[ww] Jesmo li mi “learning individuals”? Čitamo li uopće? I naravno, donosimo li svoje zaključke…
… nismo, rekao bih na prvu loptu. Podsjetilo me to na knjigu koju sam davno pročitao: Peter M. Senge “The Fifth Discipline”, koja ne lamentira o pojedincima nego o organizacijama. Za one koji nisu čitali: priča o poravnavanju (alignmentu) učenja ali i o promjenama koje je potrebno napraviti da bi razumjeli da bi osigurali timsko učenje – to je zapravo vještina tima koju je moguće razvijati baš kao i bilo koju drugu vještinu.
No, to me ne muči u ovom postu. Ovdje više razmišljam o tome da li smo sposobni učiti kao pojedinci i to učiti cijeli svoj životni vijek. Za početak, recimo samo da nas društvo ali i organizacije koje se bave odgojem i obrazovanjem ne pripremaju na to. Isto tako vjerujem da nas niti ne uče kako ćemo učiti. Možda se nešto promijenilo u zadnjih n godina koliko nisam u osnovnoj i srednjoj, ali, nakon zadnjeg skupa određene zajednice i dalje vjerujem da neće biti drastičnih promjena. Uveli smo pojam “Long Life Learninga” ali još uvijek ne vidim značajne pokazatelje da se društvo (i tu ne mislim politički) značajno odredilo prema tome.
Problem koji vidim je da su ljudi zaboravili učiti. I kao najbolji primjer toga primjećujem da ljudi više ne čitaju. Zanimljivo, što su manje specijalisti a više generalisti to manje čitaju. Što su generacije mlađe to se manje čita a više živi na trenutnim informacijama koje ne sadrže element znanja nego žutila. Zapažanja temeljim na cijelom niz interakcija s studentima, startupima, partnerima i općenito ekipom koja sudjeluje na raznim predavanjima – uvijek se iznova iznenadim kad na pitanje “jeste li možda pročitali…” uglavnom ne vidim podignutu niti jednu ruku.
Mislim da sam ovdje prilično pravedan – ne očekujem da su studenti pročitali knjige iz domene naprednih ekonomskih misli ili knjige koje nam nisu dostupne ili su relativno nepoznate. Ali očekujem da su, recimo, ljudi koji guraju internet startupe pročitali, na primjer, Chrisa Andersona (mislim ovdje na “The Long Tail”, ali i “Free” na kraju krajeva). Ili barem da su čuli za njega ili da su upoznati s long tail teorijom. No stvarno, rijetko tko jest, a ne vjerujem da baš toliko razgovaram s krivim ljudima
. Isto tako, nekako očekujem da ljudi koji su u biznisu ipak prate nekakvu “top 10 business books listu” i da razmišljaju o tome što im poručuje “Good to Great” ili “What Got You Here , Want Get YouThere”. Ili da imaju svoje omiljene knjige za koje smatraju da su još bolje od nekih koje ja navodim (i ja npr. smatram da je Good to Great malo precijenjena
). Ali se to nažalost rijetko događa. Imam osjećaj da se pretvaramo u klasično zapadno društvo gdje njegujemo specijalizaciju ali ne i širinu. A zaboravljamo da su upravo zbog te širine naši ljudi i uspješni kada rade vani.
Ponekad je problem što nemamo vodič kada što čitati. Na primjer nedavno sam pročitao “The Goal: The Process of Ongoing Improvement” Eliyahu M. Goldratt-a i prvo što sam pomislio nakon 100 stranica: šteta što ju nisam pročitao kada sam bio u kasnim dvadesetim. Mislim da bi prije krenuo u usvajanje nekih praksi i razmišljanja o tome što nam je za činiti i kako o tome razmišljati. Ali tko je tada uopće znao za ovu knjigu – netko jest, ali eto, ja sam ju uspio mimoići.
I zadnje: neke knjige, barem iz informatičke perspektive, čine se manje bitnim nego što to misli ostatak svijeta. Tipični primjer mi je “The World is Flat” koja je dugo bila na broju jedan i još uvijek se zadržava visoko na top listama. No, kad sam je otvorio i pogledao sadrržaj … “Outsourcing, Offshoring, Uploading…” nekako mi se činilo da mi tu znamo puno više (jer smo globalna industrija) nego možda neke druge, klasične, industrije koje to tek otkrivaju. NIje da je loša knjiga, samo… više sam očekivao. Moj prijatelj Vjeran i ja smo obično razmjenjivali iskustva već nakon 100 stranica – zaključili smo da većina knjiga ne zaslužuje dalje čitanje i da je (barem u domeni business knjiga) većina njih ispucala svoju ideju već na početku i sve ostalo je… case studies.
Dakle, pitanje je: učimo li i dalje? Razvijamo li se onako kako očekujemo? Koja su vaša iskustva? Imate li svoj omiljeni put saznavanja (learning path) kojeg pratite? Ili svoju omiljenu listu bitnih i značajnih knjiga i tekstova?
A opet, možda previše očekujem.
RSS pretplata na članke
Bok Ratko,
Bilo bi odlično da dodaš na blog “Što trenutno čitam” i “Moja top lista knjiga”.
I to ne kao obične postove već kao liste (ako WordPress podržava tako nešto)
A onda bi isto mogli i komentirati, te eventalno pokrenuti razmjenu – djeluje zanimljivo.
ZvonimirM
p.s. a sada idem postaviti ovaj komentar i na facebook, tako da ga i drugi vide (ako već nisu slično već komentirali)
Zvonimir Mavretić
04/10/2009 at 18:37
ajde prihvaćam ideju. prvom prilikom na ovom blogu…
ratkom
07/10/2009 at 14:44
Ima li kod tebe neka knjižnica iz koje mogu posuditi neku knjigu?
Evo recimo, ova The Goal me zanima, čini se kao zanimljiva i izuzetno korisna.
Ilija Brajkovic
07/10/2009 at 11:54
ok, javi kad si tu pa ti ju ostavim. inače, knjižnica nije mala
ratkom
07/10/2009 at 14:44
Slazem se… Ja u glavnom i dobijam ideje sto slijedece procitati upravo na blogovima, jer procitas i sto ljudi misle o nekoj knjizi.
mali komentar… na zalost, ono sto ja vidim oko sebe je da ljudi vema malo citaju. Ne mislim tu na Dan Brown-ovski zanr, nego vise na autore/knjige uz koje nesto i naucis.
rboban
26/10/2009 at 10:53
Stigao za Božić Kindle, i sjetih se da je Ratko stavio popis zanimljivih knjiga za čitanje, pa idem ih ja kupiti wireless…
I od svih navedenih gore jedino u kindle formatu postoje dvije “The Goal” i “What Got You Here , Want Get You There”, s tim da druga nije dostupna za isporuku u Europu (pričamo o ebook-u)
Zvonimir.
p.s. link na ““What Got You Here , Want Get You There” je krivi
Zvonimir Mavretić
02/01/2010 at 09:52
@zvone: pa kad ti moraš sve “cutting edge” – ja sam još na papiru… nekako sam valjda staromodan
. Link: tnx, ali vidim da koga zanima, taj će to naći i bez mog linka 
p.s. a nedavno sam negdje pročitao da se amzon hvali da danas prodaje više ebookova nego standardnih… ma da.
ratkom
03/01/2010 at 11:23
Upravo čitam “The Goal” i definitivno je zanimljiva knjiga. A i Kindle je najbliže papiru, ako ne malo i bolje po nekim sitnicama…
Zvonimir Mavretić
03/01/2010 at 11:24