[off] Nagradnjača: Microsoft Silverlight 4 Step by Step knjiga…
Evo da ne ispadne da je sve samo rad, rad, rad i ozbiljne teme po pitanjima cloud computinga, outsourcinga, enterprise arhitekture I tako, da probam ja organizirati jedan mali give-away natječaj. Dijelim jednu knjigu (Microsoft Silverlight 4 Step by Step, by Laurence Moroney), vrijednosti jedno 23,09 USD, a pritom snosim i sve troškove poštarine, dostave ili čega već (dakle nije varijanta samo 99 kn + 146kn dostave kao u Home Shoppingu)
Naravno, da ne bi sve bilo jednostavno, morao sam smisliti I nagradno pitanje. A kako smo u cloudu, evo jednog pitanja vezanog za Hrvatsku I cloud servis koji većina vas nesmiljeno troši:
Koliko je aktivnih korisnika Microsoft Live Messenger usluge u Hrvatskoj? (tnx. Ilija)
Primam sve odgovore u komentarima, a prvi koji bude unutar 5%, pobjednik je male nagradnjače. Nagradnu zatvaram negdje u srijedu slijedeći tjedan, kad već pogledam odgovore. Broj ovih korisnika biti će tema mog slijedećeg posta, do tada… happy guessing.
BTW: mislim da vam ne trebam posebno objašnjavati temu knjige, Silverlight 4, ali ako moram, … bingajte. Hvala.
[cc] The End of Outsourcing (As We Know It)… yeah, right.
Man, what a load of crap… ako me išta zabavlja zadnjih godina onda su to smjela predviđanja Gartnerovskog tipa(*1) koja ovog puta ne dolaze od Gartnera, nego od Bloomberg BusinessWeeka koji je objavio članak dvojice rekli bi uglednih tipova iz A.T. Kearneya. Časopis inače cijenim (čak sam i pretplatnik) ali ovo…
Dakle, ekipa tvrdi da će “outsourcing” (misleći ovdje na IT outsourcing) u potpunosti promjeniti svoj oblik u slijedećih 5 godina. Tvrtke će nestajati, neke imati gadne probleme (navode se Microsoft, HP, Infosys…) dok će pobjednici eto, biti Google i Amazon.
Teorija svemira se ovdje temelji na činjenici da outsourcing košta – na primjer, veliki IT integratori će vam naplatiti masne pare da vam sistem radi. Puno toga je prilagođeno, sređeno, pod kontrolom I naravno… košta. A cloud, navodno, sve to može ukinuti. Evo, dolaze web aplikacije koje ne koštaju gotovo ništa, nema infrastrukture, samo malo poslovnih procesa I … sve je tu. Banke, države, organizacije, tvrtke, pojedinci, sve će se to preseliti na web, sve će biti besplatno (ili gotovo, kad nas štiti economies of scale…).
Naravno, pobjednici su Google i Amazon. A zašto? Pazi sad navode: pa oni već opslužuju velike kompanije. Na primjer Pfizer. Naravno, ljudi hostaju email za njih. Email? Zar mi poredimo email s business procesima I prilagođenim aplikacijama itd… Mislimo da je isto hostati email kao i outsourcati financijsko poslovanje? Meni se ideja čini odličnom, ali … slijedećih 5 godina I dalje će vas ljudi u sivim odjelima čudno gledati kad im to spomenete. Opet, nisu svi scenariji za to.
Dalje, tvrde da je jednostavno i lako kupiti poslovna znanja, know-how I primjeniti to u datacentrima (kao što kaže članak, kupujući kompanije I znanje u Indiji…). Možda je jednostavno kupiti, ali ih nije lako primjeniti. Može li Google kupiti Infosys I postati najveći globali business process outsourcer? Može. No, žele li tako nešto napraviti? Google i Amazon su odlične cloud kompanije, ali su daleko od poslovnog modela koji članak vrti. Temelje za tu tvrdnju ekipa nalazi u činjenici da su G i A dobri “cloud provideri”, pa eto, lako će se prebaciti i u outsourcing… Of kors. Teorija kaže da oni mogu sve i svašta i da to mora biti uspješno. Ali nije.
Najviše me zabavlja zadnji pasus: tvrdnja da su današnji manageri i direktori izrasli na osnovama cloud computinga, dijeleći datoteke, muziku, šta ja znam… pa će im biti prirodno sve prebaciti na oblak. Opet, jasno. Bit će da je Facebook nastao negdje početkom 80tih.
Nije da ja nisam pobornik cloud computinga. Pa barem ja pišem nesmiljeno o tome I održao sam neznam ni sam koliko prezentacija i workshopova. Ali sve ima svoje scenarije. Nešto se savršeno uklapa, nešto niti u ludilu.
Za kraj, hoće li se predviđanje ostvariti? Možda, sa 70% vjerojatnosti
. Ali siguran sam da neće za 5 godina – IT tržište je toliko žilavo da će se prilično toga prilagoditi. Mislim da će slijedeći val outsourcinga uključivati nešto tipa cloud computinga – ali nisam siguran tko će biti pobjednik. Trenutno, mislim da svi imaju šanse, bez obzira na veličnu. Dakle, ekipa, NIJE bitno što HP ili neznam tko kupuje outsourcere u Indiji. Nije bitno hoće li se Infosys oduprijeti ili ne. Nije bitno gdje će se taj outsourcing dogoditi (u virtualnom smislu). Bitno je da cloud computing primjeniti može bilo tko I u bilo kojem obliku, ali opet, samo u određenim scenarijima.
Ja bih se u tih pet godina kladio na private cloud computing. A tamo su VMWare, Microsoft I IBM. Za deset godina… tko zna. Možda i taj Google dokaže da zna napraviti I nešto drugo osim search enginea.
(*1) znate ono kad vam Gartner predvidi nešto tipa … “u slijedećih 5 godina tržište ovog ili onog će biti 600 mlrd USD, s vjerojatnošću od 70%”, pa se nakon 5 godina ne dogodi niti 10% toga. A u međuvremenu svi polude, citiraju Gartnera, pišu dopise, otkazuju ugovore, pokreću biznise itd. Kad upitate Gartner kako su to promašili, oni kažu, pa nismo, nego smo predvidjeli sa 30% da se to neće ostvariti. Jasno, matematika je tu čista. Čovječe i ja bih taj posao.
[me] McKinsey: Novi poslovni trendovi podržani tehnologijama 2010+
Jedna koju ne bi trebalo propustiti, ako već čitate moj blog I zanimaju vas stvari vezane uz nove tehnologije, oblačno računarstvo, trice i ne trice – nedavno je McKinsey objavio zanimljiv pogled na nove poslovne modele, odnosno trendove u nastajanju koji su podržani tehnologijom.
Da sad ne prevodim s engleskog na skoro engleski, evo zanimljive liste:
- Trend 1: Distributed cocreation moves into the mainstream
- Trend 2: Making the network the organization
- Trend 3: Collaboration at scale
- Trend 4: The growing ‘Internet of Things’
- Trend 5: Experimentation and big data
- Trend 6: Wiring for a sustainable world
- Trend 7: Imagining anything as a service
- Trend 8: The age of the multisided business model
- Trend 9: Innovating from the bottom of the pyramid
- Trend 10: Producing public good on the grid
Da bi pročitali članak, potrebno je registrirati se, ali to bar nije problem – ne košta vas ništa.
Meni osobno, s obzirom na teme, jasno je da sam najviše vremena potrošio na temi / trendu broj 7: anything as a service. Dodatne dvije stvari koje imaju smisla su dobri linkovi nakon svakog trenda I … nisu niti komentari čitatelja za bacit…
[cc] Malo o oblacima, iskustva iz hrvatskog pera o uporabi Azure platforme
Da na bude samo da pišem o teorijskim modelima i da se pozivam na iskustva koja nastaju na nekim drugim prostorima: nedavno sam imao priliku razmjeniti mišljenja s kolegom Slavenom Brumecom koji je napravio zanimljivu aplikaciju i pohranio ju u Azure oblak.
Kolega Brumec je napisao i odličan članak o svojim iskustvima ali i dao svoje mišljenje o tome zašto cloud computing ima smisla. Više o tome na njegovom blogu.
Osim toga, ovo je prvi put da čujem da netko ima “cloud computing” kao temu za doktorat, pa sretno, nadam se uspješnoj obrani!
[me] ORACLE vs. GOOGLE, JAVA, ODF, OOXML i ostale zanimacije za zube i mozgove
Uvijek me ovakve stvari zainteresiraju: dvije mega kompanije se tuže oko nečega, što smo mi, kao krajnji korisnici percipirali kao “otvoreno, javno, standardno, dostupno…”. A na kraju ispada da nije, odnosno, ovisi o tome kako tko već želi primijeniti pravila.
Dakle, što se dogodilo?
Kao što i sve leteće zvijeri na granama znaju, Google je napravio vrhunski i uspješni mobile OS pod imenom – Android. Da bi to čudo imalo i nekakve aplikacije na sebi, dijelom je zaslužna i implementacija programskog jezika Java.
Tu uletava ORACLE, i pokreće sudsku tužbu protiv Googlea, tvrdeći da je povrijedio patentna prava koje ORACLE ima nad Java-om. Tužba se temelji na činjenici da ORACLE Google Android vidi kao konkurenciju svom Java programskom jeziku kao platformi za mobilne uređaje (sjetite se da postoji Java ME danas u 3.0 verziji) (3), ali vidi i probleme u implementaciji koristeći Dalvik virtualnu mašinu u Androidu koja donosi just-in-time kompiliranje Java aplikacija. No to danas nije samo pitanje je li tko što napravio (zanimljivo, SUN je mogao davnih dana reagirati na Android) već pitanje kamo nas mogu odnijeti potencijalni problemi s tumačenjem vlasništva nad specifikacijama (patentna priča).
Iako je oduvijek bilo jasno kakva prava nad Javom zadržava SUN, nisu uvijek bile jasne i posljedice, odnosno, sitne pravne začkoljice koje su uvijek pisane malim slovima (čitaj dalje što je pisalo malim slovima)
Danas kao što vidimo ORACLE tuži GOOGLE oko Androida, odnosno implementacije JAVA-e. S tehničke strane situaciju najbolje oslikava dio posta:
“…when Sun was an independent company, it released its free Java source code under an open source license (GNU GPLv2). It did this of course to attract open source developers. In the license there is a “Classpath Exception” which is a crucial provision (see last paragraph) that allows developers to link their code to Java without the need to fall under a GPL license—meaning developers can make their own licensing terms and not be bound by GPL. Here’s the rub – Sun only included the Classpath Exception for the core Java platform – it’s not included in the mobile edition. So Sun brilliantly appeared to be playing open source benefactor while at the same time keeping control of the mobile side of the equation (i.e. the rights to the gold mine).”
Dakle, što reći? Ponekad otvoreno i ne znači “100% otvoreno”, kao što niti “zatvoreno” ne znači “100% zatvoreno”.
Oracle’s complaint against Google for Java patent infringement
KOROLAR CIJELE PRIČE:
Ako se netko sjeća, prije dvije-tri godine smo imali zanimljivu raspravu vezanu uz OOXML i ODF norme pohrane informacije u dokumente. Cijeli svijet je debatirao tko tu želi koga, i što nametnuti kao standard. Pa se prisjetih jednog proročanstvenog posta kojeg sam napisao (dalje u tekstu). Doduše, pisao sam o tome tko upravlja ODF standardom (tada, SUN Microsystems), mada su svi parirali u smislu, sve je to otvoreno i dostupno. Kad eto, ORACLE kupio SUN. I time sva njegova prava i patente, a tako i prava na ODF specifikaciju. Što bi bilo tada da je sada? Vrlo je jednostavno uočiti da ipak ima smisla govoriti o više mogućnosti, odnosno, izbjeći oslanjanje na samo jedan izbor. I ponovo, dvije i pol godine kasnije, mislim isto: treba normirati i ODF i PDF i DOC i DOCX i ASCII i … i upravljati sadržajem a ne formatom.
No, da se i djelomično ogradim: problem ovog tipa teško se može dogoditi ODF ili OOXML implementatorima – za razliku od Java-e, oba su ipak internacionalni standardi koje je usvojio ISO. Ali, s kompanijama se nikad ne zna.
Evo i povijesnog posta
(koji je nastao 9.12.2007)
[OpenXML] Tko će kontrolirati OOXML jednog dana? Nadam se ne "vanzemljaki"(1)
Čitam i zadnji post Radoslava Dejanovića, vezanog uz to tko će kontrolirati OOXML kada postane normom i priznajem da sam malo zbunjen, opet miješamo kruške i … beton. Dakle, ne mogu komentirati što već Rob Weir "misli" o tome što je navodno Microsoft predložio ECMA i ISO TC odborima glede upravljanja normom, ali me čudi da se uopće očekuje nešto totalno različito. Pa tko upravlja ODF specifikacijom (dakle, normom)? Tko ju ispravlja, nadograđuje i radi nove verzije? OASIS naravno, a ne ISO! OASIS kao tijelo koje je i poslalo ODF specifikaciju na normizaciju u potpunosti upravlja specifikacijom i predlaže razne verzije na normizaciju (tako je u među vremenu verzija 1.1 usvojena kao OASIS standard a pretpostavljam da će verzija 1.2, koja sadrži znakovitije izmjene, biti poslana na ISO za usvajanje kao nova verzija norme). Ne radi to ISO ili neki od njegovih komiteta, to jednostavno nije njegova funkcija.
No, ima li ISO kontrolu nad normom? Naravno, jer OASIS može promjeniti što god hoće, ali ako ga ISO ne certificira kao normu (recimo, novu u verziji 1.2 ili nekoj drugoj) onda nema više norme u novoj verziji. I točka. Kontrola norme ili standarda je potpuna.
Isto je i sa OOXML specifikacijom – ako će tko upravljati istom, onda je to ECMA te njeni pripadni članovi. Ako netko hoće utjecati na to kako izgleda ODF spec, neka se učlani u OASIS. (btw: ODF je predložio Sun, jedan od članova OASISa – nije ODF nastao kao zajednički predani rad svih članica OASISa. Sun dapače ima vrlo čvrstu kontrolu nad specifikacijom (2)). Vidi sličnosti s Microsoft/OOXML/ECMA pretpostavkama?! Ako netko hoće utjecati na to kako izgleda OOXML spec, neka se učlani u ECMA. Microsoft je jedan od članova ECMA, upravo kao i IBM, Adobe, Ericsson, HP, Intel, Lexmark, Philips, Panasonic, Sony… OASIS opet ima svoje članove. Weir prilično "fula fudbal" i piše o tome kako ISO nema kontrolu jer MS/ECMA mogu upravljati specifikacijom. Točno, ali onda nema ni standarda / norme i onda je Microsoft opet na početku ili – nigdje. Ili, stvarno, možemo podržati kreiranje WG4 pododbora koji će biti osnovan kako bi upravljao OBIJEMA specifikacijama (što jest i navedeno na Weirovim stranicama) – ODF je danas standard van kontrole ISO organizacije.
Dakle, demokracija je na djelu, ako netko hoće utjecati, neka se učlani. Inače se svi bave politikom i svi su vrhunski političari a kad treba biti dio odlučivanja, onda ne samo da nisu članovi stranke, nego niti ne izađu na izbore. Iako postoji podudarnost, ne pričam ovdje o hrvatskom političko – demokrativnom miljeu
.
(1) uz dužno poštovanje Šlepu, crtanom liku iz crtića Auti.
(2) Sun se svojski potrudio zadržati kontrolu nad ODF standardom.
Sunova "covenant not to sue" izjava sadrži zanimljive dijelove i ograničen je samo na one verzije specifikacije u kojima Sun sudjeluje: "any subsequent version thereof ("OpenDocument Implementation") in which development Sun participates to the point of incurring an obligation". Dakle, ako Sun sudjeluje u izradi verzije specifikacije, sve OK. Ako ne, onda vas može tužiti jer se eventualni razvoj specifikacije može kositi s Sunovim patentima. Ponavljam, ovdje nije riječ o Msu, nego o neredu koji postoji unutar OASISove produkcije ODF standarda. Check: http://www.oasis-open.org/committees/office/ipr.php
Ponovit ću pasus koji sam tada izdvojio…
(2) Sun se svojski potrudio zadržati kontrolu nad ODF standardom.
Sunova "covenant not to sue" izjava sadrži zanimljive dijelove i ograničen je samo na one verzije specifikacije u kojima Sun sudjeluje: "any subsequent version thereof ("OpenDocument Implementation") in which development Sun participates to the point of incurring an obligation". Dakle, ako Sun sudjeluje u izradi verzije specifikacije, sve OK. Ako ne, onda vas može tužiti jer se eventualni razvoj specifikacije može kositi s Sunovim patentima. Ponavljam, ovdje nije riječ o Msu, nego o neredu koji postoji unutar OASISove produkcije ODF standarda. Check: http://www.oasis-open.org/committees/office/ipr.php
Mislim da se određena primjena ovog pristupa dogodila i ovdje: Google je napravio nešto samostalno, a SUN (ORACLE) lijepo primjenio gornje pravilo (prema modifikaciji koju je imao vezano uz mobilnu Javu… I rest my case.
Kompletan link na post: http://ratkom.bloger.hr/post/openxml-tko-ce-kontrolirati-ooxml-jednog-dana-nadam-se-ne-vanzemljaki1/557215.aspx
O tempora, o mores, rekao bi stari filozof. Jednom ću ovdje dodati priču oko naše politike, koaliranja i raskida koalicije, ali kako ne pišem o politici, to ipak na 1:1 ili 1:n događanjima
Neke od paralelnih priča i postova: Mary Jo Foley ima svoje viđenje kao je ovo Microsoftu zapravo super, ali zaboravlja da je svojedobno upravo Microsoft iskreširao 1 mlrd USD SUN-u zbog svoje implementacije Java RT enginea (Java.NET ako se netko sjeća). Čudo da ovi u Googleu nisu obratili na to pažnju.
(3)Java Platform Micro Edition Software Development Kit 3.0
Java ME SDK 3.0 is now available for Windows XP and Vista. Click Download to install it now. (Having trouble installing? See How to Install.) Java ME Platform SDK is a state-of-the-art toolbox for developing mobile applications. It integrates CLDC, CDC, and Blu-ray Disc Java (BD-J) technology into one SDK, and replaces Java Wireless Toolkit 2.5.2 and Java Toolkit 1.0 for CDC. » More information
[cc] Cloud Computing: umiru i odlični projekti (Google Wave)
Mislite li da je lako biti inovator? Ponekad čak niti oni za koje se misli da ne mogu napraviti loš potez, ipak imaju svoje loše dane. Na primjer Google Wave. Sjećam se kada su demoirali Google Wave na Google I/O Developer konferenciji – standing ovation kojeg rijetko viđam, i moje osobno zapažanje: ovo bi moglo promjeniti način na koji komuniciramo. Kad…
Google obustavlja razvoj Google Wavea.
Je li Google Wave bio inovativni produkt? Neznam – bio je to zanimljiv pokušaj redefinicije načina komunikacije koji danas postoji. Vjerojatno je, kao i dobrom dijelu inovacija prije toga, bilo prerano da se preko noći promjeni dobri stari email i instant messaging.
No zašto povezujem Google Wave i Cloud Computing? Jednostavno, zato što Wave promatram kao jednu od mnogobrojnih Software as a Service aplikacija koje, zbog footprinta “vlasnika”, imaju prilično veliki broj korisnika koji su povjerili svoje komunikacije (ovdje) ili podatke (negdje drugdje) servisu. Što se događa kada se servis ukine? Pitanje je to koje je u ovom slučaju još otvoreno i Google tek treba ponuditi migracijski put (ako, s obzirom da je servis nosio oznaku “beta”) na neki drugi sličan servis.
Općenito je to pitanje kod svih Cloud Computing aplikacija: ako ti ja povjerim svoje podatke, postoji li jednostavni migracijski put da ih vratim “doma”, u neko stanje koje je i dalje moguće koristiti. Drugim riječima, postoji li SLA /service level agreement/ koji to omogućuje?
Vratimo se na kraju na sam servis. Kao i uvijek, odnosno, kao i kod drugih velikih, projekt će se “rascijepati” i primijeniti na druge tekuće projekte. Tako vam je to – iako smo ponekad spremni iskopati "grob” ekipi i reći “Google je na putu dolje”, vjerujte mi da je to samo trenutni projekt iz kojeg se može puno naučiti i promjeniti. Sustavi su prilično veliki i mada su tromi (ni Google nije više što je bio kad ih je bio 20), stroj je i dalje dovoljno agilan da si ovako nešto može priuštiti. Gotovo kao Microsoft
.
P.S. A kad smo kod te dvije kompanije, jasno je tko vodi u search shareu. Ali da ni Googleu više nije lako… vidi CNN članak.
Inovacije dolaze iz različitih pristupa i nisu uvijek istoznačne s riječju “invencija”. No, tržišni pristup mijenja potrebu da sve bude baš – invencija, nego značajnu promjenu može napraviti i inovacija, a to je, invencija ispravno primjenjena.
Dakle, čekamo Google Wave u drugom obliku.
[cio] Sigurnost: problemi su pomalo … posvuda (ili: Secunia HalfYear Report 2010)
Iako su komentari pali na nedavno objavljene polugodišnje rezultate tvrtke Secunia o tome koliko su problematična, sa perspektive sigurnosti, programska rješenja koja rade na našim računalima, prenosim to u širu javnost – mada mi sigurnost nije specijalnost. Ali, to mi dođe kao moj prilog crowdsourcingu informacija koje svima trebaju. Ukratko: problemi sa sigurnosti su i dalje prilično prisutni, veliki proizvođači su odgovorni za oko 40% svih propusta koji se događaju, itd, itd… ionako sve možete pronaći u reportu.
Ono što je zanimljivo je raspored tvrtki u boju prijavljenih problema (napominjem da se ovdje radi o self reported problemima, tako da ipak rezultate treba uzeti s rezervom, ali i sa razumijevanjem)… Grafikon iz reporta prikazuje trenutno stanje stvari. Začudo Apple je prvi, a isto tako začudo, Microsoft nije prvi.
Što me vodi ka temi: koliko je percepcija krajnjeg korisnika ovdje bitna? Na primjer, ako pogledate listu programa koji se uobičajeno vrte na Microsoft platformi, uočljivo je da neki popularni, kao što su Mozilla Firefox ili Adobe Reader priličnan problem na Windows plaformi. Svaki put kada vam se Reader počne čudno ponašati, uobičajeno krivimo situaciju “OS – program” ne razmišljajući da je upravo taj Reader postao glavna platforma za širenje problema. A tu nam treba pomoć Adobeovih inženjera (vidi dolje).
CVE = Common Vunerabilities and Exposures
Ovo je dobar primjer koji ukazuje na to koliko se svijet iskomplicirao. Koristeći jedan mehanizam, recimo Windows Update, možete pokriti tek manji dio potreba zaštite svog računala, te ćete ovisno o tome koliko je programa na vašem laptopu, morati poduzeti značajne korake da ga “sredimo” od problema.
Kao što bi rekli na kraju uvodnika: Patch and Stay Secure!
[cc] Microsoft Consumer Cloud Computing: BPOS, uskoro i kod nas
Primjetio sam da, kada govore o Microsoftu i Cloud Computingu, ljudi uglavnom govore o Windows Azure platformi. Naravno, ovo se ne može izbjeći, ipak je to danas jedna od dvije dominantne cloud computing platforme (Platform as a Service) u svijetu (druga je Google AppEngine), mada se i Salesforce.com s svojim Force-om ne nalazi daleko.
No, nekako do nas nije došlo što Microsoft radi na Software as a Service dijelu. Malo je to čudno, s obzirom da je Microsoft zasigurno vodeći consumer SaaS pružatelj usluga. S druge strane, kod nas je i vidljiv i nije, pa priča nekako ne nalazi svoj kontekst. Ajmo ga otkriti.
Prvo, Microsoft je u SaaS biznisu već desetak godina. Kad malo bolje razmislite, Hotmail, Live, Instant Messenger, XBOX Live i slično su SaaS usluge koje koriste stotine milijuna ljudi širom svijeta i koje su već u svojoj n-toj inkarnaciji. Što bi bio XBOX Live nego consumer SaaS usluga? Što bi bili serveri koji to pogone nego cloud computing datacentar?
Rekao bih da je na ovome Microsoft diplomirao datacentre i velike brojeve korisnika – znate li da, na primjer, da je usluga Microsoft Instant Messaginga u Hrvatskoj uvjerljivo broj 1 po broju korisnika?
Drugo, trenutna, konsolidirana business SaaS usluga Microsofta pod nazivom Business Productivity OnLine Services nije dostupna u Hrvatskoj (ali joj se skoro možete nadati). Iz perspektive tvrtke, BPOS je pravo cloud computing rješenje koje obuhvaća email, kolaboraciju i instant messaging. I to sve preko Interneta – postaviti uslugu i koristiti je jednostavno: dovoljno je otvoriti račun (ili koristiti LiveID) i … voila, imate svoje servise.
slika: izgled mog portala BPOS usluge (mail, kalendar, intranet, web conferencing… u oblaku)
Znači li to da se cijela usluga koristi samo putem Interneta? Naravno, ne – možete koristiti svoj omiljeni Microsoft Outlook za rad s mailom, ili Microsoft Office kako bi radili na dokumentima (ali možete koristiti i Office Web Applications – Microsoft Office u oblaku). No, kompletno održavanje i upravljanje uslugom negdje je drugdje – odnosno u datacentru.
Što vam ovo omogućava? Za početak, virtualizaciju infrastrukture koja bi se inače koristila za poslove produktivnosti koje obavlja poznati “information worker”. Sjednete za svoje računalo te su vam odmah dostupni email, sharepoint i dio unified communication platforme. A vaša tvrtka ne posjeduje niti jedan server, već plaća uslugu (koja je trenutno 10 USD po korisniku mjesečno). Je li to skupo? Ako pogledate koliko pojedini provideri traže samo za email inbox, mislim da je vrlo konkurentno.
Daljnji koraci će biti izrazito zanimljivi. Gledano iz perspektive korisnika, očekujte da se broj usluga i mogućnosti i dalje širi. Gledano iz perspektive tvrtke, očekujte da se stvari sve više virtualiziraju. Jednog dana ćete u uredu imati samo monitor i tipkovnicu (ako). Sve ostalo, uključivo servere, aplikacije, podatke, klijente biti će virtulaizirano u datacentru koristeći cloud computing.
No, više o tome tijekom ove godine, kako nam budu pristizali Microsoft Azure i BPOS.
[cc] EYEONEARTH.EU najbolji primjer cloud computinga i … zelenog pristupa
Možda ste propustili, možda ne, ali sve je popularnija aplikacija www.eyeonearth.eu, koja je odličan primjer povezivanja podataka koje prikuplja država i druge organizacije s jednostavnim primjerom crowdsourcinga. EyeOnEarth odlično je napisana cloud aplikacija (vrti se na Azureu) koja nam daje uvid u stvari koje bi nas prilično trebale zanimati: o kvaliteti vode i kvaliteti zraka oko nas.
Globalna je to aplikacija, pa možete provjeriti podatke sa senzora koji se nalaze diljem svijeta, ponajviše u zemljama europske unije (naravno kad projekt vodi European Environmental Agency). No, podaci za Hrvatsku su se tek počeli pojavljivati, pa iako možete vidjeti procjene koje daje EU, možete dati i svoju ocjenu.
Pozivam vas da nešto unesete i sami i tako omogućite svima koje to zanima da provjere kvalitetu hrvatskog mora (a znamo da je, je li, more spektakularno čisto). Dovoljno je odabrati jedan od senzora (na našem moru ih ima dovoljno), kliknuti na crowdsourcing ikonu (rate) i odabrati kako vi vidite kvalitetu mora u datoj lokaciji. Što više ocjena, to bolji rating. A bitno nam je da EU ekipa vidi da je kod nas ok.
No, na stranu priču o turizmu i čistoći, ovo je super primjer kako napraviti aplikaciju koja je potpuno skalabilna, prilagođena na 24 jezika, povezana sa telekomunikacijskim servisima itd… Pored toga, otvorena je i pružatelje podataka, tako da je jednostavno otvoriti kanal koji dostavlja svoje podatke.
[cc] Amazon EC2 + VPN + IP Address Assignment = jednostavna skalabilnost bilo čega što već imate…
Znam da ponekad pišem samo o onome što se događa u Microsoftu, ali kad smo kod cloud computinga, puno je tvrtki koje su inovativne i donose zanimljiva rješenja. Najbolje do sada sam ipak vidio od Amazona – a da Amazon nastavlja i dalje raditi odlične stvari na području Infrastructure as a Service rješenja, vijest je koju su nekako sramežljivo pustili van… Prije koji dan stigne mi njihov newsletter, kad ono, slijedeća crtica:
Amazon VPC Adds IP Address Assignment Capability
Now you can specify the IP address of any Amazon EC2 instance you launch within your VPC. This new feature makes it easier to run services within Amazon VPC that your users and applications expect to have a consistent IP address. For example, this feature makes it easier for you to run DNS servers and Microsoft Active Directory domain controllers within Amazon VPC. When you specify an IP address, it is retained for the instance’s lifetime. An IP address previously assigned to a running instance can only be used again once that instance is in a terminated state. For more information about how to leverage this highly requested capability, please see the Amazon VPC Getting Started Guide.
Neznam kako vama, ali meni izgleda nevjerojatno odlično mogućnost da instancirate svoj server (servere), uspostavite VPN prema njima i… dodijelite im IP adresu iz svoje domene. Praktično: dodali ste server koji je vrlo transparentan ostatku infrastrukture koju imate u svojim centrima, a time i jednostavnu skalabilnost i elastičnost. No tu su i razni backup scenariji, kao što je navedeni Active Directory backup scenarij (mislim da sistem inženjeri dijele moje mišljenje…)
Pojednostavljeno, a da sad ne duljim, problem e-matice bi se valjda riješio za 10 minuta, kad je u pitanju dodavanje novih poslužitelja.
P.S. Kod Amazona me zapravo najviše veseli projekt Mechanical Turk, ali o tome čitajte sami…

RSS pretplata na članke
... i leptir na naslovnici :).