ratkom.net: potraga za nepoznatim

Priličan broj ljudi me zadnjih dana upitalo što to Microsoft radi po pitanju Cloud Computinga? Nije da nisu pratili do sada – ali kako je upravo završio Professional Developers Conference 2009 (PDC) na kojem je Microsoft Azure (Microsoft Cloud Computing) bio jedna od glavnih tema (vidi:keynote, Ray Ozzie + Bob Muglia:intervju), evo da napravim mali “recap” oko toga gdje je Microsoft (Seattle), gdje je Azure (u oblaku) a gdje smo tu mi (vjerojatno u šumi). I to ukratko i pojednostavljeno, danas nitko nema previše vremena.

Mala napomena: ovo naravno nisu sve informacije i mogućnosti Microsoft Azure platforme, nego samo presjek novih informacija koje su se pojavile na PDC-u.

Malo biznisa:

1. KADA? Microsoft otvara Microsoft Azure kao komercijalnu platformu 1.1.2010. godine – jedan mjesec će biti potpuno besplatna, a potom je komercijalna za određene zemlje – od 1.2.2010. Hoće li biti dostupna u Hrvatskoj? Konačno da, ali za sada ne. To praktično znači: ako naša tvrtka hoće kupiti uslugu koja je na Azureu, nema problema. Ali ako hoćete postaviti svoju uslugu gore, čekate do daljnjeg, nažalost.
2. APLIKACIJE I PODACI? Microsoft će pored infrastrukture za izgradnju aplikacija (recimo da je to osnovna namjena Azurea), pokrenuti i AppMarketplace (PinPoint) i DataMarketplace. AppM je jednostavno razumjeti: katalog aplikacija koje možete “iznajmiti" (Software as a Service model, zar ne). DataM (codename:Dallas) je drugačija zvijer, ali isti model: kompanije će jednostavno ponuditi podatke koje možete komercijalno koristiti. Može li hrvatska tvrtka ponuditi svoju aplikaciju? Odgovor je može ali vidi business:točka 1.
3. GDJE? Microsoft kreće s tri para datacentara koji podržavaju Azure: Chicago, San Antonio za Sjevernu Ameriku, Dublin i Amsterdam za Europu, te Singapore i Hong Kong za Aziju.No ono što bi CIO osobu moglo zanimati je dodatna replikacija između njih, tako da kopiju svoje aplikacije (ili podataka) uvijek imate na 3 mjesta. Mislim da to osigurava dostupnost, zar ne?

Malo tehnologije:

1. NA ČEMU? suprotno raznim vjerovanjima, Azure se temelji na low-cost serverima i za očekivati Microsoft Windows Server OS-u. Poruka je jasna: ako se cloud computing može temeljiti na Windows Server sustavu, onda može i bilo koji datacentar ili nakupina servera za posebne namjene. Windows Server je zrela tehnologija, Windows Server 2008 /R2 radi svoj posao…
2. KAKO? Microsoft je najavio podršku za Windows Server 2008 R2 Hyper-V virtual machine unutar Azure oblaka. Da pojasnim: to znači da svoj Hyper-V virtualni stroj možete jednostavno postaviti na svoj server (on.premise) i jednostavno ga potom premjestiti u oblak (Azure). I obratno. Kad tome dodate i “private cloud” onda prostor postaje transparentant. Dakle, u potpunosti razdvajamo “stroj” (server, lokalni oblak, oblak) od “softvera” (što god da je u VM-u). CIO osobama ovo nije strano: kav već ulažemo u virtualizaciju, neka onda bude transparentna:  svejedno mi je da li je stroj fizički ili virtualni, želim njime upravljati na isti način.
3. PRIVATE? Microsoft je također najavio Microsoft Server AppFabric rješenja (vidi:blog) – tehnologiju koja će za vas odraditi transparetnost privatnog oblaka i velikog oblaka. Paralelno tome, radi se i na Microsoft Azure AppFabric rješenju. Zašto je to bitno? Više je razloga, ali najbitniji je da developeri imaju konzistentno iskustvo – bez obzira da li se aplikacije moraju pokretati lokalno ili na oblaku. Skalabilnost, performanse, online/offline… postaju kategorije o kojima developeri više ne moraju razmišljati (naravno, što ne znači da mogu pisati loše programe ). Ne bih rekao da se CIO ovim bavi, ali kada razvojni projekti završavaju kako završavaju (a project manageri bi imali što reći o ovome…)
4. MANAGEMENT? Ako vas zanima kako ćete upravljati s svojim oblakom, samo hint da je najavljen i Microsoft System Center “Cloud” izdanje koji se uklapa u Microsoft obitelj System Center proizvoda. Prilično očekivano i konzistentno – svim ćemo upravljati na jednom mjestu. Za CIO: to znači nema novih alata, upravitelja, administratora, edukacije, deploymenta… Vjerojatno samo jedan “add – in”. .

Kad već pišem o PDC-u, obratite pažnju da je izašla beta Microsoft Office 2010, te da je objavljena beta Sliverlight 4, pričalo se o novom Internet Explorer 9, ali… skrenuo bih s teme da sad nastavim s ovim.

Kao i uvijek, neke informacija stignu do vas s zakašnjenjem, ali bitno je uključiti se: vrlo recentno, grupa pojedinaca (dakle, ne i organizacija kojima pripadaju), među kojima su vrlo poznate osobe kao Grady Booch ili David Chappell, počeli su projekt pisanja SOA (Service Oriented Architecture za one koji su prespavali zadnjih par godina) manifesta (da, da, još jedan manifest), ali zapravo proces definiranja osnovnih vrijednosti i principa vezanih uz SOA arhitekture, kako bi osigurali da izgradnja servisno orijentiranih arhitektura, kao i aplikacija koje ih koriste, uistinu stvore poslovnu vrijednost za organizaciju u kojoj se implementira.

Zašto je bitno imati manifest? Sam po sebi i nije bitan, ali je dobar korak u definiranju “zašto” radimo na SOA projektima. Nažalost, pojavljuje se povećani broj SOA projekata koji nisu donijeli dodatnu vrijednost, jer su bili više okrenuti prema “tehnologiji” i “arhitekturi” nego prema vrijednosti. Isto tako, projekti propadaju jer ponekad organizacije “kupuju SOA arhitekturu” ne razumijevajući da je takav projekt više okrenut ka prilagodbi i promjeni postojećeg stanja nego prema dodavanju novog arhitekturalnog sloja…

Naravno, daleko je ovo od onoga što bi arhitekt očekivao, ali je bar početak. Popis ljudi uključenih u projekt daje mi malo nade da bi od ovoga nešto moglo i biti.

Početni kontekts opisan je na www.soa-manifesto.org …

Prije nekoliko dana održao sam na godišnjoj PMI.HR konferenciji predavanje na temu “Emocionalna inteligencija: kako upravljati projektnim timom u kriznim vremenima” i nemalo se začudio kada ne samo da je dvorana bila puna (OK, nije bila megadvorana) nego se stajalo a i odustalo od ulaza. Upravitelje projekata stvarno zanimaju ljudi s kojima rade? Gotovo kao oksimoronska verzija rečenice alil… znali smo odavno da, u jurnjavi prema cilju, rijetko kada imamo vremena stvarno se posvetiti “mekanijem” dijelu svoje profesionalnosti.

Kod upravitelja projekata to je stvarno malo čudno – imate osjećaj da ste odgovorni za sve (ok, većinu vremena i jeste), da svi igraju protiv vas i da zapravo jedini vučete taj prokleti projekt prema kraju. Sve ostalo su vam na neki način neprijatelji – članovi projektnog tima koji ne rade onako kako očekujete, prodajna ekipa koja je prodala ono što je nemoguće napraviti i krajnji korisnici koji ionako mijenjaju svoje zahtjeve kad god se ustanu na lijevu nogu (dakle, gotovo svaki dan). No možda sam ja samo jednostavno radio na zanimljivim projektima.

Razumijevanje njihovih potreba, mogućnosti, želja i na kraju … emocija kroz koje ta svoja stanja ispoljavaju postao je ključni faktor uspjeha projekta. Zanimljivo, nismo razgovarali niti o jednom faktoru trokuta, niti o jednoj pretpostavci klasičnog uspjeha projekta, niti o jednom faktoru motivacije, nego o … razumijemo li emocije oko sebe. Iskreno, ne mislim da je to jednostavno – upravljanje projektima te to jednostavno ne uči. PMBoK se koncentrira na procese i mogućnosti, pa se razgovara o tome kako izgraditi tim i kako ga educirati… ali ništa o tome kako razumijeti emocionalna stanja (do dobro, ne samo emocionalna) tima i pojedinaca u njemu.

Zanimljivo, dotakli smo se i psihologije ali i biologije . Kad se malo udubite u teoriju emocionalne inteligencije logično završite u njenom centru, odnosno u emocionalnim prostorima mozga. Na kraju krajeva, shvatite da je za sav kaos i nered u vašem životu odgovoran jedan mali dio mozga koji se zove amigdala (vidi sliku), koji i dalje ima primarnu funkciju koju je imao još o trenutka kada nismo ni imali definiran mozak i pojavljivali smo se u jednostaničnom obliku plutajući morima prije 3 milijarde godina. Primarna funkcija koja je određivala da li napasti prijetnju ili pobjeći od nje i dan danas ima istu funkciju, ali se nažalost okruženje promijenilo. I tako danas, kada više nema sabljastih tigrova, dobijemo poriv da odalamimo šefa ili pošaljemo mail zanimljivog sadržaja te napravimo cijelu zbrku u svom životu (dobro, postoji prefrontal cortex dio mozga koji nas u tome spriječava, glumeći ono što zovemo zdravom pameti, ali o tome drugom prilikom, stvarno blog tome ne služi).

Ako vas zanima više o emocionalnoj inteligenciji, obavezno pročitajte Goleman-a, a i moju prezentaciju sa ovog eventa možete pronaći na projektura.org stranicama, odnosno u famoznoj “class 470” grupi članaka—