A u tom broju Mreže ja isto tako tradicionalno (nadam se i dobro) razglabam o budućnosti (Windows) operativnog sustava…

Kako bi mogao izgledati operativni sustav budućnosti?

Windows 2025: sve što zamislite… može!

Zamisliti kako će izgledati budućnost nije nikada lako, ali vam daje mogućnost da pogriješite koliko želite jer uvijek možete reći, svako predviđanje ima svoju vjerojatnost. Kod tehnologije je to još teže, jer se danas mijenja brže od bilo kojeg područja kojim se bavimo, što je evidentno i kod programskih rješenja. A operativni sustavi su srce svakog zamišljenog informatičkog rješenja, pa je nagađanje o njima ipak samo nagađanje. No, kako bi izgledali Windowsi u budućnosti?

Jedna od boljih stvari u razmišljanjima ovog tipa (što se može dogoditi za 15 godina) je da će vjerojatno svio zaboraviti na ono što se danas napisali, pa si možete pustiti mašti na volju i zamisliti razne stvari o tome kako će nešto, a ovdje je to operativni sustav, funkcionirati u budućnosti. No da ne bude sve baš kako je zamislio mali Perica, osvrnut ću se malo i na trenutne ideje i razrade koji se upravo događaju negdje daleko, u gradu kapitala, gdje kiša gotovo uvijek pada i gdje se mozga o tome što bi bilo inovacija a što invencija.

Scenariji malo drugačijeg tipa

Konzumerizam je znakovito promijenio scenarije odnosno očekivanja korisnika a time i značajno utjecao na očekivanja od operativnog sustava. Pogledajmo koja bi očekivanja od "uređaja i sustava" danas mogao zamisliti, i nemojmo pri tome imati ograničenja, ipak pišemo nešto za 2025. godinu. Autonomni sustav koje ne traje samo "par sati ili dana" nego… traje. Ne samo da se od baterije očekuje dugotrajnost, nego se većina površina na koje ostavljate uređaje pretvara u indukcijske punjače. Multifuncijski sustav koji rade sve za sve (po principu telefon, novčanik, kamera, ključevi – odaberite jedan, izbacite ostale) i pri tome je modularan i nadogradiv. Povezivost? Zapravo mi je prilično nevjerojatno da o tome razmišljamo i danas… Već danas očekujem da smo online cijelo vrijeme i da pri tome ne razmišljam da li smo na broadbandu ili 56Kbandu. Ali se svako ljeto debelo razočaram kad se pokušavam spojiti putem vječnih tehnologija. Naravno sve ovo će zahtjevati brže više manje bolje pristup i napredak po pitanju višejezgrenosti, potrošnje itd.. a možda i neki potpuno novi inovativni pristup. Ili mislite da se Microsoft slučajno odredio prema system on a chip (SoC) dizajnu?

Omnia mea mecum porto

Operativni sustav je gotovo sigurno modularan i distribuiran. I siguran sam da niti u jednom trenutku nećete moći opisati trenutnu konfiguraciju, verzije datoteka, što već. Gotovo da je van vaše kontrole i nadam se da ćemo moći na pametan način kontrolirati događanja oko nas. Sustav potreba i mogućnosti biti će podignut na višu razinu: potreba korisnika koja se prenosi na potrebe aplikacije na potrebe operativnog sustava kontekstualno je osjetljiva i just-in-time nadogradiva. Potreba će definirati objekte koji će nam trebati u tome trenutku te je operativni sustav dovoljno živ da bi se rekonfigurirao po principu "sada i odmah". A to znači pametnije samoopisivanje objekata u potrebi, po principu sve svoje nosim sa sobom – potrebni objekt mora opisati svoje mogućnosti ali i učinkovitost kako bi operativni sustav mogao u najboljoj mjeri odrediti svoje partnere u obavljanju potrebe. Jest da će nam za to trebati debele veze koje se prostiru kroz naš životni prostor, ali eto, LTE je već danas tu, a za petnaest godina… nekako se ne brinem da ćemo imati broadband kroz glavu. Pored toga, trebat će nam i masivni tvrdi diskovi u oblaku (to danas već i nije problem) te potpuna virtulizacija aplikacija i operativnog sustava, ali ni to nije daleko. Podaci i programi u potpunosti su maknute od fizičkih računala u virtualizirani oblačni prostor kojim upravlja pružatelj usluga – nazovimo ga computing services provider (CSP). Prilično je nemoguće uprijeti prstom na jedno mjesto u prostoru i reći – ovdje se nalaze moje računalo i podaci. Na korisniku je definirati i iznajmiti sklopovlje i aplikativnu podršku kakva mu je potrebna. Kako nazvati ovakav operativni sustav? Ako bih upotrijebio naslov Roaming Operating System – možda ne bih bio daleko od istine.

Dodatno za razglabanje, mogli bi govoriti o tome da zapravo želimo semantički operativni sustav. Danas, nude nam se različita aplikacijska sučelja, protokoli i sustavi pohrane kako bi se pristupilo pojedinom dijelu operativnog sustava (datoteke, logovi, programi, registry, metabaze itd). Možemo li zamisliti operacijski sustav u kojem sve komponente imaju zajedničko semantičko sučelje kojeg možemo koristiti i nadograđivati njegove elemente kroz standardni jezike i protokole? Ako bi izgraditi sjedinjenu onologiju (OWL) za cijeli operacijski sustav, mogućnosti povezivanja unutar i izvan operacijskog sustava bi bile gotovo… neograničene. Semantika će biti izrazita u novim operacijskim sustavima – razumijevanje namjene je ovdje daleko bitnije nego razumijevanje akcije.

Korisničko sučelje svuda oko nas…

Da razjasnim jednu stvar – ljudi ponekad poistovjećuju korisničko sučelje s operativnim sustavom pa smo do sada prilično vremena izgubili na samo jednu komponentu istoga a koje se zove: ono što vidimo. Današnja rasprava i pokušaj razumijevanja o tome što nam donosi Windows 8 (a i kasnije) samo doprinosi toj zbrci: gdje je mjesto Metro UI sučelju a gdje je mjesto dobrom starom desktopu. Da razočaram ove kasnije: gotovo je s dva de plohom koju smo koristili svih ovih godina. Ne zato što ne radi i ne zato što se nismo na njega prilagodili, nego je njegovo vrijeme prošlo. Da zbrojimo: miš i tipkovnica NISU prirodno ljudsko sučelje za komunikaciju za razliku od govora ili gestikulacije. Znači li to da će Natal biti osnova za UI slijedećeg ili nekog iza toga operacijskog sustava? Osnova možda i ne, ali sigurni suputnik. Za očekivati je da će se sve preseliti na prst i glas, ali ne podrazumijevam samo današnji oblik tableta ili smartphonea u uporabi. Svaka površina ili volumen će postati komunikacijski prostor, ali će slika i dalje biti dominantno potrebna. Ne kažu uzaludu ljudi – slika vrijedi tisuću riječi. Sve to će postaviti nove probleme pred operativni sustav, ali mi se čini da bi svaki objekt (površina, volumen) bio samoopisivajući što bi opet pojednostavilo rad operativnog sustava. Osim ako nećemo i dalje trpati sve u "device drivere", u što čisto sumnjam. Nekako ne vidim "Installing device driver for your [OGLEDALO U KUPATILU]" poruku u prostornom sistemskom trayu.

Primarno, sigurnost je najbitnija od svega. Priznat ćete da smo do sada vrlo često kompromitirali sigurnost zbog jednostavnosti, brzine ili dostupnosti. Ponekad bi zamislili da stvari rade brže ako možemo direktno intervenirati u kernel operativnog sustava. No, novi operativni sustav je prilično otporna zvjerka: ne samo da je distribuiran, nego posjeduje redudantne kopije koje omogućuju katastrofalnu pogrešku na vašem računalu te nastavak obrade na virtualnoj kopiji. Nije da se sav workload obrađuje u oblaku: sustav je dovoljno pametan da u potpunosti koristi resurse koji su mu lokalno na raspolaganju, ali ih ne tretira kao "mission critical" resure. Ako se razlete – nema veze. Time ne bježimo od brzine, upravo naprotiv. Nikada ništa neće moći pobijediti brzinu lokalnog sklopovlja – barem ne u jednostavnim, korisničkim scenarijima. To ujedno i objašnjava zašto nikada nećemo preći na potpuni cloud ili virtualizirana računala. Nije da to nije moguće – ali kombinacija istog, mreže i lokalnog sklopovlja nikada neće biti brža od lokalnog sklopovlja. Jest da će isto mijenjati svoje oblike i mogućnosti ali će i dalje biti lokalno, na stolu, u ruci ili prikačeno na reveru svemirskog odijela (beam me up, Scotty varijanta).

Računalno okruženje je posve jednostavno i tu mislim na korisničko okruženje na prvom mjestu. Rekli bi, pa tu smo već danas dobri sa svim tim elementima novih GUI rješenja, ali … nije sve u point and click sučelju, nešto je i u mahanju rukama, pjevanju glasom i slično, ali o tome sam se već raspisao prethodno u tekstu. No ne samo da je jednostavno nego se i jednostavno održava – iako govorimo o "savršenom" operacijskom sustavu, razumijemo da ga pišu ipak samo ljudi (nadam se) te da je podložno problemima i promjenama baš i kao svaka druga rukotvorina prosječnog programera.

Brzina je i nadalje vrlina

Operativni sustav je nadasve brz. Što to točno znači brz, to je sada domena neizrazite logike, i na taj osjećaj danas utječe cijeli niz faktora, od same latencije okoline pa sve do korisničkih očekivanja. Ne samo da je brz na uređaju na kojem se ili kroz kojeg se koristi, nego je brz bez obzira na to koje i kakve komponente sustava mora uključiti u svoje okruženje da bi uspješno funkcionirao. ovo je posebno bitno imamo li na umu da razgovaramo o distribuiranom operativnom sustavu – komponente možda same po sebi ne moraju biti super brze ali brzina njihova pronalaženja i slaganja mora jednostavno biti – vrhunska. Sve to me nekako podsjeća na početna stanja platform as a service modela koji je danas u povojima, ali 2025…

Kroz brzinu dolazimo i do dostupnosti i to je možda najkompliciraniji dio kojeg ćemo vući od današnjih dana, pitanje onlinea i offlinea. Cijeli model je jednostavan kada se radi samo o online pristupu (pogledajmo priču o centrima isporuke usluga dolje, ali kada se u to mora uključiti i offline, onda stvari postaju zahtjevnije. Razumljivo, uključit će se skeptik i reći: pa što će nam offline, ali kako se ovdje radi o operativnom sustavu a ne o aplikaciji, uređaj jednostavno mora imati nekakvu mogućnost da se podigne lokalno te da pokrene lokalne aplikacije. Iako bi htjeli da je sve online i skalabilno, dostupno, i mogu se sa tim složiti, offline i dalje postaje bitna opcija. A kad tome dodam da mora biti dostupan na desktopu (ili kojoj već formi), webu, telefonu, konzoli, televizoru, … online postaje komplicirani offline.

Aplikacije naše svakodnevne

Aplikacije imaju poseban tretman u ovoj priči – ne samo da su spakirane (sandbox) tako da ne mogu utjecati na njih nego niti operativni sustav ne utječe na aplikacije – izolacija je potpuna i nemoguće je ostvariti standarde prijetnje malwarea i virusa. No, htjeli mi to priznati ili ne, aplikacije danas i nisu nešto bitan element operativnog sustava. OS je, u svojoj osnovi, niz usluga koji skrivaju kompleksnost sklopovlja i ujedno upravljaju dostupnim resursima. Sve se ovdje i dalje vrti oko memorije, datoteka, mreže itd. i reflektira pristup u kojem API omogućuje pisanje viših i kompleksnijih sustava, poput aplikacija te su pri tome prilično razdvojeni sustavi. No, moderni pristup traži promjenu i zahtjeva mogućnost upravljanja sučeljima kako bi se ostvarila upravljivost, portabilnost i sigurnost kroz ostvarenje okruženja u kojem postoji interakcija operativnog sustava i aplikacije. Danas OS nema kontrolu nad aplikacijama i zato imamo probleme koje poznajemo: aplikacije koje su van kontrole, čak štoviše, traže administratorska prava da bi se uspješno postavile na računalo! U budućnosti, aplikacije će morati (kao element) postati dio operativnog sustava. Odnosno, operativni sustav će morati priznati suživot s aplikacijama, te se, umjesto da se brani od njih, naučiti razumijevati zahtjeve i mogućnosti aplikacija te naučiti razvojne alate kako te prednosti iskoristiti. Time bi riješili znane probleme kao što su migracija, nadogradnja, roaming, backup te mobilni scenariji.

Podijeli pa vladaj

Ako ste dobro do sada detaljno čitali tekst, jasno vam je da ovaj operativni sustav ne funkcionira bez jake mrežne infrastrukture koja se sastoji od nekoliko bitnih komponenata. Na primjer, Computational Service Provider (CSP) – mjesto na kojem možete iznajmiti i koristiti računalne resurse koje nose komponente operativnog sustava. U isto vrijeme možete ih koristiti nekoliko, kombinirati njihove mogućnosti ali i prepustiti operativnom sustavu da u suradnji s CSPovima traži najbolju kombinaciju resursa koje mogu odraditi određeni zadatak za vas. Koliko bi vas ovo moglo na kraju koštati? Iako se čini da su današnji sustavi skupi, to bi mogao biti mačji kašalj prema troškovima koje možete napraviti uporabom distribuiranog operativnog sustava – vjerujem da će pametno trebati napraviti sustav koji vas prati i upozorava i ograničava. Početke ovakvog pristupa donosi već danas cloud computing – nije da je nešto prilagodljiv kao što bi mogao biti, ali pametan softver već danas može otvoriti dodatne resurse po potrebi (čitaj: hibridni oblak). Ali da li je to intergrirani operativni sustav? Daleko od toga… Druga grupa infrastrukture je vezana uz aplikacije: ako možemo disturibuirati operativni sustav sigurno je da možemo distribuirati i apliakcije (zapravo, u ovoj 2012 godini to već i radimo). No, ne radimo to na sofware – as – a – service modelu nego na kombinaciji SaaS-a i platforme, gdje je svaka komponenta aplikacije odvojena i komunicira putem servisa. Sigurnost, skalabilnost, dostupnost aplikacije u ovakvom modelu potpuna je … Iako je potrebno napraviti dobar balans između brzine (uporabe lokalnih resursa i uporabe udaljenih resursa te just-in-time skalabilnosti (evo malo smo zaglavili lokalno pa da pokrenemo još par mrežnih resursa). I tako dalje, mogli bi se tu pojaviti razni pružatelji usluga, poput onih koji kontroliraju složene aplikacijske modele (applicaiton suite service providers), pružatelje usluga ili komponenti koje grade složene usluge te pružaju uslugu organizacijama (enterprise service providers) ili recimo pružatelje usluga distribuirane pohrane podataka (backup service providers)…

I sad na kraju: čovjek bi pomislio da sam si donekle dao mašti na volju, ali zapravo nisam. Sve napisano temelji se na projektima koji su trenutno aktivni u raznim segmentima Microsoft Researcha. A ako želite znati više: research.microsoft.com otvorena je adresa s isto tako otvorenim idejama. Kad smo već postali open organizacija.

Da je puno obećavao kao model, jest. Da baš i neće tako brzo, neće. Čak ni veliki ne vide baš toliko posla a tome… vidi što kaže Forrester:

PaaS je relativno skroman ali vrlo bitan za SaaS. Dakle, trenutno svako vozi svoju priču, manje više uspješno, s sličnim i različitim modelima pristupa. Kakvo je stanje nacije?

VMWare je ozbiljno ušao u svijet PaaS platforme, s malim odmakom da ju još uvijek vidi “zanimljivo” lokalno, odnosno privatno. Ne da nema public strategiju (Cloud Foundry), dapače, ali je interesantno koliko se trudi složiti private-hybrid-public priču (hybrid uzmite samo kao marketinški izraz, jer je to samo spoj privatnog i javnog), uz fokus na Micro Cloud Foundry modelu. Najjači model je ipak otvorenost “It can support multiple frameworks, multiple cloud providers, and multiple application services all on a cloud scale platform.”, što bi mogao VMWare dobro pozicionirati kod developera koji rade na SpringSourceu. Micro model nije ništa specijalno, barem za one koji su upoznali Windows Azure, ali se dobro reklamira, kao “lokalni oblak” – mada nije ništa blizu tome: nadam se da ne moramo raspravljati da oblak na jednom stroju nema puno smisla, osim za development (što MicroCloud zapravo i jest). No sad, mislim da je integracija u potpunosti slična Windows Azure developmentu koristeći Visual Studio, Publish se zove Push i tako… ništa drugačije, osim same izvedbe (primjeri recimo u Spring Roo okolini).

Google je bio prvi, pa se negdje izgubio uz put. Kako mu je to uspjelo, ostat će mi misterija do kraja radnog vijeka a i dalje, jer su i Microsoft i VMWare a dijelom i Salesforce otišli daleko dalje od njih. Na neke stvari se čeka prilično dugo (na primjer, Google Cloud SQL, relacijska baza u Google oblaku) koja je recimo u ograničenom “previewu”, sve ostalo je recimo novo izdanje ideje koja je već odrađena. Mislim da su više fokusirani na to kako sada od toga napraviti business (lansirali su GAE Premier Accounts), razmišljaju o SLA i ostalim poslovnim elementima, i tako. Faza: gdje su tu novci.

IBM je nedavno također dodao PaaS mogućnosti svom IBM SmartCloud-u (koji je otvoren u travnju ove godine) sada pod nazivom IBM Smart Application Services, kroz koji pokušava adresirati razvoj aplikacija u enterprise okruženju (logično ako se one temelje na Java EE platformi + WebSphere). No, nema ovdje baš previše inovativnosti, prepoznat ćete da su to standardna rješenja prepakirana u web servise (odnosno u aplikacijske servise koji su dostupni kroz platformu) – nešto vrlo slično ORACLE ponudi. Dodatno, podržava se vrlo specifični set znanja (Java, doduše raširena, ali… specifična.). Tu je i pitanje kako ovom pristupiti ako ste developer komada jedan ili ste mali shop – IBM orijentacija je prema enterprise okolini, gotovo potpuno suprotno od Microsofta (Azure) i Googlea (App Engine). Marketing kaže da ne postoji “vendor lock-in”, podržava samo Linux OS, (?), podržava samo IBM DB2 (?) itd, a ja stavljam upitnike kako bi ukazao na to da se zapravo radi u IaaS + SaaS modelu koji po meni ima vrlo malo veze sa PaaS-om, ali danas je valjda popularno staviti i taj križić u svoju kućicu. Da model ima svoje prednosti, govori i donja tablica, ali da je to PaaS…

No dobro, betu možete očekivati slijedeći mjesec (prosinac), pa probajte ako vam se enterprise temelji na IBM tehnologijama.

Microsoft, da budem koliko toliko korektan stavit ću ga u listi na zadnje mjesto pregleda, priprema novo izdanje Azure platforme. Kao i drugi provideri, gledaju se specifične primjene, kao na primjer podrška za Hadoop servise (zanimljivo, ali napustili smo svoj HPC servis i preuzeli open source), radimo s Open Nebulom kako bi podržali Hyper-V (opet open source) itd… O njemu inače dosta pišem pa sada da ne dupliciram podatke i informacije… www.azure.com.

Da sve nije jednostavno u PaaS svijetu svjedoči i trenutno razmišljanje Forrestera: “VDI, PaaS Technologies Stuck in Gestation Phase”: iako većinu stvari polako standardiziramo u svijetu enterprise cloud tehnologija, izgleda da PaaS ide svojim putem. Osobno mi je čudno da to njih čudi /:) ali pa zare različiti vendori ne bi trebali imati nekakvu različitost koja bi ih “izdigla” iznad konkurencije? Osim toga, zašto bi platforme podržavale i konkurenciju? Možda je na nivou infrastrukture to jednostavnije (Open Virtualization, pa LIve Migration ili Migration općenito), ali na PaaS modelu to nije tako jednostavno (pogledajte smo koji bi bili requirementi za podršku Microsoft AZUREu, Google AppEx ili VMWare MicroFoundryu…). Možda se previše brinemo oko toga kako osigurati standardizaciju na svemu i svačemu. PaaS bi ionako trebao biti platforma za brzu inovaciju, a inovacija znači diferencijaciju, zar ne? DA ne bi bilo “Ford, u više boja, dok god je crna”.

Primjetite da nisam previše pisao o ORACLEu, imaju i oni svoju “PaaS” ponudu ali ako vas zanima kako to izgleda, čitajte dio koji se odnosi na IBM.

Na pragu smo nove ere računalstva, u kojoj inovativne softverske aplikacije na pametnim uređajima (“klijentima”), uz podršku internetskih spremišta podataka i servisa (“oblak”), pojedincima nude veću kontrolu nad informacijama te privlačnije i naprednije značajke na računalima, mobilnim telefonima i drugim uređajima. Takav napredak pojedincima će omogućiti da budu produktivniji, a tvrtkama i ustanovama svih veličina da postanu prilagodljivije, inovativnije te usmjerene na suradnju. Nova generacija računalstva ima ogroman potencijal za poticanje gospodarskih prilika, a pojedincima, tvrtkama i državnoj upravi omogućuje prilagodbu računalnih značajki u skladu s potrebama.

Kombinacija pametnih značajki i mogućnosti povezivanja u širok raspon uređaja, uz podršku internetskih servisa, stvorit će novu paradigmu računalstva utemeljenu na konceptu „klijent plus oblak.” Znam da će mnogi odmahnuti glavom, kako sad opet klijent, kada se sve seli u oblak? Pa, pogledajte na svoj stol. Na njemu imate računalo, laptop, tablet, slate, smartphone, player ili nešto sasvim drugo – ali to je još uvijek klijent. Kad malo zagrebete po površini, možete uočiti dva trenda: jedna koji bježi od "klijenta" koliko god može (čitaj: Google Chromebook), i drugi koji značajno ovisi o klijentskim aplikacijama (čitaj: sve ostalo. Da, da i iPad i iPhone i Android zapravo su klijenti koji su nakrcani aplikacijama koje ima daju njihove prednosti). Dakle, daleko smo od svijeta koji ovisi samo o oblaku i gotovo se mogu kladiti da ćemo još dugi niz godina ovisiti o snažnim klijentima. No, koji, da bi bili ono što jesu, zahtijevaju oblak…

Kao najveća svjetska softverska tvrtka, Microsoft je predvodnik tih tehnoloških postignuća, kombinirajući ih tako da klijentima pružaju dosad neviđenu mogućnost izbora i fleksibilnost – nudi širok raspon rješenja po modelu "klijent plus oblak", kao kombinaciju naprednih softverskih aplikacija i hardvera te internetskih servisa – ta rješenja nazivamo “softver plus servisi".

Napredni, međusobno povezani uređaji

Najveća pokretačka snaga na kojoj se temelji nova generacije računalstva jest brz rast raznolikosti i snage računalnih uređaja povezanih s internetom. Danas mnogi ljudi – osobito u razvijenim društvima – imaju jedno računalo na poslu i jedno kod kuće te jedan ili više računalnih uređaja koje nose sa sobom, kao što su pametni telefoni i digitalni glazbeni reproduktori. Napredak u tehnologiji mikroprocesora, pohrane, komunikacija i zaslona omogućio je pak pravu eksploziju različitih računalnih uređaja. Proizvođači poluvodiča kao što su Intel i AMD nastavljaju s povećavanjem računalne snage novim višejezgrenim procesorima, koji potiču razvoj pametnih uređaja s inovativnim Microsoftovim softverom i softverom drugih tvrtki. Konzumerizam je danas značajno promijenio svijet organizacija, te je danas realno za očekivati da vrijedi bilo koji oblik i pristup, od toga da djelatnici žele koristiti svoje osobno računalo na poslu pa do toga da uopće ne žele računalo.

Taj trend vidimo već danas na mobilnim telefonima, čije su mogućnosti gotovo iste kao na osobnim računalima, televizorima povezanima s Internetom i obogaćenim korisničkim sučeljima, GPS i medijskim jedinicama u automobilima koji reagiraju na glasovne naredbe, elektroničkim čitačima knjiga koji knjige preuzimaju s Interneta i prikazuju ih u kvaliteti gotovo jednakoj onoj na papiru, digitalnim okvirima za slike koji dohvaćaju slike i drugi sadržaj bežično putem Interneta te igraćim konzolama koje služe kao kućni multimedijski centri. No to je tek početak.

Pametniji softver jednostavniji za upotrebu

Drugu važnu pokretačku snagu na kojoj se temelji nova generacija računalstva čine veliki pomaci u operacijskim sustavima i softverskim aplikacijama koji pokreću i povezuju sve te uređaje. Primjerice Windows 8, nadolazeći Microsoftov operacijski sustav za stolna i prijenosna računala, sadržavat će dodirno prirodno korisničko sučelje s kojim su se mnogi korisnici mobilnih telefona, PDA uređaja, Tablet PC uređaja i sustava Microsoft Surface već upoznali. To će programima koji se izvode u sustavu Windows omogućiti da ponude intuitivnije dodirno korisničko sučelje i značajke, čineći softver potpunijim dijelom naših života na poslu i kod kuće. Microsoft znatno ulaže i u razvoj drugih sučelja koja se temelje na prepoznavanju glasa i slike, a koja će i ostale proizvođače potaknuti na razvoj inovativnih novih proizvoda i servisa te računalne uređaje učiniti još svestranijima, naprednijima i jednostavnijima za upotrebu.

Microsoft i druge softverske tvrtke nastavit će razvoj sve inovativnijeg softvera koji će se nalaziti na korisničkim računalnim uređajima, što se često naziva „obogaćenim klijentskim“ softverom. U godinama koje slijede vidjet ćemo pametne značajke i mogućnost povezivanja utkane u gotovo sve pore života, od zaslona veličine zidova i stolnih dodirnih računala kao što je Microsoft Surface u tvrtkama, do umreženih senzora i zaslona u svojim domovima koje pogone nevjerojatne mogućnosti rada koristeći prirodnu komunikaciju kao što je Microsoft Kinect . Možda najvažnija promjena očekuje se tamo gdje već nekoliko godina grupe tvrde da nema napretka – osobna računala. Promjene u koncepciji Windowsa 8, mogućnosti koje donosi System On A Chip (SoC) arhitektura te podrška za ARM procesore promijenit će način kako koristimo osobna računala – i to ne samo za čitanje sadržaja u kojima iPad i slični uređaji drže značajan dio tržišta, nego i u onom koji nam je najvažniji, a to je stvaranje. SoC arhitekture mogu smjestiti cijelo računalo u jedan mali čip i time osloboditi prostor i mogućnosti za druge bitne dijelove i uređaje.

Napredne značajke i funkcije tih programa omogućit će korisnicima da izvršavaju sve složenije računalne funkcije, kao što su vizualizacija i simulacija podataka. Inovativniji softver potaknut će i razvoj nove generacije pametnih uređaja koji će korisnicima pružiti fleksibilnost pri ispunjenju njihovih računalnih potreba na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme.

Taj priljev pametnih značajki i mogućnosti povezivanja u široki raspon uređaja nadopunjava rast internetskih servisa, stvarajući novu paradigmu računalstva utemeljenu na konceptu "klijent plus oblak". U toj paradigmi zadaci pohrane i obrade podataka raspoređeni su na pametne klijente s naprednim značajkama (kao što su osobna računala, dekoderi kabelskog signala ili mobilni uređaji), a veliki internetski servisi smješteni su u ogromnim podatkovnim centrima. Korisnicima se na taj način nude obogaćene i naprednije značajke koje im omogućuju pristup potrebnim informacijama, zabavi i mogućnostima povezivanja – u bilo koje vrijeme i na bilo kojem uređaju.

Oblak: nadopunjavanje i poboljšavanje računalstva s obogaćenim klijentima

Treća pokretačka snaga na kojoj se temelji nova generacija računalstva jest sazrijevanje interneta kao pristupnika za internetske servise, pri čemu udaljeni podatkovni centri hostiraju podatke i pružaju aplikacije za uređaje korisnika i IT sustave. Jednostavnije rečeno, oblak će poboljšati računalne značajke na klijentu omogućujući korisnicima pristup softverskim aplikacijama i podacima putem interneta. Aplikacije i podaci spremaju se u podatkovnim centrima na drugoj lokaciji, a ne na uređaju ili računalu korisnika ni u lokalnom podatkovnom centru tvrtke ili ustanove. Kada se softver i podaci isporučuju u obliku mrežnog servisa, funkcije instalacije, održavanja i podrške centraliziraju se i poboljšavaju, što rezultira većom ekonomskom učinkovitošću.

Oblak se često vezuje uz softverske aplikacije koje podržavaju ključne IT procese (i može ih nadopunjavati), kao što su upravljanje odnosima s klijentima, videokonferencije i upravljanje web-sadržajem. No mnoge tvrtke i ustanove nisu osposobljene za samostalno upravljanje tim procesima ili nemaju za to interesa. Računalstvo u oblaku tvrtkama i ustanovama omogućuje pristup softverskim aplikacijama i računalnim kapacitetima uz plaćanje samo onih servisa koje koriste.

Oblaku se danas pridodaje prilično pažnje i sve softverske kompanije imaju svoje strategije kako tome pristupiti. Naravno, ovisno o tome na čemu se temelji strategija kompanije tako se i pristupa konačnom objašnjenju koji je doseg i mogućnosti oblaka: ponekad je sve u javnom oblaku (na primjer Amazon i Google) a ponekad je sve u privatnom oblaku (na primjer VMWare i IBM). Microsoft već od početka nudi holističku priču oko cloud computinga: privatni, javni i hibridni oblak samo su mogućnosti u kojima krajnji korisnik određuje kako želi primijeniti mogućnosti oblaka. Ako je odlučio koncentrirati svoje mogućnosti unutar svoje organizacije, onda je to privatni oblak. Ako ne želi investirati u svoju infrastrukturu i aplikacije, onda je to javni oblak. Ako želi imati sve pod kontrolom, ali želi mogućnosti just-in-time skaliranja, onda je to hibridni model. I zapravo, odluku nije potrebno niti napraviti, već je moguće dinamički se "kretati" između pojedinih mogućnosti privatnog i javnog oblaka, prema potrebama organizacije. I to određuje konačni oblik cloud computinga: sve može. Pretpostavljam da će sve kompanije ponuđači Cloud Computinga na neki način ili razvojem ili akvizicijama ili partnerstvom morati ponuditi sve oblike oblaka krajnjim korisnicima jer stvarno – rijetko kada jedan oblik odgovara u potpunosti organizaciji.

Da ne završim sa apsolutizmom – primijetite da ovdje ne govorim o krajnjim korisnicima, odnosno o elementima konzumerizma. Tu je stvar jasna. Klijent i javni oblak su jedino što vrijedi. Možda sa malom dozom servisa koje objavljuje vaša organizacija iz vašeg privatnog oblaka, ali ako je pametna, neće to napraviti na taj način nego kroz javni oblak. A takav oblik već vjerojatno držite u svojim rukama svaki put kad provjeravate elektroničku poštu.

Više informacija: Cloud Computing: www.microsoft.com/cloud ili na test stranicama issuu servisa:

Iako se toga možda ne bi sjetili na prvu, SQL Server je tehnologija na koju nekako "računate" i rekao bih da postoji i da se koristi u svim organizacijama i rješenjima. Ja obično pišem o "zanimljivijim" stvarima od SQL Servera, ali mi je novo izdanje postalo stvarno interesantno zbog nekoliko mogućnosti koje mogu na interesantan način promjeniti mogućnosti i percepcije rješenja i aplikacija koje ovise o SQL Serveru. Svatko od nas ima TOP X stvari koje su mu zanimljive, a ovo je nekako moj izbor (više kao i hommage mojim dobrim starim developerskim danima…).

Daklem, ako vas je fascinirala PowerPivot tehnologija koju je izbacio Microsoft, vjerojatno ste se pitali kako to možete iskoristiti u svojim aplikacijama. Do sada nikako, ali u Denali izdanju tehnologija vam je potpuno otvorena, kroz mogućnost koje se zove Column Store Index. Pregled što je Column Store Index i ideja oko toga (Eric Hanson): http://channel9.msdn.com/posts/SQLServerColumnStoreIndex. Oni koji su pratili nastanak mogućnosti sjetit će se da se projekt zvao "Apollo", dok je u CTP3 izdanju dobio i svoje službenoi ime. Zašto mislim da bi ovo morali provjeriti? Pogledajmo primjer:

Ovo smo napisali ne jednom, zar ne? Pogledajmo rezultate:

Ako vam netko tehnologijom može pomoći da se upit može izvršiti ne 2 ili 3 puta već 455 puta brže, rekao bih da je onda ovo stvar koja bi developerima i arhitektima morala pomoći u kreiranju najmanje bržih rješenja. Poslužitelj na kojem se primjer vrtio: 32-logical processor machine with 256GB of RAM.

Naravno, postoje i neka ograničenja, ali ako vas ovo zanima, ionako možete pronaći više informacija na web siteu projekta, gdje je i dokument iz kojeg sam izvukao gornje podatke.

Drugo, tu je tehnologija koja se pojavljivala pod nazivom "Crescent" (lab: Exploring Project Crescent) ili "a Web-based, highly interactive data visualization and presentation solution designed to enable business customers to quickly gain meaningful insights from data." Ovo je jedna od stvari koje je teže opisati i koje morate vidjeti i probati da bi razumjeli. Ali tamo gdje je uključen Amir Netz, očekujete samo najbolje… Za njega potpisujem bilo koji projekt kojeg on vodi.

Ako vas je zanimao jednostavni put u Business Intelligence, možda bi ovo mogao biti dobar početak, bez velike investicije u šumu raznih alata i rješenja.

Na kraju, zanimljiv mi je Juneau – Application Lifecycle Management za SQL Server, integriran u VS priču – tako da "po defaultu" imate code navigation, Intellisense, itd itd, što ste već navikli u razim drugim projektima koji se zasnivaju na VS okruženju.

Juneau se instalira u VS2010 prilikom instalacije CTP3 izdanja.

Kao dodatak, mada to i nije mala vijest, Microsoft Community organizira konferenciju vezanu samo uz SQL Server, s izrazitim fokusom na Denali izdanje. Konferencija se zove: SQL TUNE-IN, a više informacija možete pronaći na ovoj adresi.

Ako ste pratili priču oko Citrixa i cloud.com open source cloud providera, odnosno kupovine za neidentificirani broj zelenih novčanica mogli ste primjetiti da uskoro dobivamo još jednog ne samo Iaas već i PaaS pružatelja usluga. Cloud.com je otprije poznat kao pružatelj infrastrukturnih usluga koji podupire više tipova virtualnih strojeva (Citrix XenServer, VMWare vSpehre  te Xen, a Citrix radi i na podršci za Microsoft Hyper-V), ali između redova dodaju i podršku za cijeli niz razvojnih okolina kako bi podržali PaaS model.

Citrix je već dovoljno aktivan na polju openstack.org projekta – grupe organizacija i pojedinaca koji zajedno rade na specifičnoj cloud computing platformi (više o projektu). Citrix je suosnivač i jedan od najvećih kontributora, ali ima tu i drugih zanimljivih organizacija. Cloud.com će podržavati openstack projekt i time se komplicira razumijevanje tko tu koga podržava i na koji način, ali vjerujem da će vrijeme pokazati čija mačka crnu …

Trenutno na stranicama (kupnja je završena 12.07.2011)  i nema baš nešto previše pametnog teksta, već većinom recikliranje iz jednog papira u drugi, ali gledajući Citrixovu povijest, u koju spada i odlična suradnja s Microsoftom na cijelom nizu virtualizacijskih rješenja, vidim ih kao kredibilne igrače na području infrastrukture. Druga je priča što će se dogoditi na polju platforme, gdje Citrix nema većih referenci i koje je, kao pojavni oblik cloud computinga, daleko zahtjevnije rješenje…

Zanimljivo je kako smo dobili još jednu kategoriju opisa cloud computinga:

Open source cloud computing platform for building and managing private and public cloud infrastructure. Massively scalable. Customer proven. Brutally efficient IT.

Brutalno učinkovit IT. Moram to zapamtiti…

openstack.org:

Osobno, ne vidim ništa revolucionarno, iako mi je super interesantno zašto su se toliko fokusirali na Image Service kada bi to trebao biti samo jedan od servisa koji koriste Object Storage. Osim ako nisu odlučili specijalizirati se kao podrška za flicker ili slične servise… No podrška velikog broja kompanija zasigurno openstack čini projekt koji treba pažljivo pratiti.

Što ima novo? Ove godine manje noviteta a malo više “održavanja obećanja” rekao bih. Prošlih nekoliko godina glavna tema je bila cloud computing (i danas je), ali nekako se vidi da danas nema druge do tim putem – svaki proizvod koji danas izlazi iz kuhinje ili je cloud based ili je cloud enabled – ili je cijeli zasnovan na oblaku ili neka od njegovih komponenti živi u oblaku. Danas mi je značajno jednostavnije objašnjavati “software + services” ili “three screens” strategije jer ih možete vidjeti gdje god kliknete. I to ne samo u consumer prostoru gdje je to nekako postalo podrazumijevajuće nego i u enterpriseu – koji god proizvod taknete, ima nešto vezano za cloud. Mislim da će ovo u budućnosti biti vrlo zanimljivo… i mislim da će relativno brzo pasti ograde oko toga što se može ili nemože napraviti – već danas ima toliko IaaS ponuđača da se bilo koja midmarket investicija u infrastrukturu čini smiješnom. Što se tiče sigurnosti i povjerenja vidim da ovo ide stopama kao kod plaćanja kreditnim karticama preko interneta – može biti problema ali zapravo kvantiteta prevladava nad kvalitetom i nitko se zbog toga ne brine. Što mi je bilo, onako, zanimljivo, po proizvodima i tehnologijama? Danas malo po Cloudu…

Microsoft Office 365 – iako dosta ljudi i dalje vjeruje da je to Office u oblaku (a nije, jer je to Office Web Apps, koji je sastavni dio Microsoft Office 365) vidim da je među partnerima nevjerojatan interes za Office 365. Polako su se složili poslovni modeli, pa tako već za 6 USD mjesečno imate osnovno dijeljenje emaila, kalendara, kontakte ali i uporabu Office Web Apps i Forefront Online Protection itd. Posebno je što imate i uporabu SharePointa online za rad s dokumentima i osnovnu kolaboraciju… i to sve uz 99,9% SLA ugovora. Sad, da li je to puno ili nije… mislim da će biti jasnije ove godine kada se usluga pojavi u Hrvatskoj i bude lokalizirana (kako pravno tako i jezično). Naravno, ovo je jedan od paketa, moguće je uzeti i naprednije usluge (ali onda…)

Sad, postavlja se pitanje gdje je tu Google Docs, ali najjednostavniji odgovor je da isti možete potražiti sami, dobar je članak recimo na ZDNetu, ali to je samo jedan od… prenosim i njihovu tablicu koja daje neke usporedbe…

Microsoft Azure – danas je to samo pitanje koliko i kada tvrtki će svoja rješenja staviti na Platform as a Service. Već je podosta korisnika (govori se o n x10 tisuća), iskustva su već tu i sad je to samo pitanje vremena…

Vidim da se ozbiljne aplikacije stavljaju na oblak, i onda svi pričaju o skalabilnosti i mogućnostima. Meni osobno je jako drag primjer iz Australije gdje je partner Jamison (ako sam dobro zapamtio, ali popravit ću kad se sjetim) koristeći oblak smanjio cijenu održavanja online ispita sa 250.000 AUD na 400 AUD . E pa sad, ako to ne govori o cloud computingu, neznam što bi… sam Azure nije imao velikih noviteta na konferenciji, osim onog što ste mogli pročitati u raznim newsletterima ali je bilo dosta primjera gdje veliki stavljaju nešto na Azure kako bi iskoristili skalabilnost. Marketing ekipa recimo prednjači pred svima…

Pojedine grupe rješenja postale su “pod obavezno” u ovoj kategoriji. Recimo StorSimple (Microsoft BizTalk partner of the Year), case je tu, a danas gotovo svi pružatelji usluga storagea imaju kao jednu od opcija “backup” u oblak… pa ako se nešto razleti, barem je oblak tu.

P.S. Ako ste propustili, MS je objavio zgodan kalkulator kojim možete izračunati koliko vas košta aplikacija na Azure platformi. Naravno jednog dana kad budete znali kakvi vam resursi trebaju, a to je već teže pitanje…

Azure Platforma će se kod nas pojaviti kad i Office 365, dakle relativno skoro. Znam, znam, dali isto tako već ste se navikli da ne dajemo točne datume.

Windows Intune – ono za što se relativno malo zna, a meni je možda najbolji proizvod kojeg smo izbacili van u zadnjih 10 godina. I dobar je komplement Microsoft Officeu 365, koji je okrenut prema produktivnosti a Windows Intune prema administraciji sustava. Nema tog administratora koji se nije zamislio na Intuneom – mogućnost da preko weba upravljate računalima svoje i drugih organizacija, radite distribuciju softvera (da, da u novoj verziji), sređujete anti virusnu zaštitu, rješavate udaljeno probleme svojih korisnika… moćno, vjerujte.

Mislim da će vrlo skoro proizvod doći do trenutka kada možete gotovo svaku organizaciju kod nas prebaciti na ovakav način upravljanja i osjetilo se da raste uzbuđenje među pružateljima managed usluga (dakle, oni koji za vas održavaju vaše strojeve). Nove verzije čak rade i za non-Microsoft softver /recimo distribution/ a čeka se i mogućnost upravljanja ne samo PC strojevima nego i svim mogućim uređajima koji se na neki način mogu spojiti na internet (čitaj oblak).

A zapravo ne morate vjerovati, možete i sami probati. Upravo je objavljena i BETA June 2011 pa…

Private Cloud – ili privatni cloud po naški. Ovo sad zahtjeva malo više pisanja i ostavit ću to za drugi put. Ali samo da znate da je to, kao i hibridni oblak, možda bilo najupečatljivije ovdje u domeni cloud computinga, pa mi ipak treba više prostora. Till then…

Kako regulirati oblak? Naravno ovdje ne pišem o protugradnim raketama ili ostalim ludostima od kojih su davno odustali, nego od neobične potrebe pojedinih organizacija da reguliraju sve i svašta (tako recimo, od veličine krastavaca do oblika rajčice). Ponekad je to razumljivo i opravdano, aponekad je to samo izmišljanje razloga da birokracija i dalje buja i množi se i čini samu sebe svrsishodno.

Dakle, kako regulirati oblak? Nedavno se sama ponudila gđa Neelie Kroes (EU ekipa, pisao sam nedavno o tome), ali i druge institucije idu svojim putem i izmišljaju regule i uzuse koji bi eto, kao, omogućili da su korisnici sretni i zadovoljni. Jasno je da je cloud computing tek u svojim povojima te da vendori koji pružaju usluge uglavnom izmišljaju različite setove funkcionalnosti koji vam onemogućuju direktno mijenjanje pružatelja usluge bez velike pompe i problema. Nema nekakvih općeprihvaćenih normi, metodologija i najboljih načina koji bi svi prihvatili (podržali), što neki koriste kako bi „objasnili“ razloge polaganog prihvaćanja računalstva u oblaku – jer se, eto, ljudi boje i paze koju tehnologiju primjeniti, ne bi li izbjegli „vendor lock-in“. No, nisu ni vendori što su nekada bili – pitanje interoperabilnosti je danas pitanje koje se podrazumijeva (sjećam se kada sam prije negdje dvije godine napisao tekst koji je tvrdio da je pitanje interoperabilnosti gotovo i da je to nešto što će se podrazumijevati – i danas stojim kod toga) te su se dobro naučili da više nema izolacije korisnika – danas izolacija znači tržišno neprihvaćanje i sigurno gubljenje tržišnog udjela. I tako se vendori udružuju u razne organizacije kako bi razgovarali o potencijalnim problemima i mogućnostima.

Do sada su najpoznatiji Open Cloud Consortium organizacija (Yahoo, Citrix, Cisco…), Cloud Security Alliance (Google, Microsoft, Novell, Oracle, IBM, Iron Mountain, CISCO, CA, milion drugih), te pojedini žanrovi interesa, tipa Storage Networking Industry Association (SNIA, s članovima tipa DELL, EMC, IBM, ORACLE, Microsoft…), ali ima tu i raznih drugih. Neupućen bi rekao da ipak tu netko s nekim razgovara i dogovara i možda bi bio u pravu, s obzirom da su tu sva eminentna imena scene računalstva u oblaku.

Ali tako ne misli tehnička birokracija. Pa kreću Organization for the Advancement of Structured Information Standards (OASIS), National Institute of Standards and Technology te European Telecommunications Standards Institute (ETSI) a nisu dugo sjedili u zadnjoj klupi ni famozni IEEE te Object Management Group (OMG). Najviše se danas piše o naporima koje je pokrenuo IEEE (iako nećete puno pronaći na njihovim stranama) kroz dva projekta:

IEEE P2301 — a draft guide for cloud portability and interoperability profiles

IEEE P2302 — a draft standard for intercloud interoperability and federation

Puno mi je zabavnije kako se uključio i OMG koji je svoje dao na polju reinženjeringa poslovnih procesa, koji je pokrenuo Cloud Standards Customer Council… Njihova lista normi je impresivna ali ne čujem da je u širokoj uporabi, ali ajmo nešto i o cloudu napisati. Da ne duljim obje organizacije imaju istu mantru i žele „smanjiti barijere koje priječe širu uporabu računalstva u oblaku“. Već vidim sličnu zabavu kao što je bila kod OpenXML / ODF usvajanja te zabavu pojedinih vendora ne bi li baš njihova tehnologija imala najviše sličnosti s standardom koji se usvaja.

Mislim da će ovi napori u standardizaciji usporiti razvoj cloud computinga. Mislim da se tržište već dovoljno pametno samoregulira, ali eto, kad netko misli potrošiti neke novce i vrijeme ne bi li se reguliralo nešto što ne treba (još) regulirati, ajde.

Nedostaje mi ISO organizacija, ali naći će oni već načina da se uključe. A tada, … tresla se brda, rodila se norma.

Novi System Center vam omogućava da upravljate ne samo Windows okolinom, nego direktno i raznim Linux (RedHat, SuSe…), iPad, Symbian, Windows Phone 7, Android, iPhone, Solaris, HP-UX, IBM AIX okolinama – time direktno upravlja System Center Configuration Manager 2012. Recimo da Microsoft razumije da su korisničke okoline vrlo heterogene i da se danas sastoje ne samo od drugih poslužiteljskih okolina već i od consumer proizvoda koji se u nju moraju uklopiti. Nije da to niste mogli napraviti i do sada, ali ste morali integrirati cijelo čudo third-party aplikacija da bi tako nešto ostvarili. A sistemski inženjeri ne vole pretjerano takve stvari. Sada iz jedne konzole mogu upravljati  svim čudima koji se spajaju na korporativnu mrežu te mogu primjenjivati različite politike bez obzira na to tko je proizvođač uređaja. Oni detaljniji mogu primjetiti da se danas iz Systems Centra upravlja i cloud computing okolinama – poput Windows Azure okoline.

Još jedna od zanimljivih činjenica je da je Systems Center danas jedina inženjerska upravljačka okolina koja vam omogućava upravljanje nad sva tri najpopularnija hypervizora: Windows Hyper-V, VMWare te XenServer su u potpunosti podržani, što trenutno konkurencija ne prati. Zamislite kako možete dodjeljivati virtualne reusrse na pojedine workloade koristeći resurse kojima upravljaju svi hypervisori! Pa malo red Hyper-V, pa malo XenServera…

Slijedeći put malo više o detaljima implementacije Private Cloud okoline u System Center Virtual Machine Manageru 2012, što mi se čini kao jedna od super zanimljivih stvari koje dolaze. A do tada možete pročitati i zanimljiv članak o Windows Intune servisu na BUG Onlineu (proizvod također objavljen na Microsoft Management Summitu, kojeg je napisao kolega Tomislav Poljak).

No ovih dana me uništavaju količinom informacija koja dolazi s Microsoft Management Summit 2011 konferencije, pa ima toliko dobrih stvari da je red napisati koju. A poglavito ako dio informacija dolazi iz grupe proizvoda koji su na neki način vezani za Cloud Computing. Dakle… ajmo s prvom koja mi je ok.

Recimo da bih za početak izabrao Server Application Virtualization. Budimo pažljivi ovdje: ne “Server Virtualization”. Ne “Application Virtualization” već “Server App Virtualization”. Nakon svega, što bi to pobogu bilo? Ako znate i razumijete što radi Server Virtualization (razdvaja operativni sustav i samo računalo) onda vam je ovo nivo iznad (razdvaja aplikaciju i operativni sustav). Nije li to zabavno? Dio ove tehnologije ste već upoznali u App-V tehnologiji koja razdvaja korisnički operativni sustav i aplikaciju, ali ovdje je sve pomjereno na server (dakle razdvaja OS na serveru i samu aplikaciju). No ovdje nećete virtualizirati nešto trivijalno za desktop kao što je Adobe Reader, nego punokrvnu server aplikaciju kao što je Exchange Server 2010. Čemu to? Pa, ako ste se ikada zabavljali s migracijama, nadogradnjama, prebacivanju, backupu, itd, itd. jasno je da vam je ovo bila zanimljiva zadaća… Aplikacija bi bez kontrole napravila rusvaj po serveru, poinstalirala ovo i ono, zapisala Rat i Mir po registryu i … makni ti to onda sa servera. Danas, to možete napraviti bez problema, mičući aplikaciju s jedne VM na drugu ili radeći update VMa bez toga da utječete na aplikaciju.

Interesantno, koncept se izgleda može primijeniti i na VM rolu koja je dio Microsoft Azure platforme – time dobivamo zanimljivu karakteristiku gdje imate “base image VM” na Auzreu na koji onda… postavljate server aplikacije koje inače nikada ne bi radili na istoj platformi. Rekao bih, napredan IaaS, malo zanimljiviji od koncepta koji ima Amazon.

Gdje to pronaći rekli bi oni zainteresirani? Microsoft kaže:

This new capability is now available in beta as part of System Center Virtual Machine Manager, and will hit general availability later this year as part of the larger System Center 2012 release.

Eto, pa mi javite što mislite o tome. Meni je zanimljivo… Ako vas zanima keynote s te konferencije: click.

Kako bi pojednostavljeno objasnili što radi ovaj SDK? Omogućuje kreiranje Windows Phone 7 aplikacija koje koriste servise objavljene unutar Microsoft Research odjela (dakle, ne još uvijek aktivne i javno – masovno dosupne), ali one koji su dio projekta “Project Hawaii”. A to je opet inicijativa koja istražuje kako se servisi zasnovani na računalstvu u oblaku mogu koristiti kako bi nadogradili mogućnosti Windows Phone 7 čuda kojeg držite u ruci (mislim… mobitela).

Gradbeni blokovi koje koristi Hawaii nisu tako jednostavni: computation (Windows Azure), storage (Windows Azure); authentication (Windows Live ID); notification; client backup te client-code distribution and location (Orion). Dva servisa koje, u testnom SDK, možete pronaći su Relay i Rendevous, a priprema se i OCR, SpeechToText…

Zašto mi je ovo zanimljivo? Well, pokazuje snagu Software + Services modela: iako imamo ono što imamo u mobitelu, jednostavno je nadograđivati njegove mogućnosti s servisima (dakle, ne aplikacijama, nego mogućnostima koje se nalaze “isprogramirane” u oblaku, a koje mogu biti, zbog modela, prilično kompleksne i sposobne). Hoće li ovo biti i dovoljno brzo? Who cares.. sekunda dvije vamo tamo ionako nam je postalo nebitno. Barem kada znamo da se mobitel spaja “negdje” i radi “nešto”. Gle, gotovo kao PC.

Dakle, imate li neodoljivu želju probati kako to radi u vašem emulatoru (pretpostavljam da nema puno otključanih mobitela: http://research.microsoft.com/en-us/downloads/0c54f42c-84b1-4ad5-a1b3-37008f3b6bff/default.aspx?tag=mantle_skin;content). Volim ove duge, neskraćene linkove.