ratkom.net: potraga za nepoznatim

Izgleda da se opet zahuktava put u svemir… nakon što smo doživjeli 40 godina od puta na mjesec, saznali koliko je trka sa Rusima stvarno bila napeta, prepustili NASA ekipi da dominira (ali i eksplodira) devedesetima, uživali u mirnom prijelazu u 21. stoljeće… evo nas opet. Rusi najavljuju da idu drito na Mars, jer eto, Mjesec zanima samo još Amerikance.

Naime, na International Aviation and Space Salonu, MAKS-2009, Rusija je obznanila da priprema novi svemirski program (na 30 godina, to se zove dugoročno planiranje, a ne neke petoljetke ili što već…) koji će dovesti ljude na Mars. Za to pripremaju posebnu zvijer koju zovu Energie a kako izgleda u odnosu na “stare” rakete možete vidjeti na ROSKOSMOVOM siteu. Zapravo, drago mi je da se vraćaju u igru. Ako nema konkurencije onda nije niti posebno zanimljivo, zato se nadam da će barem Karlovac ove godine malo nagaziti Dinamo. Rusi si postavljaju težak zadatak, koji nije nemoguć ali nije ni lako ostvarljiv.

Zapravo, zgodan cilj, podsjeća me na Kennedy-evu “we choose to go to the moon” tamo negdje šezdesetdruge, na Rice University-u. Pazi ovo:

We choose to go to the moon. We choose to go to the moon in this decade and do the other things, not because they are easy, but because they are hard, because that goal will serve to organize and measure the best of our energies and skills, because that challenge is one that we are willing to accept, one we are unwilling to postpone, and one which we intend to win, and the others, too. (JFK).

E kada bi bar naša vlada vodila svoj narod na ovaj način… Huh, toliko mi je to OK da idem pronaći Apollo 13 negdje na HD DVD-u. Večeras sam u svemiru .

Zanimljive informacije, kao i uvijek, možete pronaći na IEEE Spectrum siteu…

Vjerojatno niste propustili zadnju vijest koja je odjeknula “browser” prostorom: Microsoft i Wolfram potpisali su zajednički sporazum (zapravo, Microsoft je licencirao Wolfram Alpha rezultate) putem kojeg će Bing, Microsoft tražilica, u svoje rezultate uključiti posebne rezultate koje generira Wolfram Alpha tražilica. A kakvi su ti rezultati, jasno je svim koji prate svijet pretraživača (na primjer, evo što nam Bing daje na upit photon, a što nam daje Wolfram Alpha). Jasno je da je WA orijentiran na potrebu da vam rezultat pokuša vratiti ODMAH – što je naravno i limitiralo njegovu upotrebljivost, ali…

Bing i WA nisu toliko različiti – ako pogledate kako se Bing trudi pronaći za vas neku informaciju. Na primjer, potraga za 12 megapikselnom SLR kamerom (digital camera slr 12 mp) generira cijeli niz direktnih rezultata u Bingu, ali ono što ga izdvaja je njegova nakana da vam pojednostavi slijedeći korak (vjerojatno: kupnja) te klik na gornji link pod nazivom “Shopping” koji generira rezultat:

BIng ZNA da kupujete – nudi vam automatske kategorije po proizvođaču, po cijeni… ali i sugerira što jeftiniju kupnju kroz programe kao što su Cashback i slično. Bing pokušava dati odgovor što prije, što je naravno, odlika koju ima i Wolfram Alpha. Naravno, WA nema pojma što bi napravio s ovim upitom, ali zato zna što napraviti s nekim drugima, koje mogu značajno proširiti “znanje” koje ima Bing (što smo već pokazali prvim primjerom).

No, stvarno pitanje koje je zanimljivo jest: koja je budućnost tražilica? Trenutno vidim dva direktna smjera: Google koji je okrenut prema kvaliteti i preciznosti traženja (time i nova verzija enginea pod nazivom Caffeine), za koju je možda malo teže odrediti u čemu je stvarno nova, ali…

Drugi smjer je smjer kojim ide Bing – preciznost rezultata kompenzira što raniji i konkretniji dohvat informacije uz dodatne pogodnosti. Ovo se poklapa s teorijom Microsofta da vam za sve treba “scenarij” – stvarno nas ne zanima još jedan klik kako bi vidjeli stranicu na kojoj možda možemo vidjeti detalje kamere – zanima nas kupovina kamere. Pitanje je da li su odgovori “good enough” – ako jesu, Bing će mi postati daleko prihvatljivija tražilica od konkurencije.

Podsjetilo me to na stari primjer dobrog salesmana: vi zapravo nikada ne prodajete bušilicu, vi zapravo prodajete rupu u zidu. Ako dođete do te faze, bušilica se davno prodala.

S druge strane – probajte to promatrati i iz pogleda prosječnog konzumera – što mu je jednostavnije koristiti. No, da budem fer, mislim da je Google ovdje u prilično dobroj poziciji – ljudi su se naviknuli na Google kao tražilicu, pa su čak usvojili i glagol koji opisuje traženje informacija (a tu je i parodija: “Bing – easiest way to Google”

Teško mi je napisati koji je primjer bolji, jer radim za jednu stranu. Ali kao krajnjem korisniku, unutar mojih scenarija, meni je jednostavniji i relevantniji Bing primjer. Ako tome dodam preciznost koju nosi WA, to bi mogla biti još jedna dobra kombinacija. Meni je u interesu dobiti odgovor što prije, a vrijeme će pokazati koji je pristup jednostavniji. No da Bing ima dobar start, pokazalo je to već prvih mjeseca dana Bing tražilice. Iako vam se postotak ili dva čine možda malo, za Microsoft je to odličan rezultat. Mali korak za Amstronga, veliki za Microsoft. Ako rezultat uključuje “the best of” druge pružatelje usluga, to mi nekako zvuči kao dobar interop.

Ponekad je zgodno ponoviti pravila o lijepom ponašanju (recimo, bonton), iako takva pravila nije lako pronaći za okruženja u nastajanju kao što je prostor kojeg pokrivaju blogovi. Dobro, ne baš bonton, ali zanimljiva pravila debatirana su na siteu CyberJournalist.NET još 2003 godine kada su blogovi bili više zanimacija čudaka neko opće prihvaćena pojava (koja danas već pomalo izumire, ali recimo da vrijedi i za twitterworld).

Trebaju li nam etička načela za ovakvu vrstu komunikacije? Iz osobnog iskustva rekao bih – da. Ne da bi se provodila i nametala, nego da svjesno razmišljamo o tome na koji način komuniciramo i na koji način kreiramo informacijski prostor oko nas.

Tek da komentiram osnovna načela, ostalo ionako možete pročitati u članku:

1. Be Honest and Fair – ne bih rekao da ljudi u digitalnoj komunikaciji ovo svjesno izbjegavaju. Prvo, svako ima svoj stav i svoju percepciju i boriti se protiv toga unutar ovakvog medija koji ti garantira (ako je to zahtijevano) anonimnost je gotovo uvijek borba protiv vjetrenjača. Također, anonimnost vam ne dozvoljava da prilagodite svoj pristup – razglabanje o nečemu s osnovnoškolcem se potpuno razlikuje od razglabanja s vršnjakom. S druge strane, percepcije i stavovi se grade na iskustvu i saznanju. U digitalnom mediju saznanja nastaju na nevjerojatan način – dovoljno je referencirati se u blogu na neki drugi “šatro referentni” blog ili online informaciju da bi tvrdili da je vaša informacija vjerodostojna. Ne jednom se dogodio primjer cirkularnosti referenci, na opći smijeh i zabavu onih koji tako nešto moraju pobijati. Generalno, ljudi žele biti “honest and fair” ali je pitanje koliko to mogu (ili, koliko im se to isplati biti u ovakvom mediju).

2. Minimize Harm – “Do No Evil” rekao bi Google. Blogosfera je po prirodi otvorenog tipa i s obzirom na točku 1. manje joj se vjeruje no što bi ljudi očekivali, ali u određenim okruženjima može ostaviti štetu koja je nepopravljiva. Uobičajeno se o ovom ne razmišlja, anonimnost koja je i ovdje prisutna omogućava razmjenu bilo kakvog tipa informacije, štetilo to nekome ili ne. No s druge strane, demokracija medija ima i svoje dobre strane, pa omogućujemo akcije i reakcije koje su, iz kuta gledanja nekog tko je odrastao uz one-way medije tipa novine i TV zanimljivo gledati eskalacijske procese i vremena koja su omogućena blogom ili twittom. Generalno, vrlo malo ljudi želi napraviti štetu, ali oni koji to žele, imaju ogroooomnu mogućnost da to naprave u prilično velikoj mjeri.

3. Be Accountable – po meni najveći prostor za brzu promjenu. Iako, prihvaćam da većina blogova služi za iskazivanje svoje maloljetničke adolescencije, oni koji žive u profesionalnom i privatnom svijetu odraslih osoba morali bi bolje sudjelovati u "realnoj” komunikaciji po pitanju onoga o čemu blogaju. Ljudi uglavnom ne ispravljanju svoje blogove, čak i kada je jasno da nisu informacijski točni. Informacije koje se objavljuju ponekad niti nemaju stvarnu, konkretnu osnovnu, nego je cilj informacije ona sama – odnosno njen pojavni oblik na blogu ili negdje drugdje. Napisati blog post postao je cilj sam po sebi, ignorirajući pravila “novinarstva” – jer blog post kao konačni sadržaj i nije ništa drugo nego informativni uradak (bez obzira o čemu se pisalo).

No, da se razumijemo, meni su svi novi digitalni oblici komunikacije super. Jednom kada sam sam sebi priznao da je gotovo s mojom privatnošću, da sa mnom komuniciraju i znani i neznani, da mi proturječe i osnovnoškolci i oni u mirovini te da me čitaju i doma i u Novoj Gvineji.. life’s good. Iako možda, barem prema gornje napisanom, nije korektan i točan. Ali takav je i bez blogova. .

Microsoft PDC je jedna od onih konferencija na kojima, ako vas imalo zanimaju novosti iz Microsoft tehnološkog svijeta, morate biti. Prošla je bila zasigurno jedna od najatraktivnijih ikada, i predstavljeni su Windows Azure, Windows 7, Office 2010 /tada smo ga još zvali Office 14, OSLO itd.

Ovogodišnje izdanje obećava daljnje novosti po pitanju tehnologija (raspored je već objavljen), a između ostaloga, Windows Azure se javno pokreće kao servis i postaje dostupan za uporabu, OSLO ima novo izdanje, biti će priče o Office 2010, a i dosta toga što valjda niti ja ne znam, jer je PDC uvijek nekako u polutajnosti s najavama.

Kao dobra priprema za PDC, možete pratiti show na Channel 9 siteu gdje se predstavljaju novosti i pripremaju razgovori s ključnim ljudima koji sudjeluju u konferenciji, a možete ih pratiti i kroz twitter ili facebook. BTW: registracije su već otvorene. Ja sam tamo. Mora se biti. A vjerujem da ćemo organizirati i dobru ekipu iz Hrvatske. Ako ste zainteresirani, javite mi se.

Pitanje je možda ujedno i odogovor. Zanimljivi rezultati objavljeni su kao rezultat istraživanja koje je provela kuća NSS Labs, čija je, barem po web siteu, reputacija prilično značajna.

Početkom 2009 godine NSS Labs proveo je svoje redovno istraživanje po pitanju koliko su browseri otporni na socially engineered malware (SEM) koristeći stvarne, žive zlonamjerne siteove koji su pokušavali napraviti određenu štetu. Što je SEM? Pojednostavljeno, to je kategorija u koju ulaze sve prijetnje koje se ostvaruju kada kliknete na link prema određenom siteu. Tamo se na žalost ne nalaze slike polugole <koje_god> već prijetnja koja će vam u trenutku napraviti kaos na računalu. Ako mislite da ovo nije problem, pročitajte uvodnih reporta:

“Antivirus researchers report detecting between 15,000 and 50,000 new malicious programs per day, and even as high as “millions per month,” according to Kaspersky”.

NSS Labs je napravio tetove na nekoliko verzija browsera:

Dodatak s Arstechnice 07.09. “Ruby on Rails vunerability affects Twitter; IE8 immune”

Another issue that he discusses in his blog entry is how XSS vulnerabilities can be mitigated by various tools. He praises Microsoft’s Internet Explorer 8 Web browser which was immune to the vulnerability he discovered thanks to its built-in cross-site scripting filter. He strongly endorses the concept and says that other browser vendors should adopt it.

Eto, izgleda da je scripting filter stvarno dobro napravljen!

Jedna od stvari koja mi je bliska srcu, a za koju nemam vremena kao prije jest – upravljanje projektima (dakle, ne samo IT projektima). Pa se s vremena na vrijeme moram osvrnuti i na to, a gdje ćete bolji razlog nego novi Standish Group CHAOS 2009  Report (dobro nije novi nego je s kraja travnja, ali nikako da se osvrnem na njega).

Što je CHAOS Report? Upraviteljima projekata ne moram posebno objašnjavati, ali za širi puk i nove upravitelje, to je de facto referentno izvješće koje s vremena na vrijeme izdaje Standish Group a daje status i smjernice gdje smo po pitanju upravljanja projekata. Mislim da niti jedno drugo izvješće nije toliko citirano kao izvješća ove grupe, a posebno kada se referentna saznanja drastično mijenjaju u odnosu na prethodno.

Pa kako stojimo u ove godine?

Rezultati nisu ohrabrujući, barem prema izvješću. Iako smo zadnjih godina značajno napredovali, ove godine idemo malo u nazad (odnosno u lošije rezultate):

• 32% svih projekata uspijeva završiti na vrijeme, unutar budžeta i u okviru zahtijevanih funkcija i isporuka
• 44% svih projekata je u problemima (“challenged”) što znači da je ili preko vremena, preko budžeta ili ne isporučuje zadane isporuke
• 24% svih projekata su prekinuti, propali i nikada se ne koriste

slika, riječi:

Zašto je to tako? Kao i svake godine, pojavljuje se cijeli niz razloga i objašnjenja: jedan od zanimljivijih je da to zbor recesije na koju se valjda svi danas izvlače.

Zanimljivo je da u navedenom linku bilo koji zaustavljeni projekt (recimo, nema novaca) smatraju neuspjehom, mada bi bilo pametnije da takav jednostavno izbace iz uzorka – postoji vjerojatnost da je i projekt koji je unutar okvira proglašen viškom i jednostavno zatvoren.

No, nije teško prepoznati zašto projekti propadaju. Mislim da će bilo koji polaznih tečaja o osnovama upravljanja projektima lako prepoznati probleme. Problem je u tome što nema snage da se na projektu adresiraju upravo oni koji će sigurno utjecati na projekt:

• podrška bitnih ljudi – po meni broj jedan. Ne jedan je meni poznat projekt propao jer je netko “digao” ruke od njega. I to ne doslovce digao nego jednostavno nije obraćao pažnju na njega. Niste dobili info na vrijeme? Proslijedili ste problem prema sponzoru? Nije se javio mjesec dana? Mrtvi ste.
• procjena u procjeni – gotovo nitko ne poznaje tehniku davanja procjene s određenom vjerojatnošću. Kada ste zadnji puta izrekli rečenicu poput “čini mi se da će koštati 100.000 kuna, ali kako još nemamo točnu specifikaciju, vjerojatnost moje procjene je negdje 50%”. Prvi put čujete za ovo? Pročešljajte malo Gartnera i njegovu tehniku.
• nedostatak komunikacije – znam, znam, vrlo je ovo istrošen “razlog”. Ali, cijelo vrijeme imamo probleme s komunikacijom. I ove godine mi se dogodilo da je nekoliko partnera s kojima sam radio na projektima sve radilo u zadnjih pet minuta. Nije to problem – poznajem ja Perceivere – ali je problem što ne mogu utjecati na ono što dobivam. A to je problem u zadnjih pet minuta, jer uobičajeno stvari mijenjamo. Perceivere, pitate se – pročitajte malo Myers Brigss teoriju osobnosti.

BTW: nije da se svi slažu s ovakvim pristupom mjerenju uspješnosti struke, ali valjda nema trenutno boljeg pristupa.

BTW2: a baš smo se potrudili prošlih godina oko uvođenja upravljanja projektima u Hrvatskoj, tu je i PMI Croatia Zagreb ogranak… imamo još posla.

Jedna naoko mala vijesti koja se pojavila danas u medijima navela me na razmišljanje o tome kakvu infrastrukturu neovisnost imaju datacentri nove generacije (recimo, oni koji hostaju cloud computing servise). U nekim medijima je objavljeno kako je Microsoft odlučio preseliti svoju Azure cloud computing platformu iz datacentra u državi Washington (Quincy) u drugi datacentar u državi Texas (San Antonio). Razlog? Porez je niži u Teksasu i čini se da se ekipa u Washingtonu promjenila pravila i izuzela datacentre iz izuzeća plaćanja dodatnog poreza (govori se o 7,9% više detalja na linku gore). Amazon, Oracle, Google i Yahoo su već odustali od iste države iz istog razloga.

Na to, Microsoft, ali i neki drugi pružatelji usluga kao što su Intiut jednostavno su odlučili – preseliti servise. Preseliti servise? Točno, datacentar ostaje tamo gdje jest, ali kako značajni servisi (poput cloud computing platforme koja zahtjeva tisuće poslužitelja) mogu biti premještani od mila do bestraga (to i jest jedna od značajnih odrednica cc platforme), to se može uraditi vjerojatno na klik jednog gumba. Zgodno je vidjeti da ne samo što nam prodaju tu jednostavnost, nego tu jednostavnost i stvarno primjenjuju na vlastitim rješenjima.

slika: Microsoft San Antonio DataCenter.  Više detalja za one koji to žele na DataCenter Knowledge portalu.

Već danas znamo da su ovakve platforme geolokacijski pametno postavljene. Ako vašu aplikaciju abc.cloudapp.net napadaju isključivo ili gotovo isključivo IP adrese iz prostora Hrvatske, onda je iz više razloga pametnije postaviti tu aplikaciju u datacentar u Minhenu nego je držati u Seattleu. I ne samo to – kopije aplikacija mogu biti na nekoliko bliskih lokacija – ne samo da to potpomaže load balancing, nego je ujedno i sigurnosna kopija svih aplikacija koje se nalaze u oblaku.

Vjerujem da će jednog dana i naše aplikacije uživati isti tretman. Kad vam postane skupo kod Microsofta, klik i novi provider je Amazon. Ili kad vam zatreba podrška za COBOL programski jezik koji Google nema, klik i … koristite COBOL.NET kojeg podržava Azure. E kad bi barem bilo tako jednostavno. Ali u nadi je spas.

Iako ovakve stvari uglavnom pišem kao Dodatke postovima, mislim da je ovaj članak na Linux Magazine siteu pod nazivom “Microsoft Patches Linux: Linus responds” (od 22.07.) prilično dobar komentar na činjenicu da je Microsoft poslao svoj kod na uključivanje u Linux Kernel. Sa par komentara se javio i Linus Torvalds (svi znamo tko je) i mislim da je ovo jedna pametna, zdravorazumska priča o tome tko što želi.

Zanimljivo je kako se Linus ograđuje od pojedinaca koji manijakalno odbacuju sve oko sebe živući samo za ono što nema dodira s ičim komercijalnim – srednja struja postaje sve dominantnija, kao što jača i u Microsoftu, s svim aktivnostima vezanim uz otvoreni kod ali i opće razumijevanje toga što OSS jest.

Kratki, preneseni komentar Linusa:

I’m a big believer in "technology over politics". I don’t care who it comes from, as long as there are solid reasons for the code, and as long as we don’t have to worry about licensing etc issues. I may make jokes about Microsoft at times, but at the same time, I think the Microsoft hatred is a disease. I believe in open development, and that very much involves not just making the source open, but also not shutting other people and companies out. There are ‘extremists’ in the free software world, but that’s one major reason why I don’t call what I do ‘free software’ any more. I don’t want to be associated with the people for whom it’s about exclusion and hatred.

Ali ono što me zbilja ugodno iznenadilo jest da Linus i moja malenkost zapravo isto mislimo odnosno da nam je razmišljanje o tome zašto je Microsoft baš to napravio prilično zajedničko (za to je potrebno pročitati moj prethodni post na tu temu). Evo izvatka od strane Linusa:

“I agree that it’s driven by selfish reasons, but that’s how all open source code gets written! We all “scratch our own itches”. It’s why I started Linux, it’s why I started git, and it’s why I am still involved. It’s the reason for everybody to end up in open source, to some degree.

So complaining about the fact that Microsoft picked a selfish area to work on is just silly. Of course they picked an area that helps them. That’s the point of open source – the ability to make the code better for your particular needs, whoever the ‘your’ in question happens to be.

Does anybody complain when hardware companies write drivers for the hardware they produce? No. That would be crazy. Does anybody complain when IBM funds all the POWER development, and works on enterprise features because they sell into the enterprise? No. That would be insane.

So the people who complain about Microsoft writing drivers for their own virtualization model should take a long look in the mirror and ask themselves why they are being so hypocritical.”

Nuf said. Odlično.

Naravno da je naslov bombastičan jer takav i treba biti . Ali nije daleko od istine – odluka će biti na vama – krajnjim korisnicima, barem je to jedno od razmišljanja kojima se vodi Microsoft prije no što definitivno podcrta mogućnosti koje će imati novi Microsoft Office 2010.

Stvar nije toliko komplicirana koliko izgleda: ova funkcionalnost (dakle, mogućnost da prilikom instalacije Microsoft Office 2010 novog softverskog paketa sami odaberete da vam defaultni, pretpostavljeni format datoteke nije OOXML (ISO standard) nego na primjer ODF (također ISO standard) ili neki sasvim drugi format. Još uvijek nije navedeno o kojim se formatima radi, ali postoji ideja da se takva funkcionalnost ugradi i time omogući korisnicima jednostavniji rad s formatima dokumenata.

S druge strane, sve ovo je dio paketa mjera koje Microsoft odrađuje prema EU kako bi se zadovoljili njihovi zahtjevi (postojeći i budući). Specifično, EU trenutno istražuje ovo pitanje po pritužbi European Committee for Interoperable Systems udruženja (ovo nema veze s EU, ali se zanimljivo zove) koje se pritužilo da Microsoft, pazi sad, favorizira SVOJ format datoteke kad korisnici rade s Microsoft Officeom. ECIS je inače jedna vrlo zanimljiva ekipa (Adobe Systems, Corel, IBM, Nokia, Opera, Oracle, RealNetworks, Red Hat, and Sun Microsystems) koja osim Nokie i Opere i nema nekakve veze s EU, ali je listom konkurencija Microsoftu. No, naravno, njihovo pravo je da lobiraju za svoje interese i zastupaju svoje proizvode. Njihov naziv često buni ljude i dovodi u zabludu koji ih povezuju s Europskom Komisijom pa se događaju nevjerojatne pogreške u razumijevanju tko tu koga… ali o tome drugom prilikom.

Vratimo se na format podataka: nije da je ovo bio veliki problem, defaultni format podataka možete promijeniti u bilo kojem trenutku, vidi sliku koja prikazuje izbornik u Advanced kartici npr Microsoft Word 2010 CTP – ali dio ljudi vjerojatno smatra da im se uskraćuje pravo na odluku ako se takva mogućnost odabira ne ostvari već prilikom instalacije).

Čisto prenosim iz službenog priopćenja: “Beginning with the release of Office [2010], end users that purchase Microsoft’s Primary PC Productivity Applications in the EEA [European Economic Area] in both the OEM and retail channel will be prompted in an unbiased way to select default file format (from options that include ODF) for those applications upon the first boot of any one of them," Microsoft reče u prijedlogu [download Word document]”.

Na kraju – je li ovo slijedeći korak u interoperabilnosti i fair playu? Znam da će određena ekipa biti sretna tek kada se u potpunosti ukloni sve osim OpenDocument Text (*.odt) iz gornjeg izbornika (ajde možda i plain text preživi), ali podsjetit ću na niz svojih tekstova od prije dvije godine – stvar je u mogućnosti izbora za krajnjeg korisnika.

Priznajem, neke me stvari jednostavno žaloste. Na primjer, u prošlom broju PM Networka (časopis koji PMI – Project Management Institute izdaje za svoje članove) pročitao sam članak pod nazivom “Where To Next” a koji se bavi istraživanjem koje je KPMG napravio pod naslovom “Exploring Global Frontiers: The New Emerging Destinations”. Vrlo zanimljivo, u njemu se spominju neka nova mjesta na kugli zemaljskoj koja bi mogla postati nove “meke” IT outsourcinga… i nemalo sam se iznenadio kada sam na listi ugledao Zagreb, Croatia.

Dakle, nije da sam prokleti pesimist – naprotiv, nego jednostavno tako ozbiljna kuća kao što je KPMG vidi Zagreb kao jedan do 31 novih globalnih svjetskih centara u kojem se može razvijati kvalitetan IT business. Za mene, ovo bi trebala biti genijalna početna točka gradske ili nacionalne kampanje o tome kako treba investirati u Hrvatsku ili Zagreb. I to ne napraviti bilo kakvu investiciju, nego kvalitetnu, dugoročnu investiciju na području ICT tehnologije.

No, iako sam u svijetu tehnologije na nacionalnoj razini ne sjećam se da sam nešto o ovome čuo (priznajem, možda imam preveliko mišljenje o sebi ) – ali, barem negdje, barem na neki način. Recimo da su se naši elektronički portali dokopali toga. Ili dnevni tisak. Ili barem nekakva rubrika “vjerovali ili ne”. Ili recimo da se priopćenjem oglasio Središnji državni ured za e-Hrvatsku. Ili da je Ministarstvo gospodarstva napravilo pressicu zajedno s KPMG-jem. Ili da … nemam pojma – ima ljudi koje već plaćamo koji bi o tome morali voditi računa. Ali kažem – poklapam se ako je to već napravljeno. Izvješće koje je napravio KPMG datira negdje iz početka ove godine (vidio sam february 2009 kao datum) – dakle, prošlo je najmanje pola godine.

Kad sam već kod toga, tko o ovome brine u Gradu Zagrebu? Tko bi trebao napraviti kampanju vezanu na ovu informaciju? Vidjeti kako nam stoje tehnološki parkovi u gradu, kakav je njihov kapacitet, što još treba napraviti…

Zašto brzam na ovo? Zato što je Zagreb samo jedan od 31 gradova koji su u istraživanju navedeni. Konkurencija ne spava, tako da su nam na listi, između ostalih, i dragi susjedi:

• Belgrade, Srbia (znamo da oni dosta toga dovlače tamo, tako je tamo i Microsoftov razvojni centar za nekoliko tehnologija)
• Cluj-Napoca, Romania (zna li netko gdje je ovo mjesto? jeste li ikada čuli za njega? A u konkurenciji su s Zagrebom i Beogradom?)
• Sofia, Bulgaria (naravno, u zadnje vrijeme kompletan outsourcing ide tamo)
• tu su još i Belfast, Cairo, Gdansk, Lviv, Rostov, Tunis… ali izvukao samo samo one najbliže

Zanimljivo je kako na ovo reagira sam KPMG. Nakon što je istraživanje objavljeno (pretpostavljam da je kpmg.com relevantna destinacija) pojedini uredi KPMG-ja su se debelo potrudili objaviti ovu vijest. Pa ju i prilično brandirati kako su to već učinili Indija ili Kanada. Pokušao sam vidjeti kako je to iskoristio lokalni ured na adresi kpmg.hr. Nažalost – nikako ili barem ja nisam uspio naći tu vijest. Ali sam zato pronašao cijelo čudo beskorisnog marketinškog materijala o tome kakve nam usluge oni prodaju. Čak i da su objavili, mogli su to bolje odraditi – mislim da je ovo vijest koju bi barem Grad Zagreb morao puno bolje iskoristiti.

Sve se nekako bojim da će ovaj post biti možda prvi ali vjerojatno i posljednji koji se brine o ovoj mogućnosti. Ali, eto, imamo mi valjda i bitnijih problema – eto nitko se nije ovaj tjedan plasirao u slijedeće kolo igre koju smatramo najvažnijom sporednom stvari na svijetu. Bit će da je nacija u negativnom deliriju i pretpostavljam da je ovaj radni tjedan zaključen. “Da se ja pitam, stavio bi malog Lovrena više naprijed, a Sammir mi nije za ….”. Klasika.

Dodatak 07.08.09: napomenuo mi je ViborC da je nešto tijekom veljače izašlo kao vijest na monitor.hr, ali to je izgleda – to. No, kao što Vibor pametno kaže, to bi vam trebao biti odličan popratni materijal ako ste startup ili ako jednostavno tražite investitora. Slažem se.