ratkom.net: potraga za nepoznatim

Zanimljiv prikaz trenutnih i budućih trendova stoji već neko vrijeme (2009) na siteu Corporate Executive Board organizacije na temu Emerging Technology Roadmap 2013, a koji je rezultat istraživanja na preko 100+ tvrtki a koje su se izjasnile koje su im tehnologije hot – na izboru od 58 tehnologija u nastajanju (emerging technologies). Da ne pišem previše, slika govori sve, a na gornji link možete downloadati i cijelu kartu. Prošlo je godinu dana, pa… koliko su u pravu?

Što reći na ovu sliku, nego par komentara:

• 2009 godina je valjda stvarno bila godina recesije, nije se previše toga dogodilo. End User computing se i dogodio, 64 bita su postala mainstream, a eto, pojavio se i prvi veliki breakthrough Tablet PC tehnologije (naravno radi se o iPadu).
• 2010 godina je prilično “nabijena”. Neznam kako vi to vidite, ali nije barem u Hrvatskoj, a zbog gornjeg razloga, bila nekakava gužva. Naravno end user computing je strašno aktivan: kako postaviti Windows 7, kako virtualizirati aplikacije i desktop, tu je prilično aktivnosti. Isto tako je i na Server dijelu: nema centimetra da se ne spominje cloud computing. Unified Communication se zahuktava za H2 (drugu polovicu godine), vidjet ćemo rezultate.
• Sve ostalo je, sve ostalo. Nema previše tehnologija koje dolaze ali mislim da će i dio tehnologija krenuti iz 2010 u 2011, pa čak i kasnije. Na primjer, RFID sustavi još uvijek ponekad padnu na tržištu i ne dogode se očekivani rezultati.
• Za nas, interesantni su i rezultati koji su u kategoriji “No Plan to Deploy”: Linux on the Desktop. Korporacije i dalje više očekuju od Linuxa u enterprise okruženju nego što to isti može podnijeti. Cloud: Platform as a Sevice: rekao bih da je taj dio cloud computinga najspecifičniji i da će ga korporacije više vidjeti kao SaaS nego PaaS, pa čak i kada to rade interni developeri. Virtual Worlds: puno buke oko niočega. WiMax: osobno sam puno očekivao, ali očigledno da 4G/LTE mute vodu ovoj nekada vrlo razvikanoj tehnologiji.

Živi bili, pa… vidjeli.

Taman što sam napisao post o borbi između onih koji vide samo javni oblak i onih koji vide i privatnu varijantu, počele su se gomilati tone i tone teksta koji se bave ovom problematikom (ili prilikom). Mišljenja se ipak nisu podjelila, već su dominantno za to da je privatni oblak sasvim realna opcija. Mislim da je s druge strane gotovo samo Amazon (mada mu nisu daleko niti bilo koji pružatelj čistih software as a service modela kao što je, recimo, salesforce.com).

Zanimljivo kako rad u korporaciji kreira ista mišljenja: na primjer, Amazon priča o privatnom oblaku kroz priče više ljudi: James Hamilton (bivši Microsoft SQL, Live, MS Research), sada u Amazonu, nije veliki fan privatnih oblaka http://perspectives.mvdirona.com/2010/01/17/PrivateCloudsAreNotTheFuture.aspx (no, vrijedi pratiti njegov blog, jedan od boljih za područje cloud computinga).

Možda se i moje mišljenje formira prema takvom okruženju. Možda je ipak kao što kaže Ron Schmelzer iz Zapthink-a:

You can’t fight this battle. Private clouds? Baloney. That’s like trying to stop tectonic shift. The future of IT is outside the enterprise. Deal with it.

U isto vrijeme, rekao bih da ni Amazon nije doslijedan. Chris Pinkham, glavni inženjer razvoja Amazon EC2 usluge, otvorio je startup koji se bavi – privatnim oblakom – i servise se zove Nimbula (startup announces Cloud Computing Operating System that blends Amazon EC2-like scalability with private infrastructure customization and control) – vidi sliku i klikni na link za više informacija.

GigaOM, poznata analitička kuća, nedavno je predstavio svoju studiju koja govori o tome koliko je privatni oblak bitan. Ne samo bitan, nego i koliko se tvrtki trenutno bavi ovim pristupom. To je na neki način prikazano i već samim naslovom: “Defining Internal Cloud Options: From Appistry to VMWare” (registrirajte se besplatno). Preko četrdeset različitih tvrtki prikazano je sa svojim ponudama privatnog computinga – i više nego dovoljno da prihvatimo privatni oblak kao realnu opciju.

Jedino što je sigurno je da će se stvari komplicirati te da će modeli i vendori ulaziti jedni drugima u područja. To se ne odnosi samo na male, nego i na velike: Amazon vs. Microsoft, barem prema Timu O’Brienu (Windows Azure vs. Amazon EC2), koji je nekakv Cloud Strategist u Microsoftu (ako postoji takva titula).

Do tada, Microsoftovu ponudu privatnog oblaka možete pronaći na stranicama Microsoft Dynamic Datacenter Toolkita, mada, koliko mi je poznato, sprema se velika promjena i nadogradnja u smislu ponude.

Ali o tome kada za to bude vrijeme.

Cijeli niz različitih komentara po blogosferi je izazvao intervju na ZDNetu s Wernerom Vogelsom, Chief Technology Officerom (CTO) Amazona, odnosno, Amazon Web Servicesa. Naime, Vogels tvrdi da zapravo ne postoji “privatni” oblik cloud computinga, ili kako ga mi popularno zovemo – private cloud. Isti također tvrdi da je to sve samo sales pitch ostalih vendora (ne zaboravimo da je Amazon proponent javnog (public) clouda) te da je priča o privatnom ili hibridnom oblaku tek pokušaj da se proda što više tehnologije koja sa oblakom zapravo, nema veze. Nema teorije, reče Vogels, da korisnik može upogoniti privatni oblak i biti učinkovit kao i javni ponuditelj – sve je to, kaže, samo fear, uncertinity and doubt (ili popularno, FUD).

Jedan od zanimljivih teza je pitanje CAPEX – OPEX, odnosno, da li je investicija u oblak kapitalna investicija ili je to tek operativni trošak (iznajmljivanje usluge). Privatni oblak, po njemu, zahtjeva kapitalne investicije, dok kod javnog i ne možete ništa drugo doli iznajmiti uslugu.

Što bi mi rekli o tome?

Svijet nije crno – bijeli, za početak. Ako krenemo iz pozicije da je jedini ispravni pristup scenarij koji ima korisnik (dakle, korisnik traži uslugu, a kako će biti ostvarena, to ovisi o tome što je u datoj situaciji za njega najbolje, odnosno najbolje za njegov scenarij). Ponekad je to jednostavno ostvariti putem javne usluge (tipa Amazon Web Services ili Microsoft Azure ili…), dok je ponekad to gotovo nemoguće (na primjer, scenariji koje ima država ili druge organizacije koje posjeduju visoko rizične procese, poput banaka). Takvi scenariji upravo zahtjevaju privatni oblak. No je li to tada – točno oblak?

Ovdje bi se valjda trebala umješati definicija “što je to oblak” ili “oblačno računarstvo” (cloud computing). Kada bi je bilo. Jer, područje je to u nastajanju i svatko ima svoju definiciju o tome što bi to bilo. Ali možemo razmotriti osnovne elemente koje čine cloud computing.

1. RELIABILIY / POUZDANOST. Rekli bi da je javni oblak izrazito pouzdan. Što nije točno. Malo po malo javljaju se ispadi javnog oblaka (odnosno nekih od servisa koji se temelje na njemu). Na primjer, neki dan je Google Mail bio nedostupan 4-5 sati. Što onda, rekli bi vi, pa nije kraj svijeta. Nije za one čiji scenariji to dozvoljava. Ali oni koji su računali na mail tog dana, imali su grdih problema. Hoće li vam Google vratiti izgubljene pare? Yeah, right. Možete li u privatnom oblaku postići bolji rezultat? Teoretski da – pitanje je koliko ćete investirati u opremu. Ha, rekli bi, onda to nije oblak (jer je u pitanju investicija)! Ali, ako vam je tvrtka organizirana u profitne centre i uvela je Activity Based Costing (ABC metoda), sve je moguće. Tada druge grupe u organizaciji iznajmljuju usluge od informatike… i sve je kao kod javnog oblaka.

2. SECURITY / SIGURNOST. Iako se ovo spominje, ne razumijem zašto bi ovo bila prednost javnog oblaka. Čak više, možda je u kombinaciji s privatnošću ovo jedan od glavnih nedostataka. Iako ponuditelji javnih usluga tvrde (tipa, outsourcing) da oni brinu o svemu (pa i o sigurnosti), stvarna situacija nije baš takva. Uzmimo baš Amazon. Ako instancirate AMI (Amazon Machine Image), bilo kojeg tipa /OS-a, vi ste jedini administrator na sustavu. OK, dobro. Ali ako koristite SimpleDB, Amazonovu hijerarhijsku megabazu, oprostite se od sigurnosti. Amazon je master-administrator cijele priče (što je za očekivati zbog multitenant modela, ali…). Je li privatni oblik sigurniji? Možda iz perspektive administracije ali ne i ukupne sigurnosti. Rekao bih da ovo nema veze s modelom, nego s ukupnim gledanjem na sigurnost. Ili se bavite s time ili ne.

3. TROŠKOVI / COST. Je li javni oblak jeftiniji od privatnog? To bi gotovo sigurno potpisao. Ali, naravno, nakon pametno složete arhitekture sustava, jer troškove možete nabiti i na oblaku baš kao i kod investicije u privatni oblak. To je prilično izraženo kod infrastrukturnog oblaka (IaaS) gdje pametno treba raspolagati resursima baš kao i kod privatne varijante. Da se razumijemo – i u oblaku možete imati (iznajmiti) resurse koji ne rade ništa i gube vrijeme, a vi to plaćate. Možete uploadati i upravljati gomilama podataka (u TB / PB veličinama) koje plaćate a koji vam više ne trebaju.. i slično.

4. SKALABILNOST / SCALABILITY. Javni oblak je nevjerojatno skalabilan. To i jest njegova ekonomska prednost – jednostavno je dodati resurse, ali ih i oduzeti, ovisno o potrebama korisnika. Možemo li to napraviti i u lokalnoj varijatni? Naravno da možemo – većina današnji alata za upravljanje izjednačuje virtualni i fizički, odnosno lokalni i javni resurs. Postoji razlika u tome da je iz perspektive korisnika javni resurs gotovo neograničen (odnosno, cjenovno / teoretski ograničen) dok lokalni uglavnom ima svoje ograničenje. Ali ništa što bi bilo dramatično različito. Ova razlika će biti sve manja i manja, i pojedini vendori su je gotovo izbrisali scenarijem u kojem se bešavno lokalni resursi nadopunjuju javnim resursima (tip oblaka je hibridan).

5. ELASTICITET / ELASTICITY. Ovo je jedina značajna razlika. Javni oblak ima savršen elastiticitet (teoretski) dok se u praksi sastoji od cijelog niza sitnih step funkcija koje gotovo da možete aproksimirati određenom potrebnom funkcijom. Privatni / lokalni oblak to mijenja drastičnom step funkcijom svaki put kada se zatraži / odobri određeni resurs. To znači da je elasticitet u privatnom oblaku jako netgnuta stvar, mada je pitanje koliko je stvarno potrebna. Ali ako postavimo pravilo da cloud computing PODRAZUMIJEVA elasticitet, onda je ovo jedino mjesto gdje Amazon “ima point”. Elasticitet značajno utječe i na ekonomski model, u kojem znate da ste uvijek, u smislu profita, barem korak ispred troška (ili gotovo uvijek – vidi sliku).

Za kraj, razumijevanje: private cloud nije organizacijski oblik public clouda. I nikada neće biti. Nikada, nikada, nikada nećemo uspjeti u lokalnom okruženju imati ekonomiju skaliranja koje ima public cloud. Ali ju većina scenarija niti ne treba. Očekivati da je potrebno replicirati IDENTIČAN model u lokalnom okruženju je nevjerojatan pothvat. No, postoji cijeli niz scenarija koji mogu značajno iskoristiti razmišljanja, procese i tehnologije koje okružuju public cloud. Dakle, ajmo opet o tisućama cvjetova…

Dodatak 22:21

I kad sam se upravo raspisao o ovome, evo vijesti koja dolazi iz IDC-ja…

Naime, recentno izvješće IDC-ja kojim je priupitao razne direktore informatika kaže da ih 55% misli da je privatni oblak zanimljivije rješenje no javni oblak, a dok dodatnih 22% misli da su oba rješenja zanimljiva.

IDC priznaje da je nepoznato što bi to točno bilo – privatni oblak i pokušava dati svoju definiciju:

IDC defines a private cloud as an internal corporate cloud resource where the IT organization is the vendor, offering self-service provisioning, pay-per-use options and simple access, potentially through a browser.

No i dalje stoji: svi vjeruju da će se koristiti obje varijante. Dakle, Amazon stav: #epicfail.

Jedna od najzabavnijih stvari koje možete napraviti kada ste u posjetu Microsoft Campusu u Redmondu je otići na tour Microsoft kuće budućnosti (ili kako već piše u naslovu). Kuća nije stvarno “kuća”, nego je simulacija kuće unutar Enterprise Briefing Centra, ali kada ste unutra, sve izgleda baš kao u nečijoj kući. Ista služi Microsoftu preko 10 godina, koliko ju ja pratim, da isproba različite koncepte interakcije izmežu čovjeka i nazovimo to, interkativne okoline. Svake godine kuća se zatvori na mjesec, dva, ugrade se novi koncepti i prototipovi i sve ide svojim tijekom.

slika: Microsoft Campus, Redmond

Zgodna stvar je da kuću može obići bilo tko tko je u posjeti Campusu, ne samo Microsoft djelatnici nego i bilo tko tko se najavi na vrijeme. Dobit ćete stručnu pratnju koja će vam objašnjavati do iznemoglosti o čemu se radi i slično – zadnji put nismo niti stigli sve obići jer smo se upustili u razgovor s našim vodičem, a kad jednom to napravite, sve vas pomalo fascinira pa i priča duže traje.

Osim “kuće budućnosti”, u Enterprise Briefing Centru možete vidjeti i duge koncepcijske postave, od kojih prednjače razne postavke koje dolaze iz Information Worker perspektive – razna istraživanja kako radimo ali i kako možemo raditi učinkovitije.

No, ako niste tamo, nema ništa od turneje. Osim ako vam Microsoft ne dozvoli napraviti par slika, pa to možete objaviti kao što je to uspjelo CIO magazinu: http://www.cio.com/article/597693/Microsoft_s_Home_of_the_Future_A_Visual_Tour 

Što kaže uvodničar?

Microsoft’s full-scale model home of the future may seem like science fiction, but interactive bedrooms, dishes that charge cellphones, sensors that notify you when plants need water, and kitchen counters that read your recipes may be close to reality in a world where social and interactive technology moves at lightning speed. Welcome to The Microsoft Home, where no wall or table in the house is safe from being a digital device.

 

slika:

A Bedroom for Daydreaming

In the teenager’s bedroom of the future, every surface is interactive. With entertainment and social connections seamlessly integrated into the walls through interactive display surfaces and touch technology, the room’s design can change to match a teenager’s many moods.

Sve ostale slike možete vidjeti na gornjem linku… a meni je najzgodnija ona sa receptima. Što ćete kad volim dobru klopu .

Recipes on the Counter

Using sensor technology, a kitchen countertop can assemble a grocery list, suggest recipes based on available items in the pantry and refrigerator, and then read aloud step-by-step directions. Here, directions for how to make focaccia bread are displayed on the counter.

Nadam se da ćemo bar dio ovih novotarija vidjeti u svojim kućama / stanovima. I da to mogu dodati sam, po principu “sam svoj majstor” jer ako mi to budu ugrađivali ovi isti koji su mi napravili stan, em će biti preskupo, em neće ništa raditi kako treba.

Pozz.

*ovo je novinarski upit i moji odgovori… nisam siguran da je ikada izašlo, a mislim da ima relevantnih…

Prelazak na računalstvo u oblacima proglašava se revolucionarnim  za poslovne korisnike i IT kompanije. Je li to doista tako?

Više bih rekao da je to samo jedan od dodatnih poslovnih i tehnoloških oblika računalstva koje bilo koja ozbiljna kompanija danas mora uzeti u razmatranje. Ako pogledate što cloud computing donosi, imamo nekoliko novih i inovativnih modela, ali i nekoliko onih koji se ponavljaju i koje smo, kroz povijest računalstva, već upoznali. Na primjer, private cloud je neznatno proširenje modela kojeg smo svi željeli ostvariti sa svojim lokalnim računalnim infrastrukturama, ali nam troškovi i kompleksnost jednostavno nisu dozvoljavali da tako nešto ostvarimo. Danas je elasticitet i dostupnost javne cloud infrastrukture relativno jednostavno ostvariti u svom datacentru. No, postoje i modeli koji su uistinu novi, a tu primarno mislim na javno dijeljenje resursa u oblaku, elastičnost u ponudi (ali i potražnji), direktna kontrola troškova za kompanije koje ga koriste i slično. Mislim da je glavna vrijednost oblaka u tome da nam omogućuje da na neki način oslobodimo troškove infrastrukture koja, u prosječnoj kompaniji, čini i do 70% ukupnih IT troškova. AKo znamo da ostatak novca ide u razvoj i stjecanje novih mogućnosti, onda je jasno da nam se povećavaju kapaciteti za kreiranje novih i boljih rješenja za krajnje korisnike. Naravno, nije zanemariv i faktor smanjenja ili kontrole troškova, što je u ovim vremenima krize značajan element upravljanja kompanijom.

Zanima me kakve izazove u hrvatskom virtualnom prostoru  donosi Cloud Computing? Imate li saznanja koje su usluge cloud computinga najpopularnije u Hrvatskoj i koliko je to slicno svjetskim trendovima ( SaaS, Iaas, Paas) ?

Hrvatska dijeli sudbinu svih zemalja slične veličine i ekonomskih mogućnosti – cloud computing je primarno globalna infrastruktura u smislu da se  onaj, koji koristi ili se nudi cloud infrastrukturu, uglavnom globalno natječe sa svim ostalim kompanijama koje tu uslugu nude ili koriste na tržištu. Naravno, cloud computing infrastrukturu javnog tipa ne nudi nitko u Hrvatskoj – jednostavno je preskupo investirati u infrastrukturu tog tipa, ali i kasnije konkurirati tvrtkama na međunarodnom tržištu. No, postoji vrlo vitalan i rastući segment hostera (koji mogu svoja rješenja hostati na svojoj ili cloud infrastrukturi) u Hrvatskoj koji nude određene SaaS (software as a service) usluge krajnjim korisnicima i to primarno na Hrvatskom tržištu. To su ili privatne kompanije ili veliki telekom provideri – i jedni i drugi nude osnovne usluge poput elektroničke pošte ili zajedničkog rada putem usluga koje možete koristiti putem Weba.Pojavljuje se i rastući broj malih i startup kompanija koje su orijentirane na SaaS (software as a service) rješenja te koja ih hostaju na PaaS (platform as a service) modelu velikih kompanija. Mislim da je ovo najbrže rastuće tržište kod nas.

Sa korisničke strane stvar je malo drugačija – najpopularnije usluge su SaaS usluge. Znakovit broj tvrtki, primarno iz domene malog i srednjeg poduzetništva, koristi SaaS usluge koje im nude sve veći broj hrvatskih kompanija (naravno, koriste se i usluge stranih, ali u domeni osnovnog poslovanja, vidim sve više aplikativnih rješenja poput knjigovodstva, virtualnih ureda i slično koje se sele na cloud). Naravno, pravi pomak se dogodio na customer segmentu – za nas je sasvim svejedno da li smo u Hrvatskoj ili Brazilu ili USA kada koristimo općepopularne aplikacije tipa facebook, twitter ili foursquare. A ne zaboravimo, to su SaaS ili PaaS aplikacije i platforme koje su izgrađene na modelima cloud computinga.

Tko moze profitirati od te usluge na strani pružatelja novih usluga ( developeri, hosting tvrtke), a tko na strani korisnika?

Rekao bih da mogu profitirati svih ali da je najviše prostora ostavljeno developerima. Danas kada pišete i objavljujete aplikaciju na internetu (sa ili bez cloud modela) radite to za globalno tržište i dostupni ste svim ljudima koji se mogu spojiti na Internet. Napravite li pravu stvar, mislim da vas neće previše brinuti ova kriza oko vas. Dobra aplikacija i globalni dostup, uz model niskog troška i eto nas u "long-tail" poslovnom modelu: puno downloada ili korisnika vaše aplikacije uz relativno nisku cijenu. Ali umnožak i dalje daje zanimljiv rezultat. Hosting tvrtke danas tu moraju biti kreativnije nego do sada i dobro osmisliti svoju poslovnu vrijednost koju nude nad osnovnom infrastrukturom. Korisnici svi profitiraju, tu nema zbora, jer oni donose jednostavnu odluku: koristiti ili ne. AKo im matematika kaže da je to bolje, jeftinije, učinkovitije, onda je sve jasno.

Koliko tu ima prostora za male tvrtke na lokalnoj razini koje nisu jake poput Microsofta, Googlea i ostalih?

Mislim da postoji ogroman prostor za tvrtke koje kreiraju aplikativna rješenja. Danas je prilično jednostavno napraviti aplikaciju koju možete podići u oblak i pri tome iskoristiti sve prednosti koje oblak pruža. U tome vas podržava čak i poslovni model: ako nitko ne koristi vašu aplikaciju vjerojanto nećete niti ništa platiti (ali onda vjerojatno niti sama aplikacija nema smisla). No, to je upravo prostor za stvaranje cijelog niza novih tvrtki (startupa) u Hrvatskoj koje uz vrlo mali trošak mogu pokrenuti svoj posao i držati ga profitabilnim – naravno, uz pav ideju i pristup. Hosteri (ili infrastrukturni pružatelji) imaju malo veći zadatak jer to nije pitanje konkurencije s velikima nego i sa malima: iako se mi koncentriramo na velike igrače, Microsoft i Google su samo dva od nekoliko stotina cloud computing providera koji danas postoje u svijetu. Za napomenu, u nedavno objavljenih 10 najvećih datacentara u svijetu, Microsoft na listi ima tri, Google i Amazon niti jedan, a ostalih sedam su tvrtke za koje mi u Hrvatskoj nikada nismo čuli. Ali njihovu infrastrukturu, odnosno ponudu, možete iskoristiti i u Hrvatskoj uz nekoliko klikova mišem. No, u zadnje vrijeme raste segment private cloud investicija i hoster based cloud investicija koje su okrenute interno prema zemlji – dakle, podizanje cloud infrastruktura u točno ograničenom području i to je veliki potencijal za lokalne tvrtke. Na primjer, za očekivati je da će država za svoje potrebe graditi cloud infrastrukturu – ali će ta zbog potrebe suvereniteta nad podacima morati biti postavljena u unutar granica države. I tu globalni igrači gube nad ponudom lokalnih.

Da li Microsoft na razini Hrvatske već pruža usluge koje pruža na svjetskom nivou ( Microsoft excange, Windows Azure, Windows Live)? Koliko se tvrtke odlucuju i na placanje usluga cloud computinga?  Što imate u ponudi od usluga cloud computinga koje se placaju i koja im  je cijena?

Microsoft danas u Hrvatskoj nudi samo besplatne dijelove svoje cloud infrastrukture. Na primjer, danas možete koristiti sve usluge Windows Live platforme koja ima najveći broj korisnika u svijetu.Takva infrastruktura je tipični SaaS model – otvorite uslugu i koristite besplatni mail, chat ili dijelite slike, dokumente i slično. Na primjer, Microsoft Instant Messenger infrastruktura je daleko najpopularnija IM infrastruktura u Hrvatskoj i ima ogroman broj korisnika. No, trend u svijetu je otvaranje Microsoft infrastrukture kroz servise koji se plaćaju (poput BPOS aplikativne infrastrukture – Business Productivity Online Services) kao i same platforme na kojoj servisi rade i nastaju (Winodws Azure). Očekujemo da ćemo skoro biti u mogućnosti koristiti i ove usluge u Hrvatskoj, te time otvoriti mogućnost da se grade dodatna SaaS rješenja naših partnera na Microsoft platformi.

Zanimljivo je kako se pojedini trendovi vremenom fokusiraju na određene stvari: iako već valjda godinu dana govorimo oblacima (cloud computingu), u zadnje vrijeme se više razgovaramo o podskupu teme koji se zove interoperabilnost u oblaku (ili – među oblacima, kako vam bilo drago). Interoperabilnost u oblaku je ujedno i tema ovomjesečnog Interoperability & Innovation Foruma za javnu upravu kojeg tradicionalno organiziramo svake godine, pa sam se sav zadubio u praćenje napretka oko ove teme. Nije da o tome nisam već pisao, ali ponekad su to više tehnička poglavlja nego razmišljanje o temi. Pa što je za reći u to ime?

Javna uprava je u odličnoj poziciji iskoristiti sve mogućnosti interoperabilnosti unutar oblaka – za gotovo sve države to znači značajan korak u stvaranju učinkovitosti, poticanju kreiranja bolje vrijednosti i bolje komunikacije sa građanima. Naravno, nije sve stvar tehnologije i možda značajnije je što će se dogoditi na području politike i procesa (za napomenuti da je Središnji državni ured za Hrvatsku uparvo izbacio prvo čitanje Hrvatskog okvira za Interoperabilnost – HROI, što je prvi korak Hrvatske u tom smjeru, i mada se ne dotiče oblaka postavlja opće okvire za razmatranje interoperabilnosti), no to nije tema ovog posta. Ali bit će tema jednog od budućih.

Oblak može pojednostaviti državnu upravu. Namjerno ovdje ne uvodim termine javni ili privatni oblak, jer to uglavnom zbunjuje ljude. Mislim općenito na termin cloud computing – koji država može iskoristiti kako bi konsolidirala svoju IT infrastrukturu, kreirala sustave koji se jednostavno u budućnosti mogu skalirati te stvoriti usluge koje je do nedavno bilo nemoguće (ili skoro nemoguće) kreirati. Na primjer, povezati dvije agencije ili ministarstva postaje trivijalno, i to ne u mrežnom smislu, nego u bilo kojem – poput podatkovnog, procesnog, aplikativnog i slično.

Oblak može smanjiti cijenu države. OK, znam da informatika nije ta koja je ključni element trošenja države. Na informatizaciju (ne u smislu – kupi računalo) kod nas se troši relativno malo, odnosno, veći problem je da se troši nenamjenski ili neusmjereno. No informatika je ta koja omogućuje smanjenje drugih elemenata troška države – to je pokazao i cijeli niz stimulansa koje su kreirale druge države. Uglavnom se većina budžeta smanjuje, ali se investira u informatizaciju jer je to najbolji način smanjenja ukupnog troška. Rješenja koja koriste (povoljni) oblak i omogućuju standardizaciju ali i jednostavnu zamjenu blokova gradnje – nikad nisu bila dostupnija no u oblaku.

Oblak bolje povezuje državu i građane. Primarno mislim na podatke – oblak je najučinkovitija mogućnost da se “državni” podaci (iako su to, čak i zakonski, podaci svih nas) javno objave i omogući njihovo korištenje masama. I ne samo to – podaci omogućuju organizacijama i pojedincima stvaranje sasvim novih tipova usluga koje država ne može niti stvoriti (a niti zamisliti). Je li to bolja podrška za malo i srednje gospodarstvo? Možete se kladiti.

No, prije no što krenemo koristiti prednosti oblaka, moramo, kao nacija ali i kao zainteresirani ponuđači usluga, rješiti najmanje dva pitanja iz domene interoperabilnosti:

a) pitanje sigurnosti i privatnosti podataka. Nevjerojatno je kako u diskusijama ljudi jednostavno zauzimaju krajnja stajališta: ili je oblik potpuno nesiguran ili to uopće nije bitno. Rekao bih da istina ovdje ovisi o nekoliko stvari. Državu se uglavnom promatra kao entitet za koji je gotovo nemoguće da bilo koji podatak drži u oblaku – jer se bilo koji oblik javnog oblaka smatra nesigurnim (a ponekad i napadom na privatnost, kao u slučaju Googlea ili Facebooka). No, istraživanje u UK je pokazalo da se preko 75% podataka u državi može smatrati javnim, odnosno, spremnim za javnu dostupnost (kao recimo kod nas, prema Zakonu o pravu na dostup informacijama, podaci su javni, ali nemamo do njih jednostavan dostup). Rekao bih da dosta toga može otići u javni oblak, a ono što ne može… za to imamo privatni oblak. Tu bi podaci po pravilu trebali biti sigurni (ali opet, pitanje je da li bi vrijedila i privatnost). S druge strane, na primjeru SAD-a, preko 90% građana drži neki od svojih podataka u javnom oblaku, a gotovo svi su u nekoj formi aplikacije spojeni na oblak.

b) pitanje prijenosa i otvorenosti podataka. Ovo je pitanje na kojem svi ponuditelji cloud computinga vrijedno rade. Na primjer, što ako preselim podatke u oblak Microsofta i potom odlučim, nekoliko mjeseci kasnije, preseliti ih u neki drugi? Je li to uopće moguće i kako? U kojem formatu? Većina ponuditelja oblaka danas vam omogućuje da besplatno preselite bilo koju količinu podataka u oblak. Ali, vrijedno naplaćuju njihovu uporabu ili prijenos (download). No da ne ostane ne tome, prošlo je vrijeme kada su se podaci zaključavali. Microsoft radi na dvije inicijative koje omogućuju prijenos i otvorenost podataka.

Prva, podatkovna inicijativa zasnovana na standardima zove se Open Government Data Initiative (OGDI) koja koristi Windows Azure platformu kako bi omogućila jednostavnije objavljivanje podataka od strane državnih agencija. Za tehničare, OGDI objavljuje podatke koristeći HTTP kroz RESTful servise, koji su izgrađeni koristeći Windows Communication Foundation (WCF) Data Services, komponentu .NET Framework 3.5 knjižnice. Više informacija možete pronaći na http://ogdisdk.cloudapp.net/.

Druga koja je nastala iz potrebe dijeljenja jednostavnih podataka zove se Open Data Protocol (OData).  OData je otvoreni protokol zasnovan na XML i REST za dijeljenje podataka koji omogućuje da se bilo koji tip podataka onjavljuje koristeći konzistentan format.

No, tehniku na stranu. Interoperabilnost se ne temelji na tome koja tehnologija ili koja platforma se koristi. Koristi se na jednostavnoj činjenici: mogu li ja do svojih ili drugih podataka, a da ne moram zvati administratora ili pisati zamolbu u triplikatu. Mislim da još nismo usvojili niti to – a ne može biti jednostavnije. Možemo zakomplicirati i napisati dokument od 60 stranica, ali bojim se da to ne rješava naš problem nepovezanosti.

No to bi bilo logično, a ako je logično, onda nije. (moj postulat koji prihvaća sve više ljudi i smatra ga – logičnim).