Ono što je zanimljivo je raspored tvrtki u boju prijavljenih problema (napominjem da se ovdje radi o self reported problemima, tako da ipak rezultate treba uzeti s rezervom, ali i sa razumijevanjem)… Grafikon iz reporta prikazuje trenutno stanje stvari. Začudo Apple je prvi, a isto tako začudo, Microsoft nije prvi.

Što me vodi ka temi: koliko je percepcija krajnjeg korisnika ovdje bitna? Na primjer, ako pogledate listu programa koji se uobičajeno vrte na Microsoft platformi, uočljivo je da neki popularni, kao što su Mozilla Firefox ili Adobe Reader priličnan problem na Windows plaformi. Svaki put kada vam se Reader počne čudno ponašati, uobičajeno krivimo situaciju “OS – program” ne razmišljajući da je upravo taj Reader postao glavna platforma za širenje problema. A tu nam treba pomoć Adobeovih inženjera (vidi dolje).

CVE = Common Vunerabilities and Exposures

Ovo je dobar primjer koji ukazuje na to koliko se svijet iskomplicirao. Koristeći jedan mehanizam, recimo Windows Update, možete pokriti tek manji dio potreba zaštite svog računala, te ćete ovisno o tome koliko je programa na vašem laptopu, morati poduzeti značajne korake da ga “sredimo” od problema.

Kao što bi rekli na kraju uvodnika: Patch and Stay Secure!

No, nekako do nas nije došlo što Microsoft radi na Software as a Service dijelu. Malo je to čudno, s obzirom da je Microsoft zasigurno vodeći consumer SaaS pružatelj usluga. S druge strane, kod nas je i vidljiv i nije, pa priča nekako ne nalazi svoj kontekst. Ajmo ga otkriti.

Prvo, Microsoft je u SaaS biznisu već desetak godina. Kad malo bolje razmislite, Hotmail, Live, Instant Messenger, XBOX Live i slično su SaaS usluge koje koriste stotine milijuna ljudi širom svijeta i koje su već u svojoj n-toj inkarnaciji. Što bi bio XBOX Live nego consumer SaaS usluga? Što bi bili serveri koji to pogone nego cloud computing datacentar?

Rekao bih da je na ovome Microsoft diplomirao datacentre i velike brojeve korisnika – znate li da, na primjer, da je usluga Microsoft Instant Messaginga u Hrvatskoj uvjerljivo broj 1 po broju korisnika?

Drugo, trenutna, konsolidirana business SaaS usluga Microsofta pod nazivom Business Productivity OnLine Services nije dostupna u Hrvatskoj (ali joj se skoro možete nadati). Iz perspektive tvrtke, BPOS je pravo cloud computing rješenje koje obuhvaća email, kolaboraciju i instant messaging. I to sve preko Interneta – postaviti uslugu i koristiti je jednostavno: dovoljno je otvoriti račun (ili koristiti LiveID) i … voila, imate svoje servise.

slika: izgled mog portala BPOS usluge (mail, kalendar, intranet, web conferencing… u oblaku)

Znači li to da se cijela usluga koristi samo putem Interneta? Naravno, ne – možete koristiti svoj omiljeni Microsoft Outlook za rad s mailom, ili Microsoft Office kako bi radili na dokumentima (ali možete koristiti i Office Web Applications – Microsoft Office u oblaku). No, kompletno održavanje i upravljanje uslugom negdje je drugdje – odnosno u datacentru.

Što vam ovo omogućava? Za početak, virtualizaciju infrastrukture koja bi se inače koristila za poslove produktivnosti koje obavlja poznati “information worker”. Sjednete za svoje računalo te su vam odmah dostupni email, sharepoint i dio unified communication platforme. A vaša tvrtka ne posjeduje niti jedan server, već plaća uslugu (koja je trenutno 10 USD po korisniku mjesečno). Je li to skupo? Ako pogledate koliko pojedini provideri traže samo za email inbox, mislim da je vrlo konkurentno.

Daljnji koraci će biti izrazito zanimljivi. Gledano iz perspektive korisnika, očekujte da se broj usluga i mogućnosti i dalje širi. Gledano iz perspektive tvrtke, očekujte da se stvari sve više virtualiziraju. Jednog dana ćete u uredu imati samo monitor i tipkovnicu (ako). Sve ostalo, uključivo servere, aplikacije, podatke, klijente biti će virtulaizirano u datacentru koristeći cloud computing.

No, više o tome tijekom ove godine, kako nam budu pristizali Microsoft Azure i BPOS.

Globalna je to aplikacija, pa možete provjeriti podatke sa senzora koji se nalaze diljem svijeta, ponajviše u zemljama europske unije (naravno kad projekt vodi European Environmental Agency). No, podaci za Hrvatsku su se tek počeli pojavljivati, pa iako možete vidjeti procjene koje daje EU, možete dati i svoju ocjenu.

Pozivam vas da nešto unesete i sami i tako omogućite svima koje to zanima da provjere kvalitetu hrvatskog mora (a znamo da je, je li, more spektakularno čisto). Dovoljno je odabrati jedan od senzora (na našem moru ih ima dovoljno), kliknuti na crowdsourcing ikonu (rate) i odabrati kako vi vidite kvalitetu mora u datoj lokaciji. Što više ocjena, to bolji rating. A bitno nam je da EU ekipa vidi da je kod nas ok.

No, na stranu priču o turizmu i čistoći, ovo je super primjer kako napraviti aplikaciju koja je potpuno skalabilna, prilagođena na 24 jezika, povezana sa telekomunikacijskim servisima itd… Pored toga, otvorena je i pružatelje podataka, tako da je jednostavno otvoriti kanal koji dostavlja svoje podatke.

Znam da ponekad pišem samo o onome što se događa u Microsoftu, ali kad smo kod cloud computinga, puno je tvrtki koje su inovativne i donose zanimljiva rješenja. Najbolje do sada sam ipak vidio od Amazona – a da Amazon nastavlja i dalje raditi odlične stvari na području Infrastructure as a Service rješenja, vijest je koju su nekako sramežljivo pustili van… Prije koji dan stigne mi njihov newsletter, kad ono, slijedeća crtica:

Amazon VPC Adds IP Address Assignment Capability
Now you can specify the IP address of any Amazon EC2 instance you launch within your VPC. This new feature makes it easier to run services within Amazon VPC that your users and applications expect to have a consistent IP address. For example, this feature makes it easier for you to run DNS servers and Microsoft Active Directory domain controllers within Amazon VPC. When you specify an IP address, it is retained for the instance’s lifetime. An IP address previously assigned to a running instance can only be used again once that instance is in a terminated state. For more information about how to leverage this highly requested capability, please see the Amazon VPC Getting Started Guide.

Neznam kako vama, ali meni izgleda nevjerojatno odlično mogućnost da instancirate svoj server (servere), uspostavite VPN prema njima i… dodijelite im IP adresu iz svoje domene. Praktično: dodali ste server koji je vrlo transparentan ostatku infrastrukture koju imate u svojim centrima, a time i jednostavnu skalabilnost i elastičnost. No tu su i razni backup scenariji, kao što je navedeni Active Directory backup scenarij (mislim da sistem inženjeri dijele moje mišljenje…)

Pojednostavljeno, a da sad ne duljim, problem e-matice bi se valjda riješio za 10 minuta, kad je u pitanju dodavanje novih poslužitelja.

P.S. Kod Amazona me zapravo najviše veseli projekt Mechanical Turk, ali o tome čitajte sami…

Da se ljudi bave raznim stvarima vezanim uz Cloud Computing, dobro, to mi je jasno. Ali evo, netko je smatrao potrebnim da se definira kakva prava kao korisnik trebate imati ako koristite cloud computing. Nije to napisala neka neovisna organizacija, niti tijelo državne vlasti, niti skupina pružatelja usluga, nego najozbiljnija organizacija na ovom svijetu (mada se ponekad i osmjehnu na predavanju), Gartner.

Što kaže Gartner? Evo vaših prava (pojednostavio sam naslove):

1. PRAVO ZADRŽAVANJA VLASNIŠTVA, UPORABE I KONTROLE NAD PODACIMA. Podaci moraju eksplicitno biti vaši i samo vi možete upravljati njima. Tako nešto mora biti izraženo u ugovoru koji vam nudi pružatelj usluga. Neznam kako će Google ovo podnijeti.

2. PRAVO NA SERVICE LEVEL AGREEMENT KOJI SADRŽI OSIGURANJE, ODŠTETU I OČEKIVANE POSLOVNE REZULTATE. Naravno, što ako se cloud sruši i ne funkcionira? Tko će nadoknaditi štetu? Što ako zbog toga izgubimo očekivanu poslovnu dobit? Rekao bih da je ovo područje koje će se postupno poboljšavati, na korist korisnika. Ali danas… teško.

3. PRAVO NA INFORMACIJE O PROMJENAMA I MOGUĆNOST ODLUKE OKO PROMJENA KOJE UTJEČU NA POSLOVNE PROCESE. Slično kao gore: ne može vendor mijenjati kako se sjeti uslugu koju pruža. Ako mi se ne sviđa, želim jednostavno otići. Ili ostati – ali izbor je moj. S trenutnim problemima oko interoperabilnosti, ne vidim brzo rješenje ovog problema.

4. PRAVO NA RAZUMIJEVANJE TEHNIČKIH OGRANIČENJA ILI ZAHTJEVA KOJE IMA USLUGA. Dobro, neznam zašto je ovo pravo. Htio bih ovo znati i prije no što nešto potpišem. Ali danas postoji privid “neograničenih mogućnosti i resursa koje donosi oblak”, pa o ovome nitko ne brine.

5. PRAVO NA RAZUMIJEVANJE PRAVNIH OKVIRA I NADLEŽNOSTI U ZEMLJI U KOJOJ VENDOR RADI. Ovo može biti komplicirano. Većina vendora radi u raznim zemljama, pa ako su registrirani u Bangladeshu, biti će vam zanimljivo putovati na suočavanja.

6. PRAVO NA POZNAVANJE SIGURNOSNIH PROCESA KOJE KORISTI VENDOR. Kao i gore, zanima vas ovo prilično. Pogotovo fizički security: Šafranić vs. Sokol Marić.

7. PRAVO NA RAZUMIJEVANJE USKLAĐIVANJA S POTREBAMA LICENCIRANJA. To što koristite cloud computing, u nekim scenarijima ne znači da ne plaćate licence. Na primjer, kod Infrastructure as a Service modela, morat ćete ponekad posegnuti u džep.

Cijeli dokument možete pročitati ovdje (potrebno je prethodno se registrirati).

Kakav sad Appliance, reći ćete? Pa zar se Microsoft ne bavi platformom i aplikacijama? Točno, ali, realno govoreći, ovo je najbolji mogući način da u svoj datacentar prenesete sve blagodati cloud computinga (već sam pisao o tome) a da iskomplicirate svoj život (kao i živote svih koji vam se nalaze u krugu od recimo 500m). Appliance se sastoji od servera koji pogone sam Windows Azure, što uključuje i Azure SQL Server kao i sve pripadajuće network, management, itd. alate i elemente. Kako je to moguće? Jednostavno, jer je to appliance a već sama ta riječ upućuje da je to kutija koja se uključi u struju i … radi. Tako je to i kod Windows Azure Plaform Appliancea jer, izvana gledano, to je kontejner kojeg donesete viljuškarom, priključite u struju i mrežu i … imate svoj privatni oblak.

Microsoft, naravno, ovo ne radi sam – ipak se tu radi o serverima i “fizičkoj” tehnologiji. Prvi hardware partneri su HP, Dell i Fujitsu, tako da možete očekivati da ćete i dalje moći naručivati svoje omiljene servere.

Dio zanimljivih informacija možete pronaći na ArsTechnici, ZDNetu, Seattle Timesu.. Slijedi i više informacija s moje strane.

Ratko Mutavdžić

Naš sljedeći sugovornik je Ratko Mutavdžić, tehnološki glasnogovornik, te voditelj grupe za rad s javnim sektorom u Microsoftu. Ratko je glavni Microsoftov tehnički savjetnik u regiji odgovoran za promicanje tehnološke strategije, odnosa tehnologije spram regionalne politike tehnološkog razvoja, i implementacije iste od strane korporacija, države te akademskog sektora. Prije ove uloge, vodio je timove tehnoloških usluga i novih platformi u Microsoftu, upravljajući projektima u enterprise sektoru te u javnom sektoru u cijeloj regiji

Proveli ste posljednjih deset godina u Microsoftu. Kako ste započeli svoju karijeru?

„Karijera“ je započela tamo 1984 s „Računarima“ i prvim kitom za sastavljanje računala Galaksija. Nadam se da se netko ovog sjeća – meni se čini kado da je bilo prije prilično godina. Prvi kit računala nisam uspio sastaviti, drugi je proradio i eto… Slijedili su, kao po traci, ZX81, Spectrum, Commodore… i na kraju dugog niza sjeo je jedan IBM XT, na njemu dBase i … tako smo počeli profesionalno. Jedna stvar je vodila drugoj, prvo 5 godina kao voditelj programerskog odjela u tvtki MicroLAB, potom dvije godine na projektima na Microsoft platformi u tvrtki Eurocomputer Systems, te od 2000. godine u Microsoftu Hrvatska. S Microsoftom je krenula prava „korporativna“ karijera – bio sam voditelj grupe konzultanata sedam godina, potom nekolikog godina u razvoju i primjeni novih tehnologija a danas vodim grupu koja radi s javnom upravom.

Koliko se Microsoft promijenio u tom periodu?

S jedne strane prilično: iz jedne prilično consumer orijentirane kompanije okrenuli smo se primarno prema enterprise segmentu i u zadnjih desetak godina izgradili prilično respektabilnu priču sa svojim serverskim proizvodima. Time smo promjenili fokus kojije danas možda malo manje okrenut prema consumeru – krajnjem korisniku ali se već nazire novi val proizvoda koji su upravo za široku uporabu (Windows Mobile 7, Windows 7, XBOX Live, Windows Live, Zune linija…). Ono što se nije promijenilo je ogromni broj stvarnih stručnjaka i profesionalaca u branši s kojima imate prilike raditi –bilo da sjede interno u Microsoftu ili da su Microsoft partneri. Pojednostavljeno, veliki je broj ljudi od kojih možete svakodnevno učiti i raditi zanimljive stvari, a to je, kao što bi rekli u jednoj reklami, neprocjenjivo.

Korporacija Microsoft i njezin osnivač Bill Gates poznati su po svojem društvenom djelovanju i etičnosti. Koliko ste kroz hrvatski ured mogli utjecati na razvoj i dobrobit hrvatskog društva?

Vjerujem da je utjecaj koji ima Microsoft ogroman – i to ne samo iz perspektive da velika većina ljudi koristi Microsoft softver nego i iz perspektive brenda koji vam omogućuje da pokrećete stvari puno jednostavnije i učinkovitije. Dakle, Microsoft već jeste značajno promijenio svijet (sjetite se samo da smo sedamdesetih imali tagline „računalo sa svakom stolu“, što je tad izgledalo smješno, ali danas je to već prošlost) i dalje ga mijenja – računala su postala naša svakodnevica i nalaze se u raznim formama i oblicima oko nas. U Hrvatskoj Microsoft „ekonomija znanja“ obuhvaća preko 1.000 partner tvrtki u kojima radi desetak i više tisuća ljudi. No, od proizvodnje i uporabe softvera na Microsoft platformi živi daleko više ljudi, pa se smatramo značajnim generatorom ekonomije u svojoj niši. Također, Microsoft vrlo značajno sudjeluje u raznim projektima koje zovemo projektima društvene odgovornosti, i mislim da kao vendor imamo daleko najjače programe suradnje s akademskom zajednicom, lokalnim zajednicama, programe obrazovanja i rada sa startup tvrtkama i slično.Naš cilj je naučiti vas pecati – i to ne samo vas, nego i sve koji to žele, da parafraziram staru poslovicu.

Među ostalim funkcija obnašate i funkciju tehnološkog glasnogovornika Microaofta u Hrvatskoj, a kao tehnički savjetnik u regiji odgovorni ste za promicanje tehnološke strategije i novih tehnologija. Koliko je hrvatsko tržište otvoreno za nove tehnologije? Zaostajemo li značajno u tom segmentu za ostalim državama u regiji? Da li je hrvatsko tržište dovoljno veliko za velike ICT projekte?

Mislim da Hrvatsko tržište uopće ne zaostaje po primjeni novih tehnologija za drugima. Naš problem je drugačije naravi, a to je spremnost na rizik i inovaciju, što se nužno odražava na situaciju u kojoj se nalazimo. Jasno je da je pristup do tehnologije i informacije danas vrlo transparentna stvar – na primjer, kada Microsoft izdaje novi proizvod, danas se Hrvatska nalazi u prvoj ili drugoj grupi zemalja za koje se proizvod lokalizira. Ako govorimo o razvojnim tehnologijama, tu je stvar još bolja: hrvatski učenik ima dostup do razvojnih alata u isto vrijeme kao i njegov kolega u Americi ili u Kazahstanu. Dalje je sve stvar poduzetništva, inovacije, mogućnosti i sreće.Da li smo dovoljno veliki za ICT projekte? Naravno da jesmo, barem u domeni onoga što je potrebno napraviti – ali ako uspjeh hoćemo replicirati, onda moramo igrati globalno. I tu nema dvojbe – nedavno sam sudjelovao u raspravi oko toga, i povukla se tema da bi mi trebali gledati svoje i bliža tržišta. Moram primjetiti da danas dobre hrvatske tvrtke koje se bave izvozom svog znanja ne gledaju samo Srbiju, Bugarsku ili Makedoniju nego i Venezuelu,Maleziju, Egipat itd. Kada se priključeni na Internet, gotovo da vam je svejedno gdje koristite ili rješavate problem. Dalmatinci bi rekli, kad staviš prst u more, odmah si povezan sa cijelim svijetom.

Autor ste i dobro posjećenog bloga posvećenog tehnologiji, ratkom.net: potraga za nepoznatim. Kako gledate na ulogu profesionalaca u hrvatskom društvu, s obzirom na sve veću važnost koju preuzimaju trgovci i posrednici? Može li se u hrtvatskoj stvoriti nova vrijednost u ICT području?

Evo jedne teze s kojom mi se teško složiti. Ne bih rekao da važnost preuzimaju trgovci i posrednici – baš obratno, mislim da ju gube. Pogledajte samo što se događa u ovoj recesiji s „trgovcima“ – dobar dio ih je u značajnim problemima. Zašto? Zato što ne stvaraju dodanu vrijednost, rade s malim marginama na velikom volumenu uz značajno zadržavanje kapitala. Kad jedno od toga postane problem – sve je jasno. No, realno, to se događa trgovcima kojima je svejedno što prodaju – računala, kamere, strojeve za pranje rublja, pegle, frižidere i slično.

Nova vrijednost se stvara svakodnevno i zato upravo i imamo preko 2.300 tvrtki koje su registrirane za neki oblik informatičke djelatnosti. No, postaju vrlo raznolike: znam za tvrtke koje imaju 2 čovjeka i preko 1000 korisnika, ili tvrtke koje rade za Vodafone ili Orange i ostvaruju značajne prihode. I pritom su svi vrlo fleksibilini i razumljivi. Sada smo stvarno u poziciji kraljice u Alisi iz zemlje čuda: trčimo dva puta brže da bi stajali u mjestu. Odnosno, radimo dva puta više za isti ili sličan prihod.

Trenutno obnašate funkciju voditelja grupe za rad s javnim sektorom. Kako biste ocijenili zdravlje hrvatskog ICT tržišta u pogledu korupcije, kvalitete odrađenih poslova i odgovornosti koju domaće tvrtke pokazuju za svoje poslovanje? Hoće li se stanje mijenjati s približavanjem Hrvatske Europskoj uniji?

Vjerojatno nije na meni da sudim o korupciji društva – iako je stanje očigledno i slijedom toga zabrinjavajuće. Mislim da se ICT tržište tu ponaša kao i svako drugo, podložno je raznim utjecajima i pritiscima, koji prirodno imaju više mogućnosti u javnom sektoru nego u privatnom. Ali mislim da tu ulogu ima država i vjerujem da poduzima akcije da se stabiliziramo i krenemo pravim putem.

Okruženje izvođenja projekata, stvaranja profita i generiranje investicija iz istoga ne razlikuje se od drugih tržišta na kojima djeluju zakoni kapitalizma: kupac će uvijek zahtjevati više za manje a prodavatelj stvarati brže za više. To su zakoni koji su jasni i samo vrijeme može riješiti ono što nam je kao profesionalcima dodatno bitno: kvaliteta projekta i zadovoljstvo korisnika. A to će zahtjevati još nekoliko stvari: uspostavljanje otvorenog tržišta projekata i radne snage, niveliranje cijena usluga i proizvoda i razumijevanje odnosa cijene i usluge. No kao što sam rekao, trebat će vremena za to.

Kad se“približimo“ Europskoj uniji možemo očekivati da će se stvari početi događati brže: konkurencija će nam značajno porasti, transparentnost će morati biti zagarantirana ali će se ujedno otvoriti nove mogućnosti za lokalne tvrtke. Neke to razumiju i znam da dio njih već ima otvorene urede u Londonu ili Brusselexu – vjerujem da ćemo i našoj budućnosti imati tvrtke koje su registrirane u svjetskim centrima a čiji se resursi nalaze tko zna gdje – pa tako i u Hrvatskoj.

Kako vidite daljnji razvoj sinergije telekom i IT industrije? Koliku ulogu tu igra „oblačno računarstvo“ kako ga nazivate na svom blogu?

Cloud Computing nije ništa novo – to je samo jedan od realnih scenarija koji su napokon postali dostupni za šire narodne mase. Još uvijek gradimo kao industrija priču o tome – razvijaju se tehnologije i mogućnosti kao i scenariji uporabe. No sigurno je dobar dio budućnosti u tome i dio naših partnera i korisnika će sigurno imati koristi od uporabe tog modela. Naravno, vrijedni stati na loptu i razmisliti o svim elementima koje novi model donosi, a pogotovo o sigurnosti, poslovnim modelima koji su nužno drugačiji kao i jednostavnosti da se nova platforma iskoristi. Evo, gotovo da bi sigurno rekao da će to biti tema koju ću zahtvatiti na WinDaysima 10 – čisto iz poslovne perspektive.

Koliko je trend outsourcinga zahvatio Hrvatsku? Kako vidite daljnji razvoj tržišta u tom segmentu?

Bojim se da smo prva dva vala outsourcinga već propustili. Iako su nam puna usta „društva znanja“ rekao bih da smo strukturno tu vrlo malo napravili, ali je problem samo jedan od mnogih koje danas imamo upravo zahvaljujući nepostojanju kvalitetne strukture u državi.Time smo, kao rezultat, uspjeli kreirati relativno male IT tvrtke, koje, iako bogate znanjem i idejama, ipak su preskupe u globalnim okvirima. A time smo ujedno i globalno nekonkurentni. Pogledamo li lokalno tržište, ni tu situacija nije puno bolja – vrlo mali segment IT usluga se outsourcira, pogotovo ako se dosljedno držimo što outsourcing jest (odnosno nije).

Ne vidim da će situacija u dogledno vrijeme biti puno bolja. Za početak, slijedi nam restruktuiranje čimbenika na tržištu, odnosno propadanje ili udruživanje malih igrača, ili kupovina istih od strane velikih proizvođača usluga ili IT integratora. Mislim da je očigledno da je taj proces već počeo – turbulentno, ali je počeo. Smatram da srednjeročno ne možemo očekivati nekakave značajne rezultate, osim u nekim specifičnim segmentima u kojima smo se više našli slučajno nego planski. Nažalost, nama više smeta „nearsourcing“ nego outsourcing i tvrtke koje dolaze iz Bugarske ili Rumunjske danas su puno konkurentnije nego naše. Pitanje je samo koliko im naše tržište izgleda zanimljivo – globalna kriza pojačava apetite, a svaki komarac izgleda kao purica.

Jedan ste od osnivača Udruge za projektni menadžment u Hrvatskoj.Koliko ste imali uspjeha u privlačenju članstva s obzirom da se radi o profesionalnoj organizaciji i podizanju kompetencija njezinih članova? Koliko su kultura i znanje projektnog menadžmenta rašireni izvan IT područja?

Udruga za projektni menadžment postoji već nekoliko godina u Hrvatskoj, mada se ljudi profesionalno bave upravljanjem projekata već značajno vrijeme – tako da smo u startu imali značajni rast članstva. Danas se to kreće negdje oko preko 200 redovnih članova i rekao bih isto toliko onih „plutajućih“ – koji su aktivni članovi pa se posvete nečem drugom, ali ostaju u kontaktu. Na primjer, nedavno smo imali konferenciju na kojoj smo, sve skupa, nabrojali 350 ljudi, što za jednu tako usko specijaliziranu konferenciju i udrugu i nije malo. Iako ICT dominira, sve više je članova koji dolaze iz drugih industrija što je odlično, jer obogaćuje znanje i mogućnosti udruge.

Rekao bi da je kultura upravljanja projektima čak raširenija izvan ICT dijela – na primjer, pogledajte građevinarstvo. Tamo se upravljanje projektima tradicionalno drži kao standardni dio svakog projekta. Možda smo mi iz ICT sektora malo „prenapuhani“, ali veličina naših projekata, resursa i mogućnosti značajno zaostaje iza nekih drugih.

S druge strane, ima ih onih kojima je upravljanje projektima nužnost, ali ga ima u vrlo malim količinama – na primjer, država. Dobro je što znam da država vrlo aktivno gleda kako rješiti taj problem – ali to će zahtjevati prilično vremena i reorganizacije da bi mogli reći da imamo ljude koji u državnoj upravi profesionalno se bave upravljanjem projekata.

Kako vidite daljnji razvoj domaćeg ICT tržišta?

Pitanje od milijun dolara, naravno. Okrupnjavanje sudionika je nužnost, vjerojatno će srednje velike strane tvrtke napraviti dobru kupovinu po našim prostorima. Država će uslaskom u EU morati značajnije investirati u spremnost države da sudjeluje u ICT tokovima i procesima, pogotovu po pitanju ostvarenja eUsluga, o kojima volimo pričati i prezentirati brojke i slova, ali još uvijek stojimo u redovima, upisujemo podatke u papir i plaćamo biljezima. A tako je bilo i prije 20 godina.

Isto tako mislim da će ICT tržište izgubiti na dinamici i da će se morati pretvoriti u podjelu kolača između velikih i malih, odnosno između integratora i niche igrača. Mislim da srednje velike tvrtke ovdje imaju problem i bilo koja tvrtka sa 20-30 ljudi će morati dobro razmisliti kako dalje i unutar kojeg tržišta.

Na kraju, vidim korake prema realizaciji vrijednosti. Mislim da doba prodaje licenci i parcijalnih rješenja koja nisu do kraja iskorištena definitivno prolazi i vjerujem da će ljudi biti puno oprezniji. Napravio bih paralelu: pojavit će se nova generacija automobila koja će trošiti malo, biti ekološki prihvatljiva, imati strahovito ubrzanje, veliku sigurnost, puno opreme ali i maksimalnu brzinu od 160 km/h. Jer nam više stvarno niti ne treba a niti infrastruktura to podržava.Cijena ovdje nije faktor – ovisno o željama i scenarijima, svatko će platiti onoliko koliko koristi ili želi. No to je malo duža rasprava, naravno.

Evo primjera Interoperabilnosti… (klinite na sliku za početak videa…)

… pa malo o Open Sourceu….

… i na kraju o Standardima….

Morat ću ovo uporabiti koji put na svojim predavanjima .

Što reći na ovu sliku, nego par komentara:

• 2009 godina je valjda stvarno bila godina recesije, nije se previše toga dogodilo. End User computing se i dogodio, 64 bita su postala mainstream, a eto, pojavio se i prvi veliki breakthrough Tablet PC tehnologije (naravno radi se o iPadu).
• 2010 godina je prilično “nabijena”. Neznam kako vi to vidite, ali nije barem u Hrvatskoj, a zbog gornjeg razloga, bila nekakava gužva. Naravno end user computing je strašno aktivan: kako postaviti Windows 7, kako virtualizirati aplikacije i desktop, tu je prilično aktivnosti. Isto tako je i na Server dijelu: nema centimetra da se ne spominje cloud computing. Unified Communication se zahuktava za H2 (drugu polovicu godine), vidjet ćemo rezultate.
• Sve ostalo je, sve ostalo. Nema previše tehnologija koje dolaze ali mislim da će i dio tehnologija krenuti iz 2010 u 2011, pa čak i kasnije. Na primjer, RFID sustavi još uvijek ponekad padnu na tržištu i ne dogode se očekivani rezultati.
• Za nas, interesantni su i rezultati koji su u kategoriji “No Plan to Deploy”: Linux on the Desktop. Korporacije i dalje više očekuju od Linuxa u enterprise okruženju nego što to isti može podnijeti. Cloud: Platform as a Sevice: rekao bih da je taj dio cloud computinga najspecifičniji i da će ga korporacije više vidjeti kao SaaS nego PaaS, pa čak i kada to rade interni developeri. Virtual Worlds: puno buke oko niočega. WiMax: osobno sam puno očekivao, ali očigledno da 4G/LTE mute vodu ovoj nekada vrlo razvikanoj tehnologiji.

Živi bili, pa… vidjeli.

Zanimljivo kako rad u korporaciji kreira ista mišljenja: na primjer, Amazon priča o privatnom oblaku kroz priče više ljudi: James Hamilton (bivši Microsoft SQL, Live, MS Research), sada u Amazonu, nije veliki fan privatnih oblaka http://perspectives.mvdirona.com/2010/01/17/PrivateCloudsAreNotTheFuture.aspx (no, vrijedi pratiti njegov blog, jedan od boljih za područje cloud computinga).

Možda se i moje mišljenje formira prema takvom okruženju. Možda je ipak kao što kaže Ron Schmelzer iz Zapthink-a:

You can’t fight this battle. Private clouds? Baloney. That’s like trying to stop tectonic shift. The future of IT is outside the enterprise. Deal with it.

U isto vrijeme, rekao bih da ni Amazon nije doslijedan. Chris Pinkham, glavni inženjer razvoja Amazon EC2 usluge, otvorio je startup koji se bavi – privatnim oblakom – i servise se zove Nimbula (startup announces Cloud Computing Operating System that blends Amazon EC2-like scalability with private infrastructure customization and control) – vidi sliku i klikni na link za više informacija.

GigaOM, poznata analitička kuća, nedavno je predstavio svoju studiju koja govori o tome koliko je privatni oblak bitan. Ne samo bitan, nego i koliko se tvrtki trenutno bavi ovim pristupom. To je na neki način prikazano i već samim naslovom: “Defining Internal Cloud Options: From Appistry to VMWare” (registrirajte se besplatno). Preko četrdeset različitih tvrtki prikazano je sa svojim ponudama privatnog computinga – i više nego dovoljno da prihvatimo privatni oblak kao realnu opciju.

Jedino što je sigurno je da će se stvari komplicirati te da će modeli i vendori ulaziti jedni drugima u područja. To se ne odnosi samo na male, nego i na velike: Amazon vs. Microsoft, barem prema Timu O’Brienu (Windows Azure vs. Amazon EC2), koji je nekakv Cloud Strategist u Microsoftu (ako postoji takva titula).

Do tada, Microsoftovu ponudu privatnog oblaka možete pronaći na stranicama Microsoft Dynamic Datacenter Toolkita, mada, koliko mi je poznato, sprema se velika promjena i nadogradnja u smislu ponude.

Ali o tome kada za to bude vrijeme.