ratkom.net: potraga za nepoznatim

Vidim da je popularno pisati o Windowsima 7, ali kako bi rekli futuristi, on je “tako passe”. Ne samo da ga gledamo već preko godinu dana, nego se, barem za sada, nema što pametno napisati o njemu (a da je dozvoljeno ). No, mogli bi malo pisati o tome – što dolazi kasnije? Iako su već krenule rasprave o Windowsima 8 ili Windowsima 9, spominju se tu 128 bita i čuda velika, ja bih ipak krenuo dalje i skrenuo vam pogled na stvari koje postoje, lako su vam dostupne, možda za njih ne znate, ili ne brinete. Ali, zanimljivo je saznati o kojim to stvarima brinu, a vezano uz operativne sustave, u najzanimljivijem mjestu u Microsoft svijetu – Microsoft Research odjelu.

Microsoft Research je najzaigraniji dio Microsofta – ne samo da nisu organičeni s trenutnim proizvodima, nego niti razmišljaju o tome kako ono na čemu oni rade pretvoriti u proizvod (to za njih rade Labs odjeli pojedinih grupa – npr Office Labs). Upravo zbog toga, nekako vrijedi pravilo – istražuj posvuda jer nikada ne znaš što bi moglo uspjeti i što se može komercijalizirati. Vezano uz temu, trenutno je nekoliko “istraživačkih” verzija operacijskih sustava u igri, za neke ste možda čuli, za neke niste, ali ajmo pogledati neke od njih (i pretpostaviti gdje se to uklapa u Windowse)…

1. Barrelfish – zanimljiv projekt koji se izvodi u suradnji između istraživača na ETH Zurich i Microsoft Research dijela u Cambridgeu. (slika: Barrelfish multikernel model)

Projekt istražuje kako bi trebao izgledati operacijski sustav koji podržava ne samo multicore nego u multikernel sustave. Naravno da su ovo “trendovske” teme istraživanja – u uporabi su procesori sa sve više i više jezgri (multicore) te različitost u sustavima koje operacijski sustav pogoni (hardware i virtualizacija).

Dobar pregled Barrelfisha može pronaći u upravo objavljenom papiru na ACM konferenciji Symposium on Operating Systems Principles (SOSP).

Zašto je to interesantno za Windowse? Pa, iako mislim da je očigledno, zamislimo novi operacijski sustav čije su komponente virtualizirane i zapravo je prilično distribuiran – a time može koristiti i više kernela različitih osnova. Kad bi bilo moguće, zar ne bi bilo interesantno složiti svoj “custom” OS koji sadrži najbolje iz Windowsa, Linuxa, UNIXa, OS/2, pa možda i iz Androida, Cromea itd… OK, onda to ne bi bio Windows, ali… čisto kao ideja.

Ako vas više zanima Barrelfish, možete krenuti na web site projekta (www.barrelfish.org, koji se eto, gle čuda, vrti upravo na Barrelfish operacijskom sustavu).

2. Singularity – jedan od razvikanijih projekata Microsoft Researcha koji su vezani uz slijedeće operativne sustave. Kao i ostali research projekti, dostupan je za download, i svi projekti su objavljeni u open source varijanti.

Ako se pitate što je cilj Singularitya – istraživanje je to kako bi trebao izgledati OS koji je pisan na temeljima sigurnosti i pouzdanosti. Ili, što kad bi HTJELI da je naš OS inherentno siguran i pouzdan? Singularity je istraživanje na tu temu (primjetite zapravo da je svaki pojedini OS ovdje zapravo istraživanje jedne teme) koje jednostavno ne dozvoljava da se dogode određene stvari koje su danas tako uobičajene (na primjer, buffer overun problemi).

No, tu su i neki novi elementi kao što su “software isolated procesi” – potpuna izolacija pojedinih procesa u operativnom sustavu (analogija – ako vam zablokira radio u autu, ne znači da trebaju otkazati i kočnice ). S obzirom da čak i tako izolirani procesi moraju komunicirati, razvijen je potpuno novi način komunikacije (koji se zove “contract-based channels”). I tako dalje, i tako dalje. Ta detalje (pa i softver) ipak treba ući dublje no što to ovaj post dozvoljava.

Naravno, ako mislite kako ovo uključiti u Windowse – rekao bih teško. Većina ovih projekata pisana je tako da uoće ne mari za bilo koji OS danas, pa tako i Windowse. Ali da je pojedine ideje moguće primjeniti na slijedećim verzijama… Jedino što ćemo vjerojatno jednog dana ipak morati raskrstiti s arhitekturama OSova koje danas poznajemo, ali… pogledaj projekt Barrelfish.

3. Naravno, tu i tamo možete pročitati koji post o novim Microsoft Research OS projektima kao što su Midori ili Helios (Heterogeneous Multiprocessing with Satellite Kernels – pročitajte zanimljiv papir također sa SOSP-a na kojem je predstavljen i Barrelfish), ali, kako su to sve nagađanja, i ja mogu samo napisati “no comment”.

Za kraj, nepotrebno je pisati o svakom projektu pojedinačno. Ne zaboravite pogledati i projekte Millenium (distribuirani samoorganizirani i samoprilagođavajući OS), FarSite (serverless, distributed file system) …

It’s a truism in the IT industry that backups always succeed but restores always fail. Farsite’s on-line redundant storage is immediately accessible and verifiable, unlike off-line backups.

… pa onda stvari koje su vezane uz mogućnosti koje trebate otvoriti programerima da mogu koristiti OS-ove budućnosti, kao što je projekt Dryad (investigating programming models for writing parallel and distributed programs to scale from a small cluster to a large data-center) …

Iako ovo nisu OS-ovi sami po sebi, sadrže elemente koje OS mora ili može imati, a značajno utječu na njegove mogućnosti. Mislim da će biti dosta promjene u arhitekturi – ali ne onih koje bi bile “breaking changes” već na neki način integrirane kao upgrade. Možda i zaživi neka verzija WInFS-a. Možda… Živi bili pa vidjeli u Windowsima 10X.

Viyay i ekipa koja radi na Small Basic dogurali su do verzije 0.7, što govori da zadnja objava i nije tako daleko. Upravo prije godinu dana, Small Basic je pri put javno objavljen (i ja sam tada napisao post o tome, a s obzirom koliko mi je OK ovaj jezik za klince, repostao sam ga na novom blogu). Novu verziju, 0.7, možete downloadati ovdje.

Verzija 0.7 pojavljuje se ujedno na nekoliko drugih jezika, a mogu vas obavijestiti da će vrlo skoro (dakle već u pripremnim CTP izdanjima) jedan od jezika biti i hrvatski! Time smo osigurali da će završno izdanje zasigurno sadržavati i upute i sučelje na hrvatskom jeziku.

Druga zanimljiva činjenica je da je od ove verzije podržan i bitan “prijelazni” put. Što kada imate projekt napisan u Small Basicu i jednog dana ga zamislite kao veći i ozbiljniji projekt? Small Basic od ove verzije uključuje direktnu podršku za prebacivanje projetka u Visual Basic – i dobro došli među ozbiljne programere .

Interesantno, gumb na sučelju koji vam to omogućuje naziva se “Graduate”.

Ako ste nastavnik, profesor illi jednostavno roditelj koji ima budućeg informatičkog genijalca, i mislite da djeca trebaju na jednostavan način učiti moderne programske jezike, pogledajte Small Basic. Ne, stvarno, pogledajte… Blog tima koji radi projekt možete pronaći ovdje.

Kako danas napisati svoj prvi program? Narano, tu ne mislim da ste početnik koji ima recimo 18 godina i instalira si Visual Studio . Ovdje mislim na početke koje je imala moja generacija koja je većinu prvih programa pisala na ZX81 ili ZX Spectrumu. Ili oni koji su bili bolje sreće, jednog dana na PC računalu koristeći popularni QBASIC.

Programi bi uglavnom imali sintaksu kakva je navedena u naslovu. Jednostavno, efektno i odmah vas privuče za računalo. No, danas je malo drugačije. U principu je sve postalo objektno, QBASICa više nema (ili se varam), djeca, barem mi se čini, zbilja imaju problem u čemu učiti programiranje.
Evo odgovora iz Microsofta: Small Basic. Objektna varijanta, jednostavno sučelje, jednostavno programiranje, velike mogućnosti. Iako se čini jednostavan, u par linija koda možete napisat program koji mijenja desktop na vašem računalu. Small Basic pratim od njegovih početaka kada je bio interni projekt, a jučer je postao i službeni projekt Microsft DevLabsa.

Dakle, ako želite da vam klinac uči programiranje, ako se pitate kako da vaši učenici uđu u ovaj svijet, jednostavno ako vas zanima, pogledajte Small Basic. Instalacija je smiješna, sve je gotovo dok si rekao keks. Projekt živi i razvija se, mislim da će biti odlično rješenje na kraju. Imate i blog autora projekta, sve će vam biti jasno iz njegovih primjera.

Dakako, jedina uporedba koju ovdje treba razumjeti je Snjeguljica i 7 patuljaka (iako mi je palo na pamet da bi netko i patuljke mogao iskoristiti za marketinšku kampanju vezanu uz Windows 7), i to u kontekstu patuljaka rudara… Kopače podataka ionako nazivaju rudarima – nekako se uvriježilo da proces primjene “business intelligencea” nazivamo “rudarenjem podataka”.

Je li rudarenje toliko bitno? Rekao bih da se već desetak godina najavljuje kao “slijedeća velika stvar” ali nikako da prelomimo i usvojimo rudarenje u svakodnevicu života “information workera” ili možda, djelatnika koji svoj rad temelji na znanju. No, zainteresiranost bitnih ljudi nikako ne staje – primjer toga je jedno od zadnjih izvješća Forrester Researcha: “The Top 15 Technology Trends EA Should Watch”. Tablica koju su tom prilikom kreirali zorno pokazuje koje su tehnologije one od kojih se očekuje najveći učinak. Na slici se vide samo prve četiri, ali je bitno da je prva “Business Intelligence goes real-time” – mantra koja očekuje da nam svima poslovna inteligencija postane dostupnija, jednostavnija i interaktivna. I to ne masovnom edukacijom gomile zaposlenih, nego pojednostavljenjem alata i otvaranjem mogućnosti da svi postanemo “rudari” na jednostavan način.

Microsoft ovdje ima potpuno novog igrača za kopanje. Neznam kako bi ovo povezao sa patuljcima, ali novi pristup na velika vrata vraća klijenta (operativni sustav i alate za upravljanje podacima). Danas je na Microsoft SharePoint konferenciji u Las Vegasu premijerno za javnost prikazan Microsoft SQL Server PowerPivot for Excel 2010 (općepoznat pod nazivom “Gemini”). Rekao bih, nakon svojih desetak godina rada u Microsoftu, ali i još toliko izvan njega, stvarno zanimljiv proizvod koji rudarenje baca među mase – čineći od nas male rudare s velikim lopatama.

Nije li to upravo cilj poslovne inteligencije ili rudarenja podataka? Objasniti pojedincima kako iz gomile podataka vidjeti nešto smisleno ili kako predvidjeti neke događaje na osnovu povijesti koja je očigledna u podacima? Kako ulazimo sve dublje u informatičko doba podataka je sve više, i postaju zapravo sve besmisleniji – doba u kojem ste ih mogli analizirati tek na osnovu svog uvida u njih prošlo je … valjda smo onda još pripadali u drugu državu.

Isto tako, više ne moramo imati zasebnu jedinicu u organizaciji koja se bavi BI rudarenjem (vjerujem da će mi stići par mailova ogorčenih rudara koji se smatraju nezamjenjivim) i koja ne radi ništa drugo no – rudari po nalogu.

Što bi ukratko bio PowerPivot? (zapravo, već postoji i officijelni site a ima dosta informacija i ovdje).

Evo kratkog marketinškog uvoda:

PowerPivot for Excel is a data analysis tool that delivers unmatched computational power directly within the application users already know and love—Microsoft Excel. Leveraging familiar Excel features, users can transform enormous quantities of data from virtually any source with incredible speed into meaningful information to get the answers they need in seconds.

Using SQL Server PowerPivot for SharePoint 2010 (delivered thru SQL Server 2008 R2 in SharePoint 2010), end users can effortlessly and securely share their finding with others and work seamlessly in the browser with the same performance and features as the Excel client. PowerPivot for SharePoint even helps IT departments improve their operational efficiencies through SharePoint-based management tool called PowerPivot Management Dashboard. IT administrators can track usage patterns over time, drill down to obtain more details, discover mission-critical solutions, and ensure performance by making sure users have the appropriate resources.

Da vam pojednostavim: PowerPivot jednostavno morate vidjeti na djelu. Ako ste se ikada zapitali kako bi to izgledali obrađivati milijune redaka podataka u Excelu brzinom munje te raditi na njima BI-like obrade ništa sporije, onda je PowerPivot za vas. Više o tehnologiji u nadolazećim mjesecima, uz poruku CIO igračima: ako nešto morate vidjeti ove godine, onda je to – to. Najbolje je pratiti informacije na SQL Server Team Blogu (DataPlatform Insider).

Za kraj, čisto tehnički dodatak: PowerPivot posjeduje dvije zanimljive komponente: klijentski add-in za Microsoft Excel 2010 zvan SQL Server PowerPivot for Excel te server komponentu koja koristi SQL Server 2008 R2 i SharePoint 2010 te koja se zove SQL Server PowerPivot for SharePoint.

Ako ste ljubitelj “živog” prijenosa pojedinih događanja, a uz put vas zanima SharePoint (2010) onda je keynote današnje, 19.10. (ili sutrašnje, ovisi kada čitate) za vas: iz Las Vegasa se prenosi keynote SharePoint konferencije /Steve Ballmer i Jeff Teper/ u ponedjeljak 9am PST ili 18:00 kod nas… Odlično za završetak radnog dana.

Konferencija je SOLD OUT, pa je ovo ionako jedini načina da vidite što najavljuju. A moj hint za sutra je naravno SharePoint Server 2010 i jedno “malo” čudo pod nazivom PowerPivot. Ali to tome ako gledate keynote, naravno. No, čak i ako uspijete propustiti live keynote, moći ćete kasnije pogledati on-demand. Ali tko prvi…

Catch up on the SharePoint 2010 announcements even if you can’t be at SharePoint Conference 2009 in person!

The keynote address on Monday, Oct 19th featuring Steve Ballmer and Jeff Teper will live stream from the front page of http://www.mssharepointconference.com.

The keynote will also be available for on-demand viewing starting Monday afternoon.

… nismo, rekao bih na prvu loptu. Podsjetilo me to na knjigu koju sam davno pročitao: Peter M. Senge “The Fifth Discipline”, koja ne lamentira o pojedincima nego o organizacijama. Za one koji nisu čitali: priča o poravnavanju (alignmentu) učenja ali i o promjenama koje je potrebno napraviti da bi razumjeli da bi osigurali timsko učenje – to je zapravo vještina tima koju je moguće razvijati baš kao i bilo koju drugu vještinu.

No, to me ne muči u ovom postu. Ovdje više razmišljam o tome da li smo sposobni učiti kao pojedinci i to učiti cijeli svoj životni vijek. Za početak, recimo samo da nas društvo ali i organizacije koje se bave odgojem i obrazovanjem ne pripremaju na to. Isto tako vjerujem da nas niti ne uče kako ćemo učiti. Možda se nešto promijenilo u zadnjih n godina koliko nisam u osnovnoj i srednjoj, ali, nakon zadnjeg skupa određene zajednice i dalje vjerujem da neće biti drastičnih promjena. Uveli smo pojam “Long Life Learninga” ali još uvijek ne vidim značajne pokazatelje da se društvo (i tu ne mislim politički) značajno odredilo prema tome.

Problem koji vidim je da su ljudi zaboravili učiti. I kao najbolji primjer toga primjećujem da ljudi više ne čitaju. Zanimljivo, što su manje specijalisti a više generalisti to manje čitaju. Što su generacije mlađe to se manje čita a više živi na trenutnim informacijama koje ne sadrže element znanja nego žutila. Zapažanja temeljim na cijelom niz interakcija s studentima, startupima, partnerima i općenito ekipom koja sudjeluje na raznim predavanjima – uvijek se iznova iznenadim kad na pitanje “jeste li možda pročitali…” uglavnom ne vidim podignutu niti jednu ruku.

Mislim da sam ovdje prilično pravedan – ne očekujem da su studenti pročitali knjige iz domene naprednih ekonomskih misli ili knjige koje nam nisu dostupne ili su relativno nepoznate. Ali očekujem da su, recimo, ljudi koji guraju internet startupe pročitali, na primjer, Chrisa Andersona (mislim ovdje na “The Long Tail”, ali i “Free” na kraju krajeva). Ili barem da su čuli za njega ili da su upoznati s long tail teorijom. No stvarno, rijetko tko jest, a ne vjerujem da baš toliko razgovaram s krivim ljudima . Isto tako, nekako očekujem da ljudi koji su u biznisu ipak prate nekakvu “top 10 business books listu” i da razmišljaju o tome što im poručuje “Good to Great” ili “What Got You Here , Want Get YouThere”. Ili da imaju svoje omiljene knjige za koje smatraju da su još bolje od nekih koje ja navodim (i ja npr. smatram da je Good to Great malo precijenjena ). Ali se to nažalost rijetko događa. Imam osjećaj da se pretvaramo u klasično zapadno društvo gdje njegujemo specijalizaciju ali ne i širinu. A zaboravljamo da su upravo zbog te širine naši ljudi i uspješni kada rade vani.

Ponekad je problem što nemamo vodič kada što čitati. Na primjer nedavno sam pročitao “The Goal: The Process of Ongoing Improvement” Eliyahu M. Goldratt-a i prvo što sam pomislio nakon 100 stranica: šteta što ju nisam pročitao kada sam bio u kasnim dvadesetim. Mislim da bi prije krenuo u usvajanje nekih praksi i razmišljanja o tome što nam je za činiti i kako o tome razmišljati. Ali tko je tada uopće znao za ovu knjigu – netko jest, ali eto, ja sam ju uspio mimoići.

I zadnje: neke knjige, barem iz informatičke perspektive, čine se manje bitnim nego što to misli ostatak svijeta. Tipični primjer mi je “The World is Flat” koja je dugo bila na broju jedan i još uvijek se zadržava visoko na top listama. No, kad sam je otvorio i pogledao sadrržaj … “Outsourcing, Offshoring, Uploading…” nekako mi se činilo da mi tu znamo puno više (jer smo globalna industrija) nego možda neke druge, klasične, industrije koje to tek otkrivaju. NIje da je loša knjiga, samo… više sam očekivao. Moj prijatelj Vjeran i ja smo obično razmjenjivali iskustva već nakon 100 stranica – zaključili smo da većina knjiga ne zaslužuje dalje čitanje i da je (barem u domeni business knjiga) većina njih ispucala svoju ideju već na početku i sve ostalo je… case studies.

Dakle, pitanje je: učimo li i dalje? Razvijamo li se onako kako očekujemo? Koja su vaša iskustva? Imate li svoj omiljeni put saznavanja (learning path) kojeg pratite? Ili svoju omiljenu listu bitnih i značajnih knjiga i tekstova?

A opet, možda previše očekujem.