A u tom broju Mreže ja isto tako tradicionalno (nadam se i dobro) razglabam o budućnosti (Windows) operativnog sustava…

Kako bi mogao izgledati operativni sustav budućnosti?

Windows 2025: sve što zamislite… može!

Zamisliti kako će izgledati budućnost nije nikada lako, ali vam daje mogućnost da pogriješite koliko želite jer uvijek možete reći, svako predviđanje ima svoju vjerojatnost. Kod tehnologije je to još teže, jer se danas mijenja brže od bilo kojeg područja kojim se bavimo, što je evidentno i kod programskih rješenja. A operativni sustavi su srce svakog zamišljenog informatičkog rješenja, pa je nagađanje o njima ipak samo nagađanje. No, kako bi izgledali Windowsi u budućnosti?

Jedna od boljih stvari u razmišljanjima ovog tipa (što se može dogoditi za 15 godina) je da će vjerojatno svio zaboraviti na ono što se danas napisali, pa si možete pustiti mašti na volju i zamisliti razne stvari o tome kako će nešto, a ovdje je to operativni sustav, funkcionirati u budućnosti. No da ne bude sve baš kako je zamislio mali Perica, osvrnut ću se malo i na trenutne ideje i razrade koji se upravo događaju negdje daleko, u gradu kapitala, gdje kiša gotovo uvijek pada i gdje se mozga o tome što bi bilo inovacija a što invencija.

Scenariji malo drugačijeg tipa

Konzumerizam je znakovito promijenio scenarije odnosno očekivanja korisnika a time i značajno utjecao na očekivanja od operativnog sustava. Pogledajmo koja bi očekivanja od "uređaja i sustava" danas mogao zamisliti, i nemojmo pri tome imati ograničenja, ipak pišemo nešto za 2025. godinu. Autonomni sustav koje ne traje samo "par sati ili dana" nego… traje. Ne samo da se od baterije očekuje dugotrajnost, nego se većina površina na koje ostavljate uređaje pretvara u indukcijske punjače. Multifuncijski sustav koji rade sve za sve (po principu telefon, novčanik, kamera, ključevi – odaberite jedan, izbacite ostale) i pri tome je modularan i nadogradiv. Povezivost? Zapravo mi je prilično nevjerojatno da o tome razmišljamo i danas… Već danas očekujem da smo online cijelo vrijeme i da pri tome ne razmišljam da li smo na broadbandu ili 56Kbandu. Ali se svako ljeto debelo razočaram kad se pokušavam spojiti putem vječnih tehnologija. Naravno sve ovo će zahtjevati brže više manje bolje pristup i napredak po pitanju višejezgrenosti, potrošnje itd.. a možda i neki potpuno novi inovativni pristup. Ili mislite da se Microsoft slučajno odredio prema system on a chip (SoC) dizajnu?

Omnia mea mecum porto

Operativni sustav je gotovo sigurno modularan i distribuiran. I siguran sam da niti u jednom trenutku nećete moći opisati trenutnu konfiguraciju, verzije datoteka, što već. Gotovo da je van vaše kontrole i nadam se da ćemo moći na pametan način kontrolirati događanja oko nas. Sustav potreba i mogućnosti biti će podignut na višu razinu: potreba korisnika koja se prenosi na potrebe aplikacije na potrebe operativnog sustava kontekstualno je osjetljiva i just-in-time nadogradiva. Potreba će definirati objekte koji će nam trebati u tome trenutku te je operativni sustav dovoljno živ da bi se rekonfigurirao po principu "sada i odmah". A to znači pametnije samoopisivanje objekata u potrebi, po principu sve svoje nosim sa sobom – potrebni objekt mora opisati svoje mogućnosti ali i učinkovitost kako bi operativni sustav mogao u najboljoj mjeri odrediti svoje partnere u obavljanju potrebe. Jest da će nam za to trebati debele veze koje se prostiru kroz naš životni prostor, ali eto, LTE je već danas tu, a za petnaest godina… nekako se ne brinem da ćemo imati broadband kroz glavu. Pored toga, trebat će nam i masivni tvrdi diskovi u oblaku (to danas već i nije problem) te potpuna virtulizacija aplikacija i operativnog sustava, ali ni to nije daleko. Podaci i programi u potpunosti su maknute od fizičkih računala u virtualizirani oblačni prostor kojim upravlja pružatelj usluga – nazovimo ga computing services provider (CSP). Prilično je nemoguće uprijeti prstom na jedno mjesto u prostoru i reći – ovdje se nalaze moje računalo i podaci. Na korisniku je definirati i iznajmiti sklopovlje i aplikativnu podršku kakva mu je potrebna. Kako nazvati ovakav operativni sustav? Ako bih upotrijebio naslov Roaming Operating System – možda ne bih bio daleko od istine.

Dodatno za razglabanje, mogli bi govoriti o tome da zapravo želimo semantički operativni sustav. Danas, nude nam se različita aplikacijska sučelja, protokoli i sustavi pohrane kako bi se pristupilo pojedinom dijelu operativnog sustava (datoteke, logovi, programi, registry, metabaze itd). Možemo li zamisliti operacijski sustav u kojem sve komponente imaju zajedničko semantičko sučelje kojeg možemo koristiti i nadograđivati njegove elemente kroz standardni jezike i protokole? Ako bi izgraditi sjedinjenu onologiju (OWL) za cijeli operacijski sustav, mogućnosti povezivanja unutar i izvan operacijskog sustava bi bile gotovo… neograničene. Semantika će biti izrazita u novim operacijskim sustavima – razumijevanje namjene je ovdje daleko bitnije nego razumijevanje akcije.

Korisničko sučelje svuda oko nas…

Da razjasnim jednu stvar – ljudi ponekad poistovjećuju korisničko sučelje s operativnim sustavom pa smo do sada prilično vremena izgubili na samo jednu komponentu istoga a koje se zove: ono što vidimo. Današnja rasprava i pokušaj razumijevanja o tome što nam donosi Windows 8 (a i kasnije) samo doprinosi toj zbrci: gdje je mjesto Metro UI sučelju a gdje je mjesto dobrom starom desktopu. Da razočaram ove kasnije: gotovo je s dva de plohom koju smo koristili svih ovih godina. Ne zato što ne radi i ne zato što se nismo na njega prilagodili, nego je njegovo vrijeme prošlo. Da zbrojimo: miš i tipkovnica NISU prirodno ljudsko sučelje za komunikaciju za razliku od govora ili gestikulacije. Znači li to da će Natal biti osnova za UI slijedećeg ili nekog iza toga operacijskog sustava? Osnova možda i ne, ali sigurni suputnik. Za očekivati je da će se sve preseliti na prst i glas, ali ne podrazumijevam samo današnji oblik tableta ili smartphonea u uporabi. Svaka površina ili volumen će postati komunikacijski prostor, ali će slika i dalje biti dominantno potrebna. Ne kažu uzaludu ljudi – slika vrijedi tisuću riječi. Sve to će postaviti nove probleme pred operativni sustav, ali mi se čini da bi svaki objekt (površina, volumen) bio samoopisivajući što bi opet pojednostavilo rad operativnog sustava. Osim ako nećemo i dalje trpati sve u "device drivere", u što čisto sumnjam. Nekako ne vidim "Installing device driver for your [OGLEDALO U KUPATILU]" poruku u prostornom sistemskom trayu.

Primarno, sigurnost je najbitnija od svega. Priznat ćete da smo do sada vrlo često kompromitirali sigurnost zbog jednostavnosti, brzine ili dostupnosti. Ponekad bi zamislili da stvari rade brže ako možemo direktno intervenirati u kernel operativnog sustava. No, novi operativni sustav je prilično otporna zvjerka: ne samo da je distribuiran, nego posjeduje redudantne kopije koje omogućuju katastrofalnu pogrešku na vašem računalu te nastavak obrade na virtualnoj kopiji. Nije da se sav workload obrađuje u oblaku: sustav je dovoljno pametan da u potpunosti koristi resurse koji su mu lokalno na raspolaganju, ali ih ne tretira kao "mission critical" resure. Ako se razlete – nema veze. Time ne bježimo od brzine, upravo naprotiv. Nikada ništa neće moći pobijediti brzinu lokalnog sklopovlja – barem ne u jednostavnim, korisničkim scenarijima. To ujedno i objašnjava zašto nikada nećemo preći na potpuni cloud ili virtualizirana računala. Nije da to nije moguće – ali kombinacija istog, mreže i lokalnog sklopovlja nikada neće biti brža od lokalnog sklopovlja. Jest da će isto mijenjati svoje oblike i mogućnosti ali će i dalje biti lokalno, na stolu, u ruci ili prikačeno na reveru svemirskog odijela (beam me up, Scotty varijanta).

Računalno okruženje je posve jednostavno i tu mislim na korisničko okruženje na prvom mjestu. Rekli bi, pa tu smo već danas dobri sa svim tim elementima novih GUI rješenja, ali … nije sve u point and click sučelju, nešto je i u mahanju rukama, pjevanju glasom i slično, ali o tome sam se već raspisao prethodno u tekstu. No ne samo da je jednostavno nego se i jednostavno održava – iako govorimo o "savršenom" operacijskom sustavu, razumijemo da ga pišu ipak samo ljudi (nadam se) te da je podložno problemima i promjenama baš i kao svaka druga rukotvorina prosječnog programera.

Brzina je i nadalje vrlina

Operativni sustav je nadasve brz. Što to točno znači brz, to je sada domena neizrazite logike, i na taj osjećaj danas utječe cijeli niz faktora, od same latencije okoline pa sve do korisničkih očekivanja. Ne samo da je brz na uređaju na kojem se ili kroz kojeg se koristi, nego je brz bez obzira na to koje i kakve komponente sustava mora uključiti u svoje okruženje da bi uspješno funkcionirao. ovo je posebno bitno imamo li na umu da razgovaramo o distribuiranom operativnom sustavu – komponente možda same po sebi ne moraju biti super brze ali brzina njihova pronalaženja i slaganja mora jednostavno biti – vrhunska. Sve to me nekako podsjeća na početna stanja platform as a service modela koji je danas u povojima, ali 2025…

Kroz brzinu dolazimo i do dostupnosti i to je možda najkompliciraniji dio kojeg ćemo vući od današnjih dana, pitanje onlinea i offlinea. Cijeli model je jednostavan kada se radi samo o online pristupu (pogledajmo priču o centrima isporuke usluga dolje, ali kada se u to mora uključiti i offline, onda stvari postaju zahtjevnije. Razumljivo, uključit će se skeptik i reći: pa što će nam offline, ali kako se ovdje radi o operativnom sustavu a ne o aplikaciji, uređaj jednostavno mora imati nekakvu mogućnost da se podigne lokalno te da pokrene lokalne aplikacije. Iako bi htjeli da je sve online i skalabilno, dostupno, i mogu se sa tim složiti, offline i dalje postaje bitna opcija. A kad tome dodam da mora biti dostupan na desktopu (ili kojoj već formi), webu, telefonu, konzoli, televizoru, … online postaje komplicirani offline.

Aplikacije naše svakodnevne

Aplikacije imaju poseban tretman u ovoj priči – ne samo da su spakirane (sandbox) tako da ne mogu utjecati na njih nego niti operativni sustav ne utječe na aplikacije – izolacija je potpuna i nemoguće je ostvariti standarde prijetnje malwarea i virusa. No, htjeli mi to priznati ili ne, aplikacije danas i nisu nešto bitan element operativnog sustava. OS je, u svojoj osnovi, niz usluga koji skrivaju kompleksnost sklopovlja i ujedno upravljaju dostupnim resursima. Sve se ovdje i dalje vrti oko memorije, datoteka, mreže itd. i reflektira pristup u kojem API omogućuje pisanje viših i kompleksnijih sustava, poput aplikacija te su pri tome prilično razdvojeni sustavi. No, moderni pristup traži promjenu i zahtjeva mogućnost upravljanja sučeljima kako bi se ostvarila upravljivost, portabilnost i sigurnost kroz ostvarenje okruženja u kojem postoji interakcija operativnog sustava i aplikacije. Danas OS nema kontrolu nad aplikacijama i zato imamo probleme koje poznajemo: aplikacije koje su van kontrole, čak štoviše, traže administratorska prava da bi se uspješno postavile na računalo! U budućnosti, aplikacije će morati (kao element) postati dio operativnog sustava. Odnosno, operativni sustav će morati priznati suživot s aplikacijama, te se, umjesto da se brani od njih, naučiti razumijevati zahtjeve i mogućnosti aplikacija te naučiti razvojne alate kako te prednosti iskoristiti. Time bi riješili znane probleme kao što su migracija, nadogradnja, roaming, backup te mobilni scenariji.

Podijeli pa vladaj

Ako ste dobro do sada detaljno čitali tekst, jasno vam je da ovaj operativni sustav ne funkcionira bez jake mrežne infrastrukture koja se sastoji od nekoliko bitnih komponenata. Na primjer, Computational Service Provider (CSP) – mjesto na kojem možete iznajmiti i koristiti računalne resurse koje nose komponente operativnog sustava. U isto vrijeme možete ih koristiti nekoliko, kombinirati njihove mogućnosti ali i prepustiti operativnom sustavu da u suradnji s CSPovima traži najbolju kombinaciju resursa koje mogu odraditi određeni zadatak za vas. Koliko bi vas ovo moglo na kraju koštati? Iako se čini da su današnji sustavi skupi, to bi mogao biti mačji kašalj prema troškovima koje možete napraviti uporabom distribuiranog operativnog sustava – vjerujem da će pametno trebati napraviti sustav koji vas prati i upozorava i ograničava. Početke ovakvog pristupa donosi već danas cloud computing – nije da je nešto prilagodljiv kao što bi mogao biti, ali pametan softver već danas može otvoriti dodatne resurse po potrebi (čitaj: hibridni oblak). Ali da li je to intergrirani operativni sustav? Daleko od toga… Druga grupa infrastrukture je vezana uz aplikacije: ako možemo disturibuirati operativni sustav sigurno je da možemo distribuirati i apliakcije (zapravo, u ovoj 2012 godini to već i radimo). No, ne radimo to na sofware – as – a – service modelu nego na kombinaciji SaaS-a i platforme, gdje je svaka komponenta aplikacije odvojena i komunicira putem servisa. Sigurnost, skalabilnost, dostupnost aplikacije u ovakvom modelu potpuna je … Iako je potrebno napraviti dobar balans između brzine (uporabe lokalnih resursa i uporabe udaljenih resursa te just-in-time skalabilnosti (evo malo smo zaglavili lokalno pa da pokrenemo još par mrežnih resursa). I tako dalje, mogli bi se tu pojaviti razni pružatelji usluga, poput onih koji kontroliraju složene aplikacijske modele (applicaiton suite service providers), pružatelje usluga ili komponenti koje grade složene usluge te pružaju uslugu organizacijama (enterprise service providers) ili recimo pružatelje usluga distribuirane pohrane podataka (backup service providers)…

I sad na kraju: čovjek bi pomislio da sam si donekle dao mašti na volju, ali zapravo nisam. Sve napisano temelji se na projektima koji su trenutno aktivni u raznim segmentima Microsoft Researcha. A ako želite znati više: research.microsoft.com otvorena je adresa s isto tako otvorenim idejama. Kad smo već postali open organizacija.

Posebno veseli da tu ima priča o raznim platformama, od XBOXa do Windowsa 8, od Windows Phonea do… A ima i zgodnih priča o društvenoj odgovornosti, ali o tome drugom prilikom, jer se o tome i ovdje lokalno ima o čemu pisati.

Pa ako ste propustili:

Fast Company
How Corporations Are Helping To Solve The Education Crisis

GigaOm
6 signs Microsoft has got its mojo back

Business Insider
Don’t Look Now, But Microsoft Is Winning The War For The Living Room

The Atlantic
Suddenly Microsoft is the Hippest Tech Company Around

New York Times
Microsoft Raids Tackle Internet Crime

Slate
Apple Doesn’t Need To Make the TV of the Future

PC Magazine
Readers’ Choice Awards 2012:  Mobile Operating System-Microsoft Windows Phone; Smartphone on AT&T-Microsoft Windows Phone

Business Insider
Mac user: Why I love Windows 8

CNNMoney
The hottest tech of 2015 and beyond: Microsoft’s "Home of the Future"

CNNMoney
Coolest inventions coming in 2012: Windows 8

ComputerWorld
Microsoft’s ads, humor boost consumer opinion of IE

Razumljivo je da se podignulo dosta prašine od kako je nova ekipa zasjela na svoja mjesta – očekivanja su velika a vrijeme strpljenja prilično malo. Živimo u doba kada se stvari odvijaju daleko brže do što smo i mogli zamisliti, a zahvaljujući globalnosti, možete jako dobro vidjeti kako se i što radi u drugim zemljama. Vrlo je lako složiti ideju kako bi otvorili podatke, vrlo je lako donijeti uredbu što je klasificirano a što ne a pogotovo je lako napraviti tehnološko rješenje koje otvara podatke.

Tu je uvijek pitanje koje je danas postalo besmisleno: što će vam podaci? Uz cijeli niz stavova vezanih uz sigurnost, privatnost, ovo, ono, kao da se ne radi o javnim podacima nego o detaljnim izvješćima tajnih službi. Postojeći Zakon koji nalaže da se podaci otvore je rezultirao “katalozima informacija” koji su PDF dokumenti koji… a što s njima.

Neke zemlje su napravile cijelu ekonomiju na bazi otvorenosti podataka. Česi na primjer, već desetak godina mogu prijavljivati porezne prijave putem Interneta. I to tako da je država osmislila model, a proizvodnju aplikacija za predaju ostavila slobodnom tržištu. I tako danas imaju 40-tak aplikacija koje rade predaju, samo je jedna super jednostavna i možete ju downloadati za 0 kuna (EUR-a) a druge imaju cijelo čudo mogućnosti i reportinga i koštaju… nešto, nema veze. No nije država radila “uber” aplikaciju koja je obavezna – samo je propisala sučelje, odredila ono što je trebala i… rezultati su tu. Vjerujem u takav tip budućnosti otvorenih podataka.

Komentar kojeg sam čuo na VladaUp-u oko pametne osobne iskaznice je opet nažalost unio Kvaku 22 model u cijelu priču. “Što će nam pametna osobna kartica kada nema servisa koji bi ju koristili?”. Ne znam, mislim da bi, kada bi podaci bili dostupni, bili u odličnoj poziciji iskoristiti pametnu osobnu. Mislim da je bitno da razumijemo da nije samo javni sektor onaj koji mora “vući” tu uporabu i kreirati rješenja. Privatni sektor također ima konje za trku, samo mu treba… trkalište. Ako kreiramo karticu i otvorimo podatke u državnoj upravi, već vidim nekoliko tvrtki koje rade rješenja tipa: “uvid u … nešto”. Aplikaciju će već razviti tvrtka i pronaći svoj poslovni model, a kako već ima identitet osobe (kartica, OIB) te ono što joj treba (otvoreni podatak), jednostavno je napraviti aplikaciju za tako nešto. Ionako će servis koji dohvaća podatke provjeriti da li identitet ima pravo dohvatiti što se već od njega traži.. i tako, da sad ne slažem priču.

Naravno, postoje razne arhitekture i pogledi na to kako to ostvariti. Jasno je da ovo nije “sitna riba” te da se pružatelj podataka mora dobro pripremiti u smislu skalabilnosti i dostupnosti kad krenemo u ovo. Servis mora biti dostupan, o tome onda počinju ovisiti razne stvari. Vidim da se na istom događanju dosta pričalo o government cloud computing centru i … nadam se je i otvaranje podataka jedna od strateških smjernica koje će se ostvariti kroz akcije nove Vlade. Jedan od sukladnih pogleda je i pogled Microsofta (disclaimer: radim za tu tvrtku /:) koji ima istu strategiju: uključenost oblaka kroz OGDI (Open Government Data Intiative), jedan od projekata koji bi nam trebao pojednostaviti objavljivanje i uporabu otvorenih podataka . Možda malo drugačije, radi se o javnom oblaku i to platformi, ali nema veze, bitno je da tehnološki korektno. Developeri se mogu odmah uključiti, downloadati SDK (koji je open) i provjeriti kako je to … kad imate setove podataka dostupne na skalabilnoj platformi. Znam za barem dvadesetak partnera koji bi ovo dočekali kao.. božićnicu .

Nije da se moramo zapitati da li je to potrebno. Nije da nam trebaju nekakave velike smjernice EU jer ionako već postoje (read), barem kao strategije, a implementacija je ionako na nama. Ameri su to napravili već prije nekog vremena. Lookin’ forward.

(*) Ispričavam se i Stjepanu Zlodiju i Senku Rašiću što sam ih pomiješao… tako je to kad čekaš na aerodromu 7 sati, nema grijanja, petak pa si već umoran itd, itd… sve standardni izgovori. A lijen si da ponovo provjeriš izvor.

Jasno je da je jedan od glavnih kamena spoticanja kod uvođenja javnog oblaka u državu i srodne organizacije upravo pitanje sigurnosti podataka (priznajem da je to veliko pitanje i kod komercijalnog sektora, ali ajde da to sada zanemarimo). Postaviti podatak u oblak može značiti puno problema, a kada je taj podatak na neki način i “bitan” onda organizacije, tako i država uglavnom odmah odustaju – bolje spriječiti nego liječiti. Zanimljivo je da su studije do sada pokazale da zapravo postoji čitava gomila podataka koji bi se mogli staviti gore (jer eto, ionako biti trebali biti dostupni i pri tome nemaju nekakvu veliku osobnu vrijednost, ali eto), a pri tome iskoristiti sve prednosti koje javni oblak pruža (skalabilnost, dostupnost, itd).

Evo jednog rješenja koje mi je zapelo za oko: (Microsoft Codename Trust Services), projekt je Microsoft SQL Azure LABS tima… Ideja je jednostavna, ali ju prvi put vidim realiziranu na tako velikom projektu: kriptirajmo i dekriptirajmo sve što putuje u oblak! Ili što već piše na webu:

Microsoft Codename "Trust Services" is an application-level encryption framework that can be used to protect sensitive data stored on the Windows Azure Platform. Data encrypted with Trust Services can only be decrypted by authorized data consumers. This empowers data publishers to freely distribute and share data by first encrypting the data using Trust Services.

Ovim se otvara veliki broj mogućnosti da se podaci spremaju na skalabilni web. I pri tome se “on-the-fly” kriptiraju i dekriptiraju, što se radi na nivou aplikacije. Oblak je dovoljno moćan da si takvo procesiranje može dozvoliti te da korisnici to i ne osjećaju prilikom rada, ali dozvoljava raznim osjetljivim korisnicima da imaju pouzdano sigurne podatke.

Ako se primjeni na nivou koji organizaciji omogućuje da to radi automatski (recimo web servis) onda je dovoljno realizirati web uslugu KRIPTIRAJ_I_SPREMI ili tako nekako, te se podaci mogu nalaziti i koristiti na siguran način. Na gore navedenoj adresi nalazi vam se i SDK kojeg možete downloadati, pa ako imate testni ili neki drugi Azure account, možete i isprobati…

Kada bi država otvorila svoje podatke na način kako je to najavljeno (ajmo eHrvatska, ima tu dobrih projekata), kroz Open Data inicijativu koju ionako podržava EU, mogli bi otvoriti cijeli niz rješenja koje bi radila zajednica. Više radnih mjesta, više bolje ekonomije. Da sad ne pretjerujem…

Ne radi to samo Microsoft (mada se prilično i ozbiljno bavi s time) nego i razne druge nakupine informatičkih mozgova, pa tako i IBM (odnosno IBM Labs) koji ima svoju tradicionalnu listu Next 5 in 5: 2011 odnosno, pet stvari koje će obilježiti život u slijedećih pet godina.

I tako je to već tradicionalno, svake godine, pa smo dobili i listu za 2011:

[1] Energy
[2] Security
[3] Mind Reading
[4] Mobile
[5] Analytics

Sad, ovo izgleda prilično sterilno, dosadno i predvidivo. Ali na stranu, zanimljive su teze koje se postavljaju  i podaci koji se iznose. Pa krenimo redom vidjeti koliko smo blizu ili daleko… 

[1] Moći ćemo jednostavnije “proizvoditi” energiju. Sve što se miče oko nas, kao i mi sami, biti ćemo sposobni pretvoriti u energiju koju možemo iskoristiti. Čak i dok vozimo bicikl ili dok trčimo. I ne samo to – bit ćemo daleko osjetljiviji na gubitak energije, odnosno, recimo na transformacije iste kao što je prijelaz u toplinu koja onda isijava u prostor. Bit ćemo pažljiviji s energijom – danas razumijemo koliko nam je ona bitna i koliko je do nje, barem u uporabljivom obliku, teško doći.

No, nije sve tako jednostavno – iako su ideje jednostavne “zakačite bateriju na bicikl i onda je punite dok vozite”, jasno je da uporabljivost ovog tipa ne generira dovoljnu količinu iskoristive energije, a time i nema nekakvog interesa. Sve dok se ne podigne nivo “transformacije” jednog oblika pohrane energije u drugu, sve ovo ostaje na jednostavnim komercijalnim pokušajima – nije da se ne radi.. vidi SANYO… Ali, dobro, možda za 5 godina vidimo prve veće količine industrijskih prototipova, mene bi to osobno vrlo veselilo. Do tada, u trgovinu po AAA.

[2] Više nikada nećete morati pamtiti svoje zaporke. Cijela priča je usmjerena na biometriku, ali tu ne možete saznati ništa novo, a da već niste znali. Koristit ćemo svoje tijelo, glas, oči, kretnje što ja sve znam da bi ekosustavu oko nas dokazali tko smo (ako ne i što smo). Kao što sam napisao, ne vidim zašto bi ovo bilo nešto iznenađujuće, osim ako se ne misli da bi to moglo postati “mainstream”. Ali to kao i uvijek ovisi o ljudima, a ljudi nisu baš sretni ako ih bankomat može prepoznati po glasu. Jer, tko zna… Nema veze što je glasovni uzorak valjda milijardu puta sigurniji nego pin – 4 broja su ipak 4 broja… Rekao bih da tu ima i među koraka – gledam što trenutno rade na Windowsima 8 u smislu passworda i to mi se čini kao zgodna osnova ideje… no, pročitajte više na blogu… bit će od nosa do nosa.. ako ne bude i drugačijih slika.

[3] Čitanje mozga? Jes ofkors. Ali nikada se nezna. Slušam primjere i nisam siguran da stvarno želim prepustiti direktni komunikaciju mozgu s drugim uređajima. Mislim i stvara se tekst? Da ne bi, bilo bi previše tužbi i problema a i nisam siguran da svoj mozak želim promatrati na isti način kao što promatram bluetooth enabled device. Ali da to već danas ima svoju primjenu, napisao sam prije godinu dvije na jednom blog postu kojeg ovim putem referenciram i prenosim mada više originalnog video zapisa koji mi je bio odličan više nema na siteu… Dakle, morat ćete naučiti kako misliti da ne mislite na svoju bolju polovicu kad prtljate s svojom novom boljom polovicom. Komplicirano, zar ne.

[4] Nestat će digitalne podjele – odnosno, nestat će podjela na one koji imaju pristup tehnologijama i digitalnom svijetu i onima koji to nemaju. E žao mi je ali neće. Ako netko misli da je to danas isto kao i proširiti broadband penetraciju u domaćinstva, moram ga razočarati da veliku većinu čovječanstva čine ljudi koji za Internet nikada nisu čuli. I to ne zato što ne bi htjeli, nego jednostavno žive u drugom svijetu. Ili im brane da ga koriste. Ili žive u ruralnim sredinama (a pri tome ne mislim da selo tipa u Slavoniji). Ili… Dati nekome mobilni telefon i pri tome smatrati da smo riješili pitanje podijeljenosti je vrlo … neobično.

No hoće li se smanjiti? Kad razgovaramo o ovome, uobičajeno zaboravljamo da se radi i o relativnoj udaljenosti – dok netko ne dobije pravo na mobitel, mi već zahtijevamo pravo na broadband i 3D komunikaciju. Kad netko dobije ADSL, mi bi već LTE. I tako dalje… dok je kapitalizma i želje za novcem, takav će biti i pristup. Inače bi odavno riješili pitanje malarije ili što ja znam čega… da ljudi u Angoli razumiju i mogu iskoristiti prirodna bogatstva koje im mažnjavaju poštene svjetske korporacije.

[5] Junk mail će nestati. Odnosno svi mailovi koji vam dođu postati će bitni i nećete imati mogućnosti razaznati što je “spam” a što je mail koji točno vas targetira. Odnosno, online analitika će postati toliko jaka da će svaka marketinška aktivnost biti točno usmjerena na potrošača koji treba i želi tu informaciju. No dobro, ovo ima smisla. I ostvarit će se brzo – već danas me čudi kako KONZUM targetira točno proizvode koji me interesiraju (a kao neznam da sve prate kroz online naručivanje).

Pitanje je samo dana kada će ovo postati mainstream. Ionako kartičarske kuće sve znaju o meni. Ionako sam se davnih dana odrekao privatnosti… No to je tema za neki drugi post.

Eto, već znate da ja volim dati svoj pogled na uobičajene stvari. Vjerojatno imate i vi svoje mišljenje o istom. No, ako imate vremena, pročitajte i komentare ispod YouTube zapisa. Neki od njih su zanimljivi koliko i sama prognoza…

Proveo sam danas dosta vremena razgovarajući s ljudima oko toga… koliko stvarno vrijedi taj oblak? Kako uspostaviti servise, kako ih naplatiti, kako ih pozicionirati… i sjetio sam se odličnog članka kojeg ste možda propustili, a i danas je de facto standard razmišljanja o tome…

Još dok smo davno tek započinjali tehnološku fascinaciju oko fenomena koji je danas globalno poznat pod nazivom – cloud computing, jedna od bitnijih karakteristika bila je upravo – vrijednost. I tu je uvijek bilo različitih stavova, od onih koji oblak promatraju kao utility – utakneš se i dobiješ sve što ti treba (tipa Nicholas Carr, Does IT Matter) pa sve do onik koji su glasno vikali da to nije ništa što već nismo vidjeli, shared computing je postojao još šezdesetih godina (ako ne i ranije).

UC Berkeley, jedno od najcjenjenijih sveučilišta na ovoj kugli, izdao je svoj whitepaper pod nazivom "Above the Clouds: A Berkeley View of Cloud Computing" i debelo se zainteresirao za teme novih poslovnih i tehnoloških modela, mogućnosti novog razvoja aplikacija, provjerio koliko bi nas to stvarno koštalo i slično. Preporučam ne samo kao uvod, nego i kao malo ozbiljniju raspravu oko toga što nas čeka. Obavezno čitanje za svakog CIO / Architect / IT Manager djelatnika koji razmišlja "u oblacima" .

Dodatno, imaju oni i diskusiju oko toga papira, 15 min, tek toliko da se pojave na Jubitou. (14.02.2009, dakle prije skoro 3 godine)

Možda posvetim jedan dio ovih postova temi… a kako uspostaviti vrijednost oblaka u XLSici (tako to danas najbolje razumijem), a razumijem da i moj kolega Ozren planira posvetiti dobar dio života istome, pa… zamolit ću ga da dio istraživanja podijeli s nama…

Iz PR objave:

Zagreb, 29. studenog 2011. – Microsoft Office 365, posljednja generacija sustava za poslovnu produktivnost u oblaku, od danas je u probnoj verziji dostupan svim korisnicima u Hrvatskoj. Microsoft je ujedno objavio i prve značajne nadogradnje tog sustava, koji objedinjuje Microsoft Office, Microsoft SharePoint Online, Microsoft Exchange Online i Microsoft Lync Online, u servisu koji je dostupan 24/7.

Microsoft Office 365 potpuna je cloud usluga – sve se vrti na oblaku, a na vama je da imate kompatibilan internet preglednik (a podržani su svi noviji preglednici). Dalje naravno ovisi o tome što želite koristiti (kao i svaka SaaS usluga ovo je pay as you use model kroz pretplatu). Ajmo vidjeti što se nalazi unutra i kakva su manje više osnovna pravila uporabe većih servisa (neću ulaziti što potpada u koju pretplatu, to možete vidjeti na stranicama samog servisa):

• Microsoft Exchange Online – elektronička pošta u oblaku. Ovdje nema specifično zanimljivih stvari, recimo da smo se svi navikli na to da koristimo elektroničku poštu koja je “hostana” negdje drugdje. No primjetite da se ovdje ne radi samo o emailu (dakle, inbox) negdo i cijela funkcionalnost kalendara, kontakata, zadataka, ali i sve potrebne anit virus i anti spam funkcionalnosti. Vama treba ili browser ili Outlook klijent i spajate se na standardnu URL adresu kako bi koristili svoj inbox… Ali kao što sam rekao, sve znate.
• Microsoft SharePoint Online – ovo je malo drugačija priča. Na SharePoint ste se možda naviknuli u korporativnom mega okruženju, a sada ga imate i za svoju malu tvrtku (ili veliku, ovisno o tome kako se volite gledati). Pohrana dokumenata, timski rad na njima, arhive, slična zanimacija. Jasno da imate mogućnost koristiti i SkyDrive, ali … teško je uporediti jabuku i krušku. Ovo je ipak poslovna primjena. Za one koji bolje kuže SharePoint, zanimljivo je da online verzija podržava sandboxing – dakle, možete podignuti svoju aplikaciju u online sharepoint i imati… svoj urudžbeni zapisnik. U oblaku.
• Microsoft Lync Online – e sad dolazimo do pravih stvari. Ako je išta “groovy” onda je to Lync. Ili, možemo ga nazvati korporativni Skype ali sa daleko boljim integracijama s poslovnim okolinama ili Office alatima. Ponekad ljudi Lync vide samo kao komunikacijski alat (instant messenger ili video pozivi ili…) a zapravo je najbolji u prezentacijskim i edukacijskim scenarijima (pitanje npr: kako organizirati edukaciju za 1.020 ljudi na 123 lokacije bez velikih troškova).
• Microsoft Office Web Apps – već pomalo popularna verzija Microsoft Office alata koji se “vrte” u browseru – kao kakva klasična SaaS usluga. Zanimljivo je da nekako sve više koristim upravo tu verziju i prirodno mi dolazi u scenarijima kada koristim dokumente koji se nalaze negdje na … internetu. OK, nije potpuna Office verzija ali u nekim scenarijima ima prilično smisla. Tu je Word, Excel, OneNote… a za one koji ne mogu bez najjačih i najboljih tu je i …

  
  slika: ko pravo… Office Web Apps

• Microsoft Office Professional Plus – ček sad … i to je usluga? Rekao bih prije pretplata. Zapravo, možete instalirati “punokrvni” Microsoft Office 2010 ili koji već zadnji na svoje računalo i s njim se spojiti na Office 365 (ili koristiti ga kao i uvijek) ali pri tome ne “kupiti” Office kao do sada nego ga plaćati u sklopu svoje mjesečne pretplate. Na primjer Plan E3 (24 USD mjesečno) uključuje i Microsoft Pro Office 2010 za korisnika…

I tako, što bi rekli… Vrijedi isprobati i to ne samo kao tehničku novotariju nego, imajući u vidu sve prednosti oblaka kao što je stalni backup, dostupnost podataka, ovo, ono… možda u potpunosti ili djelomično pomaknuti svoju dnevnu rutinu.

Čak za kraj mogu probati biti prorok: vjerujem da ćete u slijedećih dvije tri godine preći na jedan od ovakvih oblika podrške poslovnoj produktivnosti. Ok, možda već jeste na nekom od drugih proizvoda, i to prihvaćam, zato i kažem “jedan od”. Ali da ćemo sve manje brinuti o IT sustavima… A i da će se IT ekipa baviti nekim pametnijim stvarima, hoće.

Za više informacija možete skočiti na Office 365 community blog…

Da je puno obećavao kao model, jest. Da baš i neće tako brzo, neće. Čak ni veliki ne vide baš toliko posla a tome… vidi što kaže Forrester:

PaaS je relativno skroman ali vrlo bitan za SaaS. Dakle, trenutno svako vozi svoju priču, manje više uspješno, s sličnim i različitim modelima pristupa. Kakvo je stanje nacije?

VMWare je ozbiljno ušao u svijet PaaS platforme, s malim odmakom da ju još uvijek vidi “zanimljivo” lokalno, odnosno privatno. Ne da nema public strategiju (Cloud Foundry), dapače, ali je interesantno koliko se trudi složiti private-hybrid-public priču (hybrid uzmite samo kao marketinški izraz, jer je to samo spoj privatnog i javnog), uz fokus na Micro Cloud Foundry modelu. Najjači model je ipak otvorenost “It can support multiple frameworks, multiple cloud providers, and multiple application services all on a cloud scale platform.”, što bi mogao VMWare dobro pozicionirati kod developera koji rade na SpringSourceu. Micro model nije ništa specijalno, barem za one koji su upoznali Windows Azure, ali se dobro reklamira, kao “lokalni oblak” – mada nije ništa blizu tome: nadam se da ne moramo raspravljati da oblak na jednom stroju nema puno smisla, osim za development (što MicroCloud zapravo i jest). No sad, mislim da je integracija u potpunosti slična Windows Azure developmentu koristeći Visual Studio, Publish se zove Push i tako… ništa drugačije, osim same izvedbe (primjeri recimo u Spring Roo okolini).

Google je bio prvi, pa se negdje izgubio uz put. Kako mu je to uspjelo, ostat će mi misterija do kraja radnog vijeka a i dalje, jer su i Microsoft i VMWare a dijelom i Salesforce otišli daleko dalje od njih. Na neke stvari se čeka prilično dugo (na primjer, Google Cloud SQL, relacijska baza u Google oblaku) koja je recimo u ograničenom “previewu”, sve ostalo je recimo novo izdanje ideje koja je već odrađena. Mislim da su više fokusirani na to kako sada od toga napraviti business (lansirali su GAE Premier Accounts), razmišljaju o SLA i ostalim poslovnim elementima, i tako. Faza: gdje su tu novci.

IBM je nedavno također dodao PaaS mogućnosti svom IBM SmartCloud-u (koji je otvoren u travnju ove godine) sada pod nazivom IBM Smart Application Services, kroz koji pokušava adresirati razvoj aplikacija u enterprise okruženju (logično ako se one temelje na Java EE platformi + WebSphere). No, nema ovdje baš previše inovativnosti, prepoznat ćete da su to standardna rješenja prepakirana u web servise (odnosno u aplikacijske servise koji su dostupni kroz platformu) – nešto vrlo slično ORACLE ponudi. Dodatno, podržava se vrlo specifični set znanja (Java, doduše raširena, ali… specifična.). Tu je i pitanje kako ovom pristupiti ako ste developer komada jedan ili ste mali shop – IBM orijentacija je prema enterprise okolini, gotovo potpuno suprotno od Microsofta (Azure) i Googlea (App Engine). Marketing kaže da ne postoji “vendor lock-in”, podržava samo Linux OS, (?), podržava samo IBM DB2 (?) itd, a ja stavljam upitnike kako bi ukazao na to da se zapravo radi u IaaS + SaaS modelu koji po meni ima vrlo malo veze sa PaaS-om, ali danas je valjda popularno staviti i taj križić u svoju kućicu. Da model ima svoje prednosti, govori i donja tablica, ali da je to PaaS…

No dobro, betu možete očekivati slijedeći mjesec (prosinac), pa probajte ako vam se enterprise temelji na IBM tehnologijama.

Microsoft, da budem koliko toliko korektan stavit ću ga u listi na zadnje mjesto pregleda, priprema novo izdanje Azure platforme. Kao i drugi provideri, gledaju se specifične primjene, kao na primjer podrška za Hadoop servise (zanimljivo, ali napustili smo svoj HPC servis i preuzeli open source), radimo s Open Nebulom kako bi podržali Hyper-V (opet open source) itd… O njemu inače dosta pišem pa sada da ne dupliciram podatke i informacije… www.azure.com.

Da sve nije jednostavno u PaaS svijetu svjedoči i trenutno razmišljanje Forrestera: “VDI, PaaS Technologies Stuck in Gestation Phase”: iako većinu stvari polako standardiziramo u svijetu enterprise cloud tehnologija, izgleda da PaaS ide svojim putem. Osobno mi je čudno da to njih čudi /:) ali pa zare različiti vendori ne bi trebali imati nekakvu različitost koja bi ih “izdigla” iznad konkurencije? Osim toga, zašto bi platforme podržavale i konkurenciju? Možda je na nivou infrastrukture to jednostavnije (Open Virtualization, pa LIve Migration ili Migration općenito), ali na PaaS modelu to nije tako jednostavno (pogledajte smo koji bi bili requirementi za podršku Microsoft AZUREu, Google AppEx ili VMWare MicroFoundryu…). Možda se previše brinemo oko toga kako osigurati standardizaciju na svemu i svačemu. PaaS bi ionako trebao biti platforma za brzu inovaciju, a inovacija znači diferencijaciju, zar ne? DA ne bi bilo “Ford, u više boja, dok god je crna”.

Primjetite da nisam previše pisao o ORACLEu, imaju i oni svoju “PaaS” ponudu ali ako vas zanima kako to izgleda, čitajte dio koji se odnosi na IBM.

Na ovakve komentare uvijek me potakne nešto što se događa vani: tako je i sada Federal Government USA izbacio niz dokumenata (Cloud Computing Technology Roadmap) koji adresiraju ovo područje, a sve u želji da se što kvalitetnije pristupi migraciji podataka i servisa u oblak (da, da, kad kažem da to rade, stvarno rade uz sve otpore raznih zainteresiranih stranaka). Naravno, država ovdje ima jakog predstavnika National Institute of Standards and Technology (NIST), koji se za razliku od našeg HZNa bavi malo ozbiljnijim stvarima i više sudjeluje u strateškim odrednicama upravljanja standardima ali i preporukama te tehnološkim dokumentima.

No, nije objavljen jedan, nego dva (tri) dokumenta:

• “High Priority Requirements to Further USG Agency Cloud Computing Adoption” (a general understanding and overview of the roadmap initiative and address such factors as: prioritized interoperability, portability and security requirements that must be met to further government cloud adoption; standards, guidelines and technology that must be in place to satisfy these requirements, and a list of Priority Action Plans), da sad ne prevodim, ali ukratko lista stvari na koje je potrebno obratiti pažnju ako se otvorite prema ideji uporabe servisa u oblaku,
• “Useful Information for Cloud Adopters”, (technical reference that is useful for those working on strategic and tactical cloud computing initiatives — whether they work in government agencies or not)
• “Technical Considerations for USG Cloud Computing Deployment Decisions”, dokument koji je još u nastanku, ali od kojeg se očekuje više fokusa na tehnologiju i povezanost na postavku (deployment).

Naravno, nitko ne očekuje da će ovi dokumenti biti stvarni “predlošci” za kupovanje ili iznajmljivanje usluge u oblaku. Svi se slažu da će to biti samo dobra podloga za razmišljanje o prelasku na oblačno računarstvo te uspostavljanje usluge na ovaj način.

No najbitnije je da su ovi dokumenti dobri vodiči za privatni sektor koji kad tad dolazi u poziciju ponuditi usluge prema državi. Ovdje namjerno podcrtavam privatni jer je jasno da kad država sama sebi nudi usluge to uobičajeno završi u prostoru u kojem se učinkovitost, skalabilnost, pay-per-use, dostupnost, prihvatljiva (najmanja) cijena i ostale izvedenice ne koriste baš prečesto. Ne moram niti napisati da je to osnova privatnog businessa, pa je interesantno da se i javni sektor počinje okretati nekakvom obliku JPP-a (javno privatnog partnerstva u boljem obliku od onog koji je kod nas primijenjen). Na primjer, dokumenti sadrže upute kako kreirati SLA (Service Level Agreement) u kreiranju ili prihvaćanju usluge koju nudi privatni sektor.

Da budem iskren, ima tamo fantastičnih primjera i dokumenata, na primjer:

• USAID Virtual Desktop Infrastructure (VDI) Business Use Case
• USAID Applications (Email, productivity, collaboration) Business Use Case
• DRAFT Cloud Computing Business Use Case Template
• itd, itd, vidi se da netko tamo razmišlja o scenarijima koji odgovaraju trenutnim interesima i događanjima oko nas..

Zašto volim ovakve stvari? Zato što ponovo, barem kratkotrajno, upadam u slatki san i vjerujem da će se vrlo brzo i kod nas netko odvažiti zagristi ovaj zalogaj. Bilo da ga piše iz nule (0 bodova) ili jednostavno koristi postojeće dokumente kao predložak uz potrebne (ako) izmjene (puuuuuuunooooooo bodova).

Ali, kao što kaže poslovica, reality bites, pa ću se sutra probuditi u dobrom starom okruženju, stati u red za servis koji uključuje 23 papira, 4 lokacije, 12 sati i nekoliko nervoznih državnih službenika. Ponekad je dobro i probuditi se, kao što bi rekao moj pokojni djed. .

Mi jesmo, i kao i uvijek, dobro se zabavili, naučili i naradili tijekom tog tjedna – zapravo, prošlog tjedna ako ovo čitate lagano zavaljeni tijekom vikenda ili ponedjeljkom ujutro na poslu uz jutarnju kavicu. Global Enterpreneurship Week je uvijek događanje koje vam puni baterije – kao i kod Imagine Cupa, radite s mladim i pametnim ljudima koji žele više bolje i jače, a i znaju kako to postići.

GEW je svake godine sve veći i traje sve duže – pogledajte samo statistiku koja je izvađena iz prošlih godina i koja je jednostavno: senzacionalna.  Poduzetništvo je “na cijeni” i postoji razumijevanje kako i zašto, jer je upravo poduzetništvo glavni motor bilo koje ekonomije (to vam mogu potvrditi svi veliki igrači, a zašto se kod nas misli da je glavni pokretač industrijalizacija, tko to zna…)

Ove godine nositelj svih aktivnosti bio je Microsoft Innovation Center Varaždin, te je u Varaždinu različitim aktivnostima obilježen ovaj tjedan. Kad kažem obilježen, onda je to malo skromno, jer je odrađen cijeli niz aktivnosti prošli tjedan:

Čujem da je najzanimljivije bilo na otvaranju novog ogranka PMI (Project Management Institute) Varaždin, a i sam sam imao priliku učestovati na Enterpeneuership Forumu 2011. (na linku je moja prezentacija oko.. para i cloud computinga). Sve je ovo ogroman doprinos kojeg je iznio uglavnom na svojim plećima Marko Drenovački, voditelj MICa Varaždin, pa mu ovim putem čestitam na odličnim rezultatima i nadasve zanimljivim događanjima.

Za više informacija možete se obratiti Marku (recimo da je najbrži na @micvz a mislim da će i on napisati svoje viđenje tjedna kada se malo odmori… do tada, pozdrav i veselim se novim idejama…