ratkom.net: potraga za nepoznatim

Kako regulirati oblak? Naravno ovdje ne pišem o protugradnim raketama ili ostalim ludostima od kojih su davno odustali, nego od neobične potrebe pojedinih organizacija da reguliraju sve i svašta (tako recimo, od veličine krastavaca do oblika rajčice). Ponekad je to razumljivo i opravdano, aponekad je to samo izmišljanje razloga da birokracija i dalje buja i množi se i čini samu sebe svrsishodno.

Dakle, kako regulirati oblak? Nedavno se sama ponudila gđa Neelie Kroes (EU ekipa, pisao sam nedavno o tome), ali i druge institucije idu svojim putem i izmišljaju regule i uzuse koji bi eto, kao, omogućili da su korisnici sretni i zadovoljni. Jasno je da je cloud computing tek u svojim povojima te da vendori koji pružaju usluge uglavnom izmišljaju različite setove funkcionalnosti koji vam onemogućuju direktno mijenjanje pružatelja usluge bez velike pompe i problema. Nema nekakvih općeprihvaćenih normi, metodologija i najboljih načina koji bi svi prihvatili (podržali), što neki koriste kako bi „objasnili“ razloge polaganog prihvaćanja računalstva u oblaku – jer se, eto, ljudi boje i paze koju tehnologiju primjeniti, ne bi li izbjegli „vendor lock-in“. No, nisu ni vendori što su nekada bili – pitanje interoperabilnosti je danas pitanje koje se podrazumijeva (sjećam se kada sam prije negdje dvije godine napisao tekst koji je tvrdio da je pitanje interoperabilnosti gotovo i da je to nešto što će se podrazumijevati – i danas stojim kod toga) te su se dobro naučili da više nema izolacije korisnika – danas izolacija znači tržišno neprihvaćanje i sigurno gubljenje tržišnog udjela. I tako se vendori udružuju u razne organizacije kako bi razgovarali o potencijalnim problemima i mogućnostima.

Do sada su najpoznatiji Open Cloud Consortium organizacija (Yahoo, Citrix, Cisco…), Cloud Security Alliance (Google, Microsoft, Novell, Oracle, IBM, Iron Mountain, CISCO, CA, milion drugih), te pojedini žanrovi interesa, tipa Storage Networking Industry Association (SNIA, s članovima tipa DELL, EMC, IBM, ORACLE, Microsoft…), ali ima tu i raznih drugih. Neupućen bi rekao da ipak tu netko s nekim razgovara i dogovara i možda bi bio u pravu, s obzirom da su tu sva eminentna imena scene računalstva u oblaku.

Ali tako ne misli tehnička birokracija. Pa kreću Organization for the Advancement of Structured Information Standards (OASIS), National Institute of Standards and Technology te European Telecommunications Standards Institute (ETSI) a nisu dugo sjedili u zadnjoj klupi ni famozni IEEE te Object Management Group (OMG). Najviše se danas piše o naporima koje je pokrenuo IEEE (iako nećete puno pronaći na njihovim stranama) kroz dva projekta:

IEEE P2301 — a draft guide for cloud portability and interoperability profiles

IEEE P2302 — a draft standard for intercloud interoperability and federation

Puno mi je zabavnije kako se uključio i OMG koji je svoje dao na polju reinženjeringa poslovnih procesa, koji je pokrenuo Cloud Standards Customer Council… Njihova lista normi je impresivna ali ne čujem da je u širokoj uporabi, ali ajmo nešto i o cloudu napisati. Da ne duljim obje organizacije imaju istu mantru i žele „smanjiti barijere koje priječe širu uporabu računalstva u oblaku“. Već vidim sličnu zabavu kao što je bila kod OpenXML / ODF usvajanja te zabavu pojedinih vendora ne bi li baš njihova tehnologija imala najviše sličnosti s standardom koji se usvaja.

Mislim da će ovi napori u standardizaciji usporiti razvoj cloud computinga. Mislim da se tržište već dovoljno pametno samoregulira, ali eto, kad netko misli potrošiti neke novce i vrijeme ne bi li se reguliralo nešto što ne treba (još) regulirati, ajde.

Nedostaje mi ISO organizacija, ali naći će oni već načina da se uključe. A tada, … tresla se brda, rodila se norma.

Kada u Microsoftu pričate o upravljanju infrastrukturom, gotovo da se podrazumijeva da pričate o System Center proizvodima.

Novi System Center vam omogućava da upravljate ne samo Windows okolinom, nego direktno i raznim Linux (RedHat, SuSe…), iPad, Symbian, Windows Phone 7, Android, iPhone, Solaris, HP-UX, IBM AIX okolinama – time direktno upravlja System Center Configuration Manager 2012. Recimo da Microsoft razumije da su korisničke okoline vrlo heterogene i da se danas sastoje ne samo od drugih poslužiteljskih okolina već i od consumer proizvoda koji se u nju moraju uklopiti. Nije da to niste mogli napraviti i do sada, ali ste morali integrirati cijelo čudo third-party aplikacija da bi tako nešto ostvarili. A sistemski inženjeri ne vole pretjerano takve stvari. Sada iz jedne konzole mogu upravljati  svim čudima koji se spajaju na korporativnu mrežu te mogu primjenjivati različite politike bez obzira na to tko je proizvođač uređaja. Oni detaljniji mogu primjetiti da se danas iz Systems Centra upravlja i cloud computing okolinama – poput Windows Azure okoline.

Još jedna od zanimljivih činjenica je da je Systems Center danas jedina inženjerska upravljačka okolina koja vam omogućava upravljanje nad sva tri najpopularnija hypervizora: Windows Hyper-V, VMWare te XenServer su u potpunosti podržani, što trenutno konkurencija ne prati. Zamislite kako možete dodjeljivati virtualne reusrse na pojedine workloade koristeći resurse kojima upravljaju svi hypervisori! Pa malo red Hyper-V, pa malo XenServera…

Slijedeći put malo više o detaljima implementacije Private Cloud okoline u System Center Virtual Machine Manageru 2012, što mi se čini kao jedna od super zanimljivih stvari koje dolaze. A do tada možete pročitati i zanimljiv članak o Windows Intune servisu na BUG Onlineu (proizvod također objavljen na Microsoft Management Summitu, kojeg je napisao kolega Tomislav Poljak).

Whoa! Dok se okreneš oko sebe, prođe mjesec dana. Skokneš malo preko bare, dogodi se nekoliko konferencija, Microsoft objavi neke proizvode, odeš koji dan na godišnju – prođe mjesec dana. A pri tome ne napišeš niti jedan blog post, već si nekako na twitteru i ponekad na facebooku (ovo govori nešto, ali o tome drugom prilikom). Nije da nema zanimljivih tema, ali sve nekako, budem to drugi put… pa svaki dan ima neka tema, pa sve drugi put i tako… Nije nekakvo opravdanje, ali živo ide dalje.

No ovih dana me uništavaju količinom informacija koja dolazi s Microsoft Management Summit 2011 konferencije, pa ima toliko dobrih stvari da je red napisati koju. A poglavito ako dio informacija dolazi iz grupe proizvoda koji su na neki način vezani za Cloud Computing. Dakle… ajmo s prvom koja mi je ok.

Recimo da bih za početak izabrao Server Application Virtualization. Budimo pažljivi ovdje: ne “Server Virtualization”. Ne “Application Virtualization” već “Server App Virtualization”. Nakon svega, što bi to pobogu bilo? Ako znate i razumijete što radi Server Virtualization (razdvaja operativni sustav i samo računalo) onda vam je ovo nivo iznad (razdvaja aplikaciju i operativni sustav). Nije li to zabavno? Dio ove tehnologije ste već upoznali u App-V tehnologiji koja razdvaja korisnički operativni sustav i aplikaciju, ali ovdje je sve pomjereno na server (dakle razdvaja OS na serveru i samu aplikaciju). No ovdje nećete virtualizirati nešto trivijalno za desktop kao što je Adobe Reader, nego punokrvnu server aplikaciju kao što je Exchange Server 2010. Čemu to? Pa, ako ste se ikada zabavljali s migracijama, nadogradnjama, prebacivanju, backupu, itd, itd. jasno je da vam je ovo bila zanimljiva zadaća… Aplikacija bi bez kontrole napravila rusvaj po serveru, poinstalirala ovo i ono, zapisala Rat i Mir po registryu i … makni ti to onda sa servera. Danas, to možete napraviti bez problema, mičući aplikaciju s jedne VM na drugu ili radeći update VMa bez toga da utječete na aplikaciju.

Interesantno, koncept se izgleda može primijeniti i na VM rolu koja je dio Microsoft Azure platforme – time dobivamo zanimljivu karakteristiku gdje imate “base image VM” na Auzreu na koji onda… postavljate server aplikacije koje inače nikada ne bi radili na istoj platformi. Rekao bih, napredan IaaS, malo zanimljiviji od koncepta koji ima Amazon.

Gdje to pronaći rekli bi oni zainteresirani? Microsoft kaže:

This new capability is now available in beta as part of System Center Virtual Machine Manager, and will hit general availability later this year as part of the larger System Center 2012 release.

Eto, pa mi javite što mislite o tome. Meni je zanimljivo… Ako vas zanima keynote s te konferencije: click.

Evo dvije moje omiljene teme ove godine na jednom mjestu: Windows Phone 7 i Cloud Computing. I to samo marketinški na jednom mjestu: Microsoft Research je uspješno povezao potrebe jednog i mogućnosti drugog kreirajući … Windows Phone 7 Cloud Services SDK.

Kako bi pojednostavljeno objasnili što radi ovaj SDK? Omogućuje kreiranje Windows Phone 7 aplikacija koje koriste servise objavljene unutar Microsoft Research odjela (dakle, ne još uvijek aktivne i javno – masovno dosupne), ali one koji su dio projekta “Project Hawaii”. A to je opet inicijativa koja istražuje kako se servisi zasnovani na računalstvu u oblaku mogu koristiti kako bi nadogradili mogućnosti Windows Phone 7 čuda kojeg držite u ruci (mislim… mobitela).

Gradbeni blokovi koje koristi Hawaii nisu tako jednostavni: computation (Windows Azure), storage (Windows Azure); authentication (Windows Live ID); notification; client backup te client-code distribution and location (Orion). Dva servisa koje, u testnom SDK, možete pronaći su Relay i Rendevous, a priprema se i OCR, SpeechToText…

Zašto mi je ovo zanimljivo? Well, pokazuje snagu Software + Services modela: iako imamo ono što imamo u mobitelu, jednostavno je nadograđivati njegove mogućnosti s servisima (dakle, ne aplikacijama, nego mogućnostima koje se nalaze “isprogramirane” u oblaku, a koje mogu biti, zbog modela, prilično kompleksne i sposobne). Hoće li ovo biti i dovoljno brzo? Who cares.. sekunda dvije vamo tamo ionako nam je postalo nebitno. Barem kada znamo da se mobitel spaja “negdje” i radi “nešto”. Gle, gotovo kao PC.

Dakle, imate li neodoljivu želju probati kako to radi u vašem emulatoru (pretpostavljam da nema puno otključanih mobitela: http://research.microsoft.com/en-us/downloads/0c54f42c-84b1-4ad5-a1b3-37008f3b6bff/default.aspx?tag=mantle_skin;content). Volim ove duge, neskraćene linkove.

Ako se nešto želi uvesti na velika vrata u EU, onda to mora biti regulirano, i mora ga odobriti i pratiti …birokracija. Zanimljiva diskusija se odvijala u Davosu (znate zašto baš tamo) vezano uz to kako će EU pristupiti cloud computingu – sve što je za sada nejasno, nedefinirano, nepoznato (po EU) treba malo dovesti pod kontrolu. A tko je bolji od Neelie Kroes, koja je održala slijedeći spič:

http://europa.eu/rapid/pressReleasesAction.do?reference=SPEECH/11/50&format=HTML&aged=0&language=EN&guiLanguage=en

Neelie Kroes

Vice-President of the European Commission responsible for the Digital Agenda

Towards a European Cloud Computing Strategy

World Economic Forum

Davos, 27 January 2011

Ladies and Gentlemen,

Normally I prefer clearly defined concepts. But when it comes to cloud computing I have understood that we cannot wait for a universally agreed definition. We have to act. That is why I am really grateful for the opportunity to discuss the issue with you today.

After two years of intensive work on cloud issues the World Economic Forum has done a great job in bringing together a lot of expertise and experience. And it is a timely exercise indeed.

The potential for a fundamental change in business computing and beyond has been widely recognised. As a result, we see that many private, and increasingly also public, organisations are developing their own approaches to the use of cloud computing.

In theory it is quite clear how the cloud computing revolution could unfold: you can already read about it in books. But it seems to me that there are a number of questions that need to be answered to make it happen in practice. These concern legal, technical and commercial issues.

This is a complex situation and nobody is likely to have all the answers. And cloud computing, in some form, will happen anyway. But the EU has a role to play: we can help make it happen smoother and faster. Before I give you a sketch of my plans, let me anticipate an important question: why should politics get involved? What is the public interest here?

The answer is manifold: just try to come up with an organisation that does not use a database or a network today. There can only be very few of this type, if any. All the others are potential users. This means that we are looking at a potentially vast new service industry. Here are great opportunities for strong European telecoms and high tech SMEs. And as cloud users, including public sector organisations, look for better value for money we can expect productivity gains across Europe’s economy as a whole. A clear role of governments is also to ensure that European achievements, such as effective data protection and the EU’s Single Market, do not clash with cloud computing.

To be sure, the European Commission has done preliminary work over the last few years, such as funding cloud research or analysing the security implications of cloud computing. For example, our European Network and Information Security Agency (ENISA) has just published a report on this.

Now is the time to bring it all together. As foreseen in the Digital Agenda for Europe, I have started work on an EU-wide cloud computing strategy. This goes beyond a policy framework. I want to make Europe not just "cloud-friendly" but "cloud-active". The first condition, strong fixed and mobile communication networks, is already fulfilled. And as you know, I am very busy improving these further and solving remaining problems such as data roaming.

We can deliver cloud computing by using research and innovation to bring about better clouds. Along the way we can modernise our computing infrastructure and give our SMEs a new platform for innovation.

Now let me briefly sketch the three broad areas for the cloud strategy:

• First, the legal framework. This concerns data protection and privacy, including the international dimension. It also concerns laws and other rules that have a bearing on the deployment of cloud computing in public and private organisations. And it concerns users’ rights insofar as they are provided for by law.
• Second, technical and commercial fundamentals. We want to extend our research support and focus on critical issues such as security and availability of cloud services. As a mediator, the Commission can also play a stronger role in the technical standardisation of APIs and data formats, as well as in the development of template contracts and service level agreements.
• Third, the market. We will support pilot projects aiming at cloud deployment. To really harness the power of public procurement we want to engage with our public sector partners on Member State and regional levels to work on common approaches to cloud computing.

Work has started in several of these areas and the deliverable is a document combining analysis and a plan of future actions. I want to have this in place no later than 2012.

To help me get there I will invite cloud providers and cloud users to Brussels for a series of intense consultations in the spring.

Conclusion

Broadband for all – every European digital – is the Digital Agenda’s ICT infrastructure policy. People often ask me what will be done with all that bandwidth. I am convinced that cloud computing is an important part of the answer. If you agree and want to help us to get it right, I am the woman to talk to.

Media:

http://www.zdnet.co.uk/news/cloud/2011/01/28/kroes-eu-can-drive-the-cloud-40091596/?s_cid=938

Rezultat naravno, bit će dokument. Ili više njih. Srećom po nas, ponekad se tržište samoregulira. A politika onda može uzeti zasluge za sebe. Što bi mi bez Neelie. No dobro, samo neka ide naprijed i neka se razvija.

U hrpi vijesti i objava koje smo imali na Professional Developers Conference 2010 konferenciji, sigurno ste propustili vijest ili dvije, ali nije za ne znati što se događa s Microsoft PaaS platformom (koja neće za dugo biti samo to koliko vidim po objavama). Ukratko vijesti možete pronaći na ovom linku, a tamo je i zgoda dokument (docx)  koji daje pregled razvoja Windows Azure platforme.

U moru raznih, nekoliko najbitnijih, a ja sam dodao svoje komentare:

Windows Azure Virtual Machine Role eases the migration of existing Windows Server applications to Windows Azure by eliminating the need to make costly application changes and enables customers to quickly access their existing business data from the cloud. Today at PDC 2010, Microsoft announced Virtual Machine Role support for Windows Server 2008 R2 in Windows Azure. A public beta will be available by the end of 2010.

Server Application Virtualization enables customers to deploy virtualized application images onto the Windows Azure worker role (single role, single instance) rather than the VM Role. Through this approach, customers can more easily migrate their traditional applications to Windows Azure without the need to rewrite them or to package them within a VM. Once the application is deployed with server application virtualization on Windows Azure, customers can benefit from the automated service management capabilities of Windows Azure including automatic configuration and ongoing operating system management. Server Application Virtualization for Windows Azure will be available as a community technology preview (CTP) before the end of 2010, and the final release will be available to customers in the second half of 2011.

Constructing VM role images in the cloud. Microsoft is enabling developers and IT professionals to build VM images for VM role directly in the cloud. This will be offered as an alternative to the current approach of building images on-premises and uploading them over the Internet. This update will be available in 2011.

Support for Windows Server 2003 and Windows Server 2008 SP2 in the VM Role. Microsoft supports Windows Server 2008 R2 in the Guest OS. In 2011, Microsoft will add support for Windows Server 2003 and Windows Server 2008 SP2.

SQL Azure Reporting allows developers to embed reports into their Windows Azure applications, including rich data visualization and export to popular formats, such as Microsoft Word, Microsoft Excel and PDF, enabling the users of these applications to gain greater insight and act on their line-of-business data stored in SQL Azure databases. A CTP will be available to customers by the end of 2010. The final release of SQL Azure Reporting will be generally available in the first half of 2011.

Windows Azure Virtual Network. New functionality is being introduced under the Windows Azure Virtual Network name. Windows Azure Connect (previously known as “Project Sydney”) enables a simple and easy-to-manage mechanism to set up IP-based network connectivity between on-premises and Windows Azure resources. The first Windows Azure Virtual Network feature is called Windows Azure Connect. A CTP of Windows Azure Connect will be available by the end of 2010, and it will be generally available in the first half of 2011.
[RM]: neloše, poput Amazon VPNa. Možete dignuti VM u oblak, dodjeliti mu IP adresu iz svog address rangea i server resursi koji su gore vide se kao divo vaše vlastite mreže. Mislim da će ovo zainteresirati administratore ali i one koji traže dodatne resurse.

Extra Small Windows Azure Instance. At the PDC 2010 Microsoft announced the Extra Small Instance, which will be priced at $0.05 per compute hour in order to make the process of development, testing and trial easier for developers. This will make it affordable for developers interested in running smaller applications on the platform. A beta of this role will be available before the end of 2010.

Elevated Privileges. The VM role and Elevated Privileges functionality removes roadblocks that today prevent developers from having full control over their application environment. For small changes such as configuring Internet Information Service (IIS) or installing a Microsoft Software Installer (MSI), Microsoft recommends using the Elevated Privileges admin access feature. This approach is best suited for small changes and enables the developer to retain automated service management at the Guest OS and the application level. Elevated Privileges will be generally available to customers later this year.

Ovo je moj izbor, a više možete pronaći u samom dokumentu. Zašto baš ove, to vam mogu objasniti 1:1 ili … na nekoj konferenciji. Pozz

Jedan od glavnih problema, barem među onima koje takve traže, danas je interoperabilnost oblaka. Jasno i razumljivo – nakon niza godina problema oko prijenosa podataka, aplikacija i koječega na osobnim i enterprise platformama, nitko ne želi provesti slijedeće godine razbijajući glavu kako i zašto prebaciti s jednog oblaka na drugi. A da ne govorim da je tu n vrsta oblaka. Dobro je da razumijemo problem i da tražimo rješenje – vidim da se nekoliko inicijativa pokrenulo da se stvar sredi i prije no što vidimo problem.

Najznačajnija novost dogodila se prije nekoliko dana. American National Standards Institute (famozni ANSI), odnosno njegova radna grupa International Committee for Information Technology Standard (INCITS) prihvatila je Open Virtualization Framework (OVF) standard v 1.1. za USA koji je 23.10. odobren za razmatranje od strane ISO organizacije kao potencijalni internacionalni standard. OVF je XML zasnovani standard koji omogućuje “pakiranje” virtualnih strojeva kako bi mogli raditi na bilo kojoj virtualizacijskoj platformi koja podržava standard. Vezano uz gornje razmatranje, ovo je dobar put za portabilnost aplikacija u oblaku (recimo barem na IaaS nivou).

No, nije naravno samo na internacionalnim organizacijama koje prate standarde da se usaglašavaju oko ovoga – ne daju se niti sami korisnici. Sedamdesetak internacionalnih tvrtki udružilo se kako bi osigurali portabilnost i interoperabilnost oblaka te osnovalo Open Data Center Alliance – udrugu krajnjih korisnika u kojoj su sve velike banke, telekomi i druge organizacije koje ukupno na IT godišnje troške preko 50 mlrd USD. Za sada su u povoju, ali zajednička snaga im nije mala.

Ovog puta, ništa se ne prepušta slučaju …

Jedan od onih dana… ode Ray Ozzie. Gdje, još se nezna, ali … saznat ćemo. No, do sada ste to već čuli, pročitali negdje I vjerojatno zaboravili. Tko je Ray Ozzie? Za one koji ga ne poznaju, lako je pronaći link negdje na stranicama Interneta. Za one koji su čuli za njega, složit će se vjerojatno da je jedan od najosebujnijih likova koji su dio svoje karijere odradili u Microsoftu.

Nekoliko njih u našoj domaji možda ga je imalo prilike I čuti I vidjeti uživo, a ja eto, slijedom događaja, imao sam prilike više puta

Zašto je Ray bitan za Microsoft? Ray je uistinu fascinantna osoba, na stageu izgleda kao mali zeleni (ili bolje rečeno, veliki srebrni) I vrlo lako vas uvuče u svoj svijet budućnosti I tehnologije. Ray je vizionar I futurist, koji je svoj cijeli život posvetio “onom višemu” – nekoliko koraka isped standardnih proizvoda I rješenja kojima se bavimo. Iskreno, kada je Microsoft kupio Groove, ni na kraj pameti mi nije bilo da će Ozzie “ostati” u Microsoftu, ali se prihvatio nevjerojatnog posla: objasniti Microsoftu da je vrijeme za promjene, da je PC samo jedan od pojavnih oblika uređaja koji će ljudi koristiti, da će se svijet sutra sastojati od nevjerojatnog broja gotovo anonimnih uređaja stalno povezanih u kroz “uber” mreže u kojima su aplikacije I podaci. Sjećam se početnih priča o “software + services” modelu; gledali smo ga više zbunjeno I pokušavali shvatiti" “what-the-heck-it-is-all-‘bout”. Nakon toga je došao val oblaka (cloud computing). Izgradili smo cloud. Stvari su počele sjedati na mjesto. Proizvodi su se počeli micati u oblak. Uređaji su polako postajali … nebitni. Fokus je krenuo na usluge I … podatke.

Jesmo li stvari doveli do kraja? Ne. Nadam se da smo nešto naučili od Raya u ovih pet godina koliko je bio “chief architect”. I da stvari mogu ići dalje tempom I smjerom kojeg smo zacrtali zadnjih nekoliko godina. S druge strane, jasno je da Microsoft još uvijek dobrim dijelom živi u “post-PC-laptop-tablet” svijetu, gdje se ne odriče tako lako dominantne pozicije u svijetu uređaja. Dijelom je Microsoft u pravu – stvaralački strojevi nužni su za neke scenarije (zaboravite da bi ovo nakucao tako jednostavno na tablet ili slate uređaju). No za većinu drugih primjena, uređaj postaje irelevantan. Tu ne otkrivam toplu vodu, nego razmišljam kako smo nesvjesno podijelili svoj radni proces na razne uređaje, pa tako radni dan uključuje nekoliko računala, nekoliko smartphoneova a odnedavno I televizor (mislim da je slijedeći u nizu auto).

We’ve got so far to go before we even scratch the surface of what’s now possible.  All these new services will be cloud-centric ‘continuous services’ built in a way that we can all rely upon.  As such, cloud computing will become pervasive for developers and IT – a shift that’ll catalyze the transformation of infrastructure, systems & business processes across all major organizations worldwide.  And all these new services will work hand-in-hand with an unimaginably fascinating world of devices-to-come.  Today’s PC’s, phones & pads are just the very beginning; we’ll see decades to come of incredible innovation from which will emerge all sorts of ‘connected companions’ that we’ll wear, we’ll carry, we’ll use on our desks & walls and the environment all around us.  Service-connected devices going far beyond just the ‘screen, keyboard and mouse’:  humanly-natural ‘conscious’ devices that’ll see, recognize, hear & listen to you and what’s around you, that’ll feel your touch and gestures and movement, that’ll detect your proximity to others; that’ll sense your location, direction, altitude, temperature, heartbeat & health.

Microsoftu predstoji zanimljivo vrijeme. Vrijeme je to u kojem se mora transformirati do kraja. Slijedeći operativni sustav (Windows TBA) I tehnologije ugrađenje u njega (recimo dominacija koju već vidim u HTML5 primjenama, ali nagađam, naravno), mogle bi omogućiti da , ničim izazvani I relativno neočekivano, preteknemo ChromeOS ili neki slični u primjeni I ideji uporabe Web-based OS rješenja. Kako se samo ovo uklapa u “devices in seamlessly connected world” svijetu kojeg opisuje Ozzie: uređaj I povezani svijet relativiziraju softver koji se nalazi između njih – možda ne u sllijedećoj reinkarnaciji ili inkarnaciji OS-a, ali možda barem jednim dijelom.

“Beam me up, Scotty”, rekao bi kapetan Kirk kroz komunikator, a ja kažem “Stay close, Ozzie”, jer nam treba više vizija I ideja kao one koje smo slušali zadnjih… sad već prilično godina. Za kraj, pročitajte Ozzijev, na neki način farewell, na njegovom blogu.

Eto, bila je i prošla DevArena 2010, redovna godišnja EKOBIT konferencija za developere I sve one koji se takvi osjećaju (jer su eto jednom pripadali toj ekipi, kao moja malenkost, koja se još neda iz Dev Environmenta…). U zadnje vrijeme redovni sam gost, ponekad kao predavač, a ponekad tek da pozdravim stare I pronađem nove prijatelje). Konferencija je tradicionalno opuštena i vlada dobra atmosfera a ja sam ove godine imao priliku o Cloud Computingu s developerske perspektive (dakle, kako programirati u oblaku, primarno u PaaS Platform as a Service modelu).

Nema tu puno “nauke” – dva su dominantna PaaS igrača, Google I Microsoft (stiže VMWare, ali o tome drugom nekom prilikom) te su primjeri bili vezani uz iste. No, zanimljivije je da smo razgovarali o stvarima kao što su automatsko skaliranje aplikacija, migracija aplikacija sa server na cloud platformu itd. pa je bilo zanimljivo vidjeti klimanje glava na naznaku ideja o tome da su developeri ponovo dobiti moć u svoje ruke…

slika: Cloud je tamo negdje gore.. reče predavač, zahvala ide Goranu Glišiću I neznanom autoru koji su mi dostavil sliku…

Prezentaciju “Microsoft Cloud Computing” koju sam održao na konferenciji možete pronaći ovdje (download s mog Live SkyDrive servisa). Nema previše slideova, ali nažalost nema niti demoa na koje sam tamo potrošio najviše vremena. No, ako nekog zanima što smo to tamo gledali I pokazivali, neka mi se javi.

Neki dan sam imao priliku držati predavanje na sve popularnijoj COMBIS konferenciji u Novom Vinodolskom na teum “Public vs. Private Cloud”. Dobro, ne baš tako, ali dotakli smo se općetitih modela izbora te pogledali što pojedini vodeći vendori rade po tom pitanju. Iako bi bilo logično zastupati jednu od strana, sve više se nameće potreba I scenarij u kojem se koriste OBA modela paralelno, u nekakvom heterogenom modelu. Niti scenarij traži samo javni oblak, niti se scenarij može realizirati samo u privatnom obliku. Naravno da se tu model komplicira I više nije tako elegantan kao kod javnog oblaka, ali… ako to zadovoljava vašu potrebu, čemu inzistirati na savršenosti?

Dobar primjer kombinacija su javni infrastrukturni oblaci, od kojih je najpoznatiji Amazon (odnosno Amazon Web Services). Iako je krenuo kao standardni IaaS model (znate: kreirate si račun, otvorite konzolu, instancirate server, spojite se na njega…) koji podržava mnoštvo infrastrukturnih kombinacija, većina ljudi I dalje misli da je to jedini način kako ga možete iskoristiti. Ne samo da je oblak prilično prilagodđen uporabi u raznim scenarijima (npr. Virtual Private Cloud), nego je i potpuno otvoren za vašu poslovnu I privatnu uporabu … koristeći programska rješenja koje sami kreirate ili ih kreiraju drugi ponuditelji rješenja.

Za one bolje upućene, Amazon ima jedno od najelegantnijih API sučelja, značajno smanjujući problematiku rada s resursima koji se nalaze u oblaku.

Oni koji rade s Microsoft platformom znaju da je Amazon izdao zanimljiv AWS SDK za .NET koji vam omogućuje programatsko korištenje Amazon resursa (Amazon Simple Storage Service (Amazon S3), Amazon Elastic Compute Cloud (Amazon EC2), Amazon SimpleDB itd).

AWS se, kao i kod drugih SDKova za neki oblak jednostavno integrira u razvojni alat (na primjer, Microsoft AZURE funkcionira na isti način, pogledajte u Installed templates odrednicu Cloud), uključivo i lokalnu simulaciju javnog oblaka kako bi mogli testirati svoj uradak.

Iako na blogu rijetko pišem o programiranju, fascinira jednostavnost kojom, na primjer, možete isčitati svoje instance:

// Print the number of Amazon EC2 instances.
               AmazonEC2 ec2 = AWSClientFactory.CreateAmazonEC2Client(
                   appConfig["AWSAccessKey"],
                   appConfig["AWSSecretKey"]
                   );
               DescribeInstancesRequest ec2Request = new DescribeInstancesRequest();

               try
               {
                   DescribeInstancesResponse ec2Response = ec2.DescribeInstances(ec2Request);
                   int numInstances = 0;
                   numInstances = ec2Response.DescribeInstancesResult.Reservation.Count;
                   sr.WriteLine("You have " + numInstances + " Amazon EC2 instance(s) running in the US-East (Northern Virginia) region.");
                   sr.WriteLine("<br />");
               }
Rekao bih da u ovakvom pristupu vidim cijeli niz zanimljivih javnih (ali I privatnih) aplikacija koje koristeći SDK koriste resurse koji su im dostupni (dakle, bilo da je to računalo, storage, baza podataka itd…). ovo bi rješilo naočigled jednostavne stvari kao što je recimo skaliranje aplikacija ili pohrana podataka na jeftiniji oblak…

Dobar primjer kojeg koristim je GladiNet, odnosno Gladinet Cloud Desktop, kojeg koristim kako bi se spojio na razne pružatelje cloud usluga na meni jednostavan I transparentan način – računalo vidi moje prostore u oblacima mapirane u file strukturu računala.

Na slici je mapiran moj Live Sky Drive kroz Gladinet Drive, odnosno, broj providera na koje se možete spojiti je priličan – Gladinet radi sva mapiranja za vas, a na vama je da odaberete gdje I kako ćete se spojiti…

Time vaš Desktop postaje koordinacijko sredstvo razmjene informacija (što god da imate u mapama) između raznih providera usluga na oblaku, te vode brigu o tome ako se što promjeni u sučelju API ili ako… što god.

Sinkronizacije mogu biti automatske, pa tako možete imati i automatski backup u oblak ili više njih. No ovdje me ne fascinira toliko funkcionalnost aplikacije koliko dokaz da na ovakav način možete jednostavno miješati javnu i privatnu infrastrukturu. Programeru bi bilo prilično jednostavno priključiti logiku koja skalira serversko rješenje kada vidi da se odziv aplikacije smanjuje ili nedostaje diska ili previše korisnika pristupa onpremise rješenju ili… smislite sami.

Gotovo da znam nekoliko aplikacija koje su se prošlih mjeseci vrtile po medijima jer su se srušile, bile nedostupne, bile spore,… a koje tu problematiku ne bi ni vidjele da su imale… male jednostave nadogradnje koje koriste resurse u oblaku. Jest, koštalo bi dodatnih 300 – 400 kn tjedno, ali, valjda se više popije kave na dan.

Dalje, sve ostalo je gotovo drag&drop …