ratkom.net: potraga za nepoznatim

… dobro, raspoložive su trial verzije (dakle sve funkcionira, samo ne plaćate do daljnjeg) i mogućnost da sa otvaranjem servisa u komercijalnoj verziji jednostavno nastavite sa radom (odnosno, trial –> komercijala). Dakle, dovoljno je otići na adresu: office365.com.hr i dalje vas proces vodi sam po sebi.

Iz PR objave:

Zagreb, 29. studenog 2011. – Microsoft Office 365, posljednja generacija sustava za poslovnu produktivnost u oblaku, od danas je u probnoj verziji dostupan svim korisnicima u Hrvatskoj. Microsoft je ujedno objavio i prve značajne nadogradnje tog sustava, koji objedinjuje Microsoft Office, Microsoft SharePoint Online, Microsoft Exchange Online i Microsoft Lync Online, u servisu koji je dostupan 24/7.

Microsoft Office 365 potpuna je cloud usluga – sve se vrti na oblaku, a na vama je da imate kompatibilan internet preglednik (a podržani su svi noviji preglednici). Dalje naravno ovisi o tome što želite koristiti (kao i svaka SaaS usluga ovo je pay as you use model kroz pretplatu). Ajmo vidjeti što se nalazi unutra i kakva su manje više osnovna pravila uporabe većih servisa (neću ulaziti što potpada u koju pretplatu, to možete vidjeti na stranicama samog servisa):

• Microsoft Exchange Online – elektronička pošta u oblaku. Ovdje nema specifično zanimljivih stvari, recimo da smo se svi navikli na to da koristimo elektroničku poštu koja je “hostana” negdje drugdje. No primjetite da se ovdje ne radi samo o emailu (dakle, inbox) negdo i cijela funkcionalnost kalendara, kontakata, zadataka, ali i sve potrebne anit virus i anti spam funkcionalnosti. Vama treba ili browser ili Outlook klijent i spajate se na standardnu URL adresu kako bi koristili svoj inbox… Ali kao što sam rekao, sve znate.
• Microsoft SharePoint Online – ovo je malo drugačija priča. Na SharePoint ste se možda naviknuli u korporativnom mega okruženju, a sada ga imate i za svoju malu tvrtku (ili veliku, ovisno o tome kako se volite gledati). Pohrana dokumenata, timski rad na njima, arhive, slična zanimacija. Jasno da imate mogućnost koristiti i SkyDrive, ali … teško je uporediti jabuku i krušku. Ovo je ipak poslovna primjena. Za one koji bolje kuže SharePoint, zanimljivo je da online verzija podržava sandboxing – dakle, možete podignuti svoju aplikaciju u online sharepoint i imati… svoj urudžbeni zapisnik. U oblaku.
• Microsoft Lync Online – e sad dolazimo do pravih stvari. Ako je išta “groovy” onda je to Lync. Ili, možemo ga nazvati korporativni Skype ali sa daleko boljim integracijama s poslovnim okolinama ili Office alatima. Ponekad ljudi Lync vide samo kao komunikacijski alat (instant messenger ili video pozivi ili…) a zapravo je najbolji u prezentacijskim i edukacijskim scenarijima (pitanje npr: kako organizirati edukaciju za 1.020 ljudi na 123 lokacije bez velikih troškova).
• Microsoft Office Web Apps – već pomalo popularna verzija Microsoft Office alata koji se “vrte” u browseru – kao kakva klasična SaaS usluga. Zanimljivo je da nekako sve više koristim upravo tu verziju i prirodno mi dolazi u scenarijima kada koristim dokumente koji se nalaze negdje na … internetu. OK, nije potpuna Office verzija ali u nekim scenarijima ima prilično smisla. Tu je Word, Excel, OneNote… a za one koji ne mogu bez najjačih i najboljih tu je i …

  
  slika: ko pravo… Office Web Apps

• Microsoft Office Professional Plus – ček sad … i to je usluga? Rekao bih prije pretplata. Zapravo, možete instalirati “punokrvni” Microsoft Office 2010 ili koji već zadnji na svoje računalo i s njim se spojiti na Office 365 (ili koristiti ga kao i uvijek) ali pri tome ne “kupiti” Office kao do sada nego ga plaćati u sklopu svoje mjesečne pretplate. Na primjer Plan E3 (24 USD mjesečno) uključuje i Microsoft Pro Office 2010 za korisnika…

I tako, što bi rekli… Vrijedi isprobati i to ne samo kao tehničku novotariju nego, imajući u vidu sve prednosti oblaka kao što je stalni backup, dostupnost podataka, ovo, ono… možda u potpunosti ili djelomično pomaknuti svoju dnevnu rutinu.

Čak za kraj mogu probati biti prorok: vjerujem da ćete u slijedećih dvije tri godine preći na jedan od ovakvih oblika podrške poslovnoj produktivnosti. Ok, možda već jeste na nekom od drugih proizvoda, i to prihvaćam, zato i kažem “jedan od”. Ali da ćemo sve manje brinuti o IT sustavima… A i da će se IT ekipa baviti nekim pametnijim stvarima, hoće.

Za više informacija možete skočiti na Office 365 community blog…

Nije tajna da sam veliki pobornik PaaS modela – kao stari developer vidim ga kao ne samo svjetlo na kraju tunela nego kao reflektor na zjenici. Nema smisla da vam sad opet navodim sve prednosti (ima tu i nedostataka, ali…), nego mi je zanimljivo vidjeti kako je to model koji se opire bilo kojem obliku standardizacije ili suradnje.

Da je puno obećavao kao model, jest. Da baš i neće tako brzo, neće. Čak ni veliki ne vide baš toliko posla a tome… vidi što kaže Forrester:

PaaS je relativno skroman ali vrlo bitan za SaaS. Dakle, trenutno svako vozi svoju priču, manje više uspješno, s sličnim i različitim modelima pristupa. Kakvo je stanje nacije?

VMWare je ozbiljno ušao u svijet PaaS platforme, s malim odmakom da ju još uvijek vidi “zanimljivo” lokalno, odnosno privatno. Ne da nema public strategiju (Cloud Foundry), dapače, ali je interesantno koliko se trudi složiti private-hybrid-public priču (hybrid uzmite samo kao marketinški izraz, jer je to samo spoj privatnog i javnog), uz fokus na Micro Cloud Foundry modelu. Najjači model je ipak otvorenost “It can support multiple frameworks, multiple cloud providers, and multiple application services all on a cloud scale platform.”, što bi mogao VMWare dobro pozicionirati kod developera koji rade na SpringSourceu. Micro model nije ništa specijalno, barem za one koji su upoznali Windows Azure, ali se dobro reklamira, kao “lokalni oblak” – mada nije ništa blizu tome: nadam se da ne moramo raspravljati da oblak na jednom stroju nema puno smisla, osim za development (što MicroCloud zapravo i jest). No sad, mislim da je integracija u potpunosti slična Windows Azure developmentu koristeći Visual Studio, Publish se zove Push i tako… ništa drugačije, osim same izvedbe (primjeri recimo u Spring Roo okolini).

Google je bio prvi, pa se negdje izgubio uz put. Kako mu je to uspjelo, ostat će mi misterija do kraja radnog vijeka a i dalje, jer su i Microsoft i VMWare a dijelom i Salesforce otišli daleko dalje od njih. Na neke stvari se čeka prilično dugo (na primjer, Google Cloud SQL, relacijska baza u Google oblaku) koja je recimo u ograničenom “previewu”, sve ostalo je recimo novo izdanje ideje koja je već odrađena. Mislim da su više fokusirani na to kako sada od toga napraviti business (lansirali su GAE Premier Accounts), razmišljaju o SLA i ostalim poslovnim elementima, i tako. Faza: gdje su tu novci.

IBM je nedavno također dodao PaaS mogućnosti svom IBM SmartCloud-u (koji je otvoren u travnju ove godine) sada pod nazivom IBM Smart Application Services, kroz koji pokušava adresirati razvoj aplikacija u enterprise okruženju (logično ako se one temelje na Java EE platformi + WebSphere). No, nema ovdje baš previše inovativnosti, prepoznat ćete da su to standardna rješenja prepakirana u web servise (odnosno u aplikacijske servise koji su dostupni kroz platformu) – nešto vrlo slično ORACLE ponudi. Dodatno, podržava se vrlo specifični set znanja (Java, doduše raširena, ali… specifična.). Tu je i pitanje kako ovom pristupiti ako ste developer komada jedan ili ste mali shop – IBM orijentacija je prema enterprise okolini, gotovo potpuno suprotno od Microsofta (Azure) i Googlea (App Engine). Marketing kaže da ne postoji “vendor lock-in”, podržava samo Linux OS, (?), podržava samo IBM DB2 (?) itd, a ja stavljam upitnike kako bi ukazao na to da se zapravo radi u IaaS + SaaS modelu koji po meni ima vrlo malo veze sa PaaS-om, ali danas je valjda popularno staviti i taj križić u svoju kućicu. Da model ima svoje prednosti, govori i donja tablica, ali da je to PaaS…

No dobro, betu možete očekivati slijedeći mjesec (prosinac), pa probajte ako vam se enterprise temelji na IBM tehnologijama.

Microsoft, da budem koliko toliko korektan stavit ću ga u listi na zadnje mjesto pregleda, priprema novo izdanje Azure platforme. Kao i drugi provideri, gledaju se specifične primjene, kao na primjer podrška za Hadoop servise (zanimljivo, ali napustili smo svoj HPC servis i preuzeli open source), radimo s Open Nebulom kako bi podržali Hyper-V (opet open source) itd… O njemu inače dosta pišem pa sada da ne dupliciram podatke i informacije… www.azure.com.

Da sve nije jednostavno u PaaS svijetu svjedoči i trenutno razmišljanje Forrestera: “VDI, PaaS Technologies Stuck in Gestation Phase”: iako većinu stvari polako standardiziramo u svijetu enterprise cloud tehnologija, izgleda da PaaS ide svojim putem. Osobno mi je čudno da to njih čudi /:) ali pa zare različiti vendori ne bi trebali imati nekakvu različitost koja bi ih “izdigla” iznad konkurencije? Osim toga, zašto bi platforme podržavale i konkurenciju? Možda je na nivou infrastrukture to jednostavnije (Open Virtualization, pa LIve Migration ili Migration općenito), ali na PaaS modelu to nije tako jednostavno (pogledajte smo koji bi bili requirementi za podršku Microsoft AZUREu, Google AppEx ili VMWare MicroFoundryu…). Možda se previše brinemo oko toga kako osigurati standardizaciju na svemu i svačemu. PaaS bi ionako trebao biti platforma za brzu inovaciju, a inovacija znači diferencijaciju, zar ne? DA ne bi bilo “Ford, u više boja, dok god je crna”.

Primjetite da nisam previše pisao o ORACLEu, imaju i oni svoju “PaaS” ponudu ali ako vas zanima kako to izgleda, čitajte dio koji se odnosi na IBM.

Tu i tamo me još ponešto iznenadi ovih dana, a ovo gore sigurno se nalazi u toj kategoriji. Kao što vidim, novi zEnterprise 196 mainframe  za prosinac ove godine planira razne stvari, a jedna od interesantnih je da ćete na njemu moći vrtjeti i Windows aplikacije. Daklem, System z sada podržava z/OS, z/VSE, z/VM, Linux, Unix ali i Windows aplikacije.

Službeno to potvrđuje i IBM već neko vrijeme.

Prije nekoliko godina, ovo bi bila vijest dana. Ne samo što Windowsi ulaze na velika vrata u svijet mainframea i postaju punopravni član obitelji kojom se onda upravlja s jednog mjesta, nego bi odahnuli i razni “programeri velikih sustava” koji su do sada morali zaobilazno povezivati ta dva svijeta (znam to dobro jer smo na tome izgradili dio businessa). Podatak vamo, podatak tamo, aplikacija vamo, aplikacija tamo – nije to jednostavan proces. Znači li to da je netko pobijedio? Zapravo ne – izgleda da će mainframe ostati tamo gdje jest (možda u manjem ili većem broju, ali sigurno još hrpu godina) a da će Windowsi izgubiti jedan argument kojim su ga prištekavali tipa “ali to ne radi s mainframeom”. No vidjeti kako se Windowsi vrte u ovakvom okruženju zbilja je zanimljivo, čisto kako bi dokazali da danas sve ide na svašta i pritom ne traži previše od “interoperabilnosti”. Danas, međutim, vijest je prošla prilično nezapaženo.

Možda je najbolje reći da je ovo sve pomalo postalo irelevantno.

Danas se mainframe ionako preselio u neke nove oblike: ok, razumijem da imate hrpu željeza koja radi određene stvari u svom datacentru na kojoj piše IBM, ali dio korisnika je ionako već migrirao s mainframea, dio ga nikada nije imao, a dio niti neće – pa čak i da ga trebaju. Ne samo da su se pojavile jeftinije varijante s prihvatljivim rizikom nego i velike varijante bez prevelikog rizika – čitaj oblaci.

Ali da će ekipa ovo isprobati i pri tome vrtjeti glavom… kladim se.

Ili, kako bi rekli, Windows Server Preview. Dakle, već ste saznali da nove Windoze možete skinuti na adresi dev.windows.com (odnosno, na novom siteu za razvoj na novoj platformi) ali ste možda propustili mali link na dnu stranice koji vas vodi na, između ostalog, na download novog Windows Servera (pod uvjetom da ste MSDN subscriber, čini mi se). Ali to je sitnica.

Što ima novoga u novom serveru? Čudesnih stvari, rekao bih, ali to ostavljam za jedan novi post. Ali čini mi se da će virtualizacija i cloud computing platiti svoje, a znate da su to moje omiljene teme.

Zato, ajmo: novi Windows, novi Windows Server, novi Visual Studio, novi… imamo posla.

Tu i tamo me opale "stare ljubavi"… Iako ga danas ne vidim toliko (sad će biti od communitya), privržen mi je ostao SQL Server na kojem smo napisali cijeli niz pametnih i manje zanimljivih rješenja. Uglavnom "poslovnih" a time i "dosadnih".

Iako se toga možda ne bi sjetili na prvu, SQL Server je tehnologija na koju nekako "računate" i rekao bih da postoji i da se koristi u svim organizacijama i rješenjima. Ja obično pišem o "zanimljivijim" stvarima od SQL Servera, ali mi je novo izdanje postalo stvarno interesantno zbog nekoliko mogućnosti koje mogu na interesantan način promjeniti mogućnosti i percepcije rješenja i aplikacija koje ovise o SQL Serveru. Svatko od nas ima TOP X stvari koje su mu zanimljive, a ovo je nekako moj izbor (više kao i hommage mojim dobrim starim developerskim danima…).

Daklem, ako vas je fascinirala PowerPivot tehnologija koju je izbacio Microsoft, vjerojatno ste se pitali kako to možete iskoristiti u svojim aplikacijama. Do sada nikako, ali u Denali izdanju tehnologija vam je potpuno otvorena, kroz mogućnost koje se zove Column Store Index. Pregled što je Column Store Index i ideja oko toga (Eric Hanson): http://channel9.msdn.com/posts/SQLServerColumnStoreIndex. Oni koji su pratili nastanak mogućnosti sjetit će se da se projekt zvao "Apollo", dok je u CTP3 izdanju dobio i svoje službenoi ime. Zašto mislim da bi ovo morali provjeriti? Pogledajmo primjer:

Ovo smo napisali ne jednom, zar ne? Pogledajmo rezultate:

Ako vam netko tehnologijom može pomoći da se upit može izvršiti ne 2 ili 3 puta već 455 puta brže, rekao bih da je onda ovo stvar koja bi developerima i arhitektima morala pomoći u kreiranju najmanje bržih rješenja. Poslužitelj na kojem se primjer vrtio: 32-logical processor machine with 256GB of RAM.

Naravno, postoje i neka ograničenja, ali ako vas ovo zanima, ionako možete pronaći više informacija na web siteu projekta, gdje je i dokument iz kojeg sam izvukao gornje podatke.

Drugo, tu je tehnologija koja se pojavljivala pod nazivom "Crescent" (lab: Exploring Project Crescent) ili "a Web-based, highly interactive data visualization and presentation solution designed to enable business customers to quickly gain meaningful insights from data." Ovo je jedna od stvari koje je teže opisati i koje morate vidjeti i probati da bi razumjeli. Ali tamo gdje je uključen Amir Netz, očekujete samo najbolje… Za njega potpisujem bilo koji projekt kojeg on vodi.

Ako vas je zanimao jednostavni put u Business Intelligence, možda bi ovo mogao biti dobar početak, bez velike investicije u šumu raznih alata i rješenja.

Na kraju, zanimljiv mi je Juneau – Application Lifecycle Management za SQL Server, integriran u VS priču – tako da "po defaultu" imate code navigation, Intellisense, itd itd, što ste već navikli u razim drugim projektima koji se zasnivaju na VS okruženju.

Juneau se instalira u VS2010 prilikom instalacije CTP3 izdanja.

Kao dodatak, mada to i nije mala vijest, Microsoft Community organizira konferenciju vezanu samo uz SQL Server, s izrazitim fokusom na Denali izdanje. Konferencija se zove: SQL TUNE-IN, a više informacija možete pronaći na ovoj adresi.

Whoa! Dok se okreneš oko sebe, prođe mjesec dana. Skokneš malo preko bare, dogodi se nekoliko konferencija, Microsoft objavi neke proizvode, odeš koji dan na godišnju – prođe mjesec dana. A pri tome ne napišeš niti jedan blog post, već si nekako na twitteru i ponekad na facebooku (ovo govori nešto, ali o tome drugom prilikom). Nije da nema zanimljivih tema, ali sve nekako, budem to drugi put… pa svaki dan ima neka tema, pa sve drugi put i tako… Nije nekakvo opravdanje, ali živo ide dalje.

No ovih dana me uništavaju količinom informacija koja dolazi s Microsoft Management Summit 2011 konferencije, pa ima toliko dobrih stvari da je red napisati koju. A poglavito ako dio informacija dolazi iz grupe proizvoda koji su na neki način vezani za Cloud Computing. Dakle… ajmo s prvom koja mi je ok.

Recimo da bih za početak izabrao Server Application Virtualization. Budimo pažljivi ovdje: ne “Server Virtualization”. Ne “Application Virtualization” već “Server App Virtualization”. Nakon svega, što bi to pobogu bilo? Ako znate i razumijete što radi Server Virtualization (razdvaja operativni sustav i samo računalo) onda vam je ovo nivo iznad (razdvaja aplikaciju i operativni sustav). Nije li to zabavno? Dio ove tehnologije ste već upoznali u App-V tehnologiji koja razdvaja korisnički operativni sustav i aplikaciju, ali ovdje je sve pomjereno na server (dakle razdvaja OS na serveru i samu aplikaciju). No ovdje nećete virtualizirati nešto trivijalno za desktop kao što je Adobe Reader, nego punokrvnu server aplikaciju kao što je Exchange Server 2010. Čemu to? Pa, ako ste se ikada zabavljali s migracijama, nadogradnjama, prebacivanju, backupu, itd, itd. jasno je da vam je ovo bila zanimljiva zadaća… Aplikacija bi bez kontrole napravila rusvaj po serveru, poinstalirala ovo i ono, zapisala Rat i Mir po registryu i … makni ti to onda sa servera. Danas, to možete napraviti bez problema, mičući aplikaciju s jedne VM na drugu ili radeći update VMa bez toga da utječete na aplikaciju.

Interesantno, koncept se izgleda može primijeniti i na VM rolu koja je dio Microsoft Azure platforme – time dobivamo zanimljivu karakteristiku gdje imate “base image VM” na Auzreu na koji onda… postavljate server aplikacije koje inače nikada ne bi radili na istoj platformi. Rekao bih, napredan IaaS, malo zanimljiviji od koncepta koji ima Amazon.

Gdje to pronaći rekli bi oni zainteresirani? Microsoft kaže:

This new capability is now available in beta as part of System Center Virtual Machine Manager, and will hit general availability later this year as part of the larger System Center 2012 release.

Eto, pa mi javite što mislite o tome. Meni je zanimljivo… Ako vas zanima keynote s te konferencije: click.

[cc] Računalstvo u oblacima: Ekonomija velikih brojeva na strani kupaca /Demand Side Economics of Scale (2)

U prošlom blogu povezanom s Cloud Computingom dali smo pregled prednosti koje računalstvo u oblacima donosi za ponuditelje. Što je s kupcima?

Ukupni troškovi IT organizacija ili rješenja nisu određeni samo troškovima ukupnog kapaciteta kojeg posjeduju, nego i postotku učinkovitog iskorištenjatih kapaciteta. Kad razgovaramo o datacentrima, potrebno je sagledati učinak koji zbrajanje zahtjeva kupaca (demand aggregation) ima na troškove uporabe iskorištenih resursa (procesori, mreža, memorija, prostori za pohranu…).

Kod ne-virtualiziranih datacentara, pojedina aplikacija ili radno opterećenje (workload) uobičajeno se izvodi na zasebnom fizičkom poslužitelju (naravno, na jednom fizičkom poslužitelju može se pokrenuti više aplikacija, ali to nije uobičajena praksa. Ponekad je teško maknuti aplikaciju koja radi na drugi poslužitelj, bez intervencije u operacijski sustav – tako da pokretanje više aplikacija uglavnom predstavlja usko grlo koje je teško usklađivati kad se isporučuje usluga). Ovakav pristup znači da se broj poslužitelja linearno povećava s brojem radnih opeterećenja na poslužitelju. Kod ovog modela iskorištenjer poslužitelja je tradicionalno vrlo nisko, između 5% i 10% (izvor: The Economics of Virtualization: Moving Toward an Application-Based Cost Model, IDC, November, 2009). Virtualizacija omogućuje da se višestruke aplikacije pokreću na jednom fizičkom poslužitelju unutar posebno aplikaciji prilagođene instance operacijskog sustava, tako da je primarna prednost virtualizacije mogućnost da manje poslužitelja može podnijeti isti broj radnog opetrećenja. Kako ovo utječe na ekonomiju velikih brojeva? Kada bi sva radna opterećenja imala istu iskoristivost, ovo bi se pretvorilo u jednostavno sažimanje potreba s predvidivim opterećenjima. No, u stvarnosti se opterećenja značajno mijenjaju tijekom vremena, često zahtjevajući velike resurse u jednom trenutku, dok u slijedećem ne zahtjevaju gotovo ništa. Ovo otvara značajne mogućnosti za poboljšanje iskoristivosti putem zbrajanja i podjele (aggregation and diversification) zahtjeva od strane kupaca.

Analiza opterećenja je pokazala da postoje različiti izvori varijabilnosti iskoristivosti – zanimljivo je pogledati na koji način računalstvo u oblacima može odgovoriti na njih i time smanjiti troškove.

1. Slučajnost (RANDOMNESS). Uzorci opterećenja krajnjeg korisnika sadrži određene elemente slučajnosti. Na primjer, ljudi provjeravaju svoju elektroničku poštu u različita vremena (slika). Kako bi se zadovoljili pragovi service-level ugovora, potrebno je ugraditi kapacitet (buffer) koji može predvidjeti da će pojedini korisnici iste aktivnosti provesti u isto vrijeme. Ako je poslužitelje moguće dodavati prema potrebi, varijabilnost je moguće smanjiti.

slika: opterećenje Exchange poslužitelja tijekom vremena (izvor: Microsoft)

2. Dnevni uzorci (TIME OF THE DAY PATTERNS). Postoje predvidivi dnevni uzorci u ponašanju korisnika: servisi koji poslužuju krajnje korisnike (consumer) uobičajeno su najopterećeniji krajem dana, dok servisi koji poslužuju poslovne korisnike uobičajeno su najopterećeniji tijekom radnog dana. Planiranje kapaciteta mora uzeti u obzir ovakve uzorke, ali neće biti iskorišteno tijekom drugog dijela dana što će uzrokovati nisko iskorištenje resursa. Jedan od primjera izbjegavanja ovog problema je podjela radnog opterećenja putem više vremenskih zona koji se pokreću na istim poslužiteljima (slika).

slika: dnevni uzorci volumena pretraživanja, izvor: Bing Search volumeni u 24 sata

3. Varijabilnost ovisno o industriji (INDUSTRY-SPECIFIC VARIABILITY). Ponekad je varijabilnost opterećenja ovisna o dinamici pojedine industrije koja stvara opterećenje. Tvrtke koje prodaju robu široke potrošnje najveće opterećenje imaju tijekom praznika, dok tvrtke koje obrađuju porezne prijave gužvu imaju u veljači (barem u Hrvatskoj). Postoje različite vrste varijabilnosti koju donosi industrija – neke koje se ponavljaju i koje je moguće predvidjeti, kao što je predaja poreza, dok su neke potpuno nepredvidljive, kao što su neočekivane velike vijesti o potresu ili slično. No ukupan rezultat je očekivanje da kapacitet mora podnijeti očekivano vršno opterećenje (plus dio predviđene pogreške). Većina ovog kapaciteta će biti neiskorištena većinu vremena (slika).

slika: varijabilnost po industriji (izvor: Alexa Internet)

4. Varijabilnost uporabe resursa (MULTI-RESOURCE VARIABILITY). Compute, storage, input/output (I/O) resursi uobičajeno se kupuju zajedno: poslužitelj sadrži određenu količinu računalne snage (CPU), prostor za pohranu te I/O mogućnosti (pristup prostoru za pohranu). Pojedina radna opterećenja, kao što su pretraživanje koriste veću računalnu snagu, ali relativno malo prostora na disku ili kapaciteta I/O, dok druga radna opterećenja kao što je email koriste dosta prostora za pohranu ali malo računalne snage (slika). Iako je moguće prilagođavati kapacitet kupujući poslužitelje koji su prilagođeni za određena radna opterećenja, ovakav pristup rješava problem samo s jedne strane, jer smanjuje prilagodljivost i uglavnom nije ekonomski isplativ iz perspektive kapaciteta. Varijabilnost vodi ka neuporabljenim resursima osim ako ne primjenjujemo različita radna opterećenja koja imaju komplementarnu uporabu resursa.

slika: varijabilnost različite uporabe resursa, izvor: Microsoft

Komplementarna uporaba resursa bi grafički bila prikazana kao kod dnevnih uzoraka, ali to zahtjeva zbilja granularno dijeljenje resursa. Što se preciznije može upravljati resursima, podjela je bolja, a time i učinkovitost.

5. Nepredvidivi uzorci rasta (UNCERTAIN GROWTH PATTERNS). Problemi predviđanja buduće uporabe računalnih resursa i dugotrajno vrijeme da se novi resursi stave u pogon još jedan je razlog neiskorištenja resursa (slika). Organizacije moraju osigurati odobrenje za IT resurse daleko prije no što se potreba dogodi ili prije no što razumiju da moraju resurse osigurati. Čak i velike privatne kompanije imaju ove izazove, jer nije uobičajeno da tvrtke planiraju svoje nabave 6 ili 12 mjeseci unaprijed. Upravljajući radnim opterećenjima raznih korisnika, pružatelji usluga računalstva u oblacima mogu smanjiti ovu varijabilnost, jer se zahtjevi za resursima mogu vrlo lako međusobno kompenzirati.

slika: nepredvidivi uzorci rasta, izvor: Microsoft

No, ovo je nešto što nam je odavno poznato – tako funkcionira većina “on premise” centara u kojima su naslagani poslužitelji. Razlika je u tome što razlike u uporabljenom i dostupnom kapacitetu su uobičajeno daleko veće kod poslužitelja “doma” nego što to možete uočiti na resursima koji su vam dostupni u računalstvu u oblacima. I tamo ima “prekapacitiranja” na dodijeljenim vam resursima, ali… zanemarivo i nevidljivo.

Ovim počinjem mali niz postova koji se bave ekonomijom računalstva u oblacima, a ne stranom sklopovlja ili programa. Da ne lutam previše, prevodim dobar dio odličnog dokumenta kojeg je objavio Microsoft, uz poneki domaći komentar i osvrt.

Računalstvo u oblacima kombinira sve ono najbolje što možete pronaći kod mainframe i client / server računalstva. Vrijeme mainframe računalstva bilo je poznato po vrlo visokim troškovima prilikom uspostave sustava te potrebe za zapošljavanjem specijaliziranih djelatnika koji su mogli upravljati tim sustavima. Kako se zahtjevana računalna snaga (mjerena u MIPSovima – milijunima računalnih instrukcija u sekundi) povećavala, troškovi su drastično padali (slika). Međutim, ovakvo računalstvo su si mogli priuštiti samo velike organizacije s centraliziranim IT sustavima koji su mogli skupiti dovoljno radnih zahtjeva kako bi mogli opravdati investiciju u sustav. Zbog visokih troškova, uporaba resursa visoko se proritizirala, te su korisnički zahtjevi čekali u redu i bili obrađeni tek onda kada su resursi bili dostupni.

slika: ekonomija velikih brojeva u računalstvu

S napretkom miniračunala i kasnije klijent /server tehnologija, značajno se smanjio minimalni resurs kojeg je potrebno (za)kupiti, a resursi su postali jednostavniji za upravljanje i održavanje. Ovakva modularizacija resursa značajno je smanjila barijere u pružanju IT usluga, značajno povećavajući dostupnost krajnjim korisnicima. No i dalje je ostalo problem učinkovitog iskorištavanja resursa koji je rezultirao datacentrima koji su bili puni poslužitelja za razne namjene a koji su bili iskorišteni tek sa 5 – 10% kapaciteta (izvor: The Economics of Virtualization: Moving Toward an Application Based Cost Model, IDC, November 2009).

Računalstvo u oblacima (cloud computing) nije povratak u razdoblje mainframe računala, već otvaranje mogućnosti da se ekonomija velikih brojeva i učinkovitost koja je veća no kod mainframea otvori većem broju korisnika, a sve to uz modularnost i prilagodljivost koja je daleko veća od client/server tehnologija, što učinkovito rješava problem iskorištenja kapaciteta.

Slika: promjena modela upravljanja jedinicom na kojoj se gradi datacentar

Ekonomija velikih brojeva temelji se na mogućnostima koje dolaze iz slijedećih područja:

• Cijena električne energije. Cijena energije se značajno povećava i postaje jedan od glavnih elemenata u ukupnim troškovima posjedovanja rješenja (TCO) (ne uključujući troškove rada – studije ukazuju da u datacentrima s malom učinkovitošću trogodišnji trošak na struju i hlađenje, uključujući infrastrukturu, značajno premašuje trogodišnji trošak sklopovlja), i danas sudjeluje sa udjelom od 15% – 20%. Power Usage Effectiveness (PUE) (mjera učinkovitosti datacentra u pretvaranju električne energije u računalnu snagu – najbolja teoretska mjera je 1.0, dok veći brojevi ukazuju na lošiju učinkovitost) uobičajeno je manja u velikim datacentrima. Dok upravitelji malih datacentara moraju plaćati troškove koji su povezani s lokalnim troškovima i mjerilima, upravitelji velikih datacentara mogu plaćati tek četvrtinu prosječne nacionalne mjere tako što će izgraditi datacentre na lokacijama koje nude jeftinu električnu energiju kroz ugovore o kupovini velikih količina električne energije (izvor: U.S. Energy Information Administration i Microsoft. Dok je prosječna cijena kilovata u US 10.15 centi po kilovat satu, neke lokacije prodaju kilovat sat za 2.2 centa.). Pored toga, istraživanja su pokazala da upravitelji više datacentara mogu upravljati koristeći različite iznose cijene električne energije na raznim zemljopisnim područjima, što dodatno smanjuje trošak.
• Troškovi rada na upravljanju infrastrukturom. Iako već sam po sebi cloud computing smanjuje troškove rada bez obzira na veličinu infrastrukture kroz automatizaciju većine zadataka koji se ponavljaju, veći datacentri mogu značajnije smanjiti ove troškove od manjih.Dok jedan upravitelj može u prosjeku održavati do 140 poslužitelja u tradicionalnom enterprise okruženju (izvor: James Hamilton, Microsoft Research, 2006), u okruženju datacentra taj isti upravitelj može upravljati s nekoliko tisuća poslužitelja. Ovakve mogućnosti omogućuju djelatnicima koji upravljaju datacentrom da se posvete uslugama s višim vrijednostima kao što je izgradnja novih mogućnosti ili bolja podrška zahtjevima korisnika.
• Sigurnost i pouzdanost. Iako se ovo uobičajeno smatra glavnom preprekom u javnom prihvaćanju računalstva u oblacima, ekonomija velikih brojeva omogućila je da povećana potreba za sigurnošću i pouzdanošću bude ostvarena uz uglavnom fiksni nivo investicije koji je zahtjevan kako bi se ostvarila operativna sigurnost i pouzdanost. Veliki komercijalni pružatelji usluga računalstva u oblacima uobičajeno pružaju bolji nivo ekspertize nego drugi IT odjeli u organizacijama što zapravo računalstvo u oblacima čini i sigurnijim i pouzdanijim od tradicionalnih sustava.
• Pozicija pregovaranja u kupovini. Upravitelji velikih datacentara mogu ostvariti značajne pogodnosti – na primjer, prilikom kupovine sklopovlja popusti mogu ići do 30% i više posto od osnovne cijene. Ovakve pogodnosti su omogućene standardizacijom na ograničeni broj softverskih i sklopovskih arhitektura – prisjetimo se da je za vrijeme mainframe računala u svijetu postojalo tek 10-tak različitih arhitektura. Čak je i u vrijeme client / server arhitekture postojalo 12-tak UNIX varijanti te Windows Server OS, te x86 i nekoliko RISC arhitektura. Pozicija pregovaranja u kupovini (buying power) nije bila izražena u heterogenim okolinama – kod računalstva u oblacima, homogenost infrastrukture to ponovno dozvoljava.

Gledajući naprijed, vjerojatno će se pojaviti cijeli niz novih „ekonomija velikih brojeva“ koje još u ovom trenutku ne možemo predvidjeti. Industrija računalstva u oblacima tek je u svojim povojima, kao i izgradnja datacentara koji se pojavljuju u zanimljivim veličinama (tablica)

tablica: uobičajeni projekti izgradnje datacentara, izvor: obavijesti za tisak

Ogromne mogućnosti koncentracije resursa koje ovi mega datacentri donose otvoriti će i dodatna pitanja kako ih maksimalno iskoristiti i kako omogućiti da su učinkovitiji za krajnjeg korisnika.

(1) Izvor: The Economics of Cloud, Microsoft, November 2010

Ponovo je “hype” oko jedne TOP 10 liste, i to oko one kojom “upravlja” Gartner 2011: Top 10 technologies. Namjesto Gartnerovih komentara, možete pročitati moje u plavoj boji… Ne kažem da su pametniji, ali, barem su lokalni. Prvo, zašto toliko buke oko Gartnerovih lista? Iskreno, ne znam, danas svaka krava diže nogu, ali kako se Gartner uspio nametnuti korporativnim ljudima odgovore tipa, tako kaže Gartner, prečesto dobivam da bi ih mogao ignorirati. S druge strane, Gartner stvarno ima odlične ljude na nekim pozicijama, i vrijedi ih pratiti i razmišljati zašto vam daju poruku koju upravo čitate…

1: Cloud Computing

This group of technologies has been on the top 10 lists for a few years. Now everything as a service will alter business models and IT procurement. Gartner analyst David Cearley said what has changed is that there are multiple services. Companies will probably need cloud computing brokers. Things to watch:

• Where does the public cloud fit? IT is generally scared of the public cloud, but select workloads are fine.

• Beware cloud washing. IT execs are comfortable with the vendors cloud washing but may not get real capability.

• Limit access to specific clouds based on community and groups. That approach would minimize security risks. Gartner has exclusive clouds and community clouds as services to watch.

• Private clouds are custom and packaged.

[RM] Ne bih rekao da je ovo teški call – danas bilo tko tko misli biti priznat u IT industriji MORA razgovarati o cloud computingu (mada je teško razaznati što je tu istina a što magla). Vjerujem da prilično svi zajedno (vendori) zbunjujemo ekipu oko toga što je to cloud computing i kako ga primjeniti, a to je samo zato jer postoji cijeli niz “unique” scenarija korisnika. Većina korisnika i dalje vjeruje u private IaaS oblak kao nadogradnju svoje virtualizacije koja vodi ka cloud computingu, ali ne treba zanemariti i public dio – za demonstraciju mogućnosti, najbolje je koristiti “public” dio… Rekao bih 2 – 3 godine…

2: Mobile Apps and Media Tablets

Tablets and touch aren’t new. Claunch said that the selection of applications changes the game for businesses. "Apple has leveraged the ecosystem of the iPhone," Claunch said. "And Apple has created consistency." In addition, Apple’s iPad is the poster child for how consumerization is affecting corporate IT. Things to think about for enterprise IT:

• Enterprise apps will need to be designed for the tablet.

• Delivering these apps gets complicated due to the selection of platforms.

• Context-aware computing can connect to customers better.

• Marketing will drive a lot of projects to utilize tablets, but these devices can be used for inspections, surveys, image capture, documentation, and training.

Cearley added, "The PC era is over. Think of mobile design points."

[RM] Yep, black is new white. Mobilni svijet zauvijek promijenio consumer i enterprise okruženje, to smo već prihvatili. Hoće li to zahtijevati da se i aplikacije malo promjene? Možda. Ako pogledate točku 1. (cloud computing) jasno je da aplikacije i podaci mogu biti negdje gdje su vrlo dohvatljivi, a da se samo prezentacijski sloj mijenja. Prezentacija je bitna, ali je samo… prezentacija. Što me vodi ka posljednjoj rečenici Gartnera (“PC era is over”)… Well, PC je samo jedan pojavni oblik prezentacijskog sloja. Ljudi će koristiti ono što im odgovara – ja ne mogu jednostavno napisati tekst na iPadu (barem ne ovo brzinom kojom sada pišem). Ali mogu raditi druge zanimljive stvari, 1000 cvjetova. Da će se dogoditi zamjena laptopa s drugim uređajima- hoće. Ali tek kad riješimo stvari kao što su prepoznavanje rukopisa i glasa. Ne na ovaj način kako to radi danas, nego… za stvarno. Rekao bih 10 – 15 godina.

3: Next-Gen Analytics

Companies need to develop "operational analytics" to make predictions and use data mashups. "There’s value in very current information. We are now shifting our focus to start doing simulations and modeling to predict the future," Claunch said. These simulations would ultimately be run on smartphones and other devices. Algorithms will really matter to companies to support the right type of prediction.

Gartner didn’t advocate doing a lot of analytics investment yet, but be ready to invest.

[RM] Dobro, iz naše perspektive daleko smo od ovoga. Ali nisu ni “oni” dalje stigli, jer problem nisu aplikacije već podaci. Rekao bih da su aplikacije već prilično dobre, dostupne i jednostavne. Pitanje podataka je problematično, jer još uvijek ne uspijevamo imati dobre, relevantne podatke. Mislim da će upravo to biti problem i da će zahtijevati “rethinking” oko prikupljanja podataka, jer čemu zaključivanje ako nam podaci ne “štimaju”. A gledajući lokalne projekte, upravo je “redizajn” BI rješenja bio jedan od dominantnih ove godine, jer razni toolovi pokazuju razne podatke. Ali jednog dana kada se podaci srede… Rekao bih 3-5 godina.

4: Social Analytics

This concept revolves around taking social networking data and incorporating it into enterprise analysis. Sentiment, context, and influence are key areas for companies. "We’re starting to see the tipping point," Cearley said. "It’s moving from bleeding edge to mainstream activity." For now, look at communities you have to support and analyze an entry.

[RM] Iskreno, čudi me kako ovo već nije zaživjelo. Ako itko o meni ima dovoljno podataka, onda su to razni servisi na Internetu (ali i svi oni koji prikupljaju podatke o meni) i čudom se čudim kako da to već nisu iskoristili protiv mene. Naime, prilično je jednostavno zaključiti koju glazbu volim, što kupujem, koje knjige čitam, gdje su mi prijatelji, s kim redovno komentiram na twitteru itd, pa bi moja društvena slika trebala biti prilično “čista” i razumljiva. A time bi to više trebali cijeniti pružatelji usluga… i prodavači proizvoda. Na primjer, kako to da me već nije kontaktirao Iskon, moj pružatelj usluga i rekao, “vidim da ne koristite našu uslugu XY – da vam možda promijenimo to u ZT?” Ali naravno, previše očekujem, kao i obično… Rekao bih 5 – 10 godina, samo zato što mi nije jasno zašto nije 1-3 godine .

5: Social Communication and Collaboration

Social collaboration is "inevitable," Cearley said. "Over the next few years, it will be impossible to ignore this," he added. By now, companies should have policies, high value social uses identified, and have experiments to link social with CRM systems. Meanwhile, unified communications will merge with social. Expertise location will probably be the best use case.

[RM] Ovdje mi opet nije jasno zašto je to uopće u predviđanjima – meni se čini da većina toga funkcionira već danas. Npr, unified communication will merge with social. No sh**. Pa to vidim već neko vrijeme na spoju intraneta i unified communication rješenja u svojoj, a i drugim tvrtkama. Ako je to priča – facebook.com + microsoft lync, na primjer, onda je to pitanje vremena kada će facebook ponuditi kao servis ili će ga spojiti kao što sam napisao s vanjskim ponuditeljem usluge.  Ili recimo docs.com – radimo na dokumentima putem facebooka. Ili novi facebook mail – koristimo Microsoft Office Web App za rad na dokumentima. Rekao bih 0 godina, kao da je to neka velika fora.

6: Video

Corporate use of video is going mainstream. Low-cost video recorders are everywhere. Companies will need video content management systems and better design skills, and they’ll need to address privacy issues and policy concerns. Will all conference rooms be recorded by default? E-learning, merchandising, marketing, webinars, and telepresence will all be key video uses. The tipping point will come in 2011 to 2013. In addition, video will be needed to reach younger employees.

[RM] Ok, video je novi tekst. Ako išta puni Cisco routere ovih dana onda je to video stream. Mislim da će zahvaljujući trendovima kao što je ovaj pod 5. uporaba videa biti sve veća i veća, te će postupno izbaciti tekst iz uporabe u komunikaciji. Zašto bi pisao nešto ako to mogu snimiti? Mislim da će ovdje od presudne važnosti biti integracija u alate i lakoća upravljanja videom u komunikaciji kako bi mogli zamijeniti email ili instant messaging s video pozivom / porukom. Pretpostavljam da će kod nekih ići teže jer se "može vidjeti kako izgledaju”, ali generalno nema zapreke za tako nešto. Zanimljiva istraživanja je radila Research ekipa u Microsoftu – navodno svoj cijeli život možete snimiti na koji TB. A kako cijena prostora pada, čemu uopće brinuti? Jednostavno pri svom rođenju kliknete REC i … sve dalje se snima. Konferencijska soba koja sve svima: TRIED. Veza oko – kamera koja sve snima: WIRED. Rekao bih – 2 godine.

7: Context-Aware Computing

The idea here is that social analytics and computing leads to knowledge about preferences. User interfaces would change based on context. Today, it’s all reactive. By 2011 to 2013, there will be more proactive alerts. By 2014 to 2018, you’ll have context integrated with enterprise systems. Ultimately, there will be a context platform. Portals, mashups, mobile, and social will combine. Vendors will offer "user experience platforms."

[RM] Stari, ovo ne bi ni ja bolje zakomplicirao. Sve će bit povezano sa svime, pa će prema tome sve biti proaktivno. Naravno, neće valjda biti… Rekao bih – nikada. Jer će se to povezati pod tko zna kojim nazivom, parcijalno ili pod nekim drugim nazivom. A da će nam netko ponovo probati prodati varijantu “personalizacije”, mogu se kladiti.

8: Ubiquitous Computing

This topic has been discussed in previous years on Gartner’s lists. In a nutshell, computers melt into objects. There will be machine-to-machine connections, portable personalities, and connectivity changes across multiple devices. There will be thousands of computers for each person on the planet, and you’ll have multiple devices.

[RM] Hm, krenimo od zadnje rečenice – već sada imam multiple devices i već sada imam cloud computing na raspolaganju (čitaj: thousands of computer for each person, ne doduše na planeti, ali recimo od onih koje takve stvari zanimaju). Ideja je opće poznata i davna: imat ćemo ogromne resurse na rasplaganju da napravimo čudne stvari i sve ćemo to koristiti i upravljati iz nekog uređaja. Recimo kao transponder na StarTreku. “Beam me up, Scotty” i trilijuni procesorskih jedinica prebace vas na Saint Tropez. Tko ne bi. Ali, rekao bih – 15 – 2 godina.

9: Storage Class Memory

When Flash meets RAM, there are differences in speed and costs. Persistent storage will also alter management. Claunch said that storage class memory goes beyond solid state drives. This new class of storage will lead to software where operating systems determine where data goes. Storage class memory will become more important over the next two to three years.

[RM] Whoa, zuji mi kao sa smo u 80tima. Hijerarhijski storage udara opet, samo u drugom obliku. Cijena memorije povezana s važnošću podataka. OK, neću ni procjenjivati, ne razumijem se u temu, ovako bih rekao: who cares? Sve mi to miriše na dio normalnog razvoja computinga.

10: Fabric based infrastructure and computers

Every vendor will talk fabric computing, so get ready for fabric-washing. The overall idea here is that you’ll have infrastructure that manages resources in an integrated fashion. Cisco UCS and HP Matrix are examples. New ways of building servers will mean you buy pools of processors and memory instead of physically swapping boxes.

[RM] Pa, ako razgovaramo o cloud computingu, pogotovo o private dijelu danas, onda smo zagazili debelo u fabric computing. Ne vidim smisla ovo izdvajati u posebnu kategoriju, jer je to sastavni dio bilo kojeg pametno organiziranog datacentra. No ako planiramo ovo graditi na svojem teritoriju, onda je to drugi par rukava. Tu će već nedostajati resursa da bi se napravio “integrated fashion” pristup, ali zato postoji hybrid oblik oblaka koji nam to upravo dozvoljava. Rekao bih: tu smo negdje, skoro da smo i više smo nego nismo.

Izvor: http://www.globalknowledge.com/training/generic.asp?pageid=2828, ali i originalna stranica Gartnera o tome: http://www.gartner.com/it/page.jsp?id=1210613.

Man, what a load of crap… ako me išta zabavlja zadnjih godina onda su to smjela predviđanja Gartnerovskog tipa(*1) koja ovog puta ne dolaze od Gartnera, nego od Bloomberg BusinessWeeka koji je objavio članak dvojice rekli bi uglednih tipova iz A.T. Kearneya. Časopis inače cijenim (čak sam i pretplatnik) ali ovo…

Dakle, ekipa tvrdi da će “outsourcing” (misleći ovdje na IT outsourcing) u potpunosti promjeniti svoj oblik u slijedećih 5 godina. Tvrtke će nestajati, neke imati gadne probleme (navode se Microsoft, HP, Infosys…) dok će pobjednici eto, biti Google i Amazon.

Teorija svemira se ovdje temelji na činjenici da outsourcing košta – na primjer, veliki IT integratori će vam naplatiti masne pare da vam sistem radi. Puno toga je prilagođeno, sređeno, pod kontrolom I naravno… košta. A cloud, navodno, sve to može ukinuti. Evo, dolaze web aplikacije koje ne koštaju gotovo ništa, nema infrastrukture, samo malo poslovnih procesa I … sve je tu. Banke, države, organizacije, tvrtke, pojedinci, sve će se to preseliti na web, sve će biti besplatno (ili gotovo, kad nas štiti economies of scale…).

Naravno, pobjednici su Google i Amazon. A zašto? Pazi sad navode: pa oni već opslužuju velike kompanije. Na primjer Pfizer. Naravno, ljudi hostaju email za njih. Email? Zar mi poredimo email s business procesima I prilagođenim aplikacijama itd… Mislimo da je isto hostati email kao i outsourcati financijsko poslovanje? Meni se ideja čini odličnom, ali … slijedećih 5 godina I dalje će vas ljudi u sivim odjelima čudno gledati kad im to spomenete. Opet, nisu svi scenariji za to.

Dalje, tvrde da je jednostavno i lako kupiti poslovna znanja, know-how I primjeniti to u datacentrima (kao što kaže članak, kupujući kompanije I znanje u Indiji…). Možda je jednostavno kupiti, ali ih nije lako primjeniti. Može li Google kupiti Infosys I postati najveći globali business process outsourcer? Može. No, žele li tako nešto napraviti? Google i Amazon su odlične cloud kompanije, ali su daleko od poslovnog modela koji članak vrti. Temelje za tu tvrdnju ekipa nalazi u činjenici da su G i A dobri “cloud provideri”, pa eto, lako će se prebaciti i u outsourcing… Of kors. Teorija kaže da oni mogu sve i svašta i da to mora biti uspješno. Ali nije.

Najviše me zabavlja zadnji pasus: tvrdnja da su današnji manageri i direktori izrasli na osnovama cloud computinga, dijeleći datoteke, muziku, šta ja znam… pa će im biti prirodno sve prebaciti na oblak. Opet, jasno. Bit će da je Facebook nastao negdje početkom 80tih.

Nije da ja nisam pobornik cloud computinga. Pa barem ja pišem nesmiljeno o tome I održao sam neznam ni sam koliko prezentacija i workshopova. Ali sve ima svoje scenarije. Nešto se savršeno uklapa, nešto niti u ludilu.

Za kraj, hoće li se predviđanje ostvariti? Možda, sa 70% vjerojatnosti . Ali siguran sam da neće za 5 godina – IT tržište je toliko žilavo da će se prilično toga prilagoditi. Mislim da će slijedeći val outsourcinga uključivati nešto tipa cloud computinga – ali nisam siguran tko će biti pobjednik. Trenutno, mislim da svi imaju šanse, bez obzira na veličnu. Dakle, ekipa, NIJE bitno što HP ili neznam tko kupuje outsourcere u Indiji. Nije bitno hoće li se Infosys oduprijeti ili ne. Nije bitno gdje će se taj outsourcing dogoditi (u virtualnom smislu). Bitno je da cloud computing primjeniti može bilo tko I u bilo kojem obliku, ali opet, samo u određenim scenarijima.

Ja bih se u tih pet godina kladio na private cloud computing. A tamo su VMWare, Microsoft I IBM.  Za deset godina… tko zna. Možda i taj Google dokaže da zna napraviti I nešto drugo osim search enginea.

(*1) znate ono kad vam Gartner predvidi nešto tipa … “u slijedećih 5 godina tržište ovog ili onog će biti 600 mlrd USD, s vjerojatnošću od 70%”, pa se nakon 5 godina ne dogodi niti 10% toga. A u međuvremenu svi polude, citiraju Gartnera, pišu dopise, otkazuju ugovore, pokreću biznise itd. Kad upitate Gartner kako su to promašili, oni kažu, pa nismo, nego smo predvidjeli sa 30% da se to neće ostvariti. Jasno, matematika je tu čista. Čovječe i ja bih taj posao.