ratkom.net: potraga za nepoznatim

Cijeli niz različitih komentara po blogosferi je izazvao intervju na ZDNetu s Wernerom Vogelsom, Chief Technology Officerom (CTO) Amazona, odnosno, Amazon Web Servicesa. Naime, Vogels tvrdi da zapravo ne postoji “privatni” oblik cloud computinga, ili kako ga mi popularno zovemo – private cloud. Isti također tvrdi da je to sve samo sales pitch ostalih vendora (ne zaboravimo da je Amazon proponent javnog (public) clouda) te da je priča o privatnom ili hibridnom oblaku tek pokušaj da se proda što više tehnologije koja sa oblakom zapravo, nema veze. Nema teorije, reče Vogels, da korisnik može upogoniti privatni oblak i biti učinkovit kao i javni ponuditelj – sve je to, kaže, samo fear, uncertinity and doubt (ili popularno, FUD).

Jedan od zanimljivih teza je pitanje CAPEX – OPEX, odnosno, da li je investicija u oblak kapitalna investicija ili je to tek operativni trošak (iznajmljivanje usluge). Privatni oblak, po njemu, zahtjeva kapitalne investicije, dok kod javnog i ne možete ništa drugo doli iznajmiti uslugu.

Što bi mi rekli o tome?

Svijet nije crno – bijeli, za početak. Ako krenemo iz pozicije da je jedini ispravni pristup scenarij koji ima korisnik (dakle, korisnik traži uslugu, a kako će biti ostvarena, to ovisi o tome što je u datoj situaciji za njega najbolje, odnosno najbolje za njegov scenarij). Ponekad je to jednostavno ostvariti putem javne usluge (tipa Amazon Web Services ili Microsoft Azure ili…), dok je ponekad to gotovo nemoguće (na primjer, scenariji koje ima država ili druge organizacije koje posjeduju visoko rizične procese, poput banaka). Takvi scenariji upravo zahtjevaju privatni oblak. No je li to tada – točno oblak?

Ovdje bi se valjda trebala umješati definicija “što je to oblak” ili “oblačno računarstvo” (cloud computing). Kada bi je bilo. Jer, područje je to u nastajanju i svatko ima svoju definiciju o tome što bi to bilo. Ali možemo razmotriti osnovne elemente koje čine cloud computing.

1. RELIABILIY / POUZDANOST. Rekli bi da je javni oblak izrazito pouzdan. Što nije točno. Malo po malo javljaju se ispadi javnog oblaka (odnosno nekih od servisa koji se temelje na njemu). Na primjer, neki dan je Google Mail bio nedostupan 4-5 sati. Što onda, rekli bi vi, pa nije kraj svijeta. Nije za one čiji scenariji to dozvoljava. Ali oni koji su računali na mail tog dana, imali su grdih problema. Hoće li vam Google vratiti izgubljene pare? Yeah, right. Možete li u privatnom oblaku postići bolji rezultat? Teoretski da – pitanje je koliko ćete investirati u opremu. Ha, rekli bi, onda to nije oblak (jer je u pitanju investicija)! Ali, ako vam je tvrtka organizirana u profitne centre i uvela je Activity Based Costing (ABC metoda), sve je moguće. Tada druge grupe u organizaciji iznajmljuju usluge od informatike… i sve je kao kod javnog oblaka.

2. SECURITY / SIGURNOST. Iako se ovo spominje, ne razumijem zašto bi ovo bila prednost javnog oblaka. Čak više, možda je u kombinaciji s privatnošću ovo jedan od glavnih nedostataka. Iako ponuditelji javnih usluga tvrde (tipa, outsourcing) da oni brinu o svemu (pa i o sigurnosti), stvarna situacija nije baš takva. Uzmimo baš Amazon. Ako instancirate AMI (Amazon Machine Image), bilo kojeg tipa /OS-a, vi ste jedini administrator na sustavu. OK, dobro. Ali ako koristite SimpleDB, Amazonovu hijerarhijsku megabazu, oprostite se od sigurnosti. Amazon je master-administrator cijele priče (što je za očekivati zbog multitenant modela, ali…). Je li privatni oblik sigurniji? Možda iz perspektive administracije ali ne i ukupne sigurnosti. Rekao bih da ovo nema veze s modelom, nego s ukupnim gledanjem na sigurnost. Ili se bavite s time ili ne.

3. TROŠKOVI / COST. Je li javni oblak jeftiniji od privatnog? To bi gotovo sigurno potpisao. Ali, naravno, nakon pametno složete arhitekture sustava, jer troškove možete nabiti i na oblaku baš kao i kod investicije u privatni oblak. To je prilično izraženo kod infrastrukturnog oblaka (IaaS) gdje pametno treba raspolagati resursima baš kao i kod privatne varijante. Da se razumijemo – i u oblaku možete imati (iznajmiti) resurse koji ne rade ništa i gube vrijeme, a vi to plaćate. Možete uploadati i upravljati gomilama podataka (u TB / PB veličinama) koje plaćate a koji vam više ne trebaju.. i slično.

4. SKALABILNOST / SCALABILITY. Javni oblak je nevjerojatno skalabilan. To i jest njegova ekonomska prednost – jednostavno je dodati resurse, ali ih i oduzeti, ovisno o potrebama korisnika. Možemo li to napraviti i u lokalnoj varijatni? Naravno da možemo – većina današnji alata za upravljanje izjednačuje virtualni i fizički, odnosno lokalni i javni resurs. Postoji razlika u tome da je iz perspektive korisnika javni resurs gotovo neograničen (odnosno, cjenovno / teoretski ograničen) dok lokalni uglavnom ima svoje ograničenje. Ali ništa što bi bilo dramatično različito. Ova razlika će biti sve manja i manja, i pojedini vendori su je gotovo izbrisali scenarijem u kojem se bešavno lokalni resursi nadopunjuju javnim resursima (tip oblaka je hibridan).

5. ELASTICITET / ELASTICITY. Ovo je jedina značajna razlika. Javni oblak ima savršen elastiticitet (teoretski) dok se u praksi sastoji od cijelog niza sitnih step funkcija koje gotovo da možete aproksimirati određenom potrebnom funkcijom. Privatni / lokalni oblak to mijenja drastičnom step funkcijom svaki put kada se zatraži / odobri određeni resurs. To znači da je elasticitet u privatnom oblaku jako netgnuta stvar, mada je pitanje koliko je stvarno potrebna. Ali ako postavimo pravilo da cloud computing PODRAZUMIJEVA elasticitet, onda je ovo jedino mjesto gdje Amazon “ima point”. Elasticitet značajno utječe i na ekonomski model, u kojem znate da ste uvijek, u smislu profita, barem korak ispred troška (ili gotovo uvijek – vidi sliku).

Za kraj, razumijevanje: private cloud nije organizacijski oblik public clouda. I nikada neće biti. Nikada, nikada, nikada nećemo uspjeti u lokalnom okruženju imati ekonomiju skaliranja koje ima public cloud. Ali ju većina scenarija niti ne treba. Očekivati da je potrebno replicirati IDENTIČAN model u lokalnom okruženju je nevjerojatan pothvat. No, postoji cijeli niz scenarija koji mogu značajno iskoristiti razmišljanja, procese i tehnologije koje okružuju public cloud. Dakle, ajmo opet o tisućama cvjetova…

Dodatak 22:21

I kad sam se upravo raspisao o ovome, evo vijesti koja dolazi iz IDC-ja…

Naime, recentno izvješće IDC-ja kojim je priupitao razne direktore informatika kaže da ih 55% misli da je privatni oblak zanimljivije rješenje no javni oblak, a dok dodatnih 22% misli da su oba rješenja zanimljiva.

IDC priznaje da je nepoznato što bi to točno bilo – privatni oblak i pokušava dati svoju definiciju:

IDC defines a private cloud as an internal corporate cloud resource where the IT organization is the vendor, offering self-service provisioning, pay-per-use options and simple access, potentially through a browser.

No i dalje stoji: svi vjeruju da će se koristiti obje varijante. Dakle, Amazon stav: #epicfail.