ratkom.net: potraga za nepoznatim

Evo WinDaysi su u tijeku, puno se stvari događa, a meni je negdje ostalo u sjećanju da želim s vama podijeliti članak koji možete pronaći i u specijalnom izdanju Mreže za ovaj događaj, koja je stvarno tradicionalna. I to ne samo tradicionalna, nego i vrlo dobra- dapače možda i najbolja do sada…

A u tom broju Mreže ja isto tako tradicionalno (nadam se i dobro) razglabam o budućnosti (Windows) operativnog sustava…

Kako bi mogao izgledati operativni sustav budućnosti?

Windows 2025: sve što zamislite… može!

Zamisliti kako će izgledati budućnost nije nikada lako, ali vam daje mogućnost da pogriješite koliko želite jer uvijek možete reći, svako predviđanje ima svoju vjerojatnost. Kod tehnologije je to još teže, jer se danas mijenja brže od bilo kojeg područja kojim se bavimo, što je evidentno i kod programskih rješenja. A operativni sustavi su srce svakog zamišljenog informatičkog rješenja, pa je nagađanje o njima ipak samo nagađanje. No, kako bi izgledali Windowsi u budućnosti?

Jedna od boljih stvari u razmišljanjima ovog tipa (što se može dogoditi za 15 godina) je da će vjerojatno svio zaboraviti na ono što se danas napisali, pa si možete pustiti mašti na volju i zamisliti razne stvari o tome kako će nešto, a ovdje je to operativni sustav, funkcionirati u budućnosti. No da ne bude sve baš kako je zamislio mali Perica, osvrnut ću se malo i na trenutne ideje i razrade koji se upravo događaju negdje daleko, u gradu kapitala, gdje kiša gotovo uvijek pada i gdje se mozga o tome što bi bilo inovacija a što invencija.

Scenariji malo drugačijeg tipa

Konzumerizam je znakovito promijenio scenarije odnosno očekivanja korisnika a time i značajno utjecao na očekivanja od operativnog sustava. Pogledajmo koja bi očekivanja od "uređaja i sustava" danas mogao zamisliti, i nemojmo pri tome imati ograničenja, ipak pišemo nešto za 2025. godinu. Autonomni sustav koje ne traje samo "par sati ili dana" nego… traje. Ne samo da se od baterije očekuje dugotrajnost, nego se većina površina na koje ostavljate uređaje pretvara u indukcijske punjače. Multifuncijski sustav koji rade sve za sve (po principu telefon, novčanik, kamera, ključevi – odaberite jedan, izbacite ostale) i pri tome je modularan i nadogradiv. Povezivost? Zapravo mi je prilično nevjerojatno da o tome razmišljamo i danas… Već danas očekujem da smo online cijelo vrijeme i da pri tome ne razmišljam da li smo na broadbandu ili 56Kbandu. Ali se svako ljeto debelo razočaram kad se pokušavam spojiti putem vječnih tehnologija. Naravno sve ovo će zahtjevati brže više manje bolje pristup i napredak po pitanju višejezgrenosti, potrošnje itd.. a možda i neki potpuno novi inovativni pristup. Ili mislite da se Microsoft slučajno odredio prema system on a chip (SoC) dizajnu?

Omnia mea mecum porto

Operativni sustav je gotovo sigurno modularan i distribuiran. I siguran sam da niti u jednom trenutku nećete moći opisati trenutnu konfiguraciju, verzije datoteka, što već. Gotovo da je van vaše kontrole i nadam se da ćemo moći na pametan način kontrolirati događanja oko nas. Sustav potreba i mogućnosti biti će podignut na višu razinu: potreba korisnika koja se prenosi na potrebe aplikacije na potrebe operativnog sustava kontekstualno je osjetljiva i just-in-time nadogradiva. Potreba će definirati objekte koji će nam trebati u tome trenutku te je operativni sustav dovoljno živ da bi se rekonfigurirao po principu "sada i odmah". A to znači pametnije samoopisivanje objekata u potrebi, po principu sve svoje nosim sa sobom – potrebni objekt mora opisati svoje mogućnosti ali i učinkovitost kako bi operativni sustav mogao u najboljoj mjeri odrediti svoje partnere u obavljanju potrebe. Jest da će nam za to trebati debele veze koje se prostiru kroz naš životni prostor, ali eto, LTE je već danas tu, a za petnaest godina… nekako se ne brinem da ćemo imati broadband kroz glavu. Pored toga, trebat će nam i masivni tvrdi diskovi u oblaku (to danas već i nije problem) te potpuna virtulizacija aplikacija i operativnog sustava, ali ni to nije daleko. Podaci i programi u potpunosti su maknute od fizičkih računala u virtualizirani oblačni prostor kojim upravlja pružatelj usluga – nazovimo ga computing services provider (CSP). Prilično je nemoguće uprijeti prstom na jedno mjesto u prostoru i reći – ovdje se nalaze moje računalo i podaci. Na korisniku je definirati i iznajmiti sklopovlje i aplikativnu podršku kakva mu je potrebna. Kako nazvati ovakav operativni sustav? Ako bih upotrijebio naslov Roaming Operating System – možda ne bih bio daleko od istine.

Dodatno za razglabanje, mogli bi govoriti o tome da zapravo želimo semantički operativni sustav. Danas, nude nam se različita aplikacijska sučelja, protokoli i sustavi pohrane kako bi se pristupilo pojedinom dijelu operativnog sustava (datoteke, logovi, programi, registry, metabaze itd). Možemo li zamisliti operacijski sustav u kojem sve komponente imaju zajedničko semantičko sučelje kojeg možemo koristiti i nadograđivati njegove elemente kroz standardni jezike i protokole? Ako bi izgraditi sjedinjenu onologiju (OWL) za cijeli operacijski sustav, mogućnosti povezivanja unutar i izvan operacijskog sustava bi bile gotovo… neograničene. Semantika će biti izrazita u novim operacijskim sustavima – razumijevanje namjene je ovdje daleko bitnije nego razumijevanje akcije.

Korisničko sučelje svuda oko nas…

Da razjasnim jednu stvar – ljudi ponekad poistovjećuju korisničko sučelje s operativnim sustavom pa smo do sada prilično vremena izgubili na samo jednu komponentu istoga a koje se zove: ono što vidimo. Današnja rasprava i pokušaj razumijevanja o tome što nam donosi Windows 8 (a i kasnije) samo doprinosi toj zbrci: gdje je mjesto Metro UI sučelju a gdje je mjesto dobrom starom desktopu. Da razočaram ove kasnije: gotovo je s dva de plohom koju smo koristili svih ovih godina. Ne zato što ne radi i ne zato što se nismo na njega prilagodili, nego je njegovo vrijeme prošlo. Da zbrojimo: miš i tipkovnica NISU prirodno ljudsko sučelje za komunikaciju za razliku od govora ili gestikulacije. Znači li to da će Natal biti osnova za UI slijedećeg ili nekog iza toga operacijskog sustava? Osnova možda i ne, ali sigurni suputnik. Za očekivati je da će se sve preseliti na prst i glas, ali ne podrazumijevam samo današnji oblik tableta ili smartphonea u uporabi. Svaka površina ili volumen će postati komunikacijski prostor, ali će slika i dalje biti dominantno potrebna. Ne kažu uzaludu ljudi – slika vrijedi tisuću riječi. Sve to će postaviti nove probleme pred operativni sustav, ali mi se čini da bi svaki objekt (površina, volumen) bio samoopisivajući što bi opet pojednostavilo rad operativnog sustava. Osim ako nećemo i dalje trpati sve u "device drivere", u što čisto sumnjam. Nekako ne vidim "Installing device driver for your [OGLEDALO U KUPATILU]" poruku u prostornom sistemskom trayu.

Primarno, sigurnost je najbitnija od svega. Priznat ćete da smo do sada vrlo često kompromitirali sigurnost zbog jednostavnosti, brzine ili dostupnosti. Ponekad bi zamislili da stvari rade brže ako možemo direktno intervenirati u kernel operativnog sustava. No, novi operativni sustav je prilično otporna zvjerka: ne samo da je distribuiran, nego posjeduje redudantne kopije koje omogućuju katastrofalnu pogrešku na vašem računalu te nastavak obrade na virtualnoj kopiji. Nije da se sav workload obrađuje u oblaku: sustav je dovoljno pametan da u potpunosti koristi resurse koji su mu lokalno na raspolaganju, ali ih ne tretira kao "mission critical" resure. Ako se razlete – nema veze. Time ne bježimo od brzine, upravo naprotiv. Nikada ništa neće moći pobijediti brzinu lokalnog sklopovlja – barem ne u jednostavnim, korisničkim scenarijima. To ujedno i objašnjava zašto nikada nećemo preći na potpuni cloud ili virtualizirana računala. Nije da to nije moguće – ali kombinacija istog, mreže i lokalnog sklopovlja nikada neće biti brža od lokalnog sklopovlja. Jest da će isto mijenjati svoje oblike i mogućnosti ali će i dalje biti lokalno, na stolu, u ruci ili prikačeno na reveru svemirskog odijela (beam me up, Scotty varijanta).

Računalno okruženje je posve jednostavno i tu mislim na korisničko okruženje na prvom mjestu. Rekli bi, pa tu smo već danas dobri sa svim tim elementima novih GUI rješenja, ali … nije sve u point and click sučelju, nešto je i u mahanju rukama, pjevanju glasom i slično, ali o tome sam se već raspisao prethodno u tekstu. No ne samo da je jednostavno nego se i jednostavno održava – iako govorimo o "savršenom" operacijskom sustavu, razumijemo da ga pišu ipak samo ljudi (nadam se) te da je podložno problemima i promjenama baš i kao svaka druga rukotvorina prosječnog programera.

Brzina je i nadalje vrlina

Operativni sustav je nadasve brz. Što to točno znači brz, to je sada domena neizrazite logike, i na taj osjećaj danas utječe cijeli niz faktora, od same latencije okoline pa sve do korisničkih očekivanja. Ne samo da je brz na uređaju na kojem se ili kroz kojeg se koristi, nego je brz bez obzira na to koje i kakve komponente sustava mora uključiti u svoje okruženje da bi uspješno funkcionirao. ovo je posebno bitno imamo li na umu da razgovaramo o distribuiranom operativnom sustavu – komponente možda same po sebi ne moraju biti super brze ali brzina njihova pronalaženja i slaganja mora jednostavno biti – vrhunska. Sve to me nekako podsjeća na početna stanja platform as a service modela koji je danas u povojima, ali 2025…

Kroz brzinu dolazimo i do dostupnosti i to je možda najkompliciraniji dio kojeg ćemo vući od današnjih dana, pitanje onlinea i offlinea. Cijeli model je jednostavan kada se radi samo o online pristupu (pogledajmo priču o centrima isporuke usluga dolje, ali kada se u to mora uključiti i offline, onda stvari postaju zahtjevnije. Razumljivo, uključit će se skeptik i reći: pa što će nam offline, ali kako se ovdje radi o operativnom sustavu a ne o aplikaciji, uređaj jednostavno mora imati nekakvu mogućnost da se podigne lokalno te da pokrene lokalne aplikacije. Iako bi htjeli da je sve online i skalabilno, dostupno, i mogu se sa tim složiti, offline i dalje postaje bitna opcija. A kad tome dodam da mora biti dostupan na desktopu (ili kojoj već formi), webu, telefonu, konzoli, televizoru, … online postaje komplicirani offline.

Aplikacije naše svakodnevne

Aplikacije imaju poseban tretman u ovoj priči – ne samo da su spakirane (sandbox) tako da ne mogu utjecati na njih nego niti operativni sustav ne utječe na aplikacije – izolacija je potpuna i nemoguće je ostvariti standarde prijetnje malwarea i virusa. No, htjeli mi to priznati ili ne, aplikacije danas i nisu nešto bitan element operativnog sustava. OS je, u svojoj osnovi, niz usluga koji skrivaju kompleksnost sklopovlja i ujedno upravljaju dostupnim resursima. Sve se ovdje i dalje vrti oko memorije, datoteka, mreže itd. i reflektira pristup u kojem API omogućuje pisanje viših i kompleksnijih sustava, poput aplikacija te su pri tome prilično razdvojeni sustavi. No, moderni pristup traži promjenu i zahtjeva mogućnost upravljanja sučeljima kako bi se ostvarila upravljivost, portabilnost i sigurnost kroz ostvarenje okruženja u kojem postoji interakcija operativnog sustava i aplikacije. Danas OS nema kontrolu nad aplikacijama i zato imamo probleme koje poznajemo: aplikacije koje su van kontrole, čak štoviše, traže administratorska prava da bi se uspješno postavile na računalo! U budućnosti, aplikacije će morati (kao element) postati dio operativnog sustava. Odnosno, operativni sustav će morati priznati suživot s aplikacijama, te se, umjesto da se brani od njih, naučiti razumijevati zahtjeve i mogućnosti aplikacija te naučiti razvojne alate kako te prednosti iskoristiti. Time bi riješili znane probleme kao što su migracija, nadogradnja, roaming, backup te mobilni scenariji.

Podijeli pa vladaj

Ako ste dobro do sada detaljno čitali tekst, jasno vam je da ovaj operativni sustav ne funkcionira bez jake mrežne infrastrukture koja se sastoji od nekoliko bitnih komponenata. Na primjer, Computational Service Provider (CSP) – mjesto na kojem možete iznajmiti i koristiti računalne resurse koje nose komponente operativnog sustava. U isto vrijeme možete ih koristiti nekoliko, kombinirati njihove mogućnosti ali i prepustiti operativnom sustavu da u suradnji s CSPovima traži najbolju kombinaciju resursa koje mogu odraditi određeni zadatak za vas. Koliko bi vas ovo moglo na kraju koštati? Iako se čini da su današnji sustavi skupi, to bi mogao biti mačji kašalj prema troškovima koje možete napraviti uporabom distribuiranog operativnog sustava – vjerujem da će pametno trebati napraviti sustav koji vas prati i upozorava i ograničava. Početke ovakvog pristupa donosi već danas cloud computing – nije da je nešto prilagodljiv kao što bi mogao biti, ali pametan softver već danas može otvoriti dodatne resurse po potrebi (čitaj: hibridni oblak). Ali da li je to intergrirani operativni sustav? Daleko od toga… Druga grupa infrastrukture je vezana uz aplikacije: ako možemo disturibuirati operativni sustav sigurno je da možemo distribuirati i apliakcije (zapravo, u ovoj 2012 godini to već i radimo). No, ne radimo to na sofware – as – a – service modelu nego na kombinaciji SaaS-a i platforme, gdje je svaka komponenta aplikacije odvojena i komunicira putem servisa. Sigurnost, skalabilnost, dostupnost aplikacije u ovakvom modelu potpuna je … Iako je potrebno napraviti dobar balans između brzine (uporabe lokalnih resursa i uporabe udaljenih resursa te just-in-time skalabilnosti (evo malo smo zaglavili lokalno pa da pokrenemo još par mrežnih resursa). I tako dalje, mogli bi se tu pojaviti razni pružatelji usluga, poput onih koji kontroliraju složene aplikacijske modele (applicaiton suite service providers), pružatelje usluga ili komponenti koje grade složene usluge te pružaju uslugu organizacijama (enterprise service providers) ili recimo pružatelje usluga distribuirane pohrane podataka (backup service providers)…

I sad na kraju: čovjek bi pomislio da sam si donekle dao mašti na volju, ali zapravo nisam. Sve napisano temelji se na projektima koji su trenutno aktivni u raznim segmentima Microsoft Researcha. A ako želite znati više: research.microsoft.com otvorena je adresa s isto tako otvorenim idejama. Kad smo već postali open organizacija.

OK; ja jednostavno OBOŽAVAM ovakve stvari. Ljudi se skupe na hrpu, razglabaju o temama i tomama, razmišljaju o tome što bi se moglo dogoditi, razjašnjavaju neke trendove, pokušavaju zamisliti nezamislivo i tako… nastaju različite vizije i ideje kako bi mogao izgledati svijet u budućnosti.

Ne radi to samo Microsoft (mada se prilično i ozbiljno bavi s time) nego i razne druge nakupine informatičkih mozgova, pa tako i IBM (odnosno IBM Labs) koji ima svoju tradicionalnu listu Next 5 in 5: 2011 odnosno, pet stvari koje će obilježiti život u slijedećih pet godina.

I tako je to već tradicionalno, svake godine, pa smo dobili i listu za 2011:

[1] Energy
[2] Security
[3] Mind Reading
[4] Mobile
[5] Analytics

Sad, ovo izgleda prilično sterilno, dosadno i predvidivo. Ali na stranu, zanimljive su teze koje se postavljaju  i podaci koji se iznose. Pa krenimo redom vidjeti koliko smo blizu ili daleko… 

[1] Moći ćemo jednostavnije “proizvoditi” energiju. Sve što se miče oko nas, kao i mi sami, biti ćemo sposobni pretvoriti u energiju koju možemo iskoristiti. Čak i dok vozimo bicikl ili dok trčimo. I ne samo to – bit ćemo daleko osjetljiviji na gubitak energije, odnosno, recimo na transformacije iste kao što je prijelaz u toplinu koja onda isijava u prostor. Bit ćemo pažljiviji s energijom – danas razumijemo koliko nam je ona bitna i koliko je do nje, barem u uporabljivom obliku, teško doći.

No, nije sve tako jednostavno – iako su ideje jednostavne “zakačite bateriju na bicikl i onda je punite dok vozite”, jasno je da uporabljivost ovog tipa ne generira dovoljnu količinu iskoristive energije, a time i nema nekakvog interesa. Sve dok se ne podigne nivo “transformacije” jednog oblika pohrane energije u drugu, sve ovo ostaje na jednostavnim komercijalnim pokušajima – nije da se ne radi.. vidi SANYO… Ali, dobro, možda za 5 godina vidimo prve veće količine industrijskih prototipova, mene bi to osobno vrlo veselilo. Do tada, u trgovinu po AAA.

[2] Više nikada nećete morati pamtiti svoje zaporke. Cijela priča je usmjerena na biometriku, ali tu ne možete saznati ništa novo, a da već niste znali. Koristit ćemo svoje tijelo, glas, oči, kretnje što ja sve znam da bi ekosustavu oko nas dokazali tko smo (ako ne i što smo). Kao što sam napisao, ne vidim zašto bi ovo bilo nešto iznenađujuće, osim ako se ne misli da bi to moglo postati “mainstream”. Ali to kao i uvijek ovisi o ljudima, a ljudi nisu baš sretni ako ih bankomat može prepoznati po glasu. Jer, tko zna… Nema veze što je glasovni uzorak valjda milijardu puta sigurniji nego pin – 4 broja su ipak 4 broja… Rekao bih da tu ima i među koraka – gledam što trenutno rade na Windowsima 8 u smislu passworda i to mi se čini kao zgodna osnova ideje… no, pročitajte više na blogu… bit će od nosa do nosa.. ako ne bude i drugačijih slika.

[3] Čitanje mozga? Jes ofkors. Ali nikada se nezna. Slušam primjere i nisam siguran da stvarno želim prepustiti direktni komunikaciju mozgu s drugim uređajima. Mislim i stvara se tekst? Da ne bi, bilo bi previše tužbi i problema a i nisam siguran da svoj mozak želim promatrati na isti način kao što promatram bluetooth enabled device. Ali da to već danas ima svoju primjenu, napisao sam prije godinu dvije na jednom blog postu kojeg ovim putem referenciram i prenosim mada više originalnog video zapisa koji mi je bio odličan više nema na siteu… Dakle, morat ćete naučiti kako misliti da ne mislite na svoju bolju polovicu kad prtljate s svojom novom boljom polovicom. Komplicirano, zar ne.

[4] Nestat će digitalne podjele – odnosno, nestat će podjela na one koji imaju pristup tehnologijama i digitalnom svijetu i onima koji to nemaju. E žao mi je ali neće. Ako netko misli da je to danas isto kao i proširiti broadband penetraciju u domaćinstva, moram ga razočarati da veliku većinu čovječanstva čine ljudi koji za Internet nikada nisu čuli. I to ne zato što ne bi htjeli, nego jednostavno žive u drugom svijetu. Ili im brane da ga koriste. Ili žive u ruralnim sredinama (a pri tome ne mislim da selo tipa u Slavoniji). Ili… Dati nekome mobilni telefon i pri tome smatrati da smo riješili pitanje podijeljenosti je vrlo … neobično.

No hoće li se smanjiti? Kad razgovaramo o ovome, uobičajeno zaboravljamo da se radi i o relativnoj udaljenosti – dok netko ne dobije pravo na mobitel, mi već zahtijevamo pravo na broadband i 3D komunikaciju. Kad netko dobije ADSL, mi bi već LTE. I tako dalje… dok je kapitalizma i želje za novcem, takav će biti i pristup. Inače bi odavno riješili pitanje malarije ili što ja znam čega… da ljudi u Angoli razumiju i mogu iskoristiti prirodna bogatstva koje im mažnjavaju poštene svjetske korporacije.

[5] Junk mail će nestati. Odnosno svi mailovi koji vam dođu postati će bitni i nećete imati mogućnosti razaznati što je “spam” a što je mail koji točno vas targetira. Odnosno, online analitika će postati toliko jaka da će svaka marketinška aktivnost biti točno usmjerena na potrošača koji treba i želi tu informaciju. No dobro, ovo ima smisla. I ostvarit će se brzo – već danas me čudi kako KONZUM targetira točno proizvode koji me interesiraju (a kao neznam da sve prate kroz online naručivanje).

Pitanje je samo dana kada će ovo postati mainstream. Ionako kartičarske kuće sve znaju o meni. Ionako sam se davnih dana odrekao privatnosti… No to je tema za neki drugi post.

Eto, već znate da ja volim dati svoj pogled na uobičajene stvari. Vjerojatno imate i vi svoje mišljenje o istom. No, ako imate vremena, pročitajte i komentare ispod YouTube zapisa. Neki od njih su zanimljivi koliko i sama prognoza…