ratkom.net: potraga za nepoznatim

… nismo, rekao bih na prvu loptu. Podsjetilo me to na knjigu koju sam davno pročitao: Peter M. Senge “The Fifth Discipline”, koja ne lamentira o pojedincima nego o organizacijama. Za one koji nisu čitali: priča o poravnavanju (alignmentu) učenja ali i o promjenama koje je potrebno napraviti da bi razumjeli da bi osigurali timsko učenje – to je zapravo vještina tima koju je moguće razvijati baš kao i bilo koju drugu vještinu.

No, to me ne muči u ovom postu. Ovdje više razmišljam o tome da li smo sposobni učiti kao pojedinci i to učiti cijeli svoj životni vijek. Za početak, recimo samo da nas društvo ali i organizacije koje se bave odgojem i obrazovanjem ne pripremaju na to. Isto tako vjerujem da nas niti ne uče kako ćemo učiti. Možda se nešto promijenilo u zadnjih n godina koliko nisam u osnovnoj i srednjoj, ali, nakon zadnjeg skupa određene zajednice i dalje vjerujem da neće biti drastičnih promjena. Uveli smo pojam “Long Life Learninga” ali još uvijek ne vidim značajne pokazatelje da se društvo (i tu ne mislim politički) značajno odredilo prema tome.

Problem koji vidim je da su ljudi zaboravili učiti. I kao najbolji primjer toga primjećujem da ljudi više ne čitaju. Zanimljivo, što su manje specijalisti a više generalisti to manje čitaju. Što su generacije mlađe to se manje čita a više živi na trenutnim informacijama koje ne sadrže element znanja nego žutila. Zapažanja temeljim na cijelom niz interakcija s studentima, startupima, partnerima i općenito ekipom koja sudjeluje na raznim predavanjima – uvijek se iznova iznenadim kad na pitanje “jeste li možda pročitali…” uglavnom ne vidim podignutu niti jednu ruku.

Mislim da sam ovdje prilično pravedan – ne očekujem da su studenti pročitali knjige iz domene naprednih ekonomskih misli ili knjige koje nam nisu dostupne ili su relativno nepoznate. Ali očekujem da su, recimo, ljudi koji guraju internet startupe pročitali, na primjer, Chrisa Andersona (mislim ovdje na “The Long Tail”, ali i “Free” na kraju krajeva). Ili barem da su čuli za njega ili da su upoznati s long tail teorijom. No stvarno, rijetko tko jest, a ne vjerujem da baš toliko razgovaram s krivim ljudima . Isto tako, nekako očekujem da ljudi koji su u biznisu ipak prate nekakvu “top 10 business books listu” i da razmišljaju o tome što im poručuje “Good to Great” ili “What Got You Here , Want Get YouThere”. Ili da imaju svoje omiljene knjige za koje smatraju da su još bolje od nekih koje ja navodim (i ja npr. smatram da je Good to Great malo precijenjena ). Ali se to nažalost rijetko događa. Imam osjećaj da se pretvaramo u klasično zapadno društvo gdje njegujemo specijalizaciju ali ne i širinu. A zaboravljamo da su upravo zbog te širine naši ljudi i uspješni kada rade vani.

Ponekad je problem što nemamo vodič kada što čitati. Na primjer nedavno sam pročitao “The Goal: The Process of Ongoing Improvement” Eliyahu M. Goldratt-a i prvo što sam pomislio nakon 100 stranica: šteta što ju nisam pročitao kada sam bio u kasnim dvadesetim. Mislim da bi prije krenuo u usvajanje nekih praksi i razmišljanja o tome što nam je za činiti i kako o tome razmišljati. Ali tko je tada uopće znao za ovu knjigu – netko jest, ali eto, ja sam ju uspio mimoići.

I zadnje: neke knjige, barem iz informatičke perspektive, čine se manje bitnim nego što to misli ostatak svijeta. Tipični primjer mi je “The World is Flat” koja je dugo bila na broju jedan i još uvijek se zadržava visoko na top listama. No, kad sam je otvorio i pogledao sadrržaj … “Outsourcing, Offshoring, Uploading…” nekako mi se činilo da mi tu znamo puno više (jer smo globalna industrija) nego možda neke druge, klasične, industrije koje to tek otkrivaju. NIje da je loša knjiga, samo… više sam očekivao. Moj prijatelj Vjeran i ja smo obično razmjenjivali iskustva već nakon 100 stranica – zaključili smo da većina knjiga ne zaslužuje dalje čitanje i da je (barem u domeni business knjiga) većina njih ispucala svoju ideju već na početku i sve ostalo je… case studies.

Dakle, pitanje je: učimo li i dalje? Razvijamo li se onako kako očekujemo? Koja su vaša iskustva? Imate li svoj omiljeni put saznavanja (learning path) kojeg pratite? Ili svoju omiljenu listu bitnih i značajnih knjiga i tekstova?

A opet, možda previše očekujem.