ratkom.net: potraga za nepoznatim

… sve ostalo je sr***, rekao bi stari nepoštovatelj Kubertenove ideje. No, čemu osvrt? Izašla je još jedna studija vezana uz globalnu konkurentnost: World Economic Forum: The Global Competitiveness Report 2009 – 2010 i mediji su puni vijesti kako eto, opet smo potonuli na svjetskoj listi. Nije da smo ikada i bili neznam koliko visoko (ili nisko, ovisno kako gledate, ove godine smo na 72 mjestu što je pad od 11 mjesta u odnosu na prošlu godinu), ali ovo je stvarno zapanjujuća činjenica. Navodno je cilj Hrvatske bio ući u prvih 50 zemalja ali netko je očigledno krivo shvatio smjer kojem treba ići. Specifične podatke za Hrvatsku možete pronaći ovdje, a možete pročitat i službeni stav Nacionalnog vijeća za konkurentnost, koje obećava da će biti praktičnije u budućnosti… jer ionako nitko ne čita njihove preporuke.

Je li situacija toliko loša? Priznao bih da jest, država nam teško funkcionira, i tu ne gledam samo trenutnu recesijom poduprtu situaciju, nego općenito promjene u strukturi koje se nisu dogodile kada su se trebale. Nije stvoreno okruženje koje je stimulativno ali i regulatorno u isto vrijeme – nema jasne vizije i strategije (mada nekoliko agencija ili ministarstava navodno brine o tome).

Možemo li bolje? Rekao bih – moramo. Ako slijedeće godine potonemo za još koje mjesto, biti ćemo valjda na razini Sudana. Ili što ja znam gdje, da sad ne uvrijedim nekoga. Zanimljivo je da zapravo ne tonemo – jednostavno drugi bolje plivaju od nas. Kao u starom vicu – drugi trče brže od nas – to je dovoljno da bi se izbjegao medvjed. Zašto drugi uče brže i bolje od nas? Zašto više nismo konkurentni (jesmo li ikada bili) s bliskim zemljama kao što su Rumunjska ili Bugarska? Zar je to toliko teško? Ne znam, znam samo da su Slovenci opet skočili za 5 mjesta naprijed…

Čisto za zapisnik, prvo mjesto zauzima Švicarska, po prvi put ispred USA – odmah sam se sjetio svojeg prijatelja Dejana Fore koji je u Švicarskoj i koji je nedavno žestoko komunicirao na FB po pitanju kako je raditi u Švicarskoj a kako u Hrvatskoj… eto živi dokaz da to nije niti vrijedno upoređivanja . Ali, moj pristup je ponešto drugačiji: umjesto za odlazak, ja zastupam ostanak – idemo srediti stvari jer to jednostavno moramo. Stara poslovica kaže: ako želiš biti dobar manager, onda otiđi u lošu tvrtku. A takvu neće biti teško pronaći kod nas.

BTW: onda nije ni čudo da su gospodarstvenici, barem ono malo što ih je ostalo a da nisu povezani s aferama ili marifetlukom, krenuli (ako) osnivati svoju stranku. Jer kad neće milom (država regulira) onda će silom (samoregulacija ). Jesu li to oni isti ljudi koji sjede u Nacionalnom vijeću za konkurentnost? Kad može u Splitu, može valjda i drugdje – gdje su sada oni koji tvrde da je Kerum varijanta samo pojedinačni slučaj?(Rekao bih da je ovo sada hipotetsko pitanje, kako ne bi morao obući … ali za svaki slučaj #flame suit on#).

Dodatak 10.09.

Da je tema zanimljiva znam i sam, ali da smo kao narod toliko skrenuli u nepoznavanju… nevjerojatno. Evo recimo današnjeg “glasa naroda” – Web anketa Jutarnjeg lista. Na pitanje: “Hrvatska je pala na 72. mjesto na ljestvici konkurentnosti. Tko je kriv?”, narod odgovara ovako:

Pa tko sad može razumjeti hrvatski narod? Čak 54% kaže da je za sve, pa tako i konkurentnost, kriva globalna kriza? Za konkurentnost? Ponavljam, za našu konkurentnost u odnosu na druge zemlje? Za zakone, regulaciju, akcije, investicije, razvoj… kriva je globalna kriza?

Nažalost, to je realna slika poznavanja situacije te vjerovanja državnim i inim pričama kako smo eto, puno bolji no što se to misli, i kako uvijek postoji netko tko je recimo, kriv za sve.

Dakle, ako ste, nažalost, imali prilike gledati utakmicu Engleska – Hrvatska (da vas podsjetim, 5:1), znate da je za sve krivac globalna kriza. I povijesna nesklonost Engleza prema Hrvatskom narodu. I naravno, leptir koji je krilima prije 8 mjeseci zamahnuo iznad Filipina.