ratkom.net: potraga za nepoznatim

Iako uglavnom ne pišem konkretno o pojedinim tehnologijama, evo smjernica oko jedne u nastajanju koja bi mogla imati znakovitog utjecaja na pitanja oblaka, države, podataka koji se nalaze u javnom oblaku itd, itd.

Jasno je da je jedan od glavnih kamena spoticanja kod uvođenja javnog oblaka u državu i srodne organizacije upravo pitanje sigurnosti podataka (priznajem da je to veliko pitanje i kod komercijalnog sektora, ali ajde da to sada zanemarimo). Postaviti podatak u oblak može značiti puno problema, a kada je taj podatak na neki način i “bitan” onda organizacije, tako i država uglavnom odmah odustaju – bolje spriječiti nego liječiti. Zanimljivo je da su studije do sada pokazale da zapravo postoji čitava gomila podataka koji bi se mogli staviti gore (jer eto, ionako biti trebali biti dostupni i pri tome nemaju nekakvu veliku osobnu vrijednost, ali eto), a pri tome iskoristiti sve prednosti koje javni oblak pruža (skalabilnost, dostupnost, itd).

Evo jednog rješenja koje mi je zapelo za oko: (Microsoft Codename Trust Services), projekt je Microsoft SQL Azure LABS tima… Ideja je jednostavna, ali ju prvi put vidim realiziranu na tako velikom projektu: kriptirajmo i dekriptirajmo sve što putuje u oblak! Ili što već piše na webu:

Microsoft Codename "Trust Services" is an application-level encryption framework that can be used to protect sensitive data stored on the Windows Azure Platform. Data encrypted with Trust Services can only be decrypted by authorized data consumers. This empowers data publishers to freely distribute and share data by first encrypting the data using Trust Services.

Ovim se otvara veliki broj mogućnosti da se podaci spremaju na skalabilni web. I pri tome se “on-the-fly” kriptiraju i dekriptiraju, što se radi na nivou aplikacije. Oblak je dovoljno moćan da si takvo procesiranje može dozvoliti te da korisnici to i ne osjećaju prilikom rada, ali dozvoljava raznim osjetljivim korisnicima da imaju pouzdano sigurne podatke.

Ako se primjeni na nivou koji organizaciji omogućuje da to radi automatski (recimo web servis) onda je dovoljno realizirati web uslugu KRIPTIRAJ_I_SPREMI ili tako nekako, te se podaci mogu nalaziti i koristiti na siguran način. Na gore navedenoj adresi nalazi vam se i SDK kojeg možete downloadati, pa ako imate testni ili neki drugi Azure account, možete i isprobati…

Kada bi država otvorila svoje podatke na način kako je to najavljeno (ajmo eHrvatska, ima tu dobrih projekata), kroz Open Data inicijativu koju ionako podržava EU, mogli bi otvoriti cijeli niz rješenja koje bi radila zajednica. Više radnih mjesta, više bolje ekonomije. Da sad ne pretjerujem…

Zapravo, možda je bolje pitanje, da li ide prema dolje… Kad kažem “korporativna društvena mreža” mislim na sve one silne napore koje smo ulagali zadnjih nekoliko godina ne bi li mogućnosti Web 2.0 (a kleli se neki i na 3.0) tehnologija ubacili i upogonili unutar korporacija. Pisali su se pamfleti o “knwledge managementu” i “tacitnim znanjima”, objašnjavalo da će SharePoint zauvijek promijeniti svijet korporativnih komunikacija, ginulo za blogove i twitove i tako… tresla se brda, rodio se miš.

Čita za zanimanjem nedavno izvješće University of Massachussets oko uporabe blogova u Fortune 500 kompanijama (a znate da se “gore” kunu upravo u njih)… ispada ne da blog ne raste nego stagnira zadnjih nekoliko godina i dok je to na početku bilo zabavno i korisno… danas možda više i nije. Prenosim dva bitna grafikona:

Daklem, gledajući prvi, blogovi su nakon 2009 odustali od svog naleta, iako četvrtina kompanija nije mali broj… Ili, možd asu neki probali a drugi odsutali, tako da smo u zadnje tri godine vidjeli tek konstantan broj “blogera” među velikim kompanijama. Primjetite da se ovdje radi o “public” blogovima, dakle ne internim u kompanijama koji su zatvoreni za javnost, nego onima koji su otvoreni prema van. Donekle ih razumijem – mislite da je jednostavno imati blog u korporaciji koji je otvoren za javnost? Recimo da to znam iz prve ruke, jer upravo čitate jedan takav. Broj “uputa” kojima vam objašnjavaju da je sve dozvoljeno, doduše s nekim ogradama je konstantan, samo broj ograda raste. Morate biti prilično senzibilni i razumjeti korporaciju kako bi proveli 5 godina u blogosferi i pri tome odradili korektno sve akcije, kako prema van, prenoseći informaciju koju želite a koja ima smisla, kako prema unutra, razumijevajući da je dio tih informacija vitalan za rad korporacije.

No, mislim da je ovo manji problem – korporacije jednostavno teže vide vrijednost jer blog, twitter, facebook jednostavno zahtjeva "”commitment” i morate biti spremni održati kontinuitet. Oni koji rade na ovaj način znaju da to nije uvijek jednostavno. S druge strane, možete platiti PR agenciju da to radi za vas – no tada je količina kvalitetnog prijenosa značajno smanjena i razumljivo se svi skrivaju iza “službenog bloga korporacije”. A ljudi ipak više vole čitati blog pojedinca, zar ne?

Ništa bolji nije ni danas daleko popularniji format komunikacije na društvenim mrežama, twitter. Iako bi rekli da je danas nevjerovatno ne koristiti twitter kao jedan od kanala komunikacije, ni on nije u ništa boljoj poziciji. Posebno me zabavlja da ni veći niti manji ne vide vrijednost (mada je upitno što je ovdje veće a što manje) – nekako mi se čini da su zaboravili da je guerilla marketing najbolji oblik marketinga…

Za kraj, isto vidim i kod sebe… dok mi je blog, facebook i twitter super, nekako sam odustao od foursquarea… stvarno mi se više neda uklikavati gdje sam i što radim samo da bih skupio nevažne bodove i bio bolji od Domagoja ili Luke. Nema smisla kada nije zaživjelo okruženje i, osim pojedinačne akcije koja je toliko komplicirana da bolje da je i nema, uglavnom nitko ne nudi nekakav “incentive” da bi to nastavili i raditi. Ali, možda je ovo samo v1, valjda će se naći i bolja kombinacija.

Kako sam sav ovaj tjedan u “retro” izdanju, čitam i svoja razmišljanja na prvom blogu kojeg sam pisao (recimo, preteča ovog) u koje lamentiram o tome da nam podatke uzima uzduž i poprijeko kako tko stigne bez obzira na zakonsku regulativu koja je dobro poznata.

Zanimljivo da je vidim pozitivne korake i to poglavito u privatnom (internet) sektoru: znakovito se smanjila količina “spam” komunikacije, dijelom jer je pučanstvo upućenije u problem, a dijelom jer spam filteri rade sve učinkovitije. Puno više se pazi što se radi. Privatni (ne-internet) sektor divlja i dalje: tko može objasniti teti u kancelariji da ne želite dati neke podatke jer vam nije jasno zašto ih prikupljaju, mada veliki, koji imaju odjele pravnika koji razumiju i prate problem, paze i na ovo (obavezno ubace nešto sitnim slovima u tekst gdje se odričete svih prava na svoje podatke, imovinu, slobodu i svoje ja). No najveći problem i dalje je javna uprava: i dalje se prikuplja sve od nemila do nedraga tako da i dalje SVAKA ustanova ima SVE podatke o meni, uključivo sve i dalje u papirnatom obliku. Nažalost, nije se puno toga promijenilo u zadnjih n “e-internet” godina u javnoj upravi: iako smo puno očekivali, sad se opet nešto obećava (naravno, kampanja je pred izbore) i najavljuje “neće vam više trebati papir”. OK, naviknuli smo se na to, ima toga i u Strategiji Informacijske i komunikacijske tehnologije Republike Hrvatske iz 2002 godine (dakle, evo 10 godina), a da je malo truda i volje, našli bi i nešto starije. I tamo se navodi :

Državna uprava mora što prije pristupiti stvaranju i razmjeni digitalnih dokumenata uz smanjivanje stvaranja papirnatih dokumenata na najmanju moguću mjeru. Na taj će se način postići značajno povećanje efikasnosti njena rada, a uz to i velike uštede kao i neposredne ekološke koristi zbog drastičnog smanjenja potrošnje papira. U tu je svrhu potrebno donijeti Uredbu o digitalnim dokumentima koja mora propisati da se svi dokumenti koji nastaju digitalno moraju digitalno i pohraniti, definirati formati za razmjenu, atributi za opisivanje te način komunikacije i potpisivanja dokumenata.

U međuvremenu pojavio se cijeli niz Zakona o digitalnom … ali, nema neke implementacije. No, dobro, nije niti tema posta.

Pojavila se i nova napast: ekipa koja vas zove na telefon tijekom vikenda i navečer pokušavajući vam na veliko uvaliti neki proizvod. Otišlo je toliko daleko da vas zovu dan i noć, a na pitanje otkud im moji podaci i pravo da me nazivaju, odgovor je jednostavna: broj vam je odabran slučajnim pristupom iz telefonskog imenika. Pa se sad ti žali jer niti imaju bazu podataka (šatro) niti trebaju nekakvo odobrenje za svoju aktivnost. Ovo će vremenom postati značajni problem, kojeg još nismo niti svjesni – telesales je toliko evoluirao u zapadnim zemljama da su morali zakonski regulirati da vas mogu zvati, recimo, samo između 18:00 i 19:00 navečer. U to vrijeme se na zapadu ne podiže telefonska slušalica bez obzira što zvoni, zna se tko zove.

Naravno, imamo mi svoju Agenciju za zaštitu osobnih podataka. Stvar je čak dobro pravno regulirana, ali.. Na primjer, javno je objavljena lista baza podataka (odnosno, evidencija zbirki osobnih podataka) – tako recimo možete provjeriti da T-HT skuplja za svoj imenik vrlo zanimljive podatke, uključujući JMBG i OIB, mada je upitno što zašto, ali … to morate popuniti na svakom formularu kojeg predajete jer inače… nema usluge. No, JBMG se prikuplja “neposredno od ispitanika” a OIB “podaci dobiveni od Ministarstva financija RH kroz transfer tablica sa postojećih JMBG “. I tako, ima zanimljivih informacija, nije ništa sporno, ali se zna tko gdje što čuva. No posebno interesantno (a sa sadašnjeg aspekta povezivosti i autentikacije gotovo nemoguće) bilo bi zakonski odrediti da svaka baza podataka mora imati web servisa putem kojeg možete provjeriti što točno oni znaju o vama… I tako kliknuvši na link dobijete odgovore iz svih 1.000+ baza o tome tko i što zna o vama… No, “I’m only dreaming here..”, tako da se podaci i dalje nesmiljeno prikupljaju.

Možete li zaštiti svoja prava? Naravno, možete popuniti obrazac i pokrenuti prijavu. Lijepo elektronički. No bilo bi bolje da se rješenja (koja možete također pogledati, ali su izrazito neažurna, zadnje je iz 2008 godine) bolje objavljuju te posebno da se nekog i kazni (ne vidim da je izrečena niti jedna kazna u tom razdoblju nego samo nalog da se podaci obrišu ili slično). Naime, dok nema batine, nema niti reda – i dalje će se na divlje prikupljati podaci kako tko stigne. Dajte nekome tu famoznu kaznu od 40.000 kuna pa da vidimo hoće li se i dalje juriti preko toga.

Stvarno, znate li da su nekoga “opalili” po džepu zbog ovog? Ja ne. A čovjek bi očekivao malo jače stegovne mjere kad su nam danas usta puna privatnosti i sigurnosti.

Ovo Internet vrijeme prolazi daleko brže no što je čovjek navikao kod novog vremena. Tu i tamo se sjetim što smo radili tamo negdje 2000. godine i s obzirom da je to sve nepovratno nestalo u bespućima digitalne povijesti teško je danas napisati… bilo bi ovo da je bilo ono… Ali zato postoje zanimljivi servisi poput WayBack Machinea koji vas mogu vratiti u digitalnu prošlost i pokazati kako je neki site izgledao, recimo, te famozne 2000. godine. A to je bila zanimljiva godina – vrijeme .COM booma, svi su pisali web siteove i shopove, investiralo se naveliko, svi su postali preko noći puni para (barem temo negdje u Silicijskoj), i sve je izgledalo tako ružičasto. Zna Ivo Špigel o čemu pričam .

Povodom toga, skupina entuzijasta, mene uključivo, sjela se razglabati oko ideje tipa “što kad bi na jednom mjestu vodili podatke o osobama, pa one definiraju prijatelje, pa vodimo poruke između njih… itd itd”, jednom riječju.. danas mi se čini da smo gotovo definirali Facebook u svojoj prvoj verziji! Pisalo se neka specifikacija, napravila se i prva verzija, tražili se investitori, ali ipak smo mi iz male zemlje, ideja je čudna jer eto, ništa se ne prodaje i nije jasno gdje se zarađuje i slično (duga je to priča, možda uz neku pivu…).

Misija je bila jednostavna (prepisujem s sitea):

Zagreb, Hrvatska, 15. Srpanj 2000
Kako poznata karikatura kaže – Na Internetu nitko ne zna da si pas. I nitko ne zna da si lažov.
Ovdje Fullprofile može pomoći. Tvrtka začeta prije dvije godine želi biti izvor informacija o osobama koje mogu pomoci da saznamo tko je tko i što se o njima zna. Tehnologija tvrtke bazirana na modelu neuronske mreže, emulira usmeni prijenos informacije o osobi. Fullprofile prikuplja informacije od osoba o osobama i formira njihov javni profil. Iz dobivenih podataka svatko može izvesti svoj zakljucak.
Fullprofile rješava probleme ostajanja u kontaktu, dobijanja povjerenja i otvaranja poslovnih prilika. Usluga smanjuje inerciju procesa širenja informacija. ‘Sa fullprofile uslugom znate tko je tko, online i offline.

Sjetio sam se cijele priče jer sam kroz WayBack naletio na snapshote sitea iz 2000. i još nekih godina, prije no je nestao. Login screen je izgledao ovako nekako, da sad ne idem u detalje servisa koji više niti ne radi niti je aktivna domena:

… a tada se ulazilo u svijet na koji me podsjetio Facebook kada je postao popularan, samo smo u to vrijeme svi iz te grupe već bili … kud koji. Vidim da smo imali i koncept zida (Inbox), prijatelja (VIP lista) te profila (profil), a i ostale ideje nisu bile za bacit.

Jesmo li poput Facebooka mislili na privatnost? Jamačno… možda to nismo znali najbolje napisati ali… bilo je tu zanimljivih pokušaja.

Fullprofile servis prikuplja vaše informacije u svrhu promocije vaših znanja, sposobnosti i iskustava. Fullprofile jamči da se vaši osobni podaci koriste jedino za naznačenu svrhu i u skladu sa zakonom, te da se drugacije ne upotrebljavaju osim ako Vi to izričito ne odobrite. O vama ovisi koje informacije želite objaviti. Na Fullprofile stranicama nalaze se informacije koje mogu omogućiti nekome da vas identificira i kontaktira. Informacije su prikupljene iz javno dostupnih zbirki informacija i od korisnika. Kao korisnik imate mogućnost upravljanja informacijama i izbora informacija koje vaš profil sadrži. Fullprofile jamči da će vam omogućiti, da putem definiranih kanala osobno kontrolirate svoje osobne podatke, koje ste nam pružili o sebi. Prihvaćanjem statusa korisnika dajete odobrenje za objavljivanje informacija iz vašeg profila. Prihvaćanje statusa korisnika nije obavezno.
Ako želite ispraviti netočnu informaciju, objaviti ispravak ili povući neku od informacija iz vašeg profila postanite korisnik ili nazovite naš hotline.

Rekao bih, imali smo Facebook ideju jedno pet godina prije Facebooka, ali smo valjda bili na krivom mjestu … Ali nema veze, bitno je da je zanimljivo, ionako smo danas svi čili i zadovoljni na svojim mjestima. A uz put smo puno naučili i iz projekta i iz svojih pokušaja i pogrešaka.

Zašto ovo pišem toliko godina kasnije?

Vidim da se naše tvrtke uvelike probijaju na strana i globalna tržišta. Vidim da ujedno kao i uvijek postoje “devils advocate” ekipa koja je najpametnija pa… ima to već ovdje, ima to već ondje… nećete uspjeti. Ne kaže se zaludo da je igra devil’s advocate najbolji ubojica svih invencija. Moja poruka svim mladima, nadarenima i sa idejama za koje im svi govore da… <ubaci nešto>… Samo naprijed, rasturajte…

Znate o kome govorim, da se sad ne uvijedi netko, ali to je ekipa koju svakodnevno čitamo i podržavamo, čak i na tom famoznom Facebooku… Što bi rekao Richard Branson (sir): “Screw it, let’s do it”. Imao sam ga prilike slušati ove godine na konferenciji, i stvarno je čovjek.. interesantan.

Mislim da kao nacija imamo dosta znanja i dovoljno ideja (a i tržište je postalo dovoljno globalno da danas nema zapreka koje su donedavno postojale – što mi potvrđuje i današnja vijest da je ekipa iz Splita (SPOTIE) prezentirala svoju ideju i rješenje na startup konferenciji u …. Pekingu? Nekada bi to bilo čudno, danas je to samo vijest koja će trajati do… sutra. Ali to mi je ionako zakon. A da nam treba malo svjetla, ne trebam o tome, sve je jasno iz svakodnevice.

I za kraj, mala ispravka pogreške, da definiram te ljude s idejom: Eduard Bočkaj, danas direktor prodaje na Novoj TV, Ivana Smoljan Dobranović, manager u S&T Hrvatska, Zvonimir Mavretić, suvlasnik u tvrtki eVision i moja malenkost, svašta nešta u Microsoftu Hrvatska. Osobno, jedan od najboljih timova u kojem sam radio u zadnjih… 30tak godina. Nadam se da se nitko neće ljutiti što sam ih naveo ovdje, zaslužuju – ionako je post ovdje da se zapiše slučaj onako, za povijest!

P.S. Kladim se da Zvonimir i danas negdje čuva FP specifikaciju… a ti, Marče Cukenberdže, neka ti je, imao si sreće ovaj put!

… tekst je objavljen unutar stranica COMBIS 2011 konferencije, kao prilog tvrtke službenim stranicama. Ili tako nekako, u svakom slučaju da i njega objavimo… Jest da je marketing, ali možda nekome posluži za kakvu radnju ili tekst – prilog. Ne ljutim se… čisti Creative Commons.

Na pragu smo nove ere računalstva, u kojoj inovativne softverske aplikacije na pametnim uređajima (“klijentima”), uz podršku internetskih spremišta podataka i servisa (“oblak”), pojedincima nude veću kontrolu nad informacijama te privlačnije i naprednije značajke na računalima, mobilnim telefonima i drugim uređajima. Takav napredak pojedincima će omogućiti da budu produktivniji, a tvrtkama i ustanovama svih veličina da postanu prilagodljivije, inovativnije te usmjerene na suradnju. Nova generacija računalstva ima ogroman potencijal za poticanje gospodarskih prilika, a pojedincima, tvrtkama i državnoj upravi omogućuje prilagodbu računalnih značajki u skladu s potrebama.

Kombinacija pametnih značajki i mogućnosti povezivanja u širok raspon uređaja, uz podršku internetskih servisa, stvorit će novu paradigmu računalstva utemeljenu na konceptu „klijent plus oblak.” Znam da će mnogi odmahnuti glavom, kako sad opet klijent, kada se sve seli u oblak? Pa, pogledajte na svoj stol. Na njemu imate računalo, laptop, tablet, slate, smartphone, player ili nešto sasvim drugo – ali to je još uvijek klijent. Kad malo zagrebete po površini, možete uočiti dva trenda: jedna koji bježi od "klijenta" koliko god može (čitaj: Google Chromebook), i drugi koji značajno ovisi o klijentskim aplikacijama (čitaj: sve ostalo. Da, da i iPad i iPhone i Android zapravo su klijenti koji su nakrcani aplikacijama koje ima daju njihove prednosti). Dakle, daleko smo od svijeta koji ovisi samo o oblaku i gotovo se mogu kladiti da ćemo još dugi niz godina ovisiti o snažnim klijentima. No, koji, da bi bili ono što jesu, zahtijevaju oblak…

Kao najveća svjetska softverska tvrtka, Microsoft je predvodnik tih tehnoloških postignuća, kombinirajući ih tako da klijentima pružaju dosad neviđenu mogućnost izbora i fleksibilnost – nudi širok raspon rješenja po modelu "klijent plus oblak", kao kombinaciju naprednih softverskih aplikacija i hardvera te internetskih servisa – ta rješenja nazivamo “softver plus servisi".

Napredni, međusobno povezani uređaji

Najveća pokretačka snaga na kojoj se temelji nova generacije računalstva jest brz rast raznolikosti i snage računalnih uređaja povezanih s internetom. Danas mnogi ljudi – osobito u razvijenim društvima – imaju jedno računalo na poslu i jedno kod kuće te jedan ili više računalnih uređaja koje nose sa sobom, kao što su pametni telefoni i digitalni glazbeni reproduktori. Napredak u tehnologiji mikroprocesora, pohrane, komunikacija i zaslona omogućio je pak pravu eksploziju različitih računalnih uređaja. Proizvođači poluvodiča kao što su Intel i AMD nastavljaju s povećavanjem računalne snage novim višejezgrenim procesorima, koji potiču razvoj pametnih uređaja s inovativnim Microsoftovim softverom i softverom drugih tvrtki. Konzumerizam je danas značajno promijenio svijet organizacija, te je danas realno za očekivati da vrijedi bilo koji oblik i pristup, od toga da djelatnici žele koristiti svoje osobno računalo na poslu pa do toga da uopće ne žele računalo.

Taj trend vidimo već danas na mobilnim telefonima, čije su mogućnosti gotovo iste kao na osobnim računalima, televizorima povezanima s Internetom i obogaćenim korisničkim sučeljima, GPS i medijskim jedinicama u automobilima koji reagiraju na glasovne naredbe, elektroničkim čitačima knjiga koji knjige preuzimaju s Interneta i prikazuju ih u kvaliteti gotovo jednakoj onoj na papiru, digitalnim okvirima za slike koji dohvaćaju slike i drugi sadržaj bežično putem Interneta te igraćim konzolama koje služe kao kućni multimedijski centri. No to je tek početak.

Pametniji softver jednostavniji za upotrebu

Drugu važnu pokretačku snagu na kojoj se temelji nova generacija računalstva čine veliki pomaci u operacijskim sustavima i softverskim aplikacijama koji pokreću i povezuju sve te uređaje. Primjerice Windows 8, nadolazeći Microsoftov operacijski sustav za stolna i prijenosna računala, sadržavat će dodirno prirodno korisničko sučelje s kojim su se mnogi korisnici mobilnih telefona, PDA uređaja, Tablet PC uređaja i sustava Microsoft Surface već upoznali. To će programima koji se izvode u sustavu Windows omogućiti da ponude intuitivnije dodirno korisničko sučelje i značajke, čineći softver potpunijim dijelom naših života na poslu i kod kuće. Microsoft znatno ulaže i u razvoj drugih sučelja koja se temelje na prepoznavanju glasa i slike, a koja će i ostale proizvođače potaknuti na razvoj inovativnih novih proizvoda i servisa te računalne uređaje učiniti još svestranijima, naprednijima i jednostavnijima za upotrebu.

Microsoft i druge softverske tvrtke nastavit će razvoj sve inovativnijeg softvera koji će se nalaziti na korisničkim računalnim uređajima, što se često naziva „obogaćenim klijentskim“ softverom. U godinama koje slijede vidjet ćemo pametne značajke i mogućnost povezivanja utkane u gotovo sve pore života, od zaslona veličine zidova i stolnih dodirnih računala kao što je Microsoft Surface u tvrtkama, do umreženih senzora i zaslona u svojim domovima koje pogone nevjerojatne mogućnosti rada koristeći prirodnu komunikaciju kao što je Microsoft Kinect . Možda najvažnija promjena očekuje se tamo gdje već nekoliko godina grupe tvrde da nema napretka – osobna računala. Promjene u koncepciji Windowsa 8, mogućnosti koje donosi System On A Chip (SoC) arhitektura te podrška za ARM procesore promijenit će način kako koristimo osobna računala – i to ne samo za čitanje sadržaja u kojima iPad i slični uređaji drže značajan dio tržišta, nego i u onom koji nam je najvažniji, a to je stvaranje. SoC arhitekture mogu smjestiti cijelo računalo u jedan mali čip i time osloboditi prostor i mogućnosti za druge bitne dijelove i uređaje.

Napredne značajke i funkcije tih programa omogućit će korisnicima da izvršavaju sve složenije računalne funkcije, kao što su vizualizacija i simulacija podataka. Inovativniji softver potaknut će i razvoj nove generacije pametnih uređaja koji će korisnicima pružiti fleksibilnost pri ispunjenju njihovih računalnih potreba na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme.

Taj priljev pametnih značajki i mogućnosti povezivanja u široki raspon uređaja nadopunjava rast internetskih servisa, stvarajući novu paradigmu računalstva utemeljenu na konceptu "klijent plus oblak". U toj paradigmi zadaci pohrane i obrade podataka raspoređeni su na pametne klijente s naprednim značajkama (kao što su osobna računala, dekoderi kabelskog signala ili mobilni uređaji), a veliki internetski servisi smješteni su u ogromnim podatkovnim centrima. Korisnicima se na taj način nude obogaćene i naprednije značajke koje im omogućuju pristup potrebnim informacijama, zabavi i mogućnostima povezivanja – u bilo koje vrijeme i na bilo kojem uređaju.

Oblak: nadopunjavanje i poboljšavanje računalstva s obogaćenim klijentima

Treća pokretačka snaga na kojoj se temelji nova generacija računalstva jest sazrijevanje interneta kao pristupnika za internetske servise, pri čemu udaljeni podatkovni centri hostiraju podatke i pružaju aplikacije za uređaje korisnika i IT sustave. Jednostavnije rečeno, oblak će poboljšati računalne značajke na klijentu omogućujući korisnicima pristup softverskim aplikacijama i podacima putem interneta. Aplikacije i podaci spremaju se u podatkovnim centrima na drugoj lokaciji, a ne na uređaju ili računalu korisnika ni u lokalnom podatkovnom centru tvrtke ili ustanove. Kada se softver i podaci isporučuju u obliku mrežnog servisa, funkcije instalacije, održavanja i podrške centraliziraju se i poboljšavaju, što rezultira većom ekonomskom učinkovitošću.

Oblak se često vezuje uz softverske aplikacije koje podržavaju ključne IT procese (i može ih nadopunjavati), kao što su upravljanje odnosima s klijentima, videokonferencije i upravljanje web-sadržajem. No mnoge tvrtke i ustanove nisu osposobljene za samostalno upravljanje tim procesima ili nemaju za to interesa. Računalstvo u oblaku tvrtkama i ustanovama omogućuje pristup softverskim aplikacijama i računalnim kapacitetima uz plaćanje samo onih servisa koje koriste.

Oblaku se danas pridodaje prilično pažnje i sve softverske kompanije imaju svoje strategije kako tome pristupiti. Naravno, ovisno o tome na čemu se temelji strategija kompanije tako se i pristupa konačnom objašnjenju koji je doseg i mogućnosti oblaka: ponekad je sve u javnom oblaku (na primjer Amazon i Google) a ponekad je sve u privatnom oblaku (na primjer VMWare i IBM). Microsoft već od početka nudi holističku priču oko cloud computinga: privatni, javni i hibridni oblak samo su mogućnosti u kojima krajnji korisnik određuje kako želi primijeniti mogućnosti oblaka. Ako je odlučio koncentrirati svoje mogućnosti unutar svoje organizacije, onda je to privatni oblak. Ako ne želi investirati u svoju infrastrukturu i aplikacije, onda je to javni oblak. Ako želi imati sve pod kontrolom, ali želi mogućnosti just-in-time skaliranja, onda je to hibridni model. I zapravo, odluku nije potrebno niti napraviti, već je moguće dinamički se "kretati" između pojedinih mogućnosti privatnog i javnog oblaka, prema potrebama organizacije. I to određuje konačni oblik cloud computinga: sve može. Pretpostavljam da će sve kompanije ponuđači Cloud Computinga na neki način ili razvojem ili akvizicijama ili partnerstvom morati ponuditi sve oblike oblaka krajnjim korisnicima jer stvarno – rijetko kada jedan oblik odgovara u potpunosti organizaciji.

Da ne završim sa apsolutizmom – primijetite da ovdje ne govorim o krajnjim korisnicima, odnosno o elementima konzumerizma. Tu je stvar jasna. Klijent i javni oblak su jedino što vrijedi. Možda sa malom dozom servisa koje objavljuje vaša organizacija iz vašeg privatnog oblaka, ali ako je pametna, neće to napraviti na taj način nego kroz javni oblak. A takav oblik već vjerojatno držite u svojim rukama svaki put kad provjeravate elektroničku poštu.

Više informacija: Cloud Computing: www.microsoft.com/cloud ili na test stranicama issuu servisa:

Ili, kako bi rekli, Windows Server Preview. Dakle, već ste saznali da nove Windoze možete skinuti na adresi dev.windows.com (odnosno, na novom siteu za razvoj na novoj platformi) ali ste možda propustili mali link na dnu stranice koji vas vodi na, između ostalog, na download novog Windows Servera (pod uvjetom da ste MSDN subscriber, čini mi se). Ali to je sitnica.

Što ima novoga u novom serveru? Čudesnih stvari, rekao bih, ali to ostavljam za jedan novi post. Ali čini mi se da će virtualizacija i cloud computing platiti svoje, a znate da su to moje omiljene teme.

Zato, ajmo: novi Windows, novi Windows Server, novi Visual Studio, novi… imamo posla.

Naravno da ne želite propustiti najvažniji događaj ove godine //BUILD windows – što je nova s Windowsima 8, što Microsoft radi za novu platformu, kako programirati i razvijati aplikacije za nove Windowse 8… Sve se prenosi “u živo”, a događanje počinje keynoteom u … utorak 13.09,, u 17.30 po našem vremenu.

Microsoft Community će pratiti live prijenos iz novog okruženja u novom Microsoft uredu, pa ako imate vremena, priključite se ovom događanju. Uz Microsoft ljude, bit će prisutno nešto članova našeg Web Communitya tako da očekujemo ležernu atmosferu uz standardni community meni – pizza & pivo. Nije obavezno, ali bilo bi dobro da se registrirate na https://msevents.microsoft.com/CUI/EventDetail.aspx?EventID=1032493887&Culture=HR-HR , čisto da znamo koliko će ljudi biti prisutno.

Kako samo vrijeme leti… uz tw i fb nekako je blog postao druga (treća) platforma, možda sada malo nespretnija za brzu komunikaciju, ali svakako dobrodošla kad se treba malo ozbiljnije pozabaviti temom i vremenom. A evo jedne iz LA okruženja, prije no što danas skočim dalje na poznatoj ljetnoj turneji “tamo negdje preko bare”. Razlog? Microsoft Worldwide Partner konferencija i cijeli niz pitanja, odgovora i novosti koji su se tamo pojavili.

Što ima novo? Ove godine manje noviteta a malo više “održavanja obećanja” rekao bih. Prošlih nekoliko godina glavna tema je bila cloud computing (i danas je), ali nekako se vidi da danas nema druge do tim putem – svaki proizvod koji danas izlazi iz kuhinje ili je cloud based ili je cloud enabled – ili je cijeli zasnovan na oblaku ili neka od njegovih komponenti živi u oblaku. Danas mi je značajno jednostavnije objašnjavati “software + services” ili “three screens” strategije jer ih možete vidjeti gdje god kliknete. I to ne samo u consumer prostoru gdje je to nekako postalo podrazumijevajuće nego i u enterpriseu – koji god proizvod taknete, ima nešto vezano za cloud. Mislim da će ovo u budućnosti biti vrlo zanimljivo… i mislim da će relativno brzo pasti ograde oko toga što se može ili nemože napraviti – već danas ima toliko IaaS ponuđača da se bilo koja midmarket investicija u infrastrukturu čini smiješnom. Što se tiče sigurnosti i povjerenja vidim da ovo ide stopama kao kod plaćanja kreditnim karticama preko interneta – može biti problema ali zapravo kvantiteta prevladava nad kvalitetom i nitko se zbog toga ne brine. Što mi je bilo, onako, zanimljivo, po proizvodima i tehnologijama? Danas malo po Cloudu…

Microsoft Office 365 – iako dosta ljudi i dalje vjeruje da je to Office u oblaku (a nije, jer je to Office Web Apps, koji je sastavni dio Microsoft Office 365) vidim da je među partnerima nevjerojatan interes za Office 365. Polako su se složili poslovni modeli, pa tako već za 6 USD mjesečno imate osnovno dijeljenje emaila, kalendara, kontakte ali i uporabu Office Web Apps i Forefront Online Protection itd. Posebno je što imate i uporabu SharePointa online za rad s dokumentima i osnovnu kolaboraciju… i to sve uz 99,9% SLA ugovora. Sad, da li je to puno ili nije… mislim da će biti jasnije ove godine kada se usluga pojavi u Hrvatskoj i bude lokalizirana (kako pravno tako i jezično). Naravno, ovo je jedan od paketa, moguće je uzeti i naprednije usluge (ali onda…)

Sad, postavlja se pitanje gdje je tu Google Docs, ali najjednostavniji odgovor je da isti možete potražiti sami, dobar je članak recimo na ZDNetu, ali to je samo jedan od… prenosim i njihovu tablicu koja daje neke usporedbe…

Microsoft Azure – danas je to samo pitanje koliko i kada tvrtki će svoja rješenja staviti na Platform as a Service. Već je podosta korisnika (govori se o n x10 tisuća), iskustva su već tu i sad je to samo pitanje vremena…

Vidim da se ozbiljne aplikacije stavljaju na oblak, i onda svi pričaju o skalabilnosti i mogućnostima. Meni osobno je jako drag primjer iz Australije gdje je partner Jamison (ako sam dobro zapamtio, ali popravit ću kad se sjetim) koristeći oblak smanjio cijenu održavanja online ispita sa 250.000 AUD na 400 AUD . E pa sad, ako to ne govori o cloud computingu, neznam što bi… sam Azure nije imao velikih noviteta na konferenciji, osim onog što ste mogli pročitati u raznim newsletterima ali je bilo dosta primjera gdje veliki stavljaju nešto na Azure kako bi iskoristili skalabilnost. Marketing ekipa recimo prednjači pred svima…

Pojedine grupe rješenja postale su “pod obavezno” u ovoj kategoriji. Recimo StorSimple (Microsoft BizTalk partner of the Year), case je tu, a danas gotovo svi pružatelji usluga storagea imaju kao jednu od opcija “backup” u oblak… pa ako se nešto razleti, barem je oblak tu.

P.S. Ako ste propustili, MS je objavio zgodan kalkulator kojim možete izračunati koliko vas košta aplikacija na Azure platformi. Naravno jednog dana kad budete znali kakvi vam resursi trebaju, a to je već teže pitanje…

Azure Platforma će se kod nas pojaviti kad i Office 365, dakle relativno skoro. Znam, znam, dali isto tako već ste se navikli da ne dajemo točne datume.

Windows Intune – ono za što se relativno malo zna, a meni je možda najbolji proizvod kojeg smo izbacili van u zadnjih 10 godina. I dobar je komplement Microsoft Officeu 365, koji je okrenut prema produktivnosti a Windows Intune prema administraciji sustava. Nema tog administratora koji se nije zamislio na Intuneom – mogućnost da preko weba upravljate računalima svoje i drugih organizacija, radite distribuciju softvera (da, da u novoj verziji), sređujete anti virusnu zaštitu, rješavate udaljeno probleme svojih korisnika… moćno, vjerujte.

Mislim da će vrlo skoro proizvod doći do trenutka kada možete gotovo svaku organizaciju kod nas prebaciti na ovakav način upravljanja i osjetilo se da raste uzbuđenje među pružateljima managed usluga (dakle, oni koji za vas održavaju vaše strojeve). Nove verzije čak rade i za non-Microsoft softver /recimo distribution/ a čeka se i mogućnost upravljanja ne samo PC strojevima nego i svim mogućim uređajima koji se na neki način mogu spojiti na internet (čitaj oblak).

A zapravo ne morate vjerovati, možete i sami probati. Upravo je objavljena i BETA June 2011 pa…

Private Cloud – ili privatni cloud po naški. Ovo sad zahtjeva malo više pisanja i ostavit ću to za drugi put. Ali samo da znate da je to, kao i hibridni oblak, možda bilo najupečatljivije ovdje u domeni cloud computinga, pa mi ipak treba više prostora. Till then…

Ako vas zabavljaju razni reporti, ovaj je dobar i donosi zanimljiv pregled gdje ide Internet. A gdje ide, jednom riječju: video. I to ne nekakav YouTube kanal ili ne znam kakav crowdsourcing pokret koji se zabavlja snimanjem video zapisa, nego promet koji generiraju veliki i to ne samo na zapadu. No, dobro, trenutno daleko više tamo nego na istoku, ali znamo da Internet ne trpi prevelike granice. Koji je grafikon ili tablica ključna? Vidi ovo:

što se donekle razlikuje od USA verzije (jasno, kada su neki servisi nedostupni, ali kada dođu u nekom obliku do našeg starog kontinenta vjerojatnije je da će izgledati ovako…):

BitTorrent je naravno i dalje prisutan, ali u DownStreamu, značajno vodi Netflix, a u listi možete primjetiti i Hulu servis… Dakle, očekuje se potpuna dominacija “Real Time Entertaiment” sektora – Sjevernoj Americi već čini 49,2% prometa u vršnim opterećenjima. No, kao i uvijek najbolje je da zaključke pokupite sami.

Cijeli report možete pokupiti ovdje.

Evo dvije moje omiljene teme ove godine na jednom mjestu: Windows Phone 7 i Cloud Computing. I to samo marketinški na jednom mjestu: Microsoft Research je uspješno povezao potrebe jednog i mogućnosti drugog kreirajući … Windows Phone 7 Cloud Services SDK.

Kako bi pojednostavljeno objasnili što radi ovaj SDK? Omogućuje kreiranje Windows Phone 7 aplikacija koje koriste servise objavljene unutar Microsoft Research odjela (dakle, ne još uvijek aktivne i javno – masovno dosupne), ali one koji su dio projekta “Project Hawaii”. A to je opet inicijativa koja istražuje kako se servisi zasnovani na računalstvu u oblaku mogu koristiti kako bi nadogradili mogućnosti Windows Phone 7 čuda kojeg držite u ruci (mislim… mobitela).

Gradbeni blokovi koje koristi Hawaii nisu tako jednostavni: computation (Windows Azure), storage (Windows Azure); authentication (Windows Live ID); notification; client backup te client-code distribution and location (Orion). Dva servisa koje, u testnom SDK, možete pronaći su Relay i Rendevous, a priprema se i OCR, SpeechToText…

Zašto mi je ovo zanimljivo? Well, pokazuje snagu Software + Services modela: iako imamo ono što imamo u mobitelu, jednostavno je nadograđivati njegove mogućnosti s servisima (dakle, ne aplikacijama, nego mogućnostima koje se nalaze “isprogramirane” u oblaku, a koje mogu biti, zbog modela, prilično kompleksne i sposobne). Hoće li ovo biti i dovoljno brzo? Who cares.. sekunda dvije vamo tamo ionako nam je postalo nebitno. Barem kada znamo da se mobitel spaja “negdje” i radi “nešto”. Gle, gotovo kao PC.

Dakle, imate li neodoljivu želju probati kako to radi u vašem emulatoru (pretpostavljam da nema puno otključanih mobitela: http://research.microsoft.com/en-us/downloads/0c54f42c-84b1-4ad5-a1b3-37008f3b6bff/default.aspx?tag=mantle_skin;content). Volim ove duge, neskraćene linkove.