ratkom.net: potraga za nepoznatim

Kako je već počela priča o predavanju na CROWD (Hrvatska udruga Web Developera) sastanku 18.01.2010 u HGK-u, ja sam zadužen za malu priču o Azure/Cloud Computingu, pa evo predlažem samom sebi a i vama o čemu bi se dalo pričati na događanju. Imate jedinstvenu priliku utjecati na to gdje predavanje vodi i što sadrži, pa… komentirajte. Do tada, možete o CROWD-u više pronaći ovdje, prijaviti se ovdje, a i Netokracija brije o tome…

Mislim da za početak treba potrošiti malo riječi na postanak, postojanje i ekonomiju cloud computinga. Nije zgorega ponoviti poslovni model te kako ga različiti poslovni entiteti vide, odnosno kako ga mogu iskoristiti. No ne predugo, ipak je tema – Microsoft, pa prema tome, prilagođavam priču.

Prvo i osnovno, znate da je Azure Platform postao komercijalno dostupan. Što znači komercijalno? Kako ga tvrtke iz Hrvatske mogu koristiti i koliko ga morate plaćati (ako)? Koja je uporedba između Microsoft platforme i drugih (kako cjenovno tako i tehnički, po pitanjima mogućnosti). Naravno, pokazati ćemo koje su sve opcije (ne)dostupne, kada ih možemo očekivati i u kojem obliku.

Za one koji se prvi put upoznaju s Microsoft Azure platformom napravit ćemo i kratki 101 oko toga gdje je što. Ali ne planiram gubiti previše vremena na to, mislim da se to može prilično dobro savladati ili na webu ili na Azure Training Kitu (kojeg toplo preporučam za one koji se planiraju baviti ovim).

Dio priče o osnovim dijelovima Azure Platforme (Windows Azure, Windows Azure Storage, SQL Azure, AppFabric /zante ovaj dio pod “.NET Services”/), a ne mogu odoljeti da ne spomenem i Windows AppFabric… kad sam već na AF dijelu.

Za one koje će to zanimati, moramo malo porazgovarati i o monetizaciji, odnosno mogućnostima da naplatite svoj trud i muku – barem malo o PinPoint marketplaceu.

Za kraj, bit će tu riječi o “dodacima” na plafrormu. Prvi dodatak koji nas interesira je “Dallas”, projekt koji omogućuje da se podaci otvaraju na način da ga svi, koji to žele, mogu koristiti. Već sam nešto pisao prije o tome, ali ideja mi je da se malo biše zadubimo u primjenu i mogućnosti, a možda pokažemo i koji demo (mada mislim da će na CROWD-u biti više potencijalnih konzumenata, nego davatelja usluga isporuke podataka). Ali nema veze.

Dakle, ako mislite da se bez nečega ne može, ili da sam pretjerao s nečim – demokratski dajte prijedlog. Komentare ostavite ovdje dolje, pa ćemo o sadržaju slijedećih par dana.  A onda moram podvući crtu…

Za one koji su prespavali Professional Developer Conference, a zanima iz Azure (Microsoft Cloud Computing), nekoliko izvadaka koje smatram interesantnim… moj blog, moj izbor .

Microsoft Azure Platofrm Business Model 101: Transforming to a Services Business

Za one koji se trude razumijeti poslovni model koji donosi cloud computing (ali i općenito SaaS model), odličnu prezentaciju (ovdje je i videocast i ppt je tamo…) imala je Dianne O’Brien (Sr. Director, Business Strategy) pod gornje navedenim naslovom.

Osim što ima smisla razumjeti kako postaviti poslovni model, prezentacija daje razmatranje još nekoliko ključnih stvari: kada primjeniti cloud computing i u kojim scenarijima (slika). Vjerujem da se možete prepoznati u gotovo svim scenarijima i ste se ne jednom pitali čemu služi ta skalamerija kada procesor radi tek na nekoliko posto (pa čak i kad virtualizirate prostor).

Microsoft tvrdi da je TCO manji, i to od ponešto do značajno, ovisno o tome kakvog je tipa vaša aplikacija. Ako želite izračunati TCO za svoju aplikaciju (recimo, razmišljate ima li smisla prebaciti ju na cloud arhitekturu) možete to probati koristeći TCO & ROI Analyzer Tool (ok, priznajem, računa i ROI).

Naravno ako vas zanimaju i konačne cijene uporabe Azure platforme, to možete pronaći ovdje u navedenoj prezentaciji. Neki kažu da je preskupo, ali naravno sve to ovisi o modelu kojeg ste postavili i naravno, upravljanju s maržama na vašoj aplikaciji . Microsoft Azure donosi tri tipa /modela uporabe Azure platforme, pa prema tome i načina plaćanja uporabe:

1. Consumption – Pay as You Go (ili po naški koliko koristite toliko i plaćate)

2. Subscription – Value for Commitment (koristite koliko želite u određenom paketu, ali to je fiksna cijena)

3. Licencing – Additional za one koji već imaju određene licencne ugovore. Čitaj: enterprise.

No, ako planirate zasnovati svoj poslovni model na Microsoft Azure Platformi, cijela prezentacija je jednostavno must. A i zanimati će vas gdje (u poslovnom modelu) ide Azure… Čak je i Q/A prilično zanimljiv…

Par tehničkih prezentacija za one koje to zanima, a dolaze iz “lessons learned” serije (linkovi na PDC videocaste):

• Lessons Learned: Building Scalable Applications with the Windows Azure Platform
• Lessons Learned: Building On-Premise and Cloud Applications with the Service Bus and Windows Azure (zanimljiv je primjer unutra za ekipu uz HEP-a, ali ne očekujem ništa takvo skoro)
• Lessons Learned: Migrating Applications to the Windows Azure Platform (ha!)
• Lessons Learned: Building Multi-Tenant Applications with the Windows Azure Platform

A ako ste početnik: prije no što krenem, primjetio sam da koliko god širimo informacije o cloud computingu i što to jest i što to nije i kako razvijati za isti, uvijek netko ide iz početka, pa tako evo i za tu ekipu link na 101: Introduction to Building Applications with Windows Azure. Uživajte.

Privacy in the Cloud Computing Era: A Microsoft Perspective

I na kraju, iako nije info s PDCa: ovaj papir je izazvao dosta polemika po blogovima – kako Microsoft vidi sigurnost podataka u oblaku (s obzirom da je pitanje sigurnosti i Microsofta uvijek blisko pojedincima koji prate tu tematiku). No dokument daje pregled “principa” – odnosno vodiča kojima se Microsoft vodi u izgradnji svojih sigurnosnih rješenja ali i tretiranju podataka koje koristi (podaci u oblaku). Ne očekujte naputke kako konfigurirati AppFabric threadove, jer ih u tom dokumentu niti nema. No to ne znači da pitanje sigurnosti nije prihvaćeno ozbiljno. A da se podacima može upravljati i na pametan način, pokazuje i projekt “Dallas”.

Priličan broj ljudi me zadnjih dana upitalo što to Microsoft radi po pitanju Cloud Computinga? Nije da nisu pratili do sada – ali kako je upravo završio Professional Developers Conference 2009 (PDC) na kojem je Microsoft Azure (Microsoft Cloud Computing) bio jedna od glavnih tema (vidi:keynote, Ray Ozzie + Bob Muglia:intervju), evo da napravim mali “recap” oko toga gdje je Microsoft (Seattle), gdje je Azure (u oblaku) a gdje smo tu mi (vjerojatno u šumi). I to ukratko i pojednostavljeno, danas nitko nema previše vremena.

Mala napomena: ovo naravno nisu sve informacije i mogućnosti Microsoft Azure platforme, nego samo presjek novih informacija koje su se pojavile na PDC-u.

Malo biznisa:

1. KADA? Microsoft otvara Microsoft Azure kao komercijalnu platformu 1.1.2010. godine – jedan mjesec će biti potpuno besplatna, a potom je komercijalna za određene zemlje – od 1.2.2010. Hoće li biti dostupna u Hrvatskoj? Konačno da, ali za sada ne. To praktično znači: ako naša tvrtka hoće kupiti uslugu koja je na Azureu, nema problema. Ali ako hoćete postaviti svoju uslugu gore, čekate do daljnjeg, nažalost.
2. APLIKACIJE I PODACI? Microsoft će pored infrastrukture za izgradnju aplikacija (recimo da je to osnovna namjena Azurea), pokrenuti i AppMarketplace (PinPoint) i DataMarketplace. AppM je jednostavno razumjeti: katalog aplikacija koje možete “iznajmiti" (Software as a Service model, zar ne). DataM (codename:Dallas) je drugačija zvijer, ali isti model: kompanije će jednostavno ponuditi podatke koje možete komercijalno koristiti. Može li hrvatska tvrtka ponuditi svoju aplikaciju? Odgovor je može ali vidi business:točka 1.
3. GDJE? Microsoft kreće s tri para datacentara koji podržavaju Azure: Chicago, San Antonio za Sjevernu Ameriku, Dublin i Amsterdam za Europu, te Singapore i Hong Kong za Aziju.No ono što bi CIO osobu moglo zanimati je dodatna replikacija između njih, tako da kopiju svoje aplikacije (ili podataka) uvijek imate na 3 mjesta. Mislim da to osigurava dostupnost, zar ne?

Malo tehnologije:

1. NA ČEMU? suprotno raznim vjerovanjima, Azure se temelji na low-cost serverima i za očekivati Microsoft Windows Server OS-u. Poruka je jasna: ako se cloud computing može temeljiti na Windows Server sustavu, onda može i bilo koji datacentar ili nakupina servera za posebne namjene. Windows Server je zrela tehnologija, Windows Server 2008 /R2 radi svoj posao…
2. KAKO? Microsoft je najavio podršku za Windows Server 2008 R2 Hyper-V virtual machine unutar Azure oblaka. Da pojasnim: to znači da svoj Hyper-V virtualni stroj možete jednostavno postaviti na svoj server (on.premise) i jednostavno ga potom premjestiti u oblak (Azure). I obratno. Kad tome dodate i “private cloud” onda prostor postaje transparentant. Dakle, u potpunosti razdvajamo “stroj” (server, lokalni oblak, oblak) od “softvera” (što god da je u VM-u). CIO osobama ovo nije strano: kav već ulažemo u virtualizaciju, neka onda bude transparentna:  svejedno mi je da li je stroj fizički ili virtualni, želim njime upravljati na isti način.
3. PRIVATE? Microsoft je također najavio Microsoft Server AppFabric rješenja (vidi:blog) – tehnologiju koja će za vas odraditi transparetnost privatnog oblaka i velikog oblaka. Paralelno tome, radi se i na Microsoft Azure AppFabric rješenju. Zašto je to bitno? Više je razloga, ali najbitniji je da developeri imaju konzistentno iskustvo – bez obzira da li se aplikacije moraju pokretati lokalno ili na oblaku. Skalabilnost, performanse, online/offline… postaju kategorije o kojima developeri više ne moraju razmišljati (naravno, što ne znači da mogu pisati loše programe ). Ne bih rekao da se CIO ovim bavi, ali kada razvojni projekti završavaju kako završavaju (a project manageri bi imali što reći o ovome…)
4. MANAGEMENT? Ako vas zanima kako ćete upravljati s svojim oblakom, samo hint da je najavljen i Microsoft System Center “Cloud” izdanje koji se uklapa u Microsoft obitelj System Center proizvoda. Prilično očekivano i konzistentno – svim ćemo upravljati na jednom mjestu. Za CIO: to znači nema novih alata, upravitelja, administratora, edukacije, deploymenta… Vjerojatno samo jedan “add – in”. .

Kad već pišem o PDC-u, obratite pažnju da je izašla beta Microsoft Office 2010, te da je objavljena beta Sliverlight 4, pričalo se o novom Internet Explorer 9, ali… skrenuo bih s teme da sad nastavim s ovim.

Ako ste ljubitelj “živog” prijenosa pojedinih događanja, a uz put vas zanima SharePoint (2010) onda je keynote današnje, 19.10. (ili sutrašnje, ovisi kada čitate) za vas: iz Las Vegasa se prenosi keynote SharePoint konferencije /Steve Ballmer i Jeff Teper/ u ponedjeljak 9am PST ili 18:00 kod nas… Odlično za završetak radnog dana.

Konferencija je SOLD OUT, pa je ovo ionako jedini načina da vidite što najavljuju. A moj hint za sutra je naravno SharePoint Server 2010 i jedno “malo” čudo pod nazivom PowerPivot. Ali to tome ako gledate keynote, naravno. No, čak i ako uspijete propustiti live keynote, moći ćete kasnije pogledati on-demand. Ali tko prvi…

Catch up on the SharePoint 2010 announcements even if you can’t be at SharePoint Conference 2009 in person!

The keynote address on Monday, Oct 19th featuring Steve Ballmer and Jeff Teper will live stream from the front page of http://www.mssharepointconference.com.

The keynote will also be available for on-demand viewing starting Monday afternoon.

Koliko znam za sebe, ne jenjavaju priče oko velikih nakupina informacija i podataka, ponekad i aplikacija, koje nepouzdanim kolektivnim znanjem nazivamo raznim imenima poput host, datacenter ili jednostavno server sala (podrazumijevajući da tih nekoliko servera u zbijenoj, vrućoj i ničim zaslužnoj sobi obavlja sve funkcije koje nam trebaju, a vaš prijatelj iz banke koristi sličan izraz).

Ciklična strana ekonomije ne pojavljuje se samo naravno u ekonomiji – već i u svim pojavnim oblicima koji su krajnji pojavni oblik iste – tako je nekako i sa informatičkom tehnologijom. Nakon što smo preživjeli nekoliko raznih “… idemo sve centralizirati ili idemo sve distribuirati…” godina, mislim da je ponovno vrijeme za centralizaciju, ali na malo drugačiji način. Nekako bi radije to nazvao “centralizacijom distribuiranih resursa”.

Da su svi veliki prionuli na posao pripreme za centralizaciju, to je jasno već neko vrijeme. Google, Amazon ili Microsoft već su se davno bacili u gradnju svojih centara (evo, zbog konzistentnosti, repostao sam sa starog bloga post: “[ms] moj kvartovski Datacentar: modularni pristup za budućnost”), ali kao i uvijek, nije sve u hardveru, nešto je i u softveru.

Što me vodi ka mojem pitanju tjedna.

Naime, čitam u zadnje vrijeme da se svi vendori pripremaju za slijedeću generaciju cloud computinga, ili uporabe resursa, kako je kome zgodnije. Poseban osvrt napravljen je prema “pseudo privatnim oblacima” – kao što je na primjer oblak koji bi mogla (ili može) koristiti država. Amerika je otišla toliko daleko da je U.S. Chief Information Officer Vivek Kundra objavio smjernice države za uporabu cloud computinga (tip je odličan i svašta bi se moglo naučiti od njega). Ni manje ni više, US planira centralizirati aplikacije na zanimljivu apps.gov domenu na kojoj država može (ali vjerojatno i pojedinci i organizacije, pogotovo one iz SMB segmenta) jednostavno kupovati uslugu uporabe aplikacije koju država za njih hosta u oblaku. Veliki su naravno zagrizli. Microsoft se na stranicama bloga Microsoft On The Issues bavi pitanjem kako pripremiti siguran oblak za državu. Google planira kreirati zaseban oblak za državu s aplikacijama na njihovoj platformi. Naravno, niti Amazon ne zaostaje: u igri je previše novaca da bi vas ovakva inicijativa države ostavila na spavanju.

No, daleko je ta Amerika. Zanimljivije pitanje bi bilo… a što se događa u Hrvatskoj? Već cijeli niz godina svjedoci smo istom scenariju: imamo dvije kvazidržavne organizacije (FINA, APIS-IT) koje su pretedenti na “hosting” ili “datacentar” za potrebe države. Ali, neću otkriti ništa novo ako napišem da nismo daleko odmakli. Bez obzira što radim u IT kompaniji, na ovakve stvari ipak gledam kao običan građanin: i dalje nema kvalitetnih aplikacija za građane. I dalje svoje probleme ne rješavamo elektronički. Ali, što je još gore, i dalje nam je država daleko od informatizirane (broj računala i nije neki pokazatelj).

Strategija postoji. Ako dobro pročitate dokument Središnjeg državnog ureda za eHrvatsku – “Plan provedbe Programa e-Hrvatska za 2009. godinu” na nekoliko mjesta govori o centralizaciji – doduše više infrastrukturnih servisa, nego kreiranju repozitorija krajnjih korisničkih servisa ili aplikacija. Je li to dobar korak? Sigurno je jedan od njih, kao što nam prije toga trebaju i okviri za uporabu i razmjenu podataka (kao što bi rekli u SDUeH – interoperabilnost) te okviri za povezivanje aplikacija (kao što bi rekli u SDUeH – gateway). No, gdje će se ti planovi ostvariti? Gdje su naši nacionalni datacentri? Ili – gdje je datacentar.hr (ili možda aplikacije.hr, da budem konzistentan.

Država će ga trebati sama po sebi – ali to me ne muči toliko kao mogućnost da država osigura lokalne resurse, infrastrukturu, servise i aplikacije te ih, po fantastičnoj cijeni koja stvarno potiče razvoj malog i srednjeg poduzetništva, ponudi na tržištu. Je li to stvarno poticaj (da iskoristim tu nepopularnu riječ) koja će omogućiti široki krug inovacija i poduzetništva u IT sektoru? Je li to bolji oblik poticaja nego što su trenutno regulirani programi od kojih ima koristi tek nekoliko tvrtki? Sigurno za razmišljanje.

P.S. Kad sam kod Kundre, čovjek ima strategiju: apps.gov. data.gov, usaspending.gov projekti su pod njegovom kapom. Što reći? Ajmo naši, copy, paste.

Jedna od bitnih komponenata Software + Services priče, odnosno Software as a Service priče je goli mramor i željezo (priznajem ima malo i softvera) a poznajemo ga pod nazivom Datacentar.

Bez Datacentara nema priče o bilo kakvoj gore navedenoj inicijativi. Prva i osnovna premisa bilo kojeg SaaS modela je skalabilnosti i tisuće korisnika. Zapravo, milijuni korisnika od kojih naplaćujete (pojedinačno) vrlo malo, a ukupno to i nije tako mali novac (Chris Anderson, Long Tail, dobar tekst ovdje). Microsoft Azure ne bi daleko stigao bez toga, a niti bilo koja Live usluga. A ni Online .

Microsoft ima vrlo jedinstveni pristup izgradnji svojih Datacentara (da, gradimo ih i više ih je od, recimo 12) i naziva ga "Generation 4 Modula Data Centers" ili skraćeno Gen 4. Možda je pristup malo drugačiji nego inače, jer Microsoft želi izrazitu skalabilnost svojih datacentara i zato ih gradi u – kontejnerima. Cijeli koncept temeljen je na iskustvima koje imamo u Gen 3 Datacentrima, ako što je Chicago. Dobar, veliki, brz, ali…. ima i boljih koncepata.

Dakle, gdje je problem? Iako su Datacentri sve samo ne mali, ipak, nakon što se izgrade, imaju konačni kapacitet i resurse koje mogu ponuditi. Izmjena kapaciteta u Datacentru nije jednostavna stvar kao što nije ni njihova portabilnosti. Microsoft gradi "plug-in" kontejnere koje jednostavno spojite na mrežu i struju i time, de facto, gradite svoj "scale out" model, ovisno o tome koliko vam "kvartovski" datacentar uistinu treba. Različite komponente datacentara grade različiti dobavljači, ali iste moraju biti dovoljno zamjenjive i modularne, odnosno prenosive da bi datacentar na kraju došao bliže vama (i to bez obzira na prilično velike bandwidthe koje vam provideri danas omogućavaju).

S druge strane, u ovu priču se upliće i priča o energiji (odnosno o potrošnji iste). Ako napravite preveliki datacentar, trošit ćete energiju koja možda ne vraća vrijednost koju očekujete, jer resursi nisu iskorišteni. Ako napravite premali datacentar… to vam je jasno. Modularni pristup omogućava kreiranje "upravo dovoljnog" datacentra kojeg lako možete skalirati ne samo virtualnim resursima, nego i stvarno, fizičkim resursima. Dosta se o tome raspisao (i to vrlo detaljno) Mike Manos, general manager for Microsoft Datacenter Services, pa možete posjetiti i njegov blog.

Za kraj, globalna ekonomska kriza nažalost ne ide na ruku planiranoj brzini izgradnje Datacentara – praktično sve kompanije koje se bave ovakvim stvarima planiraju manji broj novih Datacentara za slijedeću godinu nego što je bilo originalno planirano. No, čini mi se da je to samo privremeno, jer stvarne alternative niti nema.

http://www.internetnews.com/bus-news/article.php/3790156/Google+Microsoft+Back+Off+on+Datacenter+Plans.htm

I još malo press ekipe za kraj:
Beyond Binary/CNet: Dell racks up Microsoft as data center customer
ComputerWorld: Microsoft offers new method for building data centers
Data Center Knowledge: More on Microsoft’s Radical Data Center Design
GigaOm: Microsoft Reveals Fourth-Gen Datacenter Design
InformationWeek: Microsoft Plans Roofless Data
PC World: Microsoft Wants a Ford Model T Data Center
repost – InfoWorld: Microsoft applies Model T factory methods to datacenters
Redmond Mag: Microsoft Adds Gen 4 Datacenters for Cloud Computing
Disruption Matters: Modular Data Centers: Containers for Clouds

Dodatak 13:20. vidim da se i zadnje izdanje MSDN Architecture Centra bavi upravo ovom temom…
Dodatak 16.12. potvrda interesantne teme: i Microsoft MSDN se bavi istom pričom…

Oni koji me duže poznaju znaju da sam na neki način fasciniran Photosynthom još od kada sam ga prvi put vidio: ne samo da je zgodan, nego i jedan od proizvoda za koje stvarno vjerujem da potpadaju u kategoriju inventivnosti.

Photosynth je danas javni servis – barem u svojem izvornom obliku. Priličan broj ljudi ga koristi, a nije za odmet znati da Photosynth tim obožava Hrvatsku i rado demonstrira mogućnosti alata na synthovima kao što je Primošten. U zadnje vrijeme sam svjedok cijelog niza primjene tehnologije (neke od njih ne mogu opisati, ali neke su prirodne, ako što je integracija s Bingom).

Mali hint jednog od pravaca razvoja Photosyntha je novi istraživački rad GRAIL (Graphics and Imaging Lab) University of Washington (ekipa koja je i napravila temelje tehnologije koje koristi i licencira Photosynth) je novi algoritam koji vam omogućuje ne samo povezivanje i kreiranje individualnih fotografija jednog objekta, nego sasvim samostalu uporabu i kreiranje cijelih grupa objekata – čitaj gradova. Rad je uistinu fascinantan i jedan od “demoa” je stranica pod nazivom “Building a Rome in a Day” – koristeći isključivo Flickr servis izgradili su niz objekata po Rimu – na primjer, Colosseum, koji se sastoji od 2.106 slika koje su generirale 819K karakterističnih točaka.

No pravo iznenađenje je pri kraju teksta, jer je unutar tog članka izgrađen i Dubrovnik. I to čak iz 58.000 slika koje su generirale oko 3.5 miliona karakterističnih točaka. Cijeli proces (re) konstrukcije trajao je tek 17 sati – i pred nama je model od karakterističnih točaka. Zamislite samo još dodatak u kojem se generira i stvarna, analizirana tekstura koja u potpunosti potom dočarava sliku.

Dakle, da pojasnim: ovo je sve izgrađeno iz slika koje su pojedinačno korisnici postavili na Flickr. Mali trokutići na slici vam daju poziciju kamere koja je učinila sliku. Program je sam pronašao slike, uzeo ih u model, obradio i generirao grad. Bez ikakve ljudske intervencije. Više slika znači i više detalja. Jača računala znače također više detalja. Zamislite samo – granice primjene su nevjerojatne.

Na primjer, mogli bi tako virtualizirati i digitalizirati sve ljepote koje imamo – jednostavno zamolimo građane da nam daju pravo uporabe slika . Jednostavno bi kreirali virtualne prostore Arene, Dioklecijanove palače, Poljuda, senjske tvrđave ili čega već. S druge strane, programi će biti dovoljno pametni da rade “update” konstrukcije tako da mogu pravovremeno zamijeniti promjenu – zatvorio se Konzum, otvorio se Kerum. Model to jednostavno može zamijeniti. U primjenu možemo krenuti već sada koristeći osnovni Photosynth te iskoristiti te syntove za promociju. Ili jednostavnije: zašto iznajmljivači vila ne iskoriste tehnologiju kako bi jednostavno i jeftino omogućili virtualni pregled i šetnju interijerom i eksterijerom… A kad dodamo na to još i Deep Zoom….

Primjena? Edukacija, turizam… zamislite da možete na ovaj način prošetati svugdje a da trud stvaranja zapravo prebacimo na “crowdsourcing” – long tail model koji malo košta a puno donosi…

P.S. I kako znam da Oleg ovo čita, sorry ali zbilja samo nepopravljivi optimist. Ali mislim da sam to izabrao samo zato što je teže .

Riskirajući da otvorim opaku zabavu, ne mogu izdržati… pročitao sam nedavno istraživanje Forrestera oko toga kako i što radi Information Worker, i tamo samo zapazio jedan zanimljiv detalj, a odnosi se na moju nedavnu teoriju kako mi, Generacija X u krizi srednjih godina, možda pokušavamo shvatiti Web (pogotovo Web 2.0) bolje nego Generacija Y – i time dokazujemo svoju krizu . Ne mogu prenijeti cijelo istraživanje, ali mogu komentirati rezultate:

Nakon ovog izvješća, dodajmo još nešto: možda sam u krivu. Možda mi, Generacija X samo drugačije (bolje) koristimo Web 2.0 nego Generacija Y. Možda smo produktivniji, bolje dijelimo informacije (i zahvaljujući iskustvu, možda dijelimo PRAVE informacije, možda jednostavno znamo više pa više možemo i podijeliti.

Možda će Gen Y koristiti FB za različite zgode i nezgode, slike s partija, dijeljenje medijskih zapisa i jednostavno komuniciranje s svojim prijateljima. Ili jednostavno iz dosade upisivati postove dok sjede u kinu (film možda i nije tako zanimljiv).

Generacija X želi iskoristiti Web drugačije – primarno za posao ili profesionalnu karijeru kakva god ona bila. Možda se stvarno trudimo da post ima smisla – da da neku poruku ili prenese neko znanje, otvori nekakvu kvalitetnu diskusiju itd… Koristimo li to za privatne potrebe? Daleko manje, rekao bih. Možda smo i prirodno zatvoreniji od Gen Y i nije nam od interesa da netko zna i razumije zašto i kako trenutno planiram obiteljsko ljetovanje. Ipak tu ima i male djece u obitelji.

Zapravo mi ovo ima smisla: većinu moje generacije Twitter više izluđuje nego smeta – u čemu je POANTA cijele priče? Čemu to služi, pitanje je koji su mi mnogi postavili. Isto tako, gledam kako Gen X pokušava napraviti nekakav smisao od Twittera i FB, pa kreiraju razne kampanje i promotivne akcije, prate događaje i slično. Ima li to smisla? Ima. Odaziv postoji, pitanje je koliko je relevantan – tu još nemam nekakve čvrste pokazatelje.

S druge strane Gen Y upravo ovo ne traži. Mislim da ne traže smisao postojanja, oni ga jednostavno koriste. Ponekad ga koriste, iz naše perspektive, iritantno (koga još zanima 100+ twit postova gdje sam, što radim, kako radim, što mislim… pogotovo ako sam samozvana zvijezda blog/post prostora) i nepotrebno (ponekad sam blizu neke ljude isključiti jer na silu pokušavaju biti “moderatori” ili kako to popularno zovu “manageri” kanala. Ali valjda su to njihova pravila ).

No, u svakom slučaju – tisuću cvjetova, zar ne.

Ne jednom sam sreo osobu koja twitter jednostavno … ne kuži i ne vidi kako bi ga uporabila. No OK, jasno je da nije za sve i svaku uporabu. Moram priznati da i ja još prilično eksperimentiram s scenarijima u kojima mi je twitter neophodan ili bitan. Nakon WinDaysa i uporabe shoutem servisa, nekako mi je jasnije . Hvala ekipi…

Naravno, to je moje iskustvo. Korporacije to gledaju malo drugačije… može li se twitter koristiti za poslovnu uporabu? Ima li twitter uopće bilo kakvu poslovnu vrijednost? I tu ne mislim samo na twitter nego na bilo koji drugi servis sličnog karaktera. Većina smatra ovakvo pitanje bespredmetnim – mislim da jedino marketinške agencije počinju vjerovati da je twitter odličan servis za poslovnu namjenu.

Sam Twitter je nedavno izdao vodič za korporacije TWITTER 101 – kako koristiti twitter u poslovne svrhe. Vrijedi pročitati i razmisliti…

Mislim da slično misle i moje kolege u Perpetuumu koji imaju već prilično popularan twitter kanal. Znate li za još neke primjere? Zanima me kako u Hrvatskoj koriste twitter… naravno s nekim ciljem, kao što je prodaja ili marketing ili… što god.

Postavite li danas pitanje direktoru informatike prosječno velike korporacije o tome što misli vrijedi li razmišljati o oblaku – ne očekujte veliku potporu. Pogledajte samo naslove pojedinih članaka: “CIO: Cloud Computing Survey: IT Leaders See Big Promise, Have Big Security Questions”, “SearchCIO: Addressing compliance requirements in cloud computing contracts”, “Computerworld: Corporate use of cloud services slowed by concerns about data security, reliability”, “CIOUpdate: Is Cloud Computing Ready for the Enterprise?” odnosno “ZDNet: Is the enterprise ready for cloud computing?” jasno je da smo daleko do toga da računarstvo u oblaku postane općeprihvaćeno u korporacijama kao što su to možda uspjele neke druge tehnologije i pristupi. No, što je tome uzrok? Pitanje je to na koje se pokušava odgovoriti na raznim forumima, okruglim stolovima, člancima i dokumentima… I sve se svodi na nekoliko jednostavnih: tehnologija još nije spremna, promjena može i ne mora biti znakovita i možda najbitnije, ne postoje jasni scenariji kako cloud computing iskoristiti u korporaciji.

Kao prva prepreka koju je teško preskočiti uvijek se nameće tehnologija: iako bih rekao da cloud computing nije ništa revolucionarno novo (pendullum se opet vratio ka centralizaciji resursa), dostupnost kojom se otvorila putem Interneta širokom krugu korisnika promjenila je mnoge načine (čitaj: scenarije) uporabe. Resursi negdje gore su jeftiniji i dostupniji. No, nisu uvijek udruživi s tehnologijama koje koristimo u svom okruženju. Tko želi učiti pisanje programa u Phytonu samo zato što je to jedini jezik koji oblak razumije?

Članak je prenesen djelomično iz časopisa PC CHIP (moram im javiti za dozvolu )