ratkom.net: potraga za nepoznatim

Kako regulirati oblak? Naravno ovdje ne pišem o protugradnim raketama ili ostalim ludostima od kojih su davno odustali, nego od neobične potrebe pojedinih organizacija da reguliraju sve i svašta (tako recimo, od veličine krastavaca do oblika rajčice). Ponekad je to razumljivo i opravdano, aponekad je to samo izmišljanje razloga da birokracija i dalje buja i množi se i čini samu sebe svrsishodno.

Dakle, kako regulirati oblak? Nedavno se sama ponudila gđa Neelie Kroes (EU ekipa, pisao sam nedavno o tome), ali i druge institucije idu svojim putem i izmišljaju regule i uzuse koji bi eto, kao, omogućili da su korisnici sretni i zadovoljni. Jasno je da je cloud computing tek u svojim povojima te da vendori koji pružaju usluge uglavnom izmišljaju različite setove funkcionalnosti koji vam onemogućuju direktno mijenjanje pružatelja usluge bez velike pompe i problema. Nema nekakvih općeprihvaćenih normi, metodologija i najboljih načina koji bi svi prihvatili (podržali), što neki koriste kako bi „objasnili“ razloge polaganog prihvaćanja računalstva u oblaku – jer se, eto, ljudi boje i paze koju tehnologiju primjeniti, ne bi li izbjegli „vendor lock-in“. No, nisu ni vendori što su nekada bili – pitanje interoperabilnosti je danas pitanje koje se podrazumijeva (sjećam se kada sam prije negdje dvije godine napisao tekst koji je tvrdio da je pitanje interoperabilnosti gotovo i da je to nešto što će se podrazumijevati – i danas stojim kod toga) te su se dobro naučili da više nema izolacije korisnika – danas izolacija znači tržišno neprihvaćanje i sigurno gubljenje tržišnog udjela. I tako se vendori udružuju u razne organizacije kako bi razgovarali o potencijalnim problemima i mogućnostima.

Do sada su najpoznatiji Open Cloud Consortium organizacija (Yahoo, Citrix, Cisco…), Cloud Security Alliance (Google, Microsoft, Novell, Oracle, IBM, Iron Mountain, CISCO, CA, milion drugih), te pojedini žanrovi interesa, tipa Storage Networking Industry Association (SNIA, s članovima tipa DELL, EMC, IBM, ORACLE, Microsoft…), ali ima tu i raznih drugih. Neupućen bi rekao da ipak tu netko s nekim razgovara i dogovara i možda bi bio u pravu, s obzirom da su tu sva eminentna imena scene računalstva u oblaku.

Ali tako ne misli tehnička birokracija. Pa kreću Organization for the Advancement of Structured Information Standards (OASIS), National Institute of Standards and Technology te European Telecommunications Standards Institute (ETSI) a nisu dugo sjedili u zadnjoj klupi ni famozni IEEE te Object Management Group (OMG). Najviše se danas piše o naporima koje je pokrenuo IEEE (iako nećete puno pronaći na njihovim stranama) kroz dva projekta:

IEEE P2301 — a draft guide for cloud portability and interoperability profiles

IEEE P2302 — a draft standard for intercloud interoperability and federation

Puno mi je zabavnije kako se uključio i OMG koji je svoje dao na polju reinženjeringa poslovnih procesa, koji je pokrenuo Cloud Standards Customer Council… Njihova lista normi je impresivna ali ne čujem da je u širokoj uporabi, ali ajmo nešto i o cloudu napisati. Da ne duljim obje organizacije imaju istu mantru i žele „smanjiti barijere koje priječe širu uporabu računalstva u oblaku“. Već vidim sličnu zabavu kao što je bila kod OpenXML / ODF usvajanja te zabavu pojedinih vendora ne bi li baš njihova tehnologija imala najviše sličnosti s standardom koji se usvaja.

Mislim da će ovi napori u standardizaciji usporiti razvoj cloud computinga. Mislim da se tržište već dovoljno pametno samoregulira, ali eto, kad netko misli potrošiti neke novce i vrijeme ne bi li se reguliralo nešto što ne treba (još) regulirati, ajde.

Nedostaje mi ISO organizacija, ali naći će oni već načina da se uključe. A tada, … tresla se brda, rodila se norma.