ratkom.net: potraga za nepoznatim

Čistim datoteke, pa pronalazim stvari, kao što je intervju koji je izašao za SEEbiz. Zahvaljujem se g. Lackoviću na odličnim pitanjima koja su me inspirirala za oako dugački tekst. Ovo mi sada dođe više kao neka arhiva. Dakle…

Ratko Mutavdžić

Naš sljedeći sugovornik je Ratko Mutavdžić, tehnološki glasnogovornik, te voditelj grupe za rad s javnim sektorom u Microsoftu. Ratko je glavni Microsoftov tehnički savjetnik u regiji odgovoran za promicanje tehnološke strategije, odnosa tehnologije spram regionalne politike tehnološkog razvoja, i implementacije iste od strane korporacija, države te akademskog sektora. Prije ove uloge, vodio je timove tehnoloških usluga i novih platformi u Microsoftu, upravljajući projektima u enterprise sektoru te u javnom sektoru u cijeloj regiji

Proveli ste posljednjih deset godina u Microsoftu. Kako ste započeli svoju karijeru?

„Karijera“ je započela tamo 1984 s „Računarima“ i prvim kitom za sastavljanje računala Galaksija. Nadam se da se netko ovog sjeća – meni se čini kado da je bilo prije prilično godina. Prvi kit računala nisam uspio sastaviti, drugi je proradio i eto… Slijedili su, kao po traci, ZX81, Spectrum, Commodore… i na kraju dugog niza sjeo je jedan IBM XT, na njemu dBase i … tako smo počeli profesionalno. Jedna stvar je vodila drugoj, prvo 5 godina kao voditelj programerskog odjela u tvtki MicroLAB, potom dvije godine na projektima na Microsoft platformi u tvrtki Eurocomputer Systems, te od 2000. godine u Microsoftu Hrvatska. S Microsoftom je krenula prava „korporativna“ karijera – bio sam voditelj grupe konzultanata sedam godina, potom nekolikog godina u razvoju i primjeni novih tehnologija a danas vodim grupu koja radi s javnom upravom.

Koliko se Microsoft promijenio u tom periodu?

S jedne strane prilično: iz jedne prilično consumer orijentirane kompanije okrenuli smo se primarno prema enterprise segmentu i u zadnjih desetak godina izgradili prilično respektabilnu priču sa svojim serverskim proizvodima. Time smo promjenili fokus kojije danas možda malo manje okrenut prema consumeru – krajnjem korisniku ali se već nazire novi val proizvoda koji su upravo za široku uporabu (Windows Mobile 7, Windows 7, XBOX Live, Windows Live, Zune linija…). Ono što se nije promijenilo je ogromni broj stvarnih stručnjaka i profesionalaca u branši s kojima imate prilike raditi –bilo da sjede interno u Microsoftu ili da su Microsoft partneri. Pojednostavljeno, veliki je broj ljudi od kojih možete svakodnevno učiti i raditi zanimljive stvari, a to je, kao što bi rekli u jednoj reklami, neprocjenjivo.

Korporacija Microsoft i njezin osnivač Bill Gates poznati su po svojem društvenom djelovanju i etičnosti. Koliko ste kroz hrvatski ured mogli utjecati na razvoj i dobrobit hrvatskog društva?

Vjerujem da je utjecaj koji ima Microsoft ogroman – i to ne samo iz perspektive da velika većina ljudi koristi Microsoft softver nego i iz perspektive brenda koji vam omogućuje da pokrećete stvari puno jednostavnije i učinkovitije. Dakle, Microsoft već jeste značajno promijenio svijet (sjetite se samo da smo sedamdesetih imali tagline „računalo sa svakom stolu“, što je tad izgledalo smješno, ali danas je to već prošlost) i dalje ga mijenja – računala su postala naša svakodnevica i nalaze se u raznim formama i oblicima oko nas. U Hrvatskoj Microsoft „ekonomija znanja“ obuhvaća preko 1.000 partner tvrtki u kojima radi desetak i više tisuća ljudi. No, od proizvodnje i uporabe softvera na Microsoft platformi živi daleko više ljudi, pa se smatramo značajnim generatorom ekonomije u svojoj niši. Također, Microsoft vrlo značajno sudjeluje u raznim projektima koje zovemo projektima društvene odgovornosti, i mislim da kao vendor imamo daleko najjače programe suradnje s akademskom zajednicom, lokalnim zajednicama, programe obrazovanja i rada sa startup tvrtkama i slično.Naš cilj je naučiti vas pecati – i to ne samo vas, nego i sve koji to žele, da parafraziram staru poslovicu.

Među ostalim funkcija obnašate i funkciju tehnološkog glasnogovornika Microaofta u Hrvatskoj, a kao tehnički savjetnik u regiji odgovorni ste za promicanje tehnološke strategije i novih tehnologija. Koliko je hrvatsko tržište otvoreno za nove tehnologije? Zaostajemo li značajno u tom segmentu za ostalim državama u regiji? Da li je hrvatsko tržište dovoljno veliko za velike ICT projekte?

Mislim da Hrvatsko tržište uopće ne zaostaje po primjeni novih tehnologija za drugima. Naš problem je drugačije naravi, a to je spremnost na rizik i inovaciju, što se nužno odražava na situaciju u kojoj se nalazimo. Jasno je da je pristup do tehnologije i informacije danas vrlo transparentna stvar – na primjer, kada Microsoft izdaje novi proizvod, danas se Hrvatska nalazi u prvoj ili drugoj grupi zemalja za koje se proizvod lokalizira. Ako govorimo o razvojnim tehnologijama, tu je stvar još bolja: hrvatski učenik ima dostup do razvojnih alata u isto vrijeme kao i njegov kolega u Americi ili u Kazahstanu. Dalje je sve stvar poduzetništva, inovacije, mogućnosti i sreće.Da li smo dovoljno veliki za ICT projekte? Naravno da jesmo, barem u domeni onoga što je potrebno napraviti – ali ako uspjeh hoćemo replicirati, onda moramo igrati globalno. I tu nema dvojbe – nedavno sam sudjelovao u raspravi oko toga, i povukla se tema da bi mi trebali gledati svoje i bliža tržišta. Moram primjetiti da danas dobre hrvatske tvrtke koje se bave izvozom svog znanja ne gledaju samo Srbiju, Bugarsku ili Makedoniju nego i Venezuelu,Maleziju, Egipat itd. Kada se priključeni na Internet, gotovo da vam je svejedno gdje koristite ili rješavate problem. Dalmatinci bi rekli, kad staviš prst u more, odmah si povezan sa cijelim svijetom.

Autor ste i dobro posjećenog bloga posvećenog tehnologiji, ratkom.net: potraga za nepoznatim. Kako gledate na ulogu profesionalaca u hrvatskom društvu, s obzirom na sve veću važnost koju preuzimaju trgovci i posrednici? Može li se u hrtvatskoj stvoriti nova vrijednost u ICT području?

Evo jedne teze s kojom mi se teško složiti. Ne bih rekao da važnost preuzimaju trgovci i posrednici – baš obratno, mislim da ju gube. Pogledajte samo što se događa u ovoj recesiji s „trgovcima“ – dobar dio ih je u značajnim problemima. Zašto? Zato što ne stvaraju dodanu vrijednost, rade s malim marginama na velikom volumenu uz značajno zadržavanje kapitala. Kad jedno od toga postane problem – sve je jasno. No, realno, to se događa trgovcima kojima je svejedno što prodaju – računala, kamere, strojeve za pranje rublja, pegle, frižidere i slično.

Nova vrijednost se stvara svakodnevno i zato upravo i imamo preko 2.300 tvrtki koje su registrirane za neki oblik informatičke djelatnosti. No, postaju vrlo raznolike: znam za tvrtke koje imaju 2 čovjeka i preko 1000 korisnika, ili tvrtke koje rade za Vodafone ili Orange i ostvaruju značajne prihode. I pritom su svi vrlo fleksibilini i razumljivi. Sada smo stvarno u poziciji kraljice u Alisi iz zemlje čuda: trčimo dva puta brže da bi stajali u mjestu. Odnosno, radimo dva puta više za isti ili sličan prihod.

Trenutno obnašate funkciju voditelja grupe za rad s javnim sektorom. Kako biste ocijenili zdravlje hrvatskog ICT tržišta u pogledu korupcije, kvalitete odrađenih poslova i odgovornosti koju domaće tvrtke pokazuju za svoje poslovanje? Hoće li se stanje mijenjati s približavanjem Hrvatske Europskoj uniji?

Vjerojatno nije na meni da sudim o korupciji društva – iako je stanje očigledno i slijedom toga zabrinjavajuće. Mislim da se ICT tržište tu ponaša kao i svako drugo, podložno je raznim utjecajima i pritiscima, koji prirodno imaju više mogućnosti u javnom sektoru nego u privatnom. Ali mislim da tu ulogu ima država i vjerujem da poduzima akcije da se stabiliziramo i krenemo pravim putem.

Okruženje izvođenja projekata, stvaranja profita i generiranje investicija iz istoga ne razlikuje se od drugih tržišta na kojima djeluju zakoni kapitalizma: kupac će uvijek zahtjevati više za manje a prodavatelj stvarati brže za više. To su zakoni koji su jasni i samo vrijeme može riješiti ono što nam je kao profesionalcima dodatno bitno: kvaliteta projekta i zadovoljstvo korisnika. A to će zahtjevati još nekoliko stvari: uspostavljanje otvorenog tržišta projekata i radne snage, niveliranje cijena usluga i proizvoda i razumijevanje odnosa cijene i usluge. No kao što sam rekao, trebat će vremena za to.

Kad se“približimo“ Europskoj uniji možemo očekivati da će se stvari početi događati brže: konkurencija će nam značajno porasti, transparentnost će morati biti zagarantirana ali će se ujedno otvoriti nove mogućnosti za lokalne tvrtke. Neke to razumiju i znam da dio njih već ima otvorene urede u Londonu ili Brusselexu – vjerujem da ćemo i našoj budućnosti imati tvrtke koje su registrirane u svjetskim centrima a čiji se resursi nalaze tko zna gdje – pa tako i u Hrvatskoj.

Kako vidite daljnji razvoj sinergije telekom i IT industrije? Koliku ulogu tu igra „oblačno računarstvo“ kako ga nazivate na svom blogu?

Cloud Computing nije ništa novo – to je samo jedan od realnih scenarija koji su napokon postali dostupni za šire narodne mase. Još uvijek gradimo kao industrija priču o tome – razvijaju se tehnologije i mogućnosti kao i scenariji uporabe. No sigurno je dobar dio budućnosti u tome i dio naših partnera i korisnika će sigurno imati koristi od uporabe tog modela. Naravno, vrijedni stati na loptu i razmisliti o svim elementima koje novi model donosi, a pogotovo o sigurnosti, poslovnim modelima koji su nužno drugačiji kao i jednostavnosti da se nova platforma iskoristi. Evo, gotovo da bi sigurno rekao da će to biti tema koju ću zahtvatiti na WinDaysima 10 – čisto iz poslovne perspektive.

Koliko je trend outsourcinga zahvatio Hrvatsku? Kako vidite daljnji razvoj tržišta u tom segmentu?

Bojim se da smo prva dva vala outsourcinga već propustili. Iako su nam puna usta „društva znanja“ rekao bih da smo strukturno tu vrlo malo napravili, ali je problem samo jedan od mnogih koje danas imamo upravo zahvaljujući nepostojanju kvalitetne strukture u državi.Time smo, kao rezultat, uspjeli kreirati relativno male IT tvrtke, koje, iako bogate znanjem i idejama, ipak su preskupe u globalnim okvirima. A time smo ujedno i globalno nekonkurentni. Pogledamo li lokalno tržište, ni tu situacija nije puno bolja – vrlo mali segment IT usluga se outsourcira, pogotovo ako se dosljedno držimo što outsourcing jest (odnosno nije).

Ne vidim da će situacija u dogledno vrijeme biti puno bolja. Za početak, slijedi nam restruktuiranje čimbenika na tržištu, odnosno propadanje ili udruživanje malih igrača, ili kupovina istih od strane velikih proizvođača usluga ili IT integratora. Mislim da je očigledno da je taj proces već počeo – turbulentno, ali je počeo. Smatram da srednjeročno ne možemo očekivati nekakave značajne rezultate, osim u nekim specifičnim segmentima u kojima smo se više našli slučajno nego planski. Nažalost, nama više smeta „nearsourcing“ nego outsourcing i tvrtke koje dolaze iz Bugarske ili Rumunjske danas su puno konkurentnije nego naše. Pitanje je samo koliko im naše tržište izgleda zanimljivo – globalna kriza pojačava apetite, a svaki komarac izgleda kao purica.

Jedan ste od osnivača Udruge za projektni menadžment u Hrvatskoj.Koliko ste imali uspjeha u privlačenju članstva s obzirom da se radi o profesionalnoj organizaciji i podizanju kompetencija njezinih članova? Koliko su kultura i znanje projektnog menadžmenta rašireni izvan IT područja?

Udruga za projektni menadžment postoji već nekoliko godina u Hrvatskoj, mada se ljudi profesionalno bave upravljanjem projekata već značajno vrijeme – tako da smo u startu imali značajni rast članstva. Danas se to kreće negdje oko preko 200 redovnih članova i rekao bih isto toliko onih „plutajućih“ – koji su aktivni članovi pa se posvete nečem drugom, ali ostaju u kontaktu. Na primjer, nedavno smo imali konferenciju na kojoj smo, sve skupa, nabrojali 350 ljudi, što za jednu tako usko specijaliziranu konferenciju i udrugu i nije malo. Iako ICT dominira, sve više je članova koji dolaze iz drugih industrija što je odlično, jer obogaćuje znanje i mogućnosti udruge.

Rekao bi da je kultura upravljanja projektima čak raširenija izvan ICT dijela – na primjer, pogledajte građevinarstvo. Tamo se upravljanje projektima tradicionalno drži kao standardni dio svakog projekta. Možda smo mi iz ICT sektora malo „prenapuhani“, ali veličina naših projekata, resursa i mogućnosti značajno zaostaje iza nekih drugih.

S druge strane, ima ih onih kojima je upravljanje projektima nužnost, ali ga ima u vrlo malim količinama – na primjer, država. Dobro je što znam da država vrlo aktivno gleda kako rješiti taj problem – ali to će zahtjevati prilično vremena i reorganizacije da bi mogli reći da imamo ljude koji u državnoj upravi profesionalno se bave upravljanjem projekata.

Kako vidite daljnji razvoj domaćeg ICT tržišta?

Pitanje od milijun dolara, naravno. Okrupnjavanje sudionika je nužnost, vjerojatno će srednje velike strane tvrtke napraviti dobru kupovinu po našim prostorima. Država će uslaskom u EU morati značajnije investirati u spremnost države da sudjeluje u ICT tokovima i procesima, pogotovu po pitanju ostvarenja eUsluga, o kojima volimo pričati i prezentirati brojke i slova, ali još uvijek stojimo u redovima, upisujemo podatke u papir i plaćamo biljezima. A tako je bilo i prije 20 godina.

Isto tako mislim da će ICT tržište izgubiti na dinamici i da će se morati pretvoriti u podjelu kolača između velikih i malih, odnosno između integratora i niche igrača. Mislim da srednje velike tvrtke ovdje imaju problem i bilo koja tvrtka sa 20-30 ljudi će morati dobro razmisliti kako dalje i unutar kojeg tržišta.

Na kraju, vidim korake prema realizaciji vrijednosti. Mislim da doba prodaje licenci i parcijalnih rješenja koja nisu do kraja iskorištena definitivno prolazi i vjerujem da će ljudi biti puno oprezniji. Napravio bih paralelu: pojavit će se nova generacija automobila koja će trošiti malo, biti ekološki prihvatljiva, imati strahovito ubrzanje, veliku sigurnost, puno opreme ali i maksimalnu brzinu od 160 km/h. Jer nam više stvarno niti ne treba a niti infrastruktura to podržava.Cijena ovdje nije faktor – ovisno o željama i scenarijima, svatko će platiti onoliko koliko koristi ili želi. No to je malo duža rasprava, naravno.