[hr] Konkurentnost? Konku… čega? Gdje mi je Anić… Ili: bitno je biti prvi ili zadnji…
… sve ostalo je sr***, rekao bi stari nepoštovatelj Kubertenove ideje. No, čemu osvrt? Izašla je još jedna studija vezana uz globalnu konkurentnost: World Economic Forum: The Global Competitiveness Report 2009 – 2010 i mediji su puni vijesti kako eto, opet smo potonuli na svjetskoj listi. Nije da smo ikada i bili neznam koliko visoko (ili nisko, ovisno kako gledate, ove godine smo na 72 mjestu što je pad od 11 mjesta u odnosu na prošlu godinu), ali ovo je stvarno zapanjujuća činjenica. Navodno je cilj Hrvatske bio ući u prvih 50 zemalja ali netko je očigledno krivo shvatio smjer kojem treba ići. Specifične podatke za Hrvatsku možete pronaći ovdje, a možete pročitat i službeni stav Nacionalnog vijeća za konkurentnost, koje obećava da će biti praktičnije u budućnosti… jer ionako nitko ne čita njihove preporuke.
Je li situacija toliko loša? Priznao bih da jest, država nam teško funkcionira, i tu ne gledam samo trenutnu recesijom poduprtu situaciju, nego općenito promjene u strukturi koje se nisu dogodile kada su se trebale. Nije stvoreno okruženje koje je stimulativno ali i regulatorno u isto vrijeme – nema jasne vizije i strategije (mada nekoliko agencija ili ministarstava navodno brine o tome).
Možemo li bolje? Rekao bih – moramo. Ako slijedeće godine potonemo za još koje mjesto, biti ćemo valjda na razini Sudana. Ili što ja znam gdje, da sad ne uvrijedim nekoga. Zanimljivo je da zapravo ne tonemo – jednostavno drugi bolje plivaju od nas. Kao u starom vicu – drugi trče brže od nas – to je dovoljno da bi se izbjegao medvjed. Zašto drugi uče brže i bolje od nas? Zašto više nismo konkurentni (jesmo li ikada bili) s bliskim zemljama kao što su Rumunjska ili Bugarska? Zar je to toliko teško? Ne znam, znam samo da su Slovenci opet skočili za 5 mjesta naprijed…
Čisto za zapisnik, prvo mjesto zauzima Švicarska, po prvi put ispred USA – odmah sam se sjetio svojeg prijatelja Dejana Fore koji je u Švicarskoj i koji je nedavno žestoko komunicirao na FB po pitanju kako je raditi u Švicarskoj a kako u Hrvatskoj… eto živi dokaz da to nije niti vrijedno upoređivanja
. Ali, moj pristup je ponešto drugačiji: umjesto za odlazak, ja zastupam ostanak – idemo srediti stvari jer to jednostavno moramo. Stara poslovica kaže: ako želiš biti dobar manager, onda otiđi u lošu tvrtku. A takvu neće biti teško pronaći kod nas.
BTW: onda nije ni čudo da su gospodarstvenici, barem ono malo što ih je ostalo a da nisu povezani s aferama ili marifetlukom, krenuli (ako) osnivati svoju stranku. Jer kad neće milom (država regulira) onda će silom (samoregulacija
). Jesu li to oni isti ljudi koji sjede u Nacionalnom vijeću za konkurentnost? Kad može u Splitu, može valjda i drugdje – gdje su sada oni koji tvrde da je Kerum varijanta samo pojedinačni slučaj?(Rekao bih da je ovo sada hipotetsko pitanje, kako ne bi morao obući … ali za svaki slučaj #flame suit on#).
Dodatak 10.09.
Da je tema zanimljiva znam i sam, ali da smo kao narod toliko skrenuli u nepoznavanju… nevjerojatno. Evo recimo današnjeg “glasa naroda” – Web anketa Jutarnjeg lista. Na pitanje: “Hrvatska je pala na 72. mjesto na ljestvici konkurentnosti. Tko je kriv?”, narod odgovara ovako:
Pa tko sad može razumjeti hrvatski narod? Čak 54% kaže da je za sve, pa tako i konkurentnost, kriva globalna kriza? Za konkurentnost? Ponavljam, za našu konkurentnost u odnosu na druge zemlje? Za zakone, regulaciju, akcije, investicije, razvoj… kriva je globalna kriza?
Nažalost, to je realna slika poznavanja situacije te vjerovanja državnim i inim pričama kako smo eto, puno bolji no što se to misli, i kako uvijek postoji netko tko je recimo, kriv za sve.
Dakle, ako ste, nažalost, imali prilike gledati utakmicu Engleska – Hrvatska (da vas podsjetim, 5:1), znate da je za sve krivac globalna kriza. I povijesna nesklonost Engleza prema Hrvatskom narodu. I naravno, leptir koji je krilima prije 8 mjeseci zamahnuo iznad Filipina.
RSS pretplata na članke
... i leptir na naslovnici :).
Ja sam trenutno blizu završetka faksa, i poprilično razmišljam šta nakon. Mnoge stvari mi se u ovoj državi gade, počevši od ljudi i totalno negativne atmosfere oko svega. Intenzivno razmišljam da odem negdje vani, Švicarska, Austrija, Njemačka…
Ilija Brajkovic
09/09/2009 at 17:32
Ja bih rekao da sve ima svoje prednosti i mane. Mladi bi trebali provesti malo vremena vani, ne zbog love, nego zbog iskustva i širine. Lovu možeš naći i kod nas, pogotovo u struci. Ali, netko ostaje i u HR, netko treba rješiti situaciju.
ratkom
09/09/2009 at 19:58
Otici van i ostati van je ful jednostavno i lagano. Zaraditi neke novce vani – isto tako. Stjeci ozbiljnu edukaciju i iskustvo – u prvom redu ovisi o tome koliko se ozbiljno netko tome posveti – ali – moguce je i nije pretesko. Zaraditi iste te novce i kod nas – nije nemoguce. Rjesavati situaciju kod nas – e to je vec ozbiljan izazov. S druge strane, ako svi odemo van i mislimo kako je svugdje bolje nego doma i kako su kod nas ljudi takvi i onakvi, a vani divni i krasni – e onda tonemo u jos ozbiljnije probleme.
Treba otici van, biti malo i vratiti se. Pokusati nesto napraviti – ima brdo uspjesnih i kvalitetnih ljudi u HR koju su i bez veza i petljancija napravili dobre stvari – dakle, moze se ako se hoce. Mora li biti toliko tesko – e to je vec sasvim drugo pitanje.
Vibor Cipan
14/09/2009 at 17:53
Pa to je otprilike moj plan, otići negdje vani neko vrijeme (i sad sam u Finskoj
), ako ništa za skupiti iskustvo i probati. Pa bih onda odlučio šta dalje.
Ilija Brajkovic
14/09/2009 at 18:39