise korporativno okruženje. Tu su i pitanja sigurnosti, povezivanja “lokalnih” aplikacija s oblakom, pitanja upravljanja aplikacijama te ponekad i pitanja radnog procesa (workflowa). Ako pogledate bilo koju ozbiljniju aplikaciju danas, osim osnovne funkcionalnosti, ovo su uvijek nužni elementi koje morate imati da bi se zvali “enterprise” aplikacijom”. O tome se brinu Azure Services Platform komponente koje se nalaze u… Microsoft .NET Services građevnom bloku.

Microsoft .NET Services

Microsoft® .NET Services građeni je blok od posebnog interesa za one koji sebi postavljaju pitanja slična onima sa početka članka. Naravno, nije za očekivati da će direktor informatike sjesti za Visual Studio i rješiti pitanje federacije identiteta kroz nekoliko linija programskog koda, ali developeri bi ovdje već trebali plivati kao ribe u vodi. Probate li koristiti Microsoft .NET Services kao gradivne elemente, biti će vam jasno da je ovo tek nekoliko .NET usluga i razvojna okolina (software development kit – SDK) kojeg koriste programeri kako bi omogućili rješavanje pitanja s početka priče. Danas, ova razvojna okolina odnosno razvojne komponente rješavaju pitanja povezivanja aplikacija, pitanja pristupa te pitanja upravljanja procesima, ali jasno je da će Microsoft staviti određeno težište na razvoj komponenti koje tržište (čitaj: enterprise) bude od njih tražilo. Usluge koje kroz Microsoft .NET Services možete omogućiti su, shodno prethodnoj rečenici Microsoft .NET Service Bus, Microsoft® .NET Access Control Service, te Microsoft® .NET Workflow Service.

Tabela 1 Opisi pojedinih usluga u Microsoft .NET Services građevnom bloku

Iako su ove usluge primarno napisane na .NET platformi i koriste Windows Communication Foundation (WCF) i Windows Workflow Foundation (WF), to ne znači da ih ne možete koristiti i putem drugih programskih jezika odnosno razvojnih okolina. Ovo je poglavito važno za one korporacije koje su investirale i u druga razvojna okruženja. Time je zgodno za znati da je .NET Services zasnovan na industrijskim i standardnim protokolima, što omogućava jednostavnu integraciju putem REST, SOAP, i WS-* protokola. Na primjer, već postoje Java i Ruby SDK za Microsoft® .NET Services usluge – što otvara vrata raznim razvojnim grupama i jednostavnu integraciju s postojećim rješenjima.

Kako komponente rješavaju problem korporacija?

.NET Access Control Service vam omogućuje jednostavnu federaciju identiteta. Na primjer, ako koristite Active Directory kao imenički servis nije vam potreban niti jedan drugi identitet za aplikaciju koja se nalazi na Internetu. Zar to nije logično? Prijavite se ujutro u svom uredu na mrežu i … cijeli dan koristite različite aplikacije na Internetu a da niste morali upisati niti jedan drugi oblik identiteta (tipa username / password). .NET Services Bus vam omogućuje da vaša aplikacija iz ureda proslijedi neke podatke prema aplikaciji na Internetu (i obratno) na jednostavan način kroz HTTP port, čime administratori i upravitelji sigurnosti neće dobiti slom živaca. Dodatno, ova komunikacija je otvorena za višestruke usluge lokalno (Enterprise Services Bus) koje se povezuju s jednom ili više usluga na Internetu (čineći time – Internet Services Bus, termin koji se baš i ne rabi, ali je dobra slika onoga što dobivate). Na kraju .NET Workflow Service vam omogućuje da se radni procesi koje ste započeli u korporaciji jednostavno nastavljaju kroz dijelove procesa koji su u oblaku i potom vraćaju nazad u korporaciju. Mislite da vam to ne treba? Onda niste upoznati s složenošću procesa u državnoj upravi koji se prostiru ponekad i na nekoliko tijela.

I prema kraju…

Nemojte smetnuti s uma da smo ovdje razgovarali samo o specifičnom problemu i specifičnom rješenju – platforma je daleko bogatija mogućnostima. Ponavljam, sve ovisi o vašem scenariju, a enterprise integracija samo je jedan od scenarija koji se ovdje pojavljuju. Isto tako, osvrnuo sam se samo na jedan građevni blok – .NET Services, iako ih naravno ima i drugih – slika 2.

Slika 2 Razne mogućnosti koje donosi Azure Services Platforma

Neke od ovih mogućnosti su rudimentarne i niti jedna ozbiljnija aplikacija ne može se niti zamisliti bez njih – pogledajte samo na primjer Microsoft SQL Services. No to je neka druga priča i neki drugi scenarij koji razvijatelji aplikacija u oblaku mogu imati. Kao i specifičan problem koji se pri tome rješava. Ali kao što rekoh – nekom drugom prilikom.

Za one koji vole, poput mene, tu i tamo razglabati o budućnosti svega i svačega (svašta nešto, rekao bi moj vrli prijatelj) sigurno je zanimljivo štivo koje je objavljeno kao rezultat istraživanja koje je organizirao Microsoft Research daleke 2007 godine.

Naslov istraživanja ujedno je i naslov ovog dokumenta: kako će izgledati interakcija između ljudi i računala 2020-te godine? I ne samo to, kako će općenito izgledati budućnost u kojoj sudjeluju računala?

Da ponovim iz uvoda istraživanja, a napisano opet davne 1966 godine:

The question persists and indeed
grows whether the computer will make
it easier or harder for human beings to
know who they really are, to identify
their real problems, to respond more
fully to beauty, to place adequate value
on life, and to make their world safer
than it now is.

Norman Cousins – The Poet and the Computer, 1966

Dakle, miš u ruke, mozak (ne na pašu, nego aktivno uključen) te klik na ovaj link (PDF) i … samo se sjetite da je odgovor “42”.

Pročitao sam nedavno zanimljiv članak u Economistu: Clash of the Clouds, koji “predviđa” manju ulogu klijentskih operacijskih sustava i početak borbe za oblak. Ekipi su Windowsi 7 nekakav “milestone” koji otvara vrata drugim OS-ovima, poput Chrome OS ili Androida.

Windows 7 možda jest početak novog pravca u razvoju operacijskih sustava, i biti će poznat po tome da su OS-ovi krenuli u jednom sasvim neočekivanom pravcu: biti će sve manji, brži i nezahtjevniji.

Što je tome uzrok? S jedne strane, sami Windowsi su pretjerali – svaka nova verzija OS-a bila je sve veća i veća (i po mogućnostima ali i po stvarnom zauzeći prostora kako na disku tako i u memoriji). Uzmimo na primjer uporedbu: WIndows XP (u koje su se mnogi kleli, a i danas to rade) preporučeno traže 3GB prostora na disku, dok smo s Windows Vistom otišli na 30GB. Nije jednostavno objasniti što smo to deset puta povećali, ali barem sada znamo da “to” radi brže (evo pripadnog slidea s nedavnog PDC-a, a možete pogledati i poslušati prezentaciju Marka Russinovicha: client footprint reduction).

No, vratimo se na temu – miče li se operacijski sustav s klijenta u oblak? Ne doslovno, ali barem u dobrom dijelu servisa? Odnosno, hoće li operacijski sustav na klijentu biti sve tanji i tanji, poput manekenki, a pri tome sve brži i brži (čitaj: učinkovitiji)? Da li je Windows 7 dobar i očigledan korak u tom smjeru, i hoće li WIndows 8 u tom smjeru i nastaviti?

Sve su ovo pitanja na koje ćemo brzo dobiti odgovore – neke smo već i dobili. Moderni operacijski sustavi su upravo takvi – bježe s klijenta u druge prostore i dijele svoje funkcije na nove i različite načine.

Koje funkcije bi se mogle još prenijeti s operacijskog na oblak?

Neke su prilično jednostavne i tu vidim one koje nisu vremenski bitne (mislim na vrijeme odziva, bez obzira što danas svi pričaju o real-time webu i ostalim, da nema mrežnih provajdera kao što su ovi naši možda i zanimljivih stvari). Pogledajmo samo Start izbornik – imat u aplikacija i servisa koji bi lako prešli na oblak i to ne samo u modelu u kojemu je moguće nadograđivati OS novim aplikacijama (kao što su to Windows Live aplikacije). Možemo se zagledati i dublje – u nivo operativnog sustava koji nije nužno blizak sklopovlju ili pogoniteljima. Mislim da će HTML5, koliko god to čudno zvučalo, puno toga napraviti u tom smjeru (ili bar omogućiti…).

Koje su mi funkcije dvojbene?

Zapravo bilo koja funkcija koja dotiče neki vanjski reusurs – mada vanjski ovdje shvatite s oprezom: meni je to i vanjski u odnosu na klijenta (printer) ili vanjski u odnosu na oblak (kernel na lokalnom računalu). Recimo, mrežni printeri (lokalni su izumrli, je li). Tehnički to znači da bi se printeri povezali na nekakav enterprise services bus (internet services bus) koji pripada vašoj organizaciji. OK, za sada to je izvedivo – tome služe npr .NET Services u Azure Platform u Microsoft oblaku. No, i u printeru bi trebao biti nekakav servis koji bi se “objavio” oblaku, odnosno instanci koju generira pripadni ESB (korporacijski). Recimo da bi se i to moglo napraviti – ionako danas koristimo printer servere koji rade nešto slično – ne zahtjevaju lokalne servere za print, ali, opet, ipak su serveri.

Dakle, sve je jednostavno, samo kad bi printeri znali kojem “privatnom” dijelu oblaka pripadaju, odnosno na koji se services bus povezuju. Napisao sam “privatnom”? Sigurno ne slučajno je niz pogleda usmjeren u “private cloud computing” – pogledajte si malo i Microsoft projekt “Sydney” koji priprema upravo jedan ovakav pristup.

Za kraj, problematičan je i offline rad općenito. Što kada neki servis prebacite u oblak i … nemate konekciju? Planirate to riješti s offline cacheiranjem? Opet lokalna aplikacija, odnosno, lokalna aplikacija koja podržava vašu namjenu da nemate lokalnih aplikacija (ex. Google Gears). Oksimorotično, zar ne?

Ima tu i drugih stvari, ali ostavljam to za naše Architect Forume, kasnu pizzu i pivo i sneni pogled uz rečenicu “e kad sam ja slemio svoju prvu Galaksiju…”. Ali nove generacije ionako to ne razumiju .

P.S. nemojte mi samo početi s idejom da bi zapravo cijeli OS mogao u oblak jer eto – i njemu treba s nečega pristupiti. A čim sjedimo lokalno a ne u oblaku (a niti nećemo skoro, bar dok ne završim svoje na ovom svijetu), imamo lokalnu jedinicu. Hence, local OS.

Za one koji su prespavali Professional Developer Conference, a zanima iz Azure (Microsoft Cloud Computing), nekoliko izvadaka koje smatram interesantnim… moj blog, moj izbor .

Microsoft Azure Platofrm Business Model 101: Transforming to a Services Business

Za one koji se trude razumijeti poslovni model koji donosi cloud computing (ali i općenito SaaS model), odličnu prezentaciju (ovdje je i videocast i ppt je tamo…) imala je Dianne O’Brien (Sr. Director, Business Strategy) pod gornje navedenim naslovom.

Osim što ima smisla razumjeti kako postaviti poslovni model, prezentacija daje razmatranje još nekoliko ključnih stvari: kada primjeniti cloud computing i u kojim scenarijima (slika). Vjerujem da se možete prepoznati u gotovo svim scenarijima i ste se ne jednom pitali čemu služi ta skalamerija kada procesor radi tek na nekoliko posto (pa čak i kad virtualizirate prostor).

Microsoft tvrdi da je TCO manji, i to od ponešto do značajno, ovisno o tome kakvog je tipa vaša aplikacija. Ako želite izračunati TCO za svoju aplikaciju (recimo, razmišljate ima li smisla prebaciti ju na cloud arhitekturu) možete to probati koristeći TCO & ROI Analyzer Tool (ok, priznajem, računa i ROI).

Naravno ako vas zanimaju i konačne cijene uporabe Azure platforme, to možete pronaći ovdje u navedenoj prezentaciji. Neki kažu da je preskupo, ali naravno sve to ovisi o modelu kojeg ste postavili i naravno, upravljanju s maržama na vašoj aplikaciji . Microsoft Azure donosi tri tipa /modela uporabe Azure platforme, pa prema tome i načina plaćanja uporabe:

1. Consumption – Pay as You Go (ili po naški koliko koristite toliko i plaćate)

2. Subscription – Value for Commitment (koristite koliko želite u određenom paketu, ali to je fiksna cijena)

3. Licencing – Additional za one koji već imaju određene licencne ugovore. Čitaj: enterprise.

No, ako planirate zasnovati svoj poslovni model na Microsoft Azure Platformi, cijela prezentacija je jednostavno must. A i zanimati će vas gdje (u poslovnom modelu) ide Azure… Čak je i Q/A prilično zanimljiv…

Par tehničkih prezentacija za one koje to zanima, a dolaze iz “lessons learned” serije (linkovi na PDC videocaste):

• Lessons Learned: Building Scalable Applications with the Windows Azure Platform
• Lessons Learned: Building On-Premise and Cloud Applications with the Service Bus and Windows Azure (zanimljiv je primjer unutra za ekipu uz HEP-a, ali ne očekujem ništa takvo skoro)
• Lessons Learned: Migrating Applications to the Windows Azure Platform (ha!)
• Lessons Learned: Building Multi-Tenant Applications with the Windows Azure Platform

A ako ste početnik: prije no što krenem, primjetio sam da koliko god širimo informacije o cloud computingu i što to jest i što to nije i kako razvijati za isti, uvijek netko ide iz početka, pa tako evo i za tu ekipu link na 101: Introduction to Building Applications with Windows Azure. Uživajte.

Privacy in the Cloud Computing Era: A Microsoft Perspective

I na kraju, iako nije info s PDCa: ovaj papir je izazvao dosta polemika po blogovima – kako Microsoft vidi sigurnost podataka u oblaku (s obzirom da je pitanje sigurnosti i Microsofta uvijek blisko pojedincima koji prate tu tematiku). No dokument daje pregled “principa” – odnosno vodiča kojima se Microsoft vodi u izgradnji svojih sigurnosnih rješenja ali i tretiranju podataka koje koristi (podaci u oblaku). Ne očekujte naputke kako konfigurirati AppFabric threadove, jer ih u tom dokumentu niti nema. No to ne znači da pitanje sigurnosti nije prihvaćeno ozbiljno. A da se podacima može upravljati i na pametan način, pokazuje i projekt “Dallas”.