ratkom.net: potraga za nepoznatim

Nije tajna da sam veliki pobornik PaaS modela – kao stari developer vidim ga kao ne samo svjetlo na kraju tunela nego kao reflektor na zjenici. Nema smisla da vam sad opet navodim sve prednosti (ima tu i nedostataka, ali…), nego mi je zanimljivo vidjeti kako je to model koji se opire bilo kojem obliku standardizacije ili suradnje.

Da je puno obećavao kao model, jest. Da baš i neće tako brzo, neće. Čak ni veliki ne vide baš toliko posla a tome… vidi što kaže Forrester:

PaaS je relativno skroman ali vrlo bitan za SaaS. Dakle, trenutno svako vozi svoju priču, manje više uspješno, s sličnim i različitim modelima pristupa. Kakvo je stanje nacije?

VMWare je ozbiljno ušao u svijet PaaS platforme, s malim odmakom da ju još uvijek vidi “zanimljivo” lokalno, odnosno privatno. Ne da nema public strategiju (Cloud Foundry), dapače, ali je interesantno koliko se trudi složiti private-hybrid-public priču (hybrid uzmite samo kao marketinški izraz, jer je to samo spoj privatnog i javnog), uz fokus na Micro Cloud Foundry modelu. Najjači model je ipak otvorenost “It can support multiple frameworks, multiple cloud providers, and multiple application services all on a cloud scale platform.”, što bi mogao VMWare dobro pozicionirati kod developera koji rade na SpringSourceu. Micro model nije ništa specijalno, barem za one koji su upoznali Windows Azure, ali se dobro reklamira, kao “lokalni oblak” – mada nije ništa blizu tome: nadam se da ne moramo raspravljati da oblak na jednom stroju nema puno smisla, osim za development (što MicroCloud zapravo i jest). No sad, mislim da je integracija u potpunosti slična Windows Azure developmentu koristeći Visual Studio, Publish se zove Push i tako… ništa drugačije, osim same izvedbe (primjeri recimo u Spring Roo okolini).

Google je bio prvi, pa se negdje izgubio uz put. Kako mu je to uspjelo, ostat će mi misterija do kraja radnog vijeka a i dalje, jer su i Microsoft i VMWare a dijelom i Salesforce otišli daleko dalje od njih. Na neke stvari se čeka prilično dugo (na primjer, Google Cloud SQL, relacijska baza u Google oblaku) koja je recimo u ograničenom “previewu”, sve ostalo je recimo novo izdanje ideje koja je već odrađena. Mislim da su više fokusirani na to kako sada od toga napraviti business (lansirali su GAE Premier Accounts), razmišljaju o SLA i ostalim poslovnim elementima, i tako. Faza: gdje su tu novci.

IBM je nedavno također dodao PaaS mogućnosti svom IBM SmartCloud-u (koji je otvoren u travnju ove godine) sada pod nazivom IBM Smart Application Services, kroz koji pokušava adresirati razvoj aplikacija u enterprise okruženju (logično ako se one temelje na Java EE platformi + WebSphere). No, nema ovdje baš previše inovativnosti, prepoznat ćete da su to standardna rješenja prepakirana u web servise (odnosno u aplikacijske servise koji su dostupni kroz platformu) – nešto vrlo slično ORACLE ponudi. Dodatno, podržava se vrlo specifični set znanja (Java, doduše raširena, ali… specifična.). Tu je i pitanje kako ovom pristupiti ako ste developer komada jedan ili ste mali shop – IBM orijentacija je prema enterprise okolini, gotovo potpuno suprotno od Microsofta (Azure) i Googlea (App Engine). Marketing kaže da ne postoji “vendor lock-in”, podržava samo Linux OS, (?), podržava samo IBM DB2 (?) itd, a ja stavljam upitnike kako bi ukazao na to da se zapravo radi u IaaS + SaaS modelu koji po meni ima vrlo malo veze sa PaaS-om, ali danas je valjda popularno staviti i taj križić u svoju kućicu. Da model ima svoje prednosti, govori i donja tablica, ali da je to PaaS…

No dobro, betu možete očekivati slijedeći mjesec (prosinac), pa probajte ako vam se enterprise temelji na IBM tehnologijama.

Microsoft, da budem koliko toliko korektan stavit ću ga u listi na zadnje mjesto pregleda, priprema novo izdanje Azure platforme. Kao i drugi provideri, gledaju se specifične primjene, kao na primjer podrška za Hadoop servise (zanimljivo, ali napustili smo svoj HPC servis i preuzeli open source), radimo s Open Nebulom kako bi podržali Hyper-V (opet open source) itd… O njemu inače dosta pišem pa sada da ne dupliciram podatke i informacije… www.azure.com.

Da sve nije jednostavno u PaaS svijetu svjedoči i trenutno razmišljanje Forrestera: “VDI, PaaS Technologies Stuck in Gestation Phase”: iako većinu stvari polako standardiziramo u svijetu enterprise cloud tehnologija, izgleda da PaaS ide svojim putem. Osobno mi je čudno da to njih čudi /:) ali pa zare različiti vendori ne bi trebali imati nekakvu različitost koja bi ih “izdigla” iznad konkurencije? Osim toga, zašto bi platforme podržavale i konkurenciju? Možda je na nivou infrastrukture to jednostavnije (Open Virtualization, pa LIve Migration ili Migration općenito), ali na PaaS modelu to nije tako jednostavno (pogledajte smo koji bi bili requirementi za podršku Microsoft AZUREu, Google AppEx ili VMWare MicroFoundryu…). Možda se previše brinemo oko toga kako osigurati standardizaciju na svemu i svačemu. PaaS bi ionako trebao biti platforma za brzu inovaciju, a inovacija znači diferencijaciju, zar ne? DA ne bi bilo “Ford, u više boja, dok god je crna”.

Primjetite da nisam previše pisao o ORACLEu, imaju i oni svoju “PaaS” ponudu ali ako vas zanima kako to izgleda, čitajte dio koji se odnosi na IBM.

… tekst je objavljen unutar stranica COMBIS 2011 konferencije, kao prilog tvrtke službenim stranicama. Ili tako nekako, u svakom slučaju da i njega objavimo… Jest da je marketing, ali možda nekome posluži za kakvu radnju ili tekst – prilog. Ne ljutim se… čisti Creative Commons.

Na pragu smo nove ere računalstva, u kojoj inovativne softverske aplikacije na pametnim uređajima (“klijentima”), uz podršku internetskih spremišta podataka i servisa (“oblak”), pojedincima nude veću kontrolu nad informacijama te privlačnije i naprednije značajke na računalima, mobilnim telefonima i drugim uređajima. Takav napredak pojedincima će omogućiti da budu produktivniji, a tvrtkama i ustanovama svih veličina da postanu prilagodljivije, inovativnije te usmjerene na suradnju. Nova generacija računalstva ima ogroman potencijal za poticanje gospodarskih prilika, a pojedincima, tvrtkama i državnoj upravi omogućuje prilagodbu računalnih značajki u skladu s potrebama.

Kombinacija pametnih značajki i mogućnosti povezivanja u širok raspon uređaja, uz podršku internetskih servisa, stvorit će novu paradigmu računalstva utemeljenu na konceptu „klijent plus oblak.” Znam da će mnogi odmahnuti glavom, kako sad opet klijent, kada se sve seli u oblak? Pa, pogledajte na svoj stol. Na njemu imate računalo, laptop, tablet, slate, smartphone, player ili nešto sasvim drugo – ali to je još uvijek klijent. Kad malo zagrebete po površini, možete uočiti dva trenda: jedna koji bježi od "klijenta" koliko god može (čitaj: Google Chromebook), i drugi koji značajno ovisi o klijentskim aplikacijama (čitaj: sve ostalo. Da, da i iPad i iPhone i Android zapravo su klijenti koji su nakrcani aplikacijama koje ima daju njihove prednosti). Dakle, daleko smo od svijeta koji ovisi samo o oblaku i gotovo se mogu kladiti da ćemo još dugi niz godina ovisiti o snažnim klijentima. No, koji, da bi bili ono što jesu, zahtijevaju oblak…

Kao najveća svjetska softverska tvrtka, Microsoft je predvodnik tih tehnoloških postignuća, kombinirajući ih tako da klijentima pružaju dosad neviđenu mogućnost izbora i fleksibilnost – nudi širok raspon rješenja po modelu "klijent plus oblak", kao kombinaciju naprednih softverskih aplikacija i hardvera te internetskih servisa – ta rješenja nazivamo “softver plus servisi".

Napredni, međusobno povezani uređaji

Najveća pokretačka snaga na kojoj se temelji nova generacije računalstva jest brz rast raznolikosti i snage računalnih uređaja povezanih s internetom. Danas mnogi ljudi – osobito u razvijenim društvima – imaju jedno računalo na poslu i jedno kod kuće te jedan ili više računalnih uređaja koje nose sa sobom, kao što su pametni telefoni i digitalni glazbeni reproduktori. Napredak u tehnologiji mikroprocesora, pohrane, komunikacija i zaslona omogućio je pak pravu eksploziju različitih računalnih uređaja. Proizvođači poluvodiča kao što su Intel i AMD nastavljaju s povećavanjem računalne snage novim višejezgrenim procesorima, koji potiču razvoj pametnih uređaja s inovativnim Microsoftovim softverom i softverom drugih tvrtki. Konzumerizam je danas značajno promijenio svijet organizacija, te je danas realno za očekivati da vrijedi bilo koji oblik i pristup, od toga da djelatnici žele koristiti svoje osobno računalo na poslu pa do toga da uopće ne žele računalo.

Taj trend vidimo već danas na mobilnim telefonima, čije su mogućnosti gotovo iste kao na osobnim računalima, televizorima povezanima s Internetom i obogaćenim korisničkim sučeljima, GPS i medijskim jedinicama u automobilima koji reagiraju na glasovne naredbe, elektroničkim čitačima knjiga koji knjige preuzimaju s Interneta i prikazuju ih u kvaliteti gotovo jednakoj onoj na papiru, digitalnim okvirima za slike koji dohvaćaju slike i drugi sadržaj bežično putem Interneta te igraćim konzolama koje služe kao kućni multimedijski centri. No to je tek početak.

Pametniji softver jednostavniji za upotrebu

Drugu važnu pokretačku snagu na kojoj se temelji nova generacija računalstva čine veliki pomaci u operacijskim sustavima i softverskim aplikacijama koji pokreću i povezuju sve te uređaje. Primjerice Windows 8, nadolazeći Microsoftov operacijski sustav za stolna i prijenosna računala, sadržavat će dodirno prirodno korisničko sučelje s kojim su se mnogi korisnici mobilnih telefona, PDA uređaja, Tablet PC uređaja i sustava Microsoft Surface već upoznali. To će programima koji se izvode u sustavu Windows omogućiti da ponude intuitivnije dodirno korisničko sučelje i značajke, čineći softver potpunijim dijelom naših života na poslu i kod kuće. Microsoft znatno ulaže i u razvoj drugih sučelja koja se temelje na prepoznavanju glasa i slike, a koja će i ostale proizvođače potaknuti na razvoj inovativnih novih proizvoda i servisa te računalne uređaje učiniti još svestranijima, naprednijima i jednostavnijima za upotrebu.

Microsoft i druge softverske tvrtke nastavit će razvoj sve inovativnijeg softvera koji će se nalaziti na korisničkim računalnim uređajima, što se često naziva „obogaćenim klijentskim“ softverom. U godinama koje slijede vidjet ćemo pametne značajke i mogućnost povezivanja utkane u gotovo sve pore života, od zaslona veličine zidova i stolnih dodirnih računala kao što je Microsoft Surface u tvrtkama, do umreženih senzora i zaslona u svojim domovima koje pogone nevjerojatne mogućnosti rada koristeći prirodnu komunikaciju kao što je Microsoft Kinect . Možda najvažnija promjena očekuje se tamo gdje već nekoliko godina grupe tvrde da nema napretka – osobna računala. Promjene u koncepciji Windowsa 8, mogućnosti koje donosi System On A Chip (SoC) arhitektura te podrška za ARM procesore promijenit će način kako koristimo osobna računala – i to ne samo za čitanje sadržaja u kojima iPad i slični uređaji drže značajan dio tržišta, nego i u onom koji nam je najvažniji, a to je stvaranje. SoC arhitekture mogu smjestiti cijelo računalo u jedan mali čip i time osloboditi prostor i mogućnosti za druge bitne dijelove i uređaje.

Napredne značajke i funkcije tih programa omogućit će korisnicima da izvršavaju sve složenije računalne funkcije, kao što su vizualizacija i simulacija podataka. Inovativniji softver potaknut će i razvoj nove generacije pametnih uređaja koji će korisnicima pružiti fleksibilnost pri ispunjenju njihovih računalnih potreba na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme.

Taj priljev pametnih značajki i mogućnosti povezivanja u široki raspon uređaja nadopunjava rast internetskih servisa, stvarajući novu paradigmu računalstva utemeljenu na konceptu "klijent plus oblak". U toj paradigmi zadaci pohrane i obrade podataka raspoređeni su na pametne klijente s naprednim značajkama (kao što su osobna računala, dekoderi kabelskog signala ili mobilni uređaji), a veliki internetski servisi smješteni su u ogromnim podatkovnim centrima. Korisnicima se na taj način nude obogaćene i naprednije značajke koje im omogućuju pristup potrebnim informacijama, zabavi i mogućnostima povezivanja – u bilo koje vrijeme i na bilo kojem uređaju.

Oblak: nadopunjavanje i poboljšavanje računalstva s obogaćenim klijentima

Treća pokretačka snaga na kojoj se temelji nova generacija računalstva jest sazrijevanje interneta kao pristupnika za internetske servise, pri čemu udaljeni podatkovni centri hostiraju podatke i pružaju aplikacije za uređaje korisnika i IT sustave. Jednostavnije rečeno, oblak će poboljšati računalne značajke na klijentu omogućujući korisnicima pristup softverskim aplikacijama i podacima putem interneta. Aplikacije i podaci spremaju se u podatkovnim centrima na drugoj lokaciji, a ne na uređaju ili računalu korisnika ni u lokalnom podatkovnom centru tvrtke ili ustanove. Kada se softver i podaci isporučuju u obliku mrežnog servisa, funkcije instalacije, održavanja i podrške centraliziraju se i poboljšavaju, što rezultira većom ekonomskom učinkovitošću.

Oblak se često vezuje uz softverske aplikacije koje podržavaju ključne IT procese (i može ih nadopunjavati), kao što su upravljanje odnosima s klijentima, videokonferencije i upravljanje web-sadržajem. No mnoge tvrtke i ustanove nisu osposobljene za samostalno upravljanje tim procesima ili nemaju za to interesa. Računalstvo u oblaku tvrtkama i ustanovama omogućuje pristup softverskim aplikacijama i računalnim kapacitetima uz plaćanje samo onih servisa koje koriste.

Oblaku se danas pridodaje prilično pažnje i sve softverske kompanije imaju svoje strategije kako tome pristupiti. Naravno, ovisno o tome na čemu se temelji strategija kompanije tako se i pristupa konačnom objašnjenju koji je doseg i mogućnosti oblaka: ponekad je sve u javnom oblaku (na primjer Amazon i Google) a ponekad je sve u privatnom oblaku (na primjer VMWare i IBM). Microsoft već od početka nudi holističku priču oko cloud computinga: privatni, javni i hibridni oblak samo su mogućnosti u kojima krajnji korisnik određuje kako želi primijeniti mogućnosti oblaka. Ako je odlučio koncentrirati svoje mogućnosti unutar svoje organizacije, onda je to privatni oblak. Ako ne želi investirati u svoju infrastrukturu i aplikacije, onda je to javni oblak. Ako želi imati sve pod kontrolom, ali želi mogućnosti just-in-time skaliranja, onda je to hibridni model. I zapravo, odluku nije potrebno niti napraviti, već je moguće dinamički se "kretati" između pojedinih mogućnosti privatnog i javnog oblaka, prema potrebama organizacije. I to određuje konačni oblik cloud computinga: sve može. Pretpostavljam da će sve kompanije ponuđači Cloud Computinga na neki način ili razvojem ili akvizicijama ili partnerstvom morati ponuditi sve oblike oblaka krajnjim korisnicima jer stvarno – rijetko kada jedan oblik odgovara u potpunosti organizaciji.

Da ne završim sa apsolutizmom – primijetite da ovdje ne govorim o krajnjim korisnicima, odnosno o elementima konzumerizma. Tu je stvar jasna. Klijent i javni oblak su jedino što vrijedi. Možda sa malom dozom servisa koje objavljuje vaša organizacija iz vašeg privatnog oblaka, ali ako je pametna, neće to napraviti na taj način nego kroz javni oblak. A takav oblik već vjerojatno držite u svojim rukama svaki put kad provjeravate elektroničku poštu.

Više informacija: Cloud Computing: www.microsoft.com/cloud ili na test stranicama issuu servisa:

Tu i tamo me opale "stare ljubavi"… Iako ga danas ne vidim toliko (sad će biti od communitya), privržen mi je ostao SQL Server na kojem smo napisali cijeli niz pametnih i manje zanimljivih rješenja. Uglavnom "poslovnih" a time i "dosadnih".

Iako se toga možda ne bi sjetili na prvu, SQL Server je tehnologija na koju nekako "računate" i rekao bih da postoji i da se koristi u svim organizacijama i rješenjima. Ja obično pišem o "zanimljivijim" stvarima od SQL Servera, ali mi je novo izdanje postalo stvarno interesantno zbog nekoliko mogućnosti koje mogu na interesantan način promjeniti mogućnosti i percepcije rješenja i aplikacija koje ovise o SQL Serveru. Svatko od nas ima TOP X stvari koje su mu zanimljive, a ovo je nekako moj izbor (više kao i hommage mojim dobrim starim developerskim danima…).

Daklem, ako vas je fascinirala PowerPivot tehnologija koju je izbacio Microsoft, vjerojatno ste se pitali kako to možete iskoristiti u svojim aplikacijama. Do sada nikako, ali u Denali izdanju tehnologija vam je potpuno otvorena, kroz mogućnost koje se zove Column Store Index. Pregled što je Column Store Index i ideja oko toga (Eric Hanson): http://channel9.msdn.com/posts/SQLServerColumnStoreIndex. Oni koji su pratili nastanak mogućnosti sjetit će se da se projekt zvao "Apollo", dok je u CTP3 izdanju dobio i svoje službenoi ime. Zašto mislim da bi ovo morali provjeriti? Pogledajmo primjer:

Ovo smo napisali ne jednom, zar ne? Pogledajmo rezultate:

Ako vam netko tehnologijom može pomoći da se upit može izvršiti ne 2 ili 3 puta već 455 puta brže, rekao bih da je onda ovo stvar koja bi developerima i arhitektima morala pomoći u kreiranju najmanje bržih rješenja. Poslužitelj na kojem se primjer vrtio: 32-logical processor machine with 256GB of RAM.

Naravno, postoje i neka ograničenja, ali ako vas ovo zanima, ionako možete pronaći više informacija na web siteu projekta, gdje je i dokument iz kojeg sam izvukao gornje podatke.

Drugo, tu je tehnologija koja se pojavljivala pod nazivom "Crescent" (lab: Exploring Project Crescent) ili "a Web-based, highly interactive data visualization and presentation solution designed to enable business customers to quickly gain meaningful insights from data." Ovo je jedna od stvari koje je teže opisati i koje morate vidjeti i probati da bi razumjeli. Ali tamo gdje je uključen Amir Netz, očekujete samo najbolje… Za njega potpisujem bilo koji projekt kojeg on vodi.

Ako vas je zanimao jednostavni put u Business Intelligence, možda bi ovo mogao biti dobar početak, bez velike investicije u šumu raznih alata i rješenja.

Na kraju, zanimljiv mi je Juneau – Application Lifecycle Management za SQL Server, integriran u VS priču – tako da "po defaultu" imate code navigation, Intellisense, itd itd, što ste već navikli u razim drugim projektima koji se zasnivaju na VS okruženju.

Juneau se instalira u VS2010 prilikom instalacije CTP3 izdanja.

Kao dodatak, mada to i nije mala vijest, Microsoft Community organizira konferenciju vezanu samo uz SQL Server, s izrazitim fokusom na Denali izdanje. Konferencija se zove: SQL TUNE-IN, a više informacija možete pronaći na ovoj adresi.

U zadnje vrijeme jednostavno “bujaju” priče oko cloud computinga i svatko se bavi svačime. No barem nije dosadno…

Ako ste pratili priču oko Citrixa i cloud.com open source cloud providera, odnosno kupovine za neidentificirani broj zelenih novčanica mogli ste primjetiti da uskoro dobivamo još jednog ne samo Iaas već i PaaS pružatelja usluga. Cloud.com je otprije poznat kao pružatelj infrastrukturnih usluga koji podupire više tipova virtualnih strojeva (Citrix XenServer, VMWare vSpehre  te Xen, a Citrix radi i na podršci za Microsoft Hyper-V), ali između redova dodaju i podršku za cijeli niz razvojnih okolina kako bi podržali PaaS model.

Citrix je već dovoljno aktivan na polju openstack.org projekta – grupe organizacija i pojedinaca koji zajedno rade na specifičnoj cloud computing platformi (više o projektu). Citrix je suosnivač i jedan od najvećih kontributora, ali ima tu i drugih zanimljivih organizacija. Cloud.com će podržavati openstack projekt i time se komplicira razumijevanje tko tu koga podržava i na koji način, ali vjerujem da će vrijeme pokazati čija mačka crnu …

Trenutno na stranicama (kupnja je završena 12.07.2011)  i nema baš nešto previše pametnog teksta, već većinom recikliranje iz jednog papira u drugi, ali gledajući Citrixovu povijest, u koju spada i odlična suradnja s Microsoftom na cijelom nizu virtualizacijskih rješenja, vidim ih kao kredibilne igrače na području infrastrukture. Druga je priča što će se dogoditi na polju platforme, gdje Citrix nema većih referenci i koje je, kao pojavni oblik cloud computinga, daleko zahtjevnije rješenje…

Zanimljivo je kako smo dobili još jednu kategoriju opisa cloud computinga:

Open source cloud computing platform for building and managing private and public cloud infrastructure. Massively scalable. Customer proven. Brutally efficient IT.

Brutalno učinkovit IT. Moram to zapamtiti…

openstack.org:

Osobno, ne vidim ništa revolucionarno, iako mi je super interesantno zašto su se toliko fokusirali na Image Service kada bi to trebao biti samo jedan od servisa koji koriste Object Storage. Osim ako nisu odlučili specijalizirati se kao podrška za flicker ili slične servise… No podrška velikog broja kompanija zasigurno openstack čini projekt koji treba pažljivo pratiti.

Kako samo vrijeme leti… uz tw i fb nekako je blog postao druga (treća) platforma, možda sada malo nespretnija za brzu komunikaciju, ali svakako dobrodošla kad se treba malo ozbiljnije pozabaviti temom i vremenom. A evo jedne iz LA okruženja, prije no što danas skočim dalje na poznatoj ljetnoj turneji “tamo negdje preko bare”. Razlog? Microsoft Worldwide Partner konferencija i cijeli niz pitanja, odgovora i novosti koji su se tamo pojavili.

Što ima novo? Ove godine manje noviteta a malo više “održavanja obećanja” rekao bih. Prošlih nekoliko godina glavna tema je bila cloud computing (i danas je), ali nekako se vidi da danas nema druge do tim putem – svaki proizvod koji danas izlazi iz kuhinje ili je cloud based ili je cloud enabled – ili je cijeli zasnovan na oblaku ili neka od njegovih komponenti živi u oblaku. Danas mi je značajno jednostavnije objašnjavati “software + services” ili “three screens” strategije jer ih možete vidjeti gdje god kliknete. I to ne samo u consumer prostoru gdje je to nekako postalo podrazumijevajuće nego i u enterpriseu – koji god proizvod taknete, ima nešto vezano za cloud. Mislim da će ovo u budućnosti biti vrlo zanimljivo… i mislim da će relativno brzo pasti ograde oko toga što se može ili nemože napraviti – već danas ima toliko IaaS ponuđača da se bilo koja midmarket investicija u infrastrukturu čini smiješnom. Što se tiče sigurnosti i povjerenja vidim da ovo ide stopama kao kod plaćanja kreditnim karticama preko interneta – može biti problema ali zapravo kvantiteta prevladava nad kvalitetom i nitko se zbog toga ne brine. Što mi je bilo, onako, zanimljivo, po proizvodima i tehnologijama? Danas malo po Cloudu…

Microsoft Office 365 – iako dosta ljudi i dalje vjeruje da je to Office u oblaku (a nije, jer je to Office Web Apps, koji je sastavni dio Microsoft Office 365) vidim da je među partnerima nevjerojatan interes za Office 365. Polako su se složili poslovni modeli, pa tako već za 6 USD mjesečno imate osnovno dijeljenje emaila, kalendara, kontakte ali i uporabu Office Web Apps i Forefront Online Protection itd. Posebno je što imate i uporabu SharePointa online za rad s dokumentima i osnovnu kolaboraciju… i to sve uz 99,9% SLA ugovora. Sad, da li je to puno ili nije… mislim da će biti jasnije ove godine kada se usluga pojavi u Hrvatskoj i bude lokalizirana (kako pravno tako i jezično). Naravno, ovo je jedan od paketa, moguće je uzeti i naprednije usluge (ali onda…)

Sad, postavlja se pitanje gdje je tu Google Docs, ali najjednostavniji odgovor je da isti možete potražiti sami, dobar je članak recimo na ZDNetu, ali to je samo jedan od… prenosim i njihovu tablicu koja daje neke usporedbe…

Microsoft Azure – danas je to samo pitanje koliko i kada tvrtki će svoja rješenja staviti na Platform as a Service. Već je podosta korisnika (govori se o n x10 tisuća), iskustva su već tu i sad je to samo pitanje vremena…

Vidim da se ozbiljne aplikacije stavljaju na oblak, i onda svi pričaju o skalabilnosti i mogućnostima. Meni osobno je jako drag primjer iz Australije gdje je partner Jamison (ako sam dobro zapamtio, ali popravit ću kad se sjetim) koristeći oblak smanjio cijenu održavanja online ispita sa 250.000 AUD na 400 AUD . E pa sad, ako to ne govori o cloud computingu, neznam što bi… sam Azure nije imao velikih noviteta na konferenciji, osim onog što ste mogli pročitati u raznim newsletterima ali je bilo dosta primjera gdje veliki stavljaju nešto na Azure kako bi iskoristili skalabilnost. Marketing ekipa recimo prednjači pred svima…

Pojedine grupe rješenja postale su “pod obavezno” u ovoj kategoriji. Recimo StorSimple (Microsoft BizTalk partner of the Year), case je tu, a danas gotovo svi pružatelji usluga storagea imaju kao jednu od opcija “backup” u oblak… pa ako se nešto razleti, barem je oblak tu.

P.S. Ako ste propustili, MS je objavio zgodan kalkulator kojim možete izračunati koliko vas košta aplikacija na Azure platformi. Naravno jednog dana kad budete znali kakvi vam resursi trebaju, a to je već teže pitanje…

Azure Platforma će se kod nas pojaviti kad i Office 365, dakle relativno skoro. Znam, znam, dali isto tako već ste se navikli da ne dajemo točne datume.

Windows Intune – ono za što se relativno malo zna, a meni je možda najbolji proizvod kojeg smo izbacili van u zadnjih 10 godina. I dobar je komplement Microsoft Officeu 365, koji je okrenut prema produktivnosti a Windows Intune prema administraciji sustava. Nema tog administratora koji se nije zamislio na Intuneom – mogućnost da preko weba upravljate računalima svoje i drugih organizacija, radite distribuciju softvera (da, da u novoj verziji), sređujete anti virusnu zaštitu, rješavate udaljeno probleme svojih korisnika… moćno, vjerujte.

Mislim da će vrlo skoro proizvod doći do trenutka kada možete gotovo svaku organizaciju kod nas prebaciti na ovakav način upravljanja i osjetilo se da raste uzbuđenje među pružateljima managed usluga (dakle, oni koji za vas održavaju vaše strojeve). Nove verzije čak rade i za non-Microsoft softver /recimo distribution/ a čeka se i mogućnost upravljanja ne samo PC strojevima nego i svim mogućim uređajima koji se na neki način mogu spojiti na internet (čitaj oblak).

A zapravo ne morate vjerovati, možete i sami probati. Upravo je objavljena i BETA June 2011 pa…

Private Cloud – ili privatni cloud po naški. Ovo sad zahtjeva malo više pisanja i ostavit ću to za drugi put. Ali samo da znate da je to, kao i hibridni oblak, možda bilo najupečatljivije ovdje u domeni cloud computinga, pa mi ipak treba više prostora. Till then…

Kako regulirati oblak? Naravno ovdje ne pišem o protugradnim raketama ili ostalim ludostima od kojih su davno odustali, nego od neobične potrebe pojedinih organizacija da reguliraju sve i svašta (tako recimo, od veličine krastavaca do oblika rajčice). Ponekad je to razumljivo i opravdano, aponekad je to samo izmišljanje razloga da birokracija i dalje buja i množi se i čini samu sebe svrsishodno.

Dakle, kako regulirati oblak? Nedavno se sama ponudila gđa Neelie Kroes (EU ekipa, pisao sam nedavno o tome), ali i druge institucije idu svojim putem i izmišljaju regule i uzuse koji bi eto, kao, omogućili da su korisnici sretni i zadovoljni. Jasno je da je cloud computing tek u svojim povojima te da vendori koji pružaju usluge uglavnom izmišljaju različite setove funkcionalnosti koji vam onemogućuju direktno mijenjanje pružatelja usluge bez velike pompe i problema. Nema nekakvih općeprihvaćenih normi, metodologija i najboljih načina koji bi svi prihvatili (podržali), što neki koriste kako bi „objasnili“ razloge polaganog prihvaćanja računalstva u oblaku – jer se, eto, ljudi boje i paze koju tehnologiju primjeniti, ne bi li izbjegli „vendor lock-in“. No, nisu ni vendori što su nekada bili – pitanje interoperabilnosti je danas pitanje koje se podrazumijeva (sjećam se kada sam prije negdje dvije godine napisao tekst koji je tvrdio da je pitanje interoperabilnosti gotovo i da je to nešto što će se podrazumijevati – i danas stojim kod toga) te su se dobro naučili da više nema izolacije korisnika – danas izolacija znači tržišno neprihvaćanje i sigurno gubljenje tržišnog udjela. I tako se vendori udružuju u razne organizacije kako bi razgovarali o potencijalnim problemima i mogućnostima.

Do sada su najpoznatiji Open Cloud Consortium organizacija (Yahoo, Citrix, Cisco…), Cloud Security Alliance (Google, Microsoft, Novell, Oracle, IBM, Iron Mountain, CISCO, CA, milion drugih), te pojedini žanrovi interesa, tipa Storage Networking Industry Association (SNIA, s članovima tipa DELL, EMC, IBM, ORACLE, Microsoft…), ali ima tu i raznih drugih. Neupućen bi rekao da ipak tu netko s nekim razgovara i dogovara i možda bi bio u pravu, s obzirom da su tu sva eminentna imena scene računalstva u oblaku.

Ali tako ne misli tehnička birokracija. Pa kreću Organization for the Advancement of Structured Information Standards (OASIS), National Institute of Standards and Technology te European Telecommunications Standards Institute (ETSI) a nisu dugo sjedili u zadnjoj klupi ni famozni IEEE te Object Management Group (OMG). Najviše se danas piše o naporima koje je pokrenuo IEEE (iako nećete puno pronaći na njihovim stranama) kroz dva projekta:

IEEE P2301 — a draft guide for cloud portability and interoperability profiles

IEEE P2302 — a draft standard for intercloud interoperability and federation

Puno mi je zabavnije kako se uključio i OMG koji je svoje dao na polju reinženjeringa poslovnih procesa, koji je pokrenuo Cloud Standards Customer Council… Njihova lista normi je impresivna ali ne čujem da je u širokoj uporabi, ali ajmo nešto i o cloudu napisati. Da ne duljim obje organizacije imaju istu mantru i žele „smanjiti barijere koje priječe širu uporabu računalstva u oblaku“. Već vidim sličnu zabavu kao što je bila kod OpenXML / ODF usvajanja te zabavu pojedinih vendora ne bi li baš njihova tehnologija imala najviše sličnosti s standardom koji se usvaja.

Mislim da će ovi napori u standardizaciji usporiti razvoj cloud computinga. Mislim da se tržište već dovoljno pametno samoregulira, ali eto, kad netko misli potrošiti neke novce i vrijeme ne bi li se reguliralo nešto što ne treba (još) regulirati, ajde.

Nedostaje mi ISO organizacija, ali naći će oni već načina da se uključe. A tada, … tresla se brda, rodila se norma.

Kada u Microsoftu pričate o upravljanju infrastrukturom, gotovo da se podrazumijeva da pričate o System Center proizvodima.

Novi System Center vam omogućava da upravljate ne samo Windows okolinom, nego direktno i raznim Linux (RedHat, SuSe…), iPad, Symbian, Windows Phone 7, Android, iPhone, Solaris, HP-UX, IBM AIX okolinama – time direktno upravlja System Center Configuration Manager 2012. Recimo da Microsoft razumije da su korisničke okoline vrlo heterogene i da se danas sastoje ne samo od drugih poslužiteljskih okolina već i od consumer proizvoda koji se u nju moraju uklopiti. Nije da to niste mogli napraviti i do sada, ali ste morali integrirati cijelo čudo third-party aplikacija da bi tako nešto ostvarili. A sistemski inženjeri ne vole pretjerano takve stvari. Sada iz jedne konzole mogu upravljati  svim čudima koji se spajaju na korporativnu mrežu te mogu primjenjivati različite politike bez obzira na to tko je proizvođač uređaja. Oni detaljniji mogu primjetiti da se danas iz Systems Centra upravlja i cloud computing okolinama – poput Windows Azure okoline.

Još jedna od zanimljivih činjenica je da je Systems Center danas jedina inženjerska upravljačka okolina koja vam omogućava upravljanje nad sva tri najpopularnija hypervizora: Windows Hyper-V, VMWare te XenServer su u potpunosti podržani, što trenutno konkurencija ne prati. Zamislite kako možete dodjeljivati virtualne reusrse na pojedine workloade koristeći resurse kojima upravljaju svi hypervisori! Pa malo red Hyper-V, pa malo XenServera…

Slijedeći put malo više o detaljima implementacije Private Cloud okoline u System Center Virtual Machine Manageru 2012, što mi se čini kao jedna od super zanimljivih stvari koje dolaze. A do tada možete pročitati i zanimljiv članak o Windows Intune servisu na BUG Onlineu (proizvod također objavljen na Microsoft Management Summitu, kojeg je napisao kolega Tomislav Poljak).

Whoa! Dok se okreneš oko sebe, prođe mjesec dana. Skokneš malo preko bare, dogodi se nekoliko konferencija, Microsoft objavi neke proizvode, odeš koji dan na godišnju – prođe mjesec dana. A pri tome ne napišeš niti jedan blog post, već si nekako na twitteru i ponekad na facebooku (ovo govori nešto, ali o tome drugom prilikom). Nije da nema zanimljivih tema, ali sve nekako, budem to drugi put… pa svaki dan ima neka tema, pa sve drugi put i tako… Nije nekakvo opravdanje, ali živo ide dalje.

No ovih dana me uništavaju količinom informacija koja dolazi s Microsoft Management Summit 2011 konferencije, pa ima toliko dobrih stvari da je red napisati koju. A poglavito ako dio informacija dolazi iz grupe proizvoda koji su na neki način vezani za Cloud Computing. Dakle… ajmo s prvom koja mi je ok.

Recimo da bih za početak izabrao Server Application Virtualization. Budimo pažljivi ovdje: ne “Server Virtualization”. Ne “Application Virtualization” već “Server App Virtualization”. Nakon svega, što bi to pobogu bilo? Ako znate i razumijete što radi Server Virtualization (razdvaja operativni sustav i samo računalo) onda vam je ovo nivo iznad (razdvaja aplikaciju i operativni sustav). Nije li to zabavno? Dio ove tehnologije ste već upoznali u App-V tehnologiji koja razdvaja korisnički operativni sustav i aplikaciju, ali ovdje je sve pomjereno na server (dakle razdvaja OS na serveru i samu aplikaciju). No ovdje nećete virtualizirati nešto trivijalno za desktop kao što je Adobe Reader, nego punokrvnu server aplikaciju kao što je Exchange Server 2010. Čemu to? Pa, ako ste se ikada zabavljali s migracijama, nadogradnjama, prebacivanju, backupu, itd, itd. jasno je da vam je ovo bila zanimljiva zadaća… Aplikacija bi bez kontrole napravila rusvaj po serveru, poinstalirala ovo i ono, zapisala Rat i Mir po registryu i … makni ti to onda sa servera. Danas, to možete napraviti bez problema, mičući aplikaciju s jedne VM na drugu ili radeći update VMa bez toga da utječete na aplikaciju.

Interesantno, koncept se izgleda može primijeniti i na VM rolu koja je dio Microsoft Azure platforme – time dobivamo zanimljivu karakteristiku gdje imate “base image VM” na Auzreu na koji onda… postavljate server aplikacije koje inače nikada ne bi radili na istoj platformi. Rekao bih, napredan IaaS, malo zanimljiviji od koncepta koji ima Amazon.

Gdje to pronaći rekli bi oni zainteresirani? Microsoft kaže:

This new capability is now available in beta as part of System Center Virtual Machine Manager, and will hit general availability later this year as part of the larger System Center 2012 release.

Eto, pa mi javite što mislite o tome. Meni je zanimljivo… Ako vas zanima keynote s te konferencije: click.

Evo dvije moje omiljene teme ove godine na jednom mjestu: Windows Phone 7 i Cloud Computing. I to samo marketinški na jednom mjestu: Microsoft Research je uspješno povezao potrebe jednog i mogućnosti drugog kreirajući … Windows Phone 7 Cloud Services SDK.

Kako bi pojednostavljeno objasnili što radi ovaj SDK? Omogućuje kreiranje Windows Phone 7 aplikacija koje koriste servise objavljene unutar Microsoft Research odjela (dakle, ne još uvijek aktivne i javno – masovno dosupne), ali one koji su dio projekta “Project Hawaii”. A to je opet inicijativa koja istražuje kako se servisi zasnovani na računalstvu u oblaku mogu koristiti kako bi nadogradili mogućnosti Windows Phone 7 čuda kojeg držite u ruci (mislim… mobitela).

Gradbeni blokovi koje koristi Hawaii nisu tako jednostavni: computation (Windows Azure), storage (Windows Azure); authentication (Windows Live ID); notification; client backup te client-code distribution and location (Orion). Dva servisa koje, u testnom SDK, možete pronaći su Relay i Rendevous, a priprema se i OCR, SpeechToText…

Zašto mi je ovo zanimljivo? Well, pokazuje snagu Software + Services modela: iako imamo ono što imamo u mobitelu, jednostavno je nadograđivati njegove mogućnosti s servisima (dakle, ne aplikacijama, nego mogućnostima koje se nalaze “isprogramirane” u oblaku, a koje mogu biti, zbog modela, prilično kompleksne i sposobne). Hoće li ovo biti i dovoljno brzo? Who cares.. sekunda dvije vamo tamo ionako nam je postalo nebitno. Barem kada znamo da se mobitel spaja “negdje” i radi “nešto”. Gle, gotovo kao PC.

Dakle, imate li neodoljivu želju probati kako to radi u vašem emulatoru (pretpostavljam da nema puno otključanih mobitela: http://research.microsoft.com/en-us/downloads/0c54f42c-84b1-4ad5-a1b3-37008f3b6bff/default.aspx?tag=mantle_skin;content). Volim ove duge, neskraćene linkove.

[cc] Računalstvo u oblacima: Ekonomija velikih brojeva na strani kupaca /Demand Side Economics of Scale (2)

U prošlom blogu povezanom s Cloud Computingom dali smo pregled prednosti koje računalstvo u oblacima donosi za ponuditelje. Što je s kupcima?

Ukupni troškovi IT organizacija ili rješenja nisu određeni samo troškovima ukupnog kapaciteta kojeg posjeduju, nego i postotku učinkovitog iskorištenjatih kapaciteta. Kad razgovaramo o datacentrima, potrebno je sagledati učinak koji zbrajanje zahtjeva kupaca (demand aggregation) ima na troškove uporabe iskorištenih resursa (procesori, mreža, memorija, prostori za pohranu…).

Kod ne-virtualiziranih datacentara, pojedina aplikacija ili radno opterećenje (workload) uobičajeno se izvodi na zasebnom fizičkom poslužitelju (naravno, na jednom fizičkom poslužitelju može se pokrenuti više aplikacija, ali to nije uobičajena praksa. Ponekad je teško maknuti aplikaciju koja radi na drugi poslužitelj, bez intervencije u operacijski sustav – tako da pokretanje više aplikacija uglavnom predstavlja usko grlo koje je teško usklađivati kad se isporučuje usluga). Ovakav pristup znači da se broj poslužitelja linearno povećava s brojem radnih opeterećenja na poslužitelju. Kod ovog modela iskorištenjer poslužitelja je tradicionalno vrlo nisko, između 5% i 10% (izvor: The Economics of Virtualization: Moving Toward an Application-Based Cost Model, IDC, November, 2009). Virtualizacija omogućuje da se višestruke aplikacije pokreću na jednom fizičkom poslužitelju unutar posebno aplikaciji prilagođene instance operacijskog sustava, tako da je primarna prednost virtualizacije mogućnost da manje poslužitelja može podnijeti isti broj radnog opetrećenja. Kako ovo utječe na ekonomiju velikih brojeva? Kada bi sva radna opterećenja imala istu iskoristivost, ovo bi se pretvorilo u jednostavno sažimanje potreba s predvidivim opterećenjima. No, u stvarnosti se opterećenja značajno mijenjaju tijekom vremena, često zahtjevajući velike resurse u jednom trenutku, dok u slijedećem ne zahtjevaju gotovo ništa. Ovo otvara značajne mogućnosti za poboljšanje iskoristivosti putem zbrajanja i podjele (aggregation and diversification) zahtjeva od strane kupaca.

Analiza opterećenja je pokazala da postoje različiti izvori varijabilnosti iskoristivosti – zanimljivo je pogledati na koji način računalstvo u oblacima može odgovoriti na njih i time smanjiti troškove.

1. Slučajnost (RANDOMNESS). Uzorci opterećenja krajnjeg korisnika sadrži određene elemente slučajnosti. Na primjer, ljudi provjeravaju svoju elektroničku poštu u različita vremena (slika). Kako bi se zadovoljili pragovi service-level ugovora, potrebno je ugraditi kapacitet (buffer) koji može predvidjeti da će pojedini korisnici iste aktivnosti provesti u isto vrijeme. Ako je poslužitelje moguće dodavati prema potrebi, varijabilnost je moguće smanjiti.

slika: opterećenje Exchange poslužitelja tijekom vremena (izvor: Microsoft)

2. Dnevni uzorci (TIME OF THE DAY PATTERNS). Postoje predvidivi dnevni uzorci u ponašanju korisnika: servisi koji poslužuju krajnje korisnike (consumer) uobičajeno su najopterećeniji krajem dana, dok servisi koji poslužuju poslovne korisnike uobičajeno su najopterećeniji tijekom radnog dana. Planiranje kapaciteta mora uzeti u obzir ovakve uzorke, ali neće biti iskorišteno tijekom drugog dijela dana što će uzrokovati nisko iskorištenje resursa. Jedan od primjera izbjegavanja ovog problema je podjela radnog opterećenja putem više vremenskih zona koji se pokreću na istim poslužiteljima (slika).

slika: dnevni uzorci volumena pretraživanja, izvor: Bing Search volumeni u 24 sata

3. Varijabilnost ovisno o industriji (INDUSTRY-SPECIFIC VARIABILITY). Ponekad je varijabilnost opterećenja ovisna o dinamici pojedine industrije koja stvara opterećenje. Tvrtke koje prodaju robu široke potrošnje najveće opterećenje imaju tijekom praznika, dok tvrtke koje obrađuju porezne prijave gužvu imaju u veljači (barem u Hrvatskoj). Postoje različite vrste varijabilnosti koju donosi industrija – neke koje se ponavljaju i koje je moguće predvidjeti, kao što je predaja poreza, dok su neke potpuno nepredvidljive, kao što su neočekivane velike vijesti o potresu ili slično. No ukupan rezultat je očekivanje da kapacitet mora podnijeti očekivano vršno opterećenje (plus dio predviđene pogreške). Većina ovog kapaciteta će biti neiskorištena većinu vremena (slika).

slika: varijabilnost po industriji (izvor: Alexa Internet)

4. Varijabilnost uporabe resursa (MULTI-RESOURCE VARIABILITY). Compute, storage, input/output (I/O) resursi uobičajeno se kupuju zajedno: poslužitelj sadrži određenu količinu računalne snage (CPU), prostor za pohranu te I/O mogućnosti (pristup prostoru za pohranu). Pojedina radna opterećenja, kao što su pretraživanje koriste veću računalnu snagu, ali relativno malo prostora na disku ili kapaciteta I/O, dok druga radna opterećenja kao što je email koriste dosta prostora za pohranu ali malo računalne snage (slika). Iako je moguće prilagođavati kapacitet kupujući poslužitelje koji su prilagođeni za određena radna opterećenja, ovakav pristup rješava problem samo s jedne strane, jer smanjuje prilagodljivost i uglavnom nije ekonomski isplativ iz perspektive kapaciteta. Varijabilnost vodi ka neuporabljenim resursima osim ako ne primjenjujemo različita radna opterećenja koja imaju komplementarnu uporabu resursa.

slika: varijabilnost različite uporabe resursa, izvor: Microsoft

Komplementarna uporaba resursa bi grafički bila prikazana kao kod dnevnih uzoraka, ali to zahtjeva zbilja granularno dijeljenje resursa. Što se preciznije može upravljati resursima, podjela je bolja, a time i učinkovitost.

5. Nepredvidivi uzorci rasta (UNCERTAIN GROWTH PATTERNS). Problemi predviđanja buduće uporabe računalnih resursa i dugotrajno vrijeme da se novi resursi stave u pogon još jedan je razlog neiskorištenja resursa (slika). Organizacije moraju osigurati odobrenje za IT resurse daleko prije no što se potreba dogodi ili prije no što razumiju da moraju resurse osigurati. Čak i velike privatne kompanije imaju ove izazove, jer nije uobičajeno da tvrtke planiraju svoje nabave 6 ili 12 mjeseci unaprijed. Upravljajući radnim opterećenjima raznih korisnika, pružatelji usluga računalstva u oblacima mogu smanjiti ovu varijabilnost, jer se zahtjevi za resursima mogu vrlo lako međusobno kompenzirati.

slika: nepredvidivi uzorci rasta, izvor: Microsoft

No, ovo je nešto što nam je odavno poznato – tako funkcionira većina “on premise” centara u kojima su naslagani poslužitelji. Razlika je u tome što razlike u uporabljenom i dostupnom kapacitetu su uobičajeno daleko veće kod poslužitelja “doma” nego što to možete uočiti na resursima koji su vam dostupni u računalstvu u oblacima. I tamo ima “prekapacitiranja” na dodijeljenim vam resursima, ali… zanemarivo i nevidljivo.