ratkom.net: potraga za nepoznatim

Oni koji me duže poznaju znaju da sam na neki način fasciniran Photosynthom još od kada sam ga prvi put vidio: ne samo da je zgodan, nego i jedan od proizvoda za koje stvarno vjerujem da potpadaju u kategoriju inventivnosti.

Photosynth je danas javni servis – barem u svojem izvornom obliku. Priličan broj ljudi ga koristi, a nije za odmet znati da Photosynth tim obožava Hrvatsku i rado demonstrira mogućnosti alata na synthovima kao što je Primošten. U zadnje vrijeme sam svjedok cijelog niza primjene tehnologije (neke od njih ne mogu opisati, ali neke su prirodne, ako što je integracija s Bingom).

Mali hint jednog od pravaca razvoja Photosyntha je novi istraživački rad GRAIL (Graphics and Imaging Lab) University of Washington (ekipa koja je i napravila temelje tehnologije koje koristi i licencira Photosynth) je novi algoritam koji vam omogućuje ne samo povezivanje i kreiranje individualnih fotografija jednog objekta, nego sasvim samostalu uporabu i kreiranje cijelih grupa objekata – čitaj gradova. Rad je uistinu fascinantan i jedan od “demoa” je stranica pod nazivom “Building a Rome in a Day” – koristeći isključivo Flickr servis izgradili su niz objekata po Rimu – na primjer, Colosseum, koji se sastoji od 2.106 slika koje su generirale 819K karakterističnih točaka.

No pravo iznenađenje je pri kraju teksta, jer je unutar tog članka izgrađen i Dubrovnik. I to čak iz 58.000 slika koje su generirale oko 3.5 miliona karakterističnih točaka. Cijeli proces (re) konstrukcije trajao je tek 17 sati – i pred nama je model od karakterističnih točaka. Zamislite samo još dodatak u kojem se generira i stvarna, analizirana tekstura koja u potpunosti potom dočarava sliku.

Dakle, da pojasnim: ovo je sve izgrađeno iz slika koje su pojedinačno korisnici postavili na Flickr. Mali trokutići na slici vam daju poziciju kamere koja je učinila sliku. Program je sam pronašao slike, uzeo ih u model, obradio i generirao grad. Bez ikakve ljudske intervencije. Više slika znači i više detalja. Jača računala znače također više detalja. Zamislite samo – granice primjene su nevjerojatne.

Na primjer, mogli bi tako virtualizirati i digitalizirati sve ljepote koje imamo – jednostavno zamolimo građane da nam daju pravo uporabe slika . Jednostavno bi kreirali virtualne prostore Arene, Dioklecijanove palače, Poljuda, senjske tvrđave ili čega već. S druge strane, programi će biti dovoljno pametni da rade “update” konstrukcije tako da mogu pravovremeno zamijeniti promjenu – zatvorio se Konzum, otvorio se Kerum. Model to jednostavno može zamijeniti. U primjenu možemo krenuti već sada koristeći osnovni Photosynth te iskoristiti te syntove za promociju. Ili jednostavnije: zašto iznajmljivači vila ne iskoriste tehnologiju kako bi jednostavno i jeftino omogućili virtualni pregled i šetnju interijerom i eksterijerom… A kad dodamo na to još i Deep Zoom….

Primjena? Edukacija, turizam… zamislite da možete na ovaj način prošetati svugdje a da trud stvaranja zapravo prebacimo na “crowdsourcing” – long tail model koji malo košta a puno donosi…

P.S. I kako znam da Oleg ovo čita, sorry ali zbilja samo nepopravljivi optimist. Ali mislim da sam to izabrao samo zato što je teže .

Riskirajući da otvorim opaku zabavu, ne mogu izdržati… pročitao sam nedavno istraživanje Forrestera oko toga kako i što radi Information Worker, i tamo samo zapazio jedan zanimljiv detalj, a odnosi se na moju nedavnu teoriju kako mi, Generacija X u krizi srednjih godina, možda pokušavamo shvatiti Web (pogotovo Web 2.0) bolje nego Generacija Y – i time dokazujemo svoju krizu . Ne mogu prenijeti cijelo istraživanje, ali mogu komentirati rezultate:

Nakon ovog izvješća, dodajmo još nešto: možda sam u krivu. Možda mi, Generacija X samo drugačije (bolje) koristimo Web 2.0 nego Generacija Y. Možda smo produktivniji, bolje dijelimo informacije (i zahvaljujući iskustvu, možda dijelimo PRAVE informacije, možda jednostavno znamo više pa više možemo i podijeliti.

Možda će Gen Y koristiti FB za različite zgode i nezgode, slike s partija, dijeljenje medijskih zapisa i jednostavno komuniciranje s svojim prijateljima. Ili jednostavno iz dosade upisivati postove dok sjede u kinu (film možda i nije tako zanimljiv).

Generacija X želi iskoristiti Web drugačije – primarno za posao ili profesionalnu karijeru kakva god ona bila. Možda se stvarno trudimo da post ima smisla – da da neku poruku ili prenese neko znanje, otvori nekakvu kvalitetnu diskusiju itd… Koristimo li to za privatne potrebe? Daleko manje, rekao bih. Možda smo i prirodno zatvoreniji od Gen Y i nije nam od interesa da netko zna i razumije zašto i kako trenutno planiram obiteljsko ljetovanje. Ipak tu ima i male djece u obitelji.

Zapravo mi ovo ima smisla: većinu moje generacije Twitter više izluđuje nego smeta – u čemu je POANTA cijele priče? Čemu to služi, pitanje je koji su mi mnogi postavili. Isto tako, gledam kako Gen X pokušava napraviti nekakav smisao od Twittera i FB, pa kreiraju razne kampanje i promotivne akcije, prate događaje i slično. Ima li to smisla? Ima. Odaziv postoji, pitanje je koliko je relevantan – tu još nemam nekakve čvrste pokazatelje.

S druge strane Gen Y upravo ovo ne traži. Mislim da ne traže smisao postojanja, oni ga jednostavno koriste. Ponekad ga koriste, iz naše perspektive, iritantno (koga još zanima 100+ twit postova gdje sam, što radim, kako radim, što mislim… pogotovo ako sam samozvana zvijezda blog/post prostora) i nepotrebno (ponekad sam blizu neke ljude isključiti jer na silu pokušavaju biti “moderatori” ili kako to popularno zovu “manageri” kanala. Ali valjda su to njihova pravila ).

No, u svakom slučaju – tisuću cvjetova, zar ne.

Ne jednom sam sreo osobu koja twitter jednostavno … ne kuži i ne vidi kako bi ga uporabila. No OK, jasno je da nije za sve i svaku uporabu. Moram priznati da i ja još prilično eksperimentiram s scenarijima u kojima mi je twitter neophodan ili bitan. Nakon WinDaysa i uporabe shoutem servisa, nekako mi je jasnije . Hvala ekipi…

Naravno, to je moje iskustvo. Korporacije to gledaju malo drugačije… može li se twitter koristiti za poslovnu uporabu? Ima li twitter uopće bilo kakvu poslovnu vrijednost? I tu ne mislim samo na twitter nego na bilo koji drugi servis sličnog karaktera. Većina smatra ovakvo pitanje bespredmetnim – mislim da jedino marketinške agencije počinju vjerovati da je twitter odličan servis za poslovnu namjenu.

Sam Twitter je nedavno izdao vodič za korporacije TWITTER 101 – kako koristiti twitter u poslovne svrhe. Vrijedi pročitati i razmisliti…

Mislim da slično misle i moje kolege u Perpetuumu koji imaju već prilično popularan twitter kanal. Znate li za još neke primjere? Zanima me kako u Hrvatskoj koriste twitter… naravno s nekim ciljem, kao što je prodaja ili marketing ili… što god.

Postavite li danas pitanje direktoru informatike prosječno velike korporacije o tome što misli vrijedi li razmišljati o oblaku – ne očekujte veliku potporu. Pogledajte samo naslove pojedinih članaka: “CIO: Cloud Computing Survey: IT Leaders See Big Promise, Have Big Security Questions”, “SearchCIO: Addressing compliance requirements in cloud computing contracts”, “Computerworld: Corporate use of cloud services slowed by concerns about data security, reliability”, “CIOUpdate: Is Cloud Computing Ready for the Enterprise?” odnosno “ZDNet: Is the enterprise ready for cloud computing?” jasno je da smo daleko do toga da računarstvo u oblaku postane općeprihvaćeno u korporacijama kao što su to možda uspjele neke druge tehnologije i pristupi. No, što je tome uzrok? Pitanje je to na koje se pokušava odgovoriti na raznim forumima, okruglim stolovima, člancima i dokumentima… I sve se svodi na nekoliko jednostavnih: tehnologija još nije spremna, promjena može i ne mora biti znakovita i možda najbitnije, ne postoje jasni scenariji kako cloud computing iskoristiti u korporaciji.

Kao prva prepreka koju je teško preskočiti uvijek se nameće tehnologija: iako bih rekao da cloud computing nije ništa revolucionarno novo (pendullum se opet vratio ka centralizaciji resursa), dostupnost kojom se otvorila putem Interneta širokom krugu korisnika promjenila je mnoge načine (čitaj: scenarije) uporabe. Resursi negdje gore su jeftiniji i dostupniji. No, nisu uvijek udruživi s tehnologijama koje koristimo u svom okruženju. Tko želi učiti pisanje programa u Phytonu samo zato što je to jedini jezik koji oblak razumije?

Članak je prenesen djelomično iz časopisa PC CHIP (moram im javiti za dozvolu )