[cc] Google App Engine: a sada lovu na sunce. A što sad?
Eto, bilo je za očekivati, mada recimo da ljudi žele vječno živjeti u uvjerenju da bi sve moglo biti besplatno te da postoji dobra strana kruha koja nikada neće pasti tom stranom na tlo (mada nas određeni zakon uči da se to upravo uvijek događa).
Pojavljuju se tu razni proroci, pričaju o teoriji svemira i očekuju da se svijet vrti a da svi lijepo … sad je tu već nastavak rečenice ovisan o proroku. Nije da mi je percepcija te utopije strana, rekli bi naši ljudi – tko ne bi, ali život ipak ima svoju realniju stranu, nego što bi to, recimo, neuk pretpostavio.
Neki dan mi je stigao mail od ekipe (naravno, radim ja i na konkurenciji, valja znat što je tamo dobro, što nije):
In May at Google I/O we announced that Google App Engine would be leaving Preview status later this year. As part of Google’s long-term commitment to App Engine, we are also updating our policies, pricing and support model to reflect its status as a fully supported Google product. We plan to roll this out in the second half of September but we wanted to let you know what this will mean for you and your App Engine applications.
Nisam odmah obratio pažnju, priznajem, a onda je krenula cijela lavina komentara na raznim stranicama i forumima. Dakle što se dogodilo:
Prvo dobra vijest: Google App Engine je napokon izašao iz svoje “beta” faze. Čovjek bi rekao da je sada sve stabilno, provjereno, razumljivo i spremno za dalje. Naravno, valjda jest.
Onda loša vijest: stvari više nisu besplatne. Google je predložio novi cjenik, i iako je to najavljivao, nitko valjda nije mogao dobro razumjeti da će mu se račun (ako je korisnik koji plaća) povećati i to ne koji dolar, nego bilo gdje u rasponu od 10 do 100 puta. Dobro ste pročitali. Naravno i dalje postoji “free” model, ali je takav da ga možete koristiti samo za razvoj ali ne i ozbiljniju primjenu (npr, nema SLA Googlea). Programeri su prilično “pissed off” jer jednostavno ne očekuju od Googlea da na tako značajan način promjeni cijene. No mene zapravo ne brine cijena – to je stvar Googlea i korisnika. Kakva god cijena bila određena, to je stvar tržišta i ponude i potražnje. Ako se ljudima ne svidi, mogu uvijek prijeći kod drugog ponuditelja usluga.
No tu je kvaka 22: mogu li? Oblaci još uvijek nisu interoperabilni i nije jednostavno napraviti “click, change” pristup promjeni pružatelja usluga. I dalje se raspravlja o tome što i kako to učiniti i ekipe se organiziraju na razne načine, na primjer kreirajući udruženja kao što je Cloud Computing Interop Forum, ne bi li se nešto dogovorili, i razne kompanije, poput Microsofta, imaju svoj pogled na razmjenu. Potrošili ste nekoliko mjeseci na aplikaciju, napravili poslovni model, složili tvrtku, krenuli u svoj “cloud podržan svijet” i … netko je promijenio pravila. Možete li se zamisliti u situaciji u kojoj odlazite korisniku (ili im šaljete mail) u kojem ih obavještavate da je njihov servis koji je do sada koštao 22kn mjesečno od sutra malo povećan, tek na 299kn. Ne sumnjam da će korisnici s radošću primiti ovu vijest – i pogledati kako mogu promijeniti svog pružatelja usluga. A to je zahvaljujući cloud modelu vrlo jednostavno i puno jednostavnije njima no što je to vama.
Pišem ovo zapravo jer je svijet clouda ponekad nezgodan i treba biti vrlo pažljiv. Čitati SLA. Razmišljati o poslovnom modelu. Platiti babi babino a ćaći ćaćino. I naravno zaraditi dovoljno da i vi možete pristojno živjeti. I time je jednostavnije razumjeti zašto neke “stare” kompanije koje znaju da stvari moraju ipak biti na svom mjestu nude i SLA na platformi i to uz jasne i razumljive troškove. No naravno, svako odlučuje za sebe.
Mislim da će se i ovdje, kao i kod VMWarea, morati promijeniti struktura cijena. Danas nije jednostavno dignuti letvicu i očekivati da svi stvarno žele preskočiti preko nje.
[me] Što je Cloud Computing … i neke druge stvari :). Uglavnom , čuvate se baterija…
Iskreno se nadam da, kad pričamo o Cloud Computingu a i nekim drugim tehnologijama, stvari baš ne izgledaju ovako… U svakom slučaju, naučio sam da postoji Cloud CD system 
.
Javite mi svoja iskustva…
[ms] SQL v.NEXT na pragu.. I ima puno lipi stvari o kojima vrijedi pričati
Tu i tamo me opale "stare ljubavi"… Iako ga danas ne vidim toliko (sad će biti od communitya), privržen mi je ostao SQL Server na kojem smo napisali cijeli niz pametnih i manje zanimljivih rješenja. Uglavnom "poslovnih" a time i "dosadnih".
Iako se toga možda ne bi sjetili na prvu, SQL Server je tehnologija na koju nekako "računate" i rekao bih da postoji i da se koristi u svim organizacijama i rješenjima. Ja obično pišem o "zanimljivijim" stvarima od SQL Servera, ali mi je novo izdanje postalo stvarno interesantno zbog nekoliko mogućnosti koje mogu na interesantan način promjeniti mogućnosti i percepcije rješenja i aplikacija koje ovise o SQL Serveru. Svatko od nas ima TOP X stvari koje su mu zanimljive, a ovo je nekako moj izbor (više kao i hommage mojim dobrim starim developerskim danima…).
Daklem, ako vas je fascinirala PowerPivot tehnologija koju je izbacio Microsoft, vjerojatno ste se pitali kako to možete iskoristiti u svojim aplikacijama. Do sada nikako, ali u Denali izdanju tehnologija vam je potpuno otvorena, kroz mogućnost koje se zove Column Store Index. Pregled što je Column Store Index i ideja oko toga (Eric Hanson): http://channel9.msdn.com/posts/SQLServerColumnStoreIndex. Oni koji su pratili nastanak mogućnosti sjetit će se da se projekt zvao "Apollo", dok je u CTP3 izdanju dobio i svoje službenoi ime. Zašto mislim da bi ovo morali provjeriti? Pogledajmo primjer:
Ovo smo napisali ne jednom, zar ne? Pogledajmo rezultate:
Ako vam netko tehnologijom može pomoći da se upit može izvršiti ne 2 ili 3 puta već 455 puta brže, rekao bih da je onda ovo stvar koja bi developerima i arhitektima morala pomoći u kreiranju najmanje bržih rješenja. Poslužitelj na kojem se primjer vrtio: 32-logical processor machine with 256GB of RAM.
Naravno, postoje i neka ograničenja, ali ako vas ovo zanima, ionako možete pronaći više informacija na web siteu projekta, gdje je i dokument iz kojeg sam izvukao gornje podatke.
Drugo, tu je tehnologija koja se pojavljivala pod nazivom "Crescent" (lab: Exploring Project Crescent) ili "a Web-based, highly interactive data visualization and presentation solution designed to enable business customers to quickly gain meaningful insights from data." Ovo je jedna od stvari koje je teže opisati i koje morate vidjeti i probati da bi razumjeli. Ali tamo gdje je uključen Amir Netz, očekujete samo najbolje… Za njega potpisujem bilo koji projekt kojeg on vodi.
Ako vas je zanimao jednostavni put u Business Intelligence, možda bi ovo mogao biti dobar početak, bez velike investicije u šumu raznih alata i rješenja.
Na kraju, zanimljiv mi je Juneau – Application Lifecycle Management za SQL Server, integriran u VS priču – tako da "po defaultu" imate code navigation, Intellisense, itd itd, što ste već navikli u razim drugim projektima koji se zasnivaju na VS okruženju.
Juneau se instalira u VS2010 prilikom instalacije CTP3 izdanja.
Kao dodatak, mada to i nije mala vijest, Microsoft Community organizira konferenciju vezanu samo uz SQL Server, s izrazitim fokusom na Denali izdanje. Konferencija se zove: SQL TUNE-IN, a više informacija možete pronaći na ovoj adresi.
[cc] Amazon Web Services for GovCloud … shortcut za državu
da ne duljim što je Amazon Web Services, pretpostavit ću da sve o tome znate kad već čitate ovaj post. Ali da me AWS ugodno iznenadi svojim rješenjima i koracima, nije strano. Evo još jedne priče koja mi je, razumijevajući čime se inače bavim, strašno zanimljiva.
Amazon je jučer objavio da je otvorio svoja vrata državi, o tome su se raspisali mnogi – odnosno da je po njihovim zahtjevima kreirao posebni dio svoje AWS usluge koja služi isključivo potrebama državne uprave (dakako, US administracija je u pitanju). Nije da je državna administracija samo na to čekala (poznati su Kundrini planovi da se smanji za 30% broj datacentara u državnoj upravi time što će se isti konsolidirati i prebaciti na privatni cloud service), ali je ponekad ostvariti cloud prednosti na privatnoj strani u tako kompliciranoj okolini kao što je država teško moguće, pa je zgodno ponuditi usluge, dedicirane, od strane iskusnog pružatelja (no, dobro, i njima se ponekad dogodi udar munje pa se izgube na koji dan).
Iako je AWS globalni javni servis, USA može iskoristiti činjenicu da većina Amazon datacentara leži na poziciji teritorija USA da na ovu ponudu može gledati kao na ponudu privatnog oblaka za državnu upravu koji im nudi vanjski pružatelj. Naravno da, bez obzira što je radi o vanjskom pružatelju usluga, nivo sigurnosti i pristup upravljanju mora pratiti odgovarajuće standarde, pa u Amazonu kažu:
The new Region offers the same high level of security as other AWS Regions and supports existing AWS security controls and certifications such as the Federal Information Security Management Act of 2002 (FISMA), FIPS 140-2 compliant end points, SAS-70, ISO 27001, and PCI DSS Level 1. AWS also provides an environment that enables agencies to comply with HIPAA regulations, the company said.
Naravno da nije jednostavno pristupiti ovakvoj ponudi – sve što kažu na Amazonu jest: kontaktirajte našeg prodajnog predstavnika.
Nekako mi se čini da je upravo ovo pravi pristup – iako možda manje zemlje poput naše teško mogu iskoristiti ovakav pristup jer jednostavno nemaju velike pružatelje, ali zato, dok ne izgrade (ako i ikada to budu trebale) kapacitete koji pripadaju državnoj administraciji, mogu koristiti kapacitete koje im pružaju telekomi (na primjer t-com koji je upravo pokrenuo cloud usluge u Hrvatskoj) ili djelomično državne agencije (recimo da mi tu padaju na pamet FINA i APIS, ali o agilnosti tih institucija nekom drugom (ako) prilikom). Mislim da će biti nužno pokloniti povjerenje vanjskom pružatelju usluga, al isto tako graditi interne kapacitete koji mogu podržati podatke i usluge koji upravljaju različitim sigurnosnim nivoima podataka i usluga (jasno je da MUP ima potpuno drugačiji pristup sigurnosti od Agencije ….)
Dodatno je kako pristupiti lokalnoj i regionalnoj zajednici. Ako pratite vijesti iz velikih zemalja, većina “općih” usluga kao što je mail, seli se na javne pružatelje kao što su Google i Microsoft. Kod nas tako velikih pružatelja usluga nema, pa mi nije jasno zašto se lokalne kompanije, one gore navedene ali i manje nisu jače angažirale u pružanju virtualizirane okoline lokalnoj i regionalnoj upravi. Jasno je da oni uglavnom nemaju novca za jače infrastrukture pod svojim prozorom pa time i više igra činjenica da treba graditi nešto unutar naših granica.
Osobno ne vidim zašto LRG ne bi svoju komunikaciju držao na potpuno javnim servisima (dakle, i veliki igrači) ali ako netko misli da je njegov mail super vrlo tajno povjerljiv (a vole si ljudi utvarati da su bitni pa je prema tome i mail takav) onda razumijem da tu malo treba vremena. No novca je sve manje i bit će interesantno koliko će nas brzo to voditi ka konsolidaciji i “otpuštanju” nekih postojećih tradicija.
[s+s] Business Process Management in the Cloud (he, 22.10.2008)
REPOST: zanimljiv datum je ovog mog posta: 22.10.2008 … a još danas drvimo i po cloudu a i po BPMu u njemu… Jedino što je OSLO netragom nestao (a toliko sam ga hvalio), a i BizTalk čeka svoju cloud varijantu. Moglo bi to malo preciznije i brže, zar ne? Ali mislim da matematička jednadžba dolje još uvijek vrijedi.
… bila je tema mojeg predavanja na netom završenoj Business Process Management konferenciji u organizaciji tvrtke Infodom. Zanimljiva konferencija kao i uvijek i zbilja nije lako smisliti što bi moglo zanimati publiku. No s obzirom na trenutno stanje stvari, ove godine je bilo više nego jednostavno. Poveznica je naravno bio – OSLO.
Iako sam o tome već pisao, OSLO je ono što je danas ljepilo za jedan prilično kompliciran scenarij kao što je upravljanje poslovnim procesima koji se dijelom nalaze kod nas, djelom su outsourcani, a dijelom se nalaze tko zna gdje – odnosno u oblaku.
Outsourcing poslovnih procesa danas je jaka stvar, ali pitanje je uvijek – koliko čega i što želite stvarno outsourcirati. Naravno, pitanja koja se tu postavljaju su kontrola, sigurnost, privatnost, dostupnost, performanse takvog rješenja. OSLO bi trebalo riješiti dio ove problematike – dijelom i zbog toga jer ga pogoni Microsoft BizTalk Server, a dijelom je se oslanja na novi repozitorij (stariji se sjećaju da je Microsoft već jednom imao Microsoft Repository ali je netragom nestao). I za one nestrpljive – da, tu je i novi programski jezik pod nazivom D. Ali o tome kako treba 27.11. 
Ako vas zanima, prezentaciju o gornje navedenoj temi možete preuzeti ovdje. Upozoravam ovo je poslovna konferencija pa o tehnologiji nema baš puno priče.
[cc] citrix+cloud.com… još jedan PaaS pružatelj usluga?
U zadnje vrijeme jednostavno “bujaju” priče oko cloud computinga i svatko se bavi svačime. No barem nije dosadno…
Ako ste pratili priču oko Citrixa i cloud.com open source cloud providera, odnosno kupovine za neidentificirani broj zelenih novčanica mogli ste primjetiti da uskoro dobivamo još jednog ne samo Iaas već i PaaS pružatelja usluga. Cloud.com je otprije poznat kao pružatelj infrastrukturnih usluga koji podupire više tipova virtualnih strojeva (Citrix XenServer, VMWare vSpehre te Xen, a Citrix radi i na podršci za Microsoft Hyper-V), ali između redova dodaju i podršku za cijeli niz razvojnih okolina kako bi podržali PaaS model.
Citrix je već dovoljno aktivan na polju openstack.org projekta – grupe organizacija i pojedinaca koji zajedno rade na specifičnoj cloud computing platformi (više o projektu). Citrix je suosnivač i jedan od najvećih kontributora, ali ima tu i drugih zanimljivih organizacija. Cloud.com će podržavati openstack projekt i time se komplicira razumijevanje tko tu koga podržava i na koji način, ali vjerujem da će vrijeme pokazati čija mačka crnu …
Trenutno na stranicama (kupnja je završena 12.07.2011) i nema baš nešto previše pametnog teksta, već većinom recikliranje iz jednog papira u drugi, ali gledajući Citrixovu povijest, u koju spada i odlična suradnja s Microsoftom na cijelom nizu virtualizacijskih rješenja, vidim ih kao kredibilne igrače na području infrastrukture. Druga je priča što će se dogoditi na polju platforme, gdje Citrix nema većih referenci i koje je, kao pojavni oblik cloud computinga, daleko zahtjevnije rješenje…
Zanimljivo je kako smo dobili još jednu kategoriju opisa cloud computinga:
Open source cloud computing platform for building and managing private and public cloud infrastructure. Massively scalable. Customer proven. Brutally efficient IT.
Brutalno učinkovit IT. Moram to zapamtiti…
openstack.org:
Osobno, ne vidim ništa revolucionarno, iako mi je super interesantno zašto su se toliko fokusirali na Image Service kada bi to trebao biti samo jedan od servisa koji koriste Object Storage. Osim ako nisu odlučili specijalizirati se kao podrška za flicker ili slične servise… No podrška velikog broja kompanija zasigurno openstack čini projekt koji treba pažljivo pratiti.
[ms] Long time no see… ali evo LA priče: Cloud ide dalje
Kako samo vrijeme leti… uz tw i fb nekako je blog postao druga (treća) platforma, možda sada malo nespretnija za brzu komunikaciju, ali svakako dobrodošla kad se treba malo ozbiljnije pozabaviti temom i vremenom. A evo jedne iz LA okruženja, prije no što danas skočim dalje na poznatoj ljetnoj turneji “tamo negdje preko bare”. Razlog? Microsoft Worldwide Partner konferencija i cijeli niz pitanja, odgovora i novosti koji su se tamo pojavili.
Što ima novo? Ove godine manje noviteta a malo više “održavanja obećanja” rekao bih. Prošlih nekoliko godina glavna tema je bila cloud computing (i danas je), ali nekako se vidi da danas nema druge do tim putem – svaki proizvod koji danas izlazi iz kuhinje ili je cloud based ili je cloud enabled – ili je cijeli zasnovan na oblaku ili neka od njegovih komponenti živi u oblaku. Danas mi je značajno jednostavnije objašnjavati “software + services” ili “three screens” strategije jer ih možete vidjeti gdje god kliknete. I to ne samo u consumer prostoru gdje je to nekako postalo podrazumijevajuće nego i u enterpriseu – koji god proizvod taknete, ima nešto vezano za cloud. Mislim da će ovo u budućnosti biti vrlo zanimljivo… i mislim da će relativno brzo pasti ograde oko toga što se može ili nemože napraviti – već danas ima toliko IaaS ponuđača da se bilo koja midmarket investicija u infrastrukturu čini smiješnom. Što se tiče sigurnosti i povjerenja vidim da ovo ide stopama kao kod plaćanja kreditnim karticama preko interneta – može biti problema ali zapravo kvantiteta prevladava nad kvalitetom i nitko se zbog toga ne brine. Što mi je bilo, onako, zanimljivo, po proizvodima i tehnologijama? Danas malo po Cloudu…
Microsoft Office 365 – iako dosta ljudi i dalje vjeruje da je to Office u oblaku (a nije, jer je to Office Web Apps, koji je sastavni dio Microsoft Office 365) vidim da je među partnerima nevjerojatan interes za Office 365. Polako su se složili poslovni modeli, pa tako već za 6 USD mjesečno imate osnovno dijeljenje emaila, kalendara, kontakte ali i uporabu Office Web Apps i Forefront Online Protection itd. Posebno je što imate i uporabu SharePointa online za rad s dokumentima i osnovnu kolaboraciju… i to sve uz 99,9% SLA ugovora. Sad, da li je to puno ili nije… mislim da će biti jasnije ove godine kada se usluga pojavi u Hrvatskoj i bude lokalizirana (kako pravno tako i jezično). Naravno, ovo je jedan od paketa, moguće je uzeti i naprednije usluge (ali onda…)
Sad, postavlja se pitanje gdje je tu Google Docs, ali najjednostavniji odgovor je da isti možete potražiti sami, dobar je članak recimo na ZDNetu, ali to je samo jedan od… prenosim i njihovu tablicu koja daje neke usporedbe…
Microsoft Azure – danas je to samo pitanje koliko i kada tvrtki će svoja rješenja staviti na Platform as a Service. Već je podosta korisnika (govori se o n x10 tisuća), iskustva su već tu i sad je to samo pitanje vremena…
Vidim da se ozbiljne aplikacije stavljaju na oblak, i onda svi pričaju o skalabilnosti i mogućnostima. Meni osobno je jako drag primjer iz Australije gdje je partner Jamison (ako sam dobro zapamtio, ali popravit ću kad se sjetim) koristeći oblak smanjio cijenu održavanja online ispita sa 250.000 AUD na 400 AUD 
. E pa sad, ako to ne govori o cloud computingu, neznam što bi… sam Azure nije imao velikih noviteta na konferenciji, osim onog što ste mogli pročitati u raznim newsletterima ali je bilo dosta primjera gdje veliki stavljaju nešto na Azure kako bi iskoristili skalabilnost. Marketing ekipa recimo prednjači pred svima…
Pojedine grupe rješenja postale su “pod obavezno” u ovoj kategoriji. Recimo StorSimple (Microsoft BizTalk partner of the Year), case je tu, a danas gotovo svi pružatelji usluga storagea imaju kao jednu od opcija “backup” u oblak… pa ako se nešto razleti, barem je oblak tu.
P.S. Ako ste propustili, MS je objavio zgodan kalkulator kojim možete izračunati koliko vas košta aplikacija na Azure platformi. Naravno jednog dana kad budete znali kakvi vam resursi trebaju, a to je već teže pitanje…
Azure Platforma će se kod nas pojaviti kad i Office 365, dakle relativno skoro. Znam, znam, dali isto tako već ste se navikli da ne dajemo točne datume.
Windows Intune – ono za što se relativno malo zna, a meni je možda najbolji proizvod kojeg smo izbacili van u zadnjih 10 godina. I dobar je komplement Microsoft Officeu 365, koji je okrenut prema produktivnosti a Windows Intune prema administraciji sustava. Nema tog administratora koji se nije zamislio na Intuneom – mogućnost da preko weba upravljate računalima svoje i drugih organizacija, radite distribuciju softvera (da, da u novoj verziji), sređujete anti virusnu zaštitu, rješavate udaljeno probleme svojih korisnika… moćno, vjerujte.
Mislim da će vrlo skoro proizvod doći do trenutka kada možete gotovo svaku organizaciju kod nas prebaciti na ovakav način upravljanja i osjetilo se da raste uzbuđenje među pružateljima managed usluga (dakle, oni koji za vas održavaju vaše strojeve). Nove verzije čak rade i za non-Microsoft softver /recimo distribution/ a čeka se i mogućnost upravljanja ne samo PC strojevima nego i svim mogućim uređajima koji se na neki način mogu spojiti na internet (čitaj oblak).
A zapravo ne morate vjerovati, možete i sami probati. Upravo je objavljena i BETA June 2011 pa…
Private Cloud – ili privatni cloud po naški. Ovo sad zahtjeva malo više pisanja i ostavit ću to za drugi put. Ali samo da znate da je to, kao i hibridni oblak, možda bilo najupečatljivije ovdje u domeni cloud computinga, pa mi ipak treba više prostora. Till then…
[me] Sandvine: Global Internet Phenomena Report 2011
Ako vas zabavljaju razni reporti, ovaj je dobar i donosi zanimljiv pregled gdje ide Internet. A gdje ide, jednom riječju: video. I to ne nekakav YouTube kanal ili ne znam kakav crowdsourcing pokret koji se zabavlja snimanjem video zapisa, nego promet koji generiraju veliki i to ne samo na zapadu. No, dobro, trenutno daleko više tamo nego na istoku, ali znamo da Internet ne trpi prevelike granice. Koji je grafikon ili tablica ključna? Vidi ovo:
što se donekle razlikuje od USA verzije (jasno, kada su neki servisi nedostupni, ali kada dođu u nekom obliku do našeg starog kontinenta vjerojatnije je da će izgledati ovako…):
BitTorrent je naravno i dalje prisutan, ali u DownStreamu, značajno vodi Netflix, a u listi možete primjetiti i Hulu servis… Dakle, očekuje se potpuna dominacija “Real Time Entertaiment” sektora – Sjevernoj Americi već čini 49,2% prometa u vršnim opterećenjima. No, kao i uvijek najbolje je da zaključke pokupite sami.
Cijeli report možete pokupiti ovdje.
[ms] Home of the Future Video… count me in…
Ne tako davno već sam pisao o Microsoft Home of the Future, a sada imamo priliku pogledati i zanimljiv video, koji vam može dočarati kako to izgleda. Sjetio sam se ovoga jer smo upravo u petak imali zanimljivo događanje eZdravstvo koje je, opet, uključivalo video eHealth of the Future.
Eto, kad sam ja uključen, ne može bez Future varijante… Ali dobro je razmišljati o tome – barem imamo viziju o tome što želimo izgraditi. AKo to nemamo, onda, svi putevi vode u RIm ili sve je to kao Brownovo gibanje – idemo u svim smjerovima a stojimo u mjestu.
Neću o politici, obećao sam.
[cc] Kako regulirati Cloud Computing? Mrkvom, batinama, a normama po mogućnosti te potrebama …
Kako regulirati oblak? Naravno ovdje ne pišem o protugradnim raketama ili ostalim ludostima od kojih su davno odustali, nego od neobične potrebe pojedinih organizacija da reguliraju sve i svašta (tako recimo, od veličine krastavaca do oblika rajčice). Ponekad je to razumljivo i opravdano, aponekad je to samo izmišljanje razloga da birokracija i dalje buja i množi se i čini samu sebe svrsishodno.
Dakle, kako regulirati oblak? Nedavno se sama ponudila gđa Neelie Kroes (EU ekipa, pisao sam nedavno o tome), ali i druge institucije idu svojim putem i izmišljaju regule i uzuse koji bi eto, kao, omogućili da su korisnici sretni i zadovoljni. Jasno je da je cloud computing tek u svojim povojima te da vendori koji pružaju usluge uglavnom izmišljaju različite setove funkcionalnosti koji vam onemogućuju direktno mijenjanje pružatelja usluge bez velike pompe i problema. Nema nekakvih općeprihvaćenih normi, metodologija i najboljih načina koji bi svi prihvatili (podržali), što neki koriste kako bi „objasnili“ razloge polaganog prihvaćanja računalstva u oblaku – jer se, eto, ljudi boje i paze koju tehnologiju primjeniti, ne bi li izbjegli „vendor lock-in“. No, nisu ni vendori što su nekada bili – pitanje interoperabilnosti je danas pitanje koje se podrazumijeva (sjećam se kada sam prije negdje dvije godine napisao tekst koji je tvrdio da je pitanje interoperabilnosti gotovo i da je to nešto što će se podrazumijevati – i danas stojim kod toga) te su se dobro naučili da više nema izolacije korisnika – danas izolacija znači tržišno neprihvaćanje i sigurno gubljenje tržišnog udjela. I tako se vendori udružuju u razne organizacije kako bi razgovarali o potencijalnim problemima i mogućnostima.
Do sada su najpoznatiji Open Cloud Consortium organizacija (Yahoo, Citrix, Cisco…), Cloud Security Alliance (Google, Microsoft, Novell, Oracle, IBM, Iron Mountain, CISCO, CA, milion drugih), te pojedini žanrovi interesa, tipa Storage Networking Industry Association (SNIA, s članovima tipa DELL, EMC, IBM, ORACLE, Microsoft…), ali ima tu i raznih drugih. Neupućen bi rekao da ipak tu netko s nekim razgovara i dogovara i možda bi bio u pravu, s obzirom da su tu sva eminentna imena scene računalstva u oblaku.
Ali tako ne misli tehnička birokracija. Pa kreću Organization for the Advancement of Structured Information Standards (OASIS), National Institute of Standards and Technology te European Telecommunications Standards Institute (ETSI) a nisu dugo sjedili u zadnjoj klupi ni famozni IEEE te Object Management Group (OMG). Najviše se danas piše o naporima koje je pokrenuo IEEE (iako nećete puno pronaći na njihovim stranama) kroz dva projekta:
IEEE P2301 — a draft guide for cloud portability and interoperability profiles
IEEE P2302 — a draft standard for intercloud interoperability and federation
Puno mi je zabavnije kako se uključio i OMG koji je svoje dao na polju reinženjeringa poslovnih procesa, koji je pokrenuo Cloud Standards Customer Council… Njihova lista normi je impresivna ali ne čujem da je u širokoj uporabi, ali ajmo nešto i o cloudu napisati. Da ne duljim obje organizacije imaju istu mantru i žele „smanjiti barijere koje priječe širu uporabu računalstva u oblaku“. Već vidim sličnu zabavu kao što je bila kod OpenXML / ODF usvajanja te zabavu pojedinih vendora ne bi li baš njihova tehnologija imala najviše sličnosti s standardom koji se usvaja.
Mislim da će ovi napori u standardizaciji usporiti razvoj cloud computinga. Mislim da se tržište već dovoljno pametno samoregulira, ali eto, kad netko misli potrošiti neke novce i vrijeme ne bi li se reguliralo nešto što ne treba (još) regulirati, ajde.
Nedostaje mi ISO organizacija, ali naći će oni već načina da se uključe. A tada, … tresla se brda, rodila se norma.
RSS pretplata na članke
