ratkom.net: potraga za nepoznatim

Oni koji me duže poznaju znaju da sam na neki način fasciniran Photosynthom još od kada sam ga prvi put vidio: ne samo da je zgodan, nego i jedan od proizvoda za koje stvarno vjerujem da potpadaju u kategoriju inventivnosti.

Photosynth je danas javni servis – barem u svojem izvornom obliku. Priličan broj ljudi ga koristi, a nije za odmet znati da Photosynth tim obožava Hrvatsku i rado demonstrira mogućnosti alata na synthovima kao što je Primošten. U zadnje vrijeme sam svjedok cijelog niza primjene tehnologije (neke od njih ne mogu opisati, ali neke su prirodne, ako što je integracija s Bingom).

Mali hint jednog od pravaca razvoja Photosyntha je novi istraživački rad GRAIL (Graphics and Imaging Lab) University of Washington (ekipa koja je i napravila temelje tehnologije koje koristi i licencira Photosynth) je novi algoritam koji vam omogućuje ne samo povezivanje i kreiranje individualnih fotografija jednog objekta, nego sasvim samostalu uporabu i kreiranje cijelih grupa objekata – čitaj gradova. Rad je uistinu fascinantan i jedan od “demoa” je stranica pod nazivom “Building a Rome in a Day” – koristeći isključivo Flickr servis izgradili su niz objekata po Rimu – na primjer, Colosseum, koji se sastoji od 2.106 slika koje su generirale 819K karakterističnih točaka.

No pravo iznenađenje je pri kraju teksta, jer je unutar tog članka izgrađen i Dubrovnik. I to čak iz 58.000 slika koje su generirale oko 3.5 miliona karakterističnih točaka. Cijeli proces (re) konstrukcije trajao je tek 17 sati – i pred nama je model od karakterističnih točaka. Zamislite samo još dodatak u kojem se generira i stvarna, analizirana tekstura koja u potpunosti potom dočarava sliku.

Dakle, da pojasnim: ovo je sve izgrađeno iz slika koje su pojedinačno korisnici postavili na Flickr. Mali trokutići na slici vam daju poziciju kamere koja je učinila sliku. Program je sam pronašao slike, uzeo ih u model, obradio i generirao grad. Bez ikakve ljudske intervencije. Više slika znači i više detalja. Jača računala znače također više detalja. Zamislite samo – granice primjene su nevjerojatne.

Na primjer, mogli bi tako virtualizirati i digitalizirati sve ljepote koje imamo – jednostavno zamolimo građane da nam daju pravo uporabe slika . Jednostavno bi kreirali virtualne prostore Arene, Dioklecijanove palače, Poljuda, senjske tvrđave ili čega već. S druge strane, programi će biti dovoljno pametni da rade “update” konstrukcije tako da mogu pravovremeno zamijeniti promjenu – zatvorio se Konzum, otvorio se Kerum. Model to jednostavno može zamijeniti. U primjenu možemo krenuti već sada koristeći osnovni Photosynth te iskoristiti te syntove za promociju. Ili jednostavnije: zašto iznajmljivači vila ne iskoriste tehnologiju kako bi jednostavno i jeftino omogućili virtualni pregled i šetnju interijerom i eksterijerom… A kad dodamo na to još i Deep Zoom….

Primjena? Edukacija, turizam… zamislite da možete na ovaj način prošetati svugdje a da trud stvaranja zapravo prebacimo na “crowdsourcing” – long tail model koji malo košta a puno donosi…

P.S. I kako znam da Oleg ovo čita, sorry ali zbilja samo nepopravljivi optimist. Ali mislim da sam to izabrao samo zato što je teže .